Arhitektura neočekivano inovativnog naziva K10 je najveća novost iz AMD-a za novu sezonu. Prva stvar koju donosi je novi socket, što autora ovih redaka tradicionalno beskrajno iritira. Tek što se konkurencija kroz protekle 2-3 godine primirila sa socketima i time produljila vijek trajanja matičnih ploča, AMD počinje brijati kako ne bi trebalo. Ali, kada se situacija malo bolje pogleda, stvari ne izgledaju tako loše. Naime, AMD trenutno ima aktualne Socket939, AM2, AM2+ i sigurne planove za izdavanje AM3 i obvezuje se na podržavanje starih ploča s novim procesorima. Eh sad, trenutno aktualni procesori namijenjeni korištenju u AM2 pločama će se moći koristiti i u AM2+ pločama, ali ne u AM3. Phenom procesori će se također moći koristiti samo u AM2 i AM2+ pločama, ali u AM2 neće moći ispuniti svoj puni potencijal. AM3 procesori će se moći koristiti u svim AM2, AM2+ i AM3 pločama, ali performanse naravno neće biti iste. Dakle, iako moraju uvoditi nove sockete, AMD-ovi razvojni inženjeri ipak paze na rok trajanja matičnih ploča.


 

Phenom procesori su izrađeni 65nm procesom i imaju po četiri nativne jezgre. Naglašavamo riječ native, jer je to osnovna razlika između AMD-ovih i Intelovih četverojezgrenih procesora. Arhitektura K10 se temelji na četiri jezgre, od kojih svaka ima vlastiti L2 cache, trenutno veličine 512KB, a sve jezgre dijele L3 cache, trenutno 2MB. Baš kao kod K8, u ovim procesorima je integiran memorijski kontroler, ali je pristup memoriji optimiziran tako da bi jezgre trebale pristupati memoriji nešto brže nego što je to bio slučaj kod K8. Veliki novitet predstavljen sa arhitekturom K10 je uvođenje nove jedinice za floating point instrukcije. Dotična je nazvana Wide Floating Point Accelerator i sposobna je obrađivati 128-bitne floating point instrukcije bez da ih, kao što je to bio slučaj s prethodnom arhitekturom, razbija na 64-bitne. Dakle, bilo kakve aritmetričke operacije bi se trebale izvršavati daleko brže nego na prethodnim procesorima.

Za razliku od Intela, AMD svojim jezgrama nije odlučio dodati hrpetinu L2 cache memorije, nego je uveo zajednički L3 cache. Teško je reći hoće li jedan ili drugi način imati niže latencije, jer veća količina L2 cache memorije znači veće latencije, no isto tako hvatanje podataka iz L3 umjesto L2 znači veće latencije. Kako god bilo, jedno je sigurno – povećanje količine cache memorije drastično povećava cijenu izrade procesora. Intel trenutno može samo povećavati L2 cache, dok AMD može povećavati L2 i L3 cache. Obzirom da autor ovih redaka uvijek više voli inovaciju nego forsiranje stare tehnologije, mišljenja je da AMD na ovaj način za istu cijenu može ponuditi bolje ukupne performanse cache memorije nego Intel. Naravno, ukoliko Intel odluči imati nešto nižu zaradu i raspištoljiti se s količinom L2 cache-a u svojim procesorima, AMD si može pomoći paralelnim povećanjem L2 i L3 memorije, što će im u finalu značiti manje financijske gubitke nego Intelu. No, ovo su već sfere marketinških strategija i financijskih kalkulacija, a u to baš i nema smisla da ovdje ulazimo.

Izdana su dva nova procesora; Phenom X4 sa radnim taktom na 2.2GHz i 2.4GHz, te Phenom FX sa radnim taktom na 2.6GHz. Važno je napomenuti da Phenom FX trenutno nije dostupan zbog omanje greške koja uzrokuje nestabilnost sustava u određenim uvjetima. Iako razni izvori navode kako je riječ o nestabilnostima pri velikom opterećenju, AMD to ne potvrđuje i neobično oprezno koristi riječi omanje i određeni, tako da se autoru ovih redaka čini da bi čak i nakon ispravljanja ove greške moglo biti određenih problema s procesorom, bilo da se radi o isključivanju nekih funkcija, ili nižim performansama u određenim uvjetima. No više ćemo moći saznati tek kada se procesori s ispravljenom greškom pojave na tržištu.