Alpha 8045U Socket478

San svakog overklokera je imati hladan, a brz procesor. No, takvi problemi ipak više muče cijenjene kolege s AMD procesorima. Sukladno s time, oni posjeduju puno veću bazu coolera koju mogu koristiti. Intelovi procesori su danas poznati kao spori, stabilni i relativno topli. Sve to treba prihvatiti naravno sa zadrškom jer i tome ima granice.

Čim se prijeđe u vode overklokiranja Intel procesor će početi s manijakalnom potrošnjom struje, tako da čak i jedan Celeron 566@1003 ima potrošnju od nekih 38W. Nije nešta impresivno, ali problema je bilo sve dok se nije pojavila Alpha PEP66 koja je do danas jedan od najboljih coolera na Socket370 podnožju. Cooler je imao bakreno podnožje i mogućnost ugradnje 60mm ventilatora. Kombinacija Alphe i Delte38CFM je još uvijek neprikosnovena. U našem TestLabu hladila je Tualatin procesor 1.13@1.31 GHz na 30C uz sobnu temperaturu od 20C. Još bolji primjer je Pelti od 72W koji je hladio Celerona na -4C. Ljubav prema Alphi traje otada.

Alpha PEP66 na Tualatin-u

Kako je Intel krenuo dalje s razvojem procesora, prešli smo na P4 i njegove sockete 423 i 478. Socket423 bio je samo polurazvojni socket koji je služio kao odskočna daska prema Socketu478, koji će i ubuduće biti osnova za P4 (barem dok Intel ne smisli novi socket kojim će zgrnuti neku sumicu novaca). Tu smo se našli u slijepoj ulici jer je Intelov Retail Heatsink efikasan otprilike kao i lavor vode u gorućoj kući. Tako je i počela potraga za kvalitetnim coolerom.

Slučajno smo naletili na Igloo 4200 od Termalrighta i on nas je iznenadio. Nismo očekivali tako dobre rezultate jer je cooler izrađen u cjelosti od aluminija sa 60mm ventilatorom. Najčudniji je svakako bio sam postupak montaže. Cooler se pričvršćuje pomoću trapezoidnog sistema kao na bocama za zimnicu. Svakako vrlo sigurnan način, ali ispadnu vam oči od muke dok ga montirate. Kako je bila moguća ugradnja 60mm ventilatora, Delta 38cfm je bila logičan izbor. Temperature su pale za 3-5C, ali uz poznatu razinu buke.

Pokušali smo s još nekim coolerima, ali rezultati nisu ni spomena vrijedni. Imali smo osjećaj da se procesor zagrijava više, nego da je bez coolera. U jednom domaćem časopisu smo naišli na polurješenje koje nažalost nema smisla - montaža dodatnog ventilatora koji je prislonjen na Intelov cooler. Kakva korist od toga kad se u jednom trenutku ventilatori počinju svađati i "krasti" zrak jedan drugom.

Kako Ozren u svom kompu ima jedan od najboljih AMD coolera na tržištu, SwiftTech MC462, pojavila se mogućnost nabavke tog coolera. Bacili smo oko na MCX478. To je inače druga razvojna verzija MC serije u kojoj je došlo do nekih poboljšanja. Broj nožica je povećan, a i same nožice su narovašene tako da se dobila veća površina koja je mogla gubiti toplinu. Cooler je razvijan za upotrebu na Socket462, ali je proizvođač uz upotrebu adapter pločica cooler prilagodio i za Socket478. Taj podatak nam je kasnije u mnogome pomogao. Nakraju je MCX odbačen prvenstveno zbog cijene. 80$ plus poštarina i carina svele bi cijenu na nekih 1000kn. Morate priznati da je to ipak malo previše, čak i za nas koji smo ludi ko šlape.

