AMD Radeon R9 Nano test

Pred nama je svakako najinovativnija i najzanimljivija grafička kartica koju smo vidjeli u dugo dugo vremena. Čak i među svojim inovativnim rođacima, Fury i Fury X karticama koje su donijele interposer i HBM tehnologije, Nano najviše iskače. S obzirom na sve veću popularnost malenih formata, MicroATX i MiniITX matičnih ploča i kućišta čak i kod gamerske populacije pojavljuje se potreba i za moćnijim grafičkim karticama manjeg formata. Ova minijaturizacija ide toliko daleko da su proizvođači počeli nuditi i X99 ploče u MiniITX izvedbama, pa je jedino logično da se tržištu ponude i malene, a moćne grafičke kartice. Tu je priliku prvi ugrabio AMD-u i stvarno im treba odati poštovanje, jer su konstantnim guranjem inovacija došli u poziciju prvi izbaciti proizvod koji donosi interposer dizajn gdje se grafički procesor i memorija nalaze na puno manjem prostoru nego do sada.

Fury X, kao prvi proizvod toga novog dizajna, je zapravo vrlo malena kartica koja u 19 cm donosi veliku moć, dovoljnu da se približi primjerice GTX980 Ti kartici koja je duga oko 27 cm. No, ipak ima jednu (vizualnu) manu. Da bi se omogućile takve performanse i konstantan takt od 1050 MHz potrebno je i masivnije hlađenje u obliku aluminijskog radijatora i velikog 12 cm ventilatora koji ju čine pomalo nezgrapnom. Uz to je potrebna i robusna VRM jedinica koja napaja GPU i memoriju s adekvatnom količinom energije (275 W TBP).

S druge strane Nano je za gotovo četiri centimetra kraća (15.24 cm), ima nešto slabiju napojnu jedinicu ali i isti onaj interposer sa 1000 mm kvadratnih koji udomljuje punokrvni Fiji XT grafički procesor i 4GB high bandwidth memorije. R9 Nano će kao i R9 Fury X dolaziti u ovoj referentnoj izvedbi, a proizvođači će kao i kod nje moći svoju personalizaciju ostvariti putem izmjene gornjeg poklopca kartice. Kvaliteta gradnje i materijala kod R9 Nano je vrlo slična kao i kod Fury X što znači da je sve na vrlo viskom nivou. Spomenuti poklopc je aluminijski, nije gumiran kao na X, ali ostavlja isti vizualni dojam. Ostatak oklopa je također kombinacija aluminija i plastike. Ispod svega se nalazi masivni bakreno-aluminijski hladnjak s dvije Vapor komore i toplovodnim cijevima kojeg hladi jedan 90 mm ventilator. Ventilator je čujan i kada je kartica u stanju mirovanja (oko 42 dB), da bi postao dosta glasan kada je kartica opterećena pa se buka na momente diže i na 50 dB. Ta je zvučna kulisa popraćena i laganim “cvrčanjem” zavojnica. S obzirom na moć kartice, povećana buka rashladnog sistema je bila neizbježna i to je nešto s čime će kupci morati naučiti živjeti.

Na crnom se PCB-u a ispod hladnjaka, nalazi već spomenuti interposer na kojem je Fiji XT čip sa 4096 shadera u 64 računske jedinice, 256 teksturnih jedinica i 64 ROP. Radni takt je maksimalnih 1000 MHz, uz maksimalnu računsku snagu od 8.19 TFLOPS-a. U praksi je rijedak slučaj da čip pod opterećenjem radi na 1000 MHz, premda se kod igara koje su manje zahtjevne po TDP zna desiti i da radi na toj frekvenciji i po dvadesetak sekundi. Pomnim praćenjem taktova putem GPU-Z loga i HWiNFO64 aplikacije vidimo kako se takt na momente spušta i do 700 MHz (kada temperatura dosegne maksimalnih 75°C), a prosjek se kreće oko 860 MHz. Moramo priznati kako je ovo sasvim zadovoljavajući prosječni takt, ukoliko znamo da kartica mora konstantno biti u TBP-u od 175 W (TBP = Typical Board Power). TDP je zapravo nešto viših 225 W.

HBM memorije je baš kao i kod Fury X kartice 4GB, pri čemu se komunikacija sa GPU-om odvija putem vrlo široke 4096 bitne sabirnice. Memorija radi na 500 MHz, odnosno efektivnih 1 Gbps. Zbog velike širine sabirnice propusnost joj je visokih 512 GB/s.

Za dodatno napajanje energijom kartica ima jedan 8-pinski PCIe Power utor (150 W), koji u kombinaciji s PCIe 3.0 konektorom daje ukupan TDP od 225 W. VRM jedinica je zbog malenog PCB-a sa 6 faza koliko ih ima Fury X, smanjena na četiri no to je sasvim dovoljno za TBP ograničenje od 175 W. R9 Nano ima četiri video izlaza – tri su Display Porta v1.2 a jedan je HDMI 1.4a (pri čemu joj se može zamjeriti nedostatak HDM 2.0 standarda i manjka podrške za 4Kp60). Kartica, baš kao i Fury X podržava maksimalnih šest monitora u Eyefinity-u, a tu su i podrška za FreeSync, CrossFire, Virtual Super Resolution i Frame rate targeting control. Sa strane API-a kartica podržava DirectX 12 i Vulkan/Mantle.

R9 Nano kartica nam je došla u sklopu konfiguracije bazirane na, zamislite sada, Intelovom procesoru. Priznaje li AMD poraz u MiniITX i MicroATX segmentu (u ITX-u definitivno nemaju ništa što može izvući performanse ovakve kartice)? Njihovo je objašnjenje bilo da se uz Intelove konfiguracije tipično vežu Nvidijine kartice i da to ne mora biti uvijek tako. Bilo kako bilo, R9 Nano je uparen sa Asusovom Z97I-Plus matičnom pločom, i7-4790K procesorom kojeg hladi Noctuin hladnjak, Thermaltakeovim Smart SE 530W napajanjem, Sandiskovim X300 SSD-em a sve je to upakirano u kompaktno Coolermasterovo Elite 110 mini-ITX kućište.

Menadžment kabela u ovako malenom kućištu je gotovo pa nemoguć i tu vlada pravi nered, pa je jednom usisnom ventilatoru dosta težak zadatak dovoditi hladniji zrak komponentama. No, unatoč svemu kartica unutar kućišta postiže jednake rezultate kao i na radnom stolu. Ipak, primijetili smo kako je minimalni takt u kućištu oko 600 MHz, a na stolu oko 700 MHz. Pad frekvencije se u oba slučaja dešava kada temperatura dosegne zacrtanih 75°C, a u kućištu je karticu teže inicijalno ohladiti pa je i minimalni takt niži. Jedan zoran prikaz minijaturnosti R9 Nano kartice je na drugo slici gdje pozira kraj masivne R9 295X2.