Vrijeme je da pobliže pogledamo sam hladnjak. Njegovo tijelo je izraženo od bakra na čiju je površinu nanesen sloj nikla radi zaštite od oksidacije. Cijevi na gornjem dijelu hladnjaka u odnosu na bazu ne stoje okomito već su malo zakrenute kako bi se rashladna tvar što lakše slijevala u donji dio hladnjaka dok je računalo uključeno. Iz istog razloga strana na kojoj je ventilator uvijek mora biti okrenuta prema dnu kućišta. Naravno, ako vam je kućište položeno, hladnjak možete okrenuti u bilo kojem smjeru. Radi bolje disipacije topline, na toplinske su cijevi nanizani aluminijski listići kao i na svakom drugom hladnjaku slične konstrukcije.

Spomenuli smo da s hladnjakom ne dolazi tubica s termalnom pastom. Premda ovo ionako ne bi bio velik nedostatak, Asetek termalnu pastu ipak nije zaboravio. Ona je tvornički nanesena na bazu praktički savršeno, kao što možete vidjeti na gornjoj slici. Kako bi se ovo malo remek-djelo zaštitilo, baza je zaštićena s plastičnom kapicom koju skinemo prije ugradnje hladnjaka na procesor.

Premda nam je pomalo bilo žao skinuti Asetekovu pastu s baze hladnjak, zanimala nas je njena završna obrada. Skupi hladnjaci namijenjeni entuzijastima često imaju baze toliko dobro polirane da se je u njima moguće ogledati kao u zrcalu. Nažalost, Asetek po ovom pitanju nije napravio dobar posao što nas je poprilično iznenadilo.

Termalna pasta tvornički je nanesena na bazu hladnjaka gotovo savršeno

Prije nego što se bacimo na instalaciju hladnjaka, treba naglasiti jednu od njegovih najpozitivnijih karakteristika, a to je niska masa. Vjerovali ili ne, VapoChill Micro zajedno s ventilatorom teži samo 355 grama što je otprilike tri puta manje od bilo kojeg drugog hladnjaka visokih performansi. Sigurno se pitate da li Microva inovativna konstrukcija i upotreba specijalne rashladne tvari mogu prevagnuti u borbi s mnogo težim hladnjacima iste klase. Strpite se, doći ćemo i do tog dijela. :)

Vrijeme je za instalaciju hladnjaka na procesor. Za razliku od mnogih sličnih hladnjaka, VapoChill Micro je opremljen s instalacijskim kitom za samo jedan procesor. U našem slučaju je to Athlon 64 (odnosno procesore Socket 754/939/940), no postoje i modeli za Intelove procesore za Socket 478 i LGA775. Premda je ovo za neke korisnike velik minus, valja imati na umu da većina ljudi kupuje hladnjak za samo jedan procesor – onaj koji je trenutno ugrađen u njihovo računalo.

Vidjeli smo mnogo bolje ispolirane baze…

Što se tiče montaže hladnjaka na Athlon 64, ona je relativno jednostavna. Hladnjak se pomoću metalne pločice fiksira na standardni plastični držač za Athlon 64 hladnjake. Prvo je potrebno odviti vijke na plastičnom držaču na ploči. Nakon toga bazu okruglu bazu hladnjaka treba provući kroz otvor na metalnoj pločici. Hladnjak se potom stavi na procesor, pločica se poravna s plastičnim držačem, a vijci koje smo skinuli s plastičnom držača se zaviju natrag, no ovaj put preko metalne pločice. Na rubovima otvora metalne pločice kroz koji progurali bazu hladnjaka, nalaze se odstojnici koji fikiraju hladnjak na odgovarajuće mjesto – procesor.

S obzirom na to da je baza okrugla, hladnjak je i nakon instalacije moguće okretati punih 360 stupnjeva. Ovo je nužda, ali i prednost. Naime, hladