Mjere, proporcije i atributi…

Nakon što smo ploču izvadili iz kutije prva stvar koju smo primijetili je poprilično
nelogičan smještaj ATX konektora. Slično kao i kod Epox 8K3A+, on se nalazi
malo iznad AGP utora i predstavlja potencijalnu prijetnju dobrom protoku zraka
u kućištu. Pri testiranju je naš ATX kabal prolazio točno iznad hladnjaka na
procesoru što nikako ne možemo zanemariti. Floppy i IDE portovi smješteni su
na uobičajen način, pokraj memorijskih utora, što je sasvim zadovoljavajuća
pozicija. U oči "upada" i nepotrebni CNR utor umjesto kojeg bi korisniji
bio šesti PCI utor.

AK77-333 u punom sjaju

Područje oko CPU socketa je dobro riješeno – izrađene su rupe za montiranje
većih hladnjaka i kondenzatori su razmaknuti. Izgleda da se AOpen više fokusirao
na nove generacije velikih hladnjaka čiji se dizajn bazira na naopakoj krnjoj
piramidi (npr. ThermalTake 7 Cu+) jer našu referentnu Alphu 8045 nismo uspjeli
montirati na ploču. Malih problema bilo je i kod instaliranja procesora jer
je ručkica na socketu koja inače služi za fiksiranje procesora postavljena
preblizu jednog od kondenzatora čineći instaliranje CPU-a pipljivijim poslom
nego što zapravo jest.

DIP prekidač i "zločesta" ručkica na socketu

Unatoč tome što se AOpen busa u prsa sa svojim jumper-less
dizajnom, podešavanje ploče nije izvedeno potpuno iz BIOS-a. Kontrola množitelja
procesora izvedena je preko DIP prekidača koji je smješten iznad CPU socketa
(po nama vrlo loša pozicija). Potencijalni overclocker, vlasnik "otključanog"
CPU-a, je na ovaj način primoran često gurati glavu u kućište tražeći pravu
kombinaciju prekidača na DIP-u. Uz DIP prekidač na ploči su prisutna i tri kratkospojnika
(jumpera), a služe redom za odabir između 100 i 133 MHz-ne sabirnice,
pražnjenje CMOS-a (jedini crveni kratkospojnik) i odabir između BIOS ROM-ova.
Potonji kratkospojnik koji služi za odabir BIOS ROM-a ima svoju funkciju u sklopu
AOpen Die-Hard BIOS-a. Die-Hard BIOS nije ništa drugo nego dodatni utor za BIOS
čip – funkcija se svodi na to da ako korisnik na neki način uništi podatke na
tvorničkom BIOS čipu može od AOpena nabaviti zamjenski čip koji se instalira
u dodatni utor. Jumper služi za odabir sa kojeg će se čipa ploča bootati.
Zgodna opcija, ali sumnjamo da će je itko koristiti. Da ploča tvornički dolazi
s dva BIOS čipa cijela stvar bi imala smisla. Ovako…

Die-Hard BIOS

Kako je danas gotovo kod svakog proizvođača matičnih ploča overclocking
jedan od primarnih mamaca za kupce tako i je AOpen svoju ploču nakitio featureima
kao što su dizanje FSB-a u BIOS-u po 1 MHz, ručno namiještanje vcore voltaže
i Watch Dog Timer. Ako se pitate što je Watch Dog Timer, slijedi kratak opis.
Watch Dog Timer je funkcija ugrađena u BIOS koja služi za resetiranje frekvencije
FSB nakon neuspjelog overclockinga. Watch Dog pri uključivanju računala
detektira da li je sistem uspio napraviti POST pri zadnjem uključivanju. Ako
je POST uspio, Watch Dog Timer se uključuje (dakle memorizira stanje trenutnog
POST-a), i takt procesora se generira po vrijednosti FSB-a koju je korisnik
postavio u BIOS-u. Ako zadnji POST nije uspio, Watch Dog Timer resetira računalo,
detektira default takt procesora i tako ga sprema u BIOS. U biti se eliminira
potreba za pražnjenjem CMOS-a u većini slučajeva. Vrlo korisna opcija.

Tri "velika" kondenzatora od 2200 µF

Nažalost, BIOS ove ploče je poprilično skroman, posebno što se
tiče memorijskih postavki. Tek smo sa zadnjim BIOS-om (verzija 1.10), koji je
kolega Goran uspio pronaći na Internetu, uspjeli dobiti nešto više opcija. Zanimljivo
je da BIOS pod memorijskim postavkama nudi vrijednosti Active to Precharge-a
(TRAS) od 6 i 7, dok ostale ploče nude 5 i 6. Naravno, niže je brže, ali i nestabilnije.
Signalizacija grešaka kod bootanja se svodi na standardne zvukove iz
PC speakera. Na ploči postoji header za AOpen-ov Dr. Led dodatak koji
pruža signalizaciju grešaka preko LED dioda, ali on se kupuje zasebno.

Uz Watch Dog Timer, AOpen s najnovijim BIOS-om dodao je ploči
još opcija, a to su: Ezrestore, Open Juke-Box i Vivid BIOS. EZrestore koristi
pre–OS program pod imenom Pro Magic koji sprema image HDD na sam
HDD u kompresiranom obliku (samo cca 100 MB?!?) istovremeno skrivajući taj image
od svih ostalih aplikacija, uključujući viruse. Ako se na računalu dogodi
kakva havarija, dovoljno je vratiti se na stari image. Open Juke-Box
je ništa drugo nego software smješten u BIOS-u koji svira muzičke CD-e, dakle
možete slušati svoje omiljene muzičke CD-e bez ‘dizanja’ OS-a. Moguće mu je
čak i mijenjati skinove. Zgodno, ali po nama beskorisno. Treći "feature",
Vivid BIOS, daje nam mogućnost postavljanja slike na POST ekran umjesto uobičajenog
AOpen logoa. Važno je spomenuti da mijenjanje skinova na Open Juke-Box-u
i slika u Vivid BIOS-u zahtijeva flashanje BIOS-a što je relativno rizičan
posao, a ako vam to nije dovoljno AOpen se ograđuje od bilo kakve štete na računalu,
softwareu i podacima prouzročenim prije spomenutim flashanjem.
Kad smo već kod flashanja BIOS-a, AOpen mu pristupa na alternativan način.
Flash se vrši iz Windows okruženja s malim utilityem koji dolazi u paketu
sa svakim flash ROM-om skinutim s njihovog Internet sitea.