Tu smo stali na mrtvoj točci i dugo nije bilo nekog smislenog rješenja. Otprilike u to doba je u Hrvata stigla Alpha8045 kao drugi najbolji cooler poslije Swiftechovog MC-a. Ozren je izrazio želju da bi ga testirao pa sam ja sa svojim vjernim TAM-ićem pohitao put novog Zagreba, uzeo Alphu i krenuo doma. Dogovor je bio da Ozrenu predam Alphu idući dan kad se nađemo kod njega u firmi. Kako doma nisam imao ništa pametno za raditi, izvadio sam Alphu prvenstveno da pogledam kakav ventilator koristi. Deltin 80mm s protokom od 46cfm. Bio bi prebučan kao hladnjak za kućište. Šteta. Tad sam izvadio cooler tek toliko da bacim pogled na Alphu, da vidim da li je izrada i kvaliteta još uvijek ista kao u doba PEP66. Vrtio sam taj komad nekih pola sata u ruci. Suza u oku i misao "Pa zašto i mi Intelovci nemamo nešta takvog?". Vrag nije dao mira. Uzeo sam jednu ploču sa Socketom478 i krenuo premjeravati.

Tu počinje naša priča.

Kako je raspored rupa kojima se Alpha pričvršćuje na ploču različit kod Intel-a i AMD-a, nije bilo nikakve mogućnosti za montažu. Sljedeća misao je bila da se urežu nove rupe u samoj Alphi. Problem bi onda bio da bi se moralo otkinuti nekih 3-5 nožica za svaku rupu što bi smanjilo njihov broj za ukupno 12-20, a i to se sigurno ne bi svidjelo HGSpot-u. Ništa od toga. Tu dolazimo do MC-a kojeg smo ranije spominjali. Pokušali smo napraviti paralelu s montažom MC-a montiranog na Socket478 i Alphe. Kako MC koristi adapter pločice, zašto ih ne bismo koristili i mi? S Alphinih Internet stranica skinuta je shema coolera koju možete pronaći ovdje , i krenulo se s premjeravanjem. Pomalo sam već bio poludio dok nije pravi majstor uletio u moj projekt - moj tata Zdravko, zvan "TataMata praktične izrade". Moj akademski projekt je spustio u vode finalnog proizvoda.

TataMata prilikom upržavanja (kremenadla i šampinjona)

Da krenemo s opisom.

Kako je Alpha američki proizvod, svi navoji i šerafi su colnog promjera i colnog uspona na narezu, tako da smo bili primorani izraditi sve na metričkoj bazi iznova. Glavna ideja je bila da pomoću dvije pločice, koje bi bile učvršćene na rupe koje služe za montažu plastičnog podnožja za cooler, simuliramo matičnu ploču na koju se inače montira cooler na Socket462 bazi. To smo postigli pomoću dvije aluminijske pločice.

Odabir materijala je bio problematičan. Prvo smo kanili upotrijebiti pertinaks, tip neprovodljive plastike koja se nalazi u svakom kompjutoru kao nosač vodova, jer svaka matična ploča ili grafička kartica su pertinaks ploče s vodovima. No, pertinaks je odbačen zbog slabih mehaničkih svojstava. Kako je Alpha s ventilatorom teška nekih 500g, došlo bi do njegova savijanja i cooler više ne bi prijanjao na procesor. Sljedeći izbor je bio rostfrai čelik. Krenuli smo s njime zbog njegove velike čvrstoće. Nakraju se ta čvrstoća pokazala prevelikim problemom jer nismo mogli s 2.5mm borerom probušiti rupe i narezati kvalitetan navoj. Krajnje rješenje je bila aluminijska pločica debljine 3mm. Isprva smo ju odbacili kao premekanu (gledali smo ploču koja je bila formata A4 i dozla boga se savijala pod rukom), ali kada smo izrezali pločicu zadanih dimenzija iznenadili smo se njezinom krutošću. Dimenzije koje smo odabrali kao najprikladnije su 95X17mm. Time smo dobili dovoljno prostora za bušenje rupa, a usput i izbjegli kondenzatore koji okružuju Socket478. Pločica je otprilike duga kao i plastično podnožje na koje se montira standarni cooler pa ne smeta za okolne komponente. Širina nam omogućava smještaj po 4 rupe potrebne za montažu, po dvije za montažu pločica na matičnu ploču i dvije za montažu coolera na pločicu.

Na samoj Alphi nije ništa mijenjano jer bismo time sigurno izgubili na njezinim svojstvima. Kako je u podnožju bakar koji je utisnut u aluminijsku košuljicu, bilo kakvim bušenjem bi došlo do razdvajanja metala zbog velike temperature koja se javlja kod bušenja, a samim tim i do mijenjanja provodljivosti koja je osnova svakog coolera.

Za pričvršćivanje pločica na matičnu ploču koristili smo M3X15 mm šerafe s dvije podloške i jednom M3 maticom kojom fiksiramo šeraf na ploči, a zatim našerafljujemo pločicu na njega. Iz iskustva smo uvidjeli da je pločice najbolje prišerafiti do kraja do matice. Time su pločice čvrsto fiksirane, a i dobiva se dostatan prostor za ušerafljivanje šerafa kojima pričvršćujemo cooler za pločicu.

Višestrukim premjeravanjem smo odlučili bušiti rupe na pločicama. Zato smo koristili 2.5mm borer jer ćemo kasnije koristiti M3 nareznicu, pa smo morali ostaviti tih 0.5mm za sami navoj. Aluminij je zahvalan materijal što se tiče bušenja i narezivanja, samo je potrebna nešto veća preciznost i mirna ruka jer nema mjesta za pogrešku. Kod narezivanja je potrebno iz prve uhvatiti navoj jer će u protivnom isti bit nejednak. Kada smo izbušili rupe, malo smo ih ferzenkali. Nemate pojma šta je to? Da bi se šeraf što lakše ušerafljivao, proširim, u ovom slučaju 5mm, kako bi taj urez služio kao lijevak.

Montirane pločice (vidljivi su šerafi kojiima smo ih pričvrstili za ploču i rupe u koje ćemo ušerafiti heatsink)

Pogled iz drugog kuta (kondenzatori su najproblematičniji radi prostora ali pločice su dovoljno uske)

Alphu smo prišerafili s M3X45 šerafima. Nismo koristili već postojeće jer su oni imali colni narez, a mi nismo imali colnu nareznicu. Glave na šerafima su bile dovoljne veličine kako bi zadržavale federe, a i za svaki slučaj stavljali smo podloške sa svake strane federa.

Heatsink namontiran (malo je tamna slika ali takve je boje i u stvarnosti)

Prva probna montaža je prošla bez problema. Jedino nismo znali koliko prišerafiti šerafe koje spajaju cooler s pločicama. Na Socketu462 je to riješeno tako da se oni prišerafe do kraja, a kraj je do kraja navoja na matici koja je pričvršćena na matičnu ploču. Mi smo primijenili isti princip. Šerafili smo križno, i na to treba obratiti pažnju kako bi sile bile ravnomjerno raspoređene, do same matične ploče.

Procesor je namješten tako da dolazi na sami centar coolera pa je time hlađenje optimizirano. Deltin ventilator je priključen na Molex konektor, a ne na samu ploču. Skoro 3W potrošnje bi bilo ipak previše za header na ploči.

HomeMade priključci (za prvu ruku sam upiknuo žice u konektore i izolirao)

Ploče na kojima je montaža moguća i koje su ispitane u TestLabu : Abit TH7II, Abit BL7, Asus P4T (na knap), MSI 850-5 Pro, ECS P4S5AL.

Kako možete vidjeti, krug ploča je jako širok tako da mislimo da matična ploča na kojoj neće biti moguća montaža je rijedak slučaj.

Eto kako to izgleda na kraju

Rezultati

Što se tiče istih, oni su više nego impresivni. U odnosu na Intelov Retail Heatsink postižu se rezultati koji su 10-12C niži. Procesori koje smo imali na testu radili su hladni ko špricer. Jedan primjerak P4 1.4GHz radio je čak na 1.86GHz što je 133MHZ FSB-a - malo nestabilno, ali je radio. Maksimalne temperature nisu prelazile 40C čak i uz napon jezgre od 1.95V do kuda smo najdalje išli.

Sljedeće nam prestoji pronalazak procesora u rasponu od 1.4GHz-1.8GHz koji će biti spreman na suradnju i visoke frekvencije sabirnice.

Zahvaljujemo se sljedećim tvrtkama bez kojih ovaj članak ne bi bilo moguće napisati:HGSpot (Alpha 8045U),Black&Decker (bušilica), te svakako mom tati Zdravku.