Brzi test – TP-Link Archer C7, D7 & M5360

Prvi od Archer-a ima plosnato sjajno crno kućište, bez puno detalja, samo ga krasi red zelenih LED-ica. Ne zagrijava se puno tijekom rada (24W potrošnje, klasa V) a ima neuobičajeno puno antena, sveukupno šest (!).

Tri vidljive vanjske antene su od 5dbi dok ostale tri interne antene ne dolaze integrirane na pločicu, već se nalaze neravnomjerno raspoređene na rubovima uređaja, dvije s lijeve strane i jedna s desne. Za 5GHz se brinu tri eksterne antene dok su za 2,4 GHz odgovorne manje, interne antene. Na ovaj se način pokušalo maksimalno poboljšati prijem na 5GHz koji je inače bolna točka većine routera jer se signal na tim frekvencijama puno brže gubi. Ovo je također prvi Qualcomm/Atheros chipset za 802.11ac kojeg vidimo i isti dolazi kao posebna pločica koja se umetne na glavni PCB, no to su tek sitni detalji.

Sa stražnje strane nalaze se svi standardni priključci, 4x ethernet, WAN, 2x USB 2.0 ali i jedan koji nije sasvim uobičajen, on/off prekidač za wireless.Donja strana je perforirana što osigurava adekvatno hlađenje.

Nakon spajanja svih žica i paljenja uređaja potrebno je otići na „tplinklogin.net“, upisati admin/admin korisničko ime i lozinku nakon čega nam se otvara dobro osmišljena i pomalo siromašna stranica za konfiguraciju. Sa desne strane su kratka objašnjenja svih funkcija koja su dovoljno detaljna i za početnike. Inicijalno su obje bežične mreže, na 2.4 i 5 GHz, upaljene sa već upisanom lozinkom. Što je bolje nego da je wireless inicijalno uključen bez lozinke. Ovaj router podržava 802.11ac i to mu je glavni adut kojime se opravdava trenutna cijena od oko 900 kn. Dok se sa nekim naprednim opcijama ovaj uređaj i ne može pohvaliti, definitivno mu je veliki plus veći broj antena i to što se dalo truda poboljšati prijem na 5GHz sa jačim antenama.