Poker AMD-ovih aseva ili djetelina sa četiri lista, sastoji
se od tri jeftinija Athlona i jednog dvojezgrenog Black Edition Phenoma kojemu
je množitelj otključan. Athloni su dvo, tro i četverojezgreni nasljednici
modela koje smo imali prilike testirati u prošloj godini. Athlon 630
je uz model 620 donio solidne performanse i četiri jezgre po sasvim prihvatljivoj
cijeni, X3 435
se također pokazao solidnim a i cijenom je tek malo skuplji od X2
250 koji pak ima najbolji OC potencijal, no i "samo" dvije jezgre.
Što se promijenilo dolaskom ovih novih modela pogledajmo dalje u tekstu.

Za početak smo odabrali Phenom II X2 555 Black Edition, koji
za razliku od ranije testiranog 550
modela ima za 0.5x viši množitelj i umjesto na 3.1GHz radi na 3.2GHz. Cache
arhitektura je ostala u potpunosti neizmjenjena. Razumljivo je kako porast
performansi neće biti drastičan, i sasvim je očekivano kako će se kretati
oko 3%. TDP ovog Calisto procesora je 80W, baš kao i prethodnika dok smo primjetili
kako radi na višem naponu – 1.376V naprema 1.296V. Da li to samo dobijamo
krivo očitanje nismo uspjeli saznati. S obzirom da je riječ o Black Edition
primjerku množitelj mu je otključan, a nadali smo se i dobrom OC potencijalu.
Prethodnika smo uspjeli "natjerati" na 3.82GHz. Baš kao i kod prethodnika,
i ovdje je riječ o procesoru koji dolazi sa istog waffera kao i Denebi,
tj. ima četiri jezgre od kojih su dvije ili defektne ili zaključane. Sretnici
koji nalete na zaključani primjerak mogu ga otključati putem BIOS-a i ACC
opcije i on tada postaje najbolji AMD-ov procesor (zbog odnosa uloženo/dobiveno).
Mi nismo bili te sreće.

Athlon II X4 635 za razliku od 630 modela kojeg smo testirali,
ima množitelj podignut 0.5x, tj. na 14.5x. To rezultira brzinom od 2.9GHz
i jasno je kako je to tek 100MHz više nego kod prethodnika. S obzirom da je
ostatak procesora identičan ponovno je za očekivati nevelik rast performansi
od oko 3% (naravno u ovisnosti o aplikaciji). Zbog činjenice kako ima četiri
jezgre TDP mu je nešto viši nego kod dvojezgrenih modela i iznosi 95W. Prethodnika
smo overclockali na 3.71GHz, a biti će zanimljivo vidjeti je li ovaj
bolji.

Trojezgreni model ima isto 95W TDP, a ukoliko se pitate jesmo
li ga uspjeli otključati odgovor je nažalost nismo. Nadajmo se kako su samo
ovi inžinjerski primjerci takvi, a kako AMD one bolje šalje kupcima u dućane.
Prethodnik, model 435 radio je na 2.9GHz, a ovaj je za 100MHz brži baš kao
i svi danas testirani procesori. 440-tki je množitelj podignut na 15x što
je rezultiralo taktom od 3GHz. Cache arhitektura je također ostala neizmjenjena
pa tako svaka od jezgara raspolaže sa 64kb podatkovne i 64kb instrukcijske
L1 memorije, te 512kb L2 memorije. Kao i na ostatku Athlon procesora i na
ovoj Rani L3 memorije nema. TDP je identičan četverojezgrenim modelima, dakle
95W.

I za kraj je ostao dvojezgreni Regor koji kuca, pogodili ste,
na 100MHz većem taktu od modela 250 – 3.1GHz. Koliko je to pomoglo ionako
slabašnom procesoru (slabašnom u aplikacijama koje znaju raditi sa više od
dvije jezgre), vidjeti ćemo. S obzirom da ima nizak TDP od 65W nadali smo
se i dobrom overclockingu. Ovi procesori su kao što znamo pravi dvojegreni
modeli i tu nema govora o otključavanju dodatnih jezgara.