AMD Athlon 64 AM2 + Epox MF4-Ultra – DDR2 u zelenom ruhu

Testni sistem ne treba posebno komentirati s obzirom da smo u osnovi iskoritili Epoxovu ploču i novi procesor zajedno s našim standardnim komponentama. Što se tiče usporedbe sa sistemom koji je baziran na procesoru stare generacije, ali jednakog takta, moramo reći da smo izvisili. Naime, iz nekog razloga MSI-jeva referentna ploča se poklala s Socket 939 Athlonom 64 3200+ s jezgrom Winchester. Kako su ostali procesori koje smo imali na raspolaganju bili Athlon 64 4000+ i Athlon 64 X2 4200+, direktnu usporedbu performansi u svim testovima nismo napravili.

S druge strane, temeljito smo analizirali ovisnost performansi o taktu i latencijama DDR2 memorije. U sintetičke testove (ScienceMark 2 propusnost i odziv memorije) ubacili smo i mjerenja sistema baziranog na DDR-u s obzirom da u navedenim testovima rezultati ne ovise o taktu na kojem kuca sam procesor.

BIOS i overclockanje

Pri testiranju tolerancije na overclockiranje kod matičnih ploča nas zanimaju dvije stvari – maksimalni FSB koji ploča može postići nezavisno o taktu procesora i memorije, te maksimalni takt koji je moguće postići ako sve komponente pokušamo potjerati do granica.

Epox MF4-Ultra nudi sljedeće opcije za overclockanje:

• Epox:
• FSB između 200 i 450 MHz
• Brzina PCI-E sabirnice – do 145 MHz
• Varijabilni množitelj memorije (400, 533, 667 i 800)
• Latencije memorije – CAS, TRCD, TRP, TRAS, TRC, Adressing mode + mnoge druge
• Množitelj procesora
• Množitelj HT sabirnice (NB – procesor)
• Širina HT sabirnice (up/down)
• Napon procesora – od -0.2V do +0.4V, u koracima od 0.025V
• Napon memorije – od 1.8V do 2.5V, u koracima od 0.1V
• Napon čipseta – od 1.5V do 1.8V, u koracima od 0.1V

Epoxova ploča odnosno njezin Awardov BIOS, nudi sve opcije zanimljive jednom entuzijastu. Jedina zamjerka su eventualno množitelji memorije s obzirom da su fiksni, a ne dinamički, no to je vjerojatno problem integriranog memorijskog kontrolera na Athlonu, a ne same ploče.

S obzirom da smo imali posla s inicijalnom revizijom BIOS-a, jasno je da nije baš sve radilo kako treba. Prva stvar koja nam je upala u oči je to što ne funkcionira uključivanje računala pomoću tipke na napajanju, nezavisno o postavkama u BIOS-u (Power On after power fail). Isti problem postoji kod opcije za uključivanje računala preko kombinacije tipki na tipkovnici. Treća stvar koja nam je zasmetala je čudno ponašanje ploče prilikom eksperimentiranja s overclockanjem. Naime, znalo bi se dogoditi da smo nakon propalog pokušaja s novim postavkama u BIOS-u unijeli stare postavke na kojima je ploča uredno prolazila testove stabilnosti, no i dalje bi sistem bio nestabilan. Nakon što bi resetirali BIOS i ponovo pomalo dizali takt, ponovo bi uspjeli dogurati do tih "starih" postavki, no tada bi sve radilo kako treba.

Što se tiče maksimalnih taktova koje smo uspjeli postići, situacija stoji nekako ovako. Maksimalna brzina sabirnice koju smo izvukli iz Epoxice je 278 MHz, s tim da nam smanjivanje Hyper Transport množitelja nije pomoglo da doguramo do viših taktova. Isto vrijedi za napon čipseta. Podigli smo ga za 0,1 V, ali više od toga nije imalo utjecaja na maksimalni overclock. Premda ovo nisu neki zadivljujući rezultati, bogme nisu ni loši tako da je u ovom kontekstu Epoxova ploča nadprosječan overclocker.

Testni AM2 procesor pokazao se kao također vrlo solidno. S tvorničkog takta od 2 GHz dogurali smo do takta od 2,66 GHz, uz povećanje napona procesora od 0,05 V. Kao što iskusniji među vama sigurno znaju, dobre serije Socket 939 procesora baziranih na jezgri Venice tuku brojke ovog našeg AM2 procesora, no to i dalje ne znači da su njegove overclockerske mogućnosti loše.

P.S. autor ovih redaka se ispričava što nema screenshotova CPU-Z-a gdje se vidi koliko su procesor i matična ploča overclockani. Razlog? Unatoč svom iskustvu i krvavim očima od buljenja u monitor i dalje mi se događaju glupave stvari kao nehotično brisanje datoteka s USB ključa da bi pet sekundi kasnije shvatio da ih ne mogu vratiti iz Recycle Bina.