Arctic Freezer 12 recenzija

Nasljednik Freezera 11 dolazi kao polu pasivni hladnjak s objedinjenom podrškom za AMD i Intel sockete. Polu pasivni način rada podrazumijeva kako se do određenog postotka širine PWM signala uopće ne vrti, slično kao na modernim grafičkim karticama. Tek kada temperatura naraste i potrebe za hlađenjem procesora, se ventilator uključuje, a pri tome ni ne stvara veću buku. Pogodan je za procesore TDP-a do 130 W, a maksimalni kapacitet hlađenja mu je 150 W.

Hladnjak je pakiran u standardno Arctic pakiranje, u relativno malenu kutiju, ali je dobro zaštićen. Uz njega dolazi još i plastični donji nosač za Intel sockete, kit za montažu koji mu omogućava instalaciju na AMD AM4 i Intelove 115x, 2011-3 i 2066 sockete (Square ILM – 80 x 80 milimetara), te MX4 termalna pasta (0.8 grama). Knjižice s uputstvima za instalaciju nema, tu je samo listić s QR kodom za online manual. Arctic na hladnjak daje i 6 godina ograničenog jamstva.

Hladnjak je klasične tower konstrukcije, s 45 aluminijskih listova spojenih u glavno tijelo kroz koje prolaze tri toplovodne cijevi debljine 6 milimetara. Toplovodne cijevi na dnu prolaze kroz aluminijski nosač i čine direktnu kontaktnu površinu s integriranim hladnjakom na procesoru. Dimenzije hladnjaka su 108 x 130 x 90 milimetara (Š x V x D) s već montiranim ventilatorom. Masa mu je 615 grama.

Aluminijski limovi nisu lemljeni, nego su spajani, a na sebi imaju i profil za nosač ventilatora. Iz toga razloga, ventilator može ići samo na jednu stranu, no hladnjak na socketima možemo orijentirati na različite strane. Kvaliteta izrade, završna obrada i materijali su solidni. Ne možemo govoriti o Noctua kvaliteti, no Arctic je i cjenovno puno niže pozicioniran.

Kontaktna površina, tj. tri toplovodne cijevi su solidno obrađene. Ima sitnih brazda, no to će popuniti dobra termalna pasta kao što je MX-4. Baza ravnomjerno nasjeda na IHS, a dimenzijama joj više odgovaraju uži Intelovi procesori nego širi AMD-ovi. Aluminijski nosač jasno služi i za disipaciju topline jer je solidnih dimenzija, no ipak se glavnina topline prenese na tanke aluminijske listove.

Ventilator koji dolazi uz hladnjak je već dobro poznat, a konstruiran je specijalno za Arcticove hladnjake. Ima FDB ovjes, s čeličnom osovinom, teflonskom pločicom ispod nje i nosačima koji su svi u lubrikantu. Promjera je 92 milimetra, ima PWM kontrolu i promjenjivi broj okretaja od 500 do 2000 u jednoj minuti. Ono što je zanimljivo je kako i na maksimumu nije pretjerano čujan – tek oko 46 dB. Ukupan rashladni kapacitet hladnjaka je 150 W, a preporuka je TDP od 130 W. Polu pasivni način rada nismo uspjeli simulirati jer je očito oba procesora s kojima smo testirali potrebno stalno jače hladiti.

Montaža na Intel ploče je prosječno komplicirana, što znači kako će se i početnici nakon kratkog vremena proučavanja manuala lako snaći. Zbog manjih ga je dimenzija moguće montirati i kada je ploča već u kućištu, no to zahtijeva ipak malo više iskustva. U orijentaciji kao na gornjoj slici će ventilator smetati prvom DIMM utoru ako je modul viši od 37 milimetara. S obzirom na to da najprije popunjavamo daljnje DIMM utore to neće biti problem, sve dok ne popunjavamo sva četiri.

Kod AM4 socketa je stvar malo drugačija. Nosače koji su na hladnjaku je potrebno okrenuti prema unutra i time se komplicira montaža. Naime, tada su rupe za montažu (uže postavljene rupe oko socketa, tj. uži backplate) ispod tijela hladnjaka i potrebno je malo više vještine i tanji odvijač kako bi se sva četiri vijka pravilno pričvrstila. No, ni tada ne možemo biti sigurni jesmo li dobro sve skupa stegnuli.