Protekle godine smo imali priliku svjedočiti, a mnogi u i sudjelovati, događaju koji će zasigurno ostati upisan u anale "Lijepe Naše" zbiljnosti. Naime, HPT / HT / T-HT / T-Com je do kraja 2005. u "Najljepšu Našu" uveo 100.000 (slovima: stotinu tisuća) ADSL priključaka i time nas, male ‘rvatiće, za još jedan korak približio trećem tisućljeću. Nema zafrkancije; ovo je velik korak za našu naciju, jer "Superbrzi Internet" ne može dobiti bilo koji priprosti balkanac. 256/64 kbps (sada već nevjerojatnih 512/128 kbps) preko telefonskog priključka ipak zvuči nekako Europski i onako, ozbiljno. Možemo svi u jedan glas reći "hvala" T-Comu što nam je to omogućio u vrijeme kada nam nitko drugi to niti u snu nije mogao ponuditi, a kamoli realizirati u tako kratkom roku. Da li je razlog tome T-Comova inventivnost, ili samo monopol, ostavljamo svakome da prosudi za sebe.
OK, šalu i politiku na stranu, idemo na posao. Na slici je tipičan primjer ADSL "modema" kojeg je T-Com prodavao, i još prodaje u MaxADSL paketu za 1kn. Iskreno, bačen novac, ali barem radi. U nastavku ćemo u par jednostavnih koraka pokazati kako iz njega napraviti nešto što se može nazvati "gotovim proizvodom", tj. ADSL routerom.


Upozorenje: Postupkom koji je opisan u daljnjem tekstu gubi se pravo na besplatnu podršku od strane ISP-a, tako da ako negdje u procesu zaglavite, ili nakon nekog vremena dotični komad opreme otkaže poslušnost, biti ćete prepušteni sami sebi. Pa čak i ako problem nije u routeru, nego npr. u ADSL liniji.

Ovo nije prvi članak o ovome routeru. Sličan je bilo moguće pronaći (možda je još uvijek) na newsgrupama, a prvi nama poznat sličan manual je napisala osoba pod nadimkom Buddha.

Obzirom da ovdje volimo vjerovati da znamo ponešto više o računalima od prosječnog korisnika, u ovom članku ćemo pretpostaviti da je modem – wannabe router priključen na struju, da je ispravnim kablom spojen s mrežnom karticom računala s kojega ga konfiguriramo (bilo direktno ili preko switcha), te da je mrežna kartica na računalu ispravno instalirana i da nema defaultnu IP adresu routera (192.168.1.1), nego neku drugu iz 192.168.1.* range-a. Ako ne znate o čemu je riječ – brzo RTFM. Kada je to gotovo, možemo se baciti na posao.