Kartica je pakirana u kartonsko pakiranje prepoznatljive Gigabytove
grafike koje na prednjoj strani ima najbitnije informacije o proizvodu, dok
se one malo općenitije nalaze na stražnjoj. Unutar kutije je pakirana u antistatičku
vrećicu te pjenasto ležište koje ju štiti od eventualnih udaraca tijekom transporta.

Čini se kako su u zadnje vrijeme zarade proizvođača na grafičkim
karticama minimalne, jer svaki puta bundle razočara. Uz ovaj model dolazi
samo najnužnije – CD sa aplikacijama i upravljačkim proizvodima te korisničke
upute. Nikakvih kabela nema, ali ruku na srce nisu niti potrebni. Kartica
ima sve potrebne izlaze, a otkad je i audio čip integriran ne treba ni S/PDIF
kabel.

Kartica plavog PCB-a i plavog oklopa hladnjaka je vrlo malenih
dimenzija i mjeri svega 17-tak centimetara u dužinu. No, zato joj hlađenje
zauzima dva slota. Hladnjak je najprimitivniji aluminijski s kojeg toplinu
odvodi dovoljno tihi 80 mm ventilator. Dimenzije hladnjaka su poprilične,
te osim samog GPU-a zahvaća i osam memorijskih čipova. Na hladnjak je radi
estetike montirana poluprozirna plava plastika, koja ujedno služi i kao nosač
ventilatoru.

Kao što smo napisali u uvodu, srce ove kartice čini 40nm GT216
proizveden od strane TSMC-a. Isti taj TSMC, GT216 i GT218 čipove proizvodi
još od srpnja ove godine. Zašto pitate se, su tek sada ugledale svjetlo dana
(launch je bio 12.10)? Zbog toga jer je Nvidija odlučila jače GT216 i slabije
GT218 (da, dobro ste pročitali slabije) čipove ugrađivati na kartice namijenjene
isključivo OEM-u. Sada su pak odlučili izaći i na retail tržište sa GT220
i slabijim G210 karticama. GT220 je duhovni nasljednik 9500GT kartica, a po
performansama bi trebala biti bliska 9600GSO modelima. G210 pak je direktni
nasljednik 9400GT kartica. GT218 čip je pred nama pa je red i da kažemo riječ
dvije o njemu. Na točno jednom kvadratnom centimetru (100mm2),
nalazi se 456 milijuna tranzistora. Tu je 48 stream procesora, 16 teksurnih
i 16 filtering jedinica, te 8 render back endova. Na referentnim Nvidijinim
modelima stream procesori rade na 1360MHz, a ostatak čipa na 625MHz. 1GB DDR3
memorije koja komunicira preko 128 bitne sabirnice radi pak na 790MHz (Nvidijini
modeli koji dolaze i sa 512MB koja radi na 900MHz).

Gigabyteova verzija kartice koja nam je pristigla na test je
kao što smo rekli tvornički overclockirana. GPU joj radi na 720MHz,
stream procesori na 1566MHz, a memorija na 800MHz (1600MHz efektivno). Iz
toga proizlazi 5.8GPixela/s i 11.5GTexela/s, te 25.6GB/s memorijske propusnosti.
Brojke su to koje obećavaju solidne performanse, a da li je tako i u praksi
vidjeti ćemo iz testova.

Zanimljivost oko ove kartice je podrška za DX10.1 (SM4.1). Nvidiju
ta podrška nikada nije pretjerano zanimala, a na ovaj korak su se odlučili
zbog pritiska od strane OEM partnera. Logika je jednostavna, ako AMD i njihovi
OEM partneri reklamiraju kako imaju DX10.1 proizvod, isto to moraju imati
i Nvidijini partneri. Veći broj je uvijek bolji, ne? :) Marketing. No, ove
kartice su ionako preslabe da omoguće glatko igranje pri visokim rezolucijama,
bilo sa DX10 ili sa DX10.1 pa su se u Nvidiji okrenuli i na stranu HTPC-a.
Tu je poboljšani Pure Video dekoder sa podrškom za MPEG-4 ASP, uz postojeću
podršku za H.264 i VC-1. Uz to i dobro poznati interni S/PDIF kabel je sada
prošlost. Audio se sada signal prenosi preko PCIe sabirnice. Sa time dolazi
i osam kanalni LPCM, DD+ i šest kanalni AAC formati (Dolby TrueHD i DTS Master
Audio nisu podržani). Tu su i standardne podrške za PhysX, CUDA te OpenGL
3.1. Izlaza kao što vidite ima tri, dva digitalna DVI-D te HDMI i jedan analogni
VGA. Preko VGA možete dobiti maksimalno 2048×1536, dok digitalija omogućuje
i do 2560×1600 piksela. Maksimalna deklarirana potrošnja kartice je 58W, a
strujni menadžment je odličan baš kao i na ostalim Nvidijinim modelima. Prilikom
mirovanja takt GPU-a i memorije pada na samo 135/135MHz. Toliko u opisu –
krenimo na testove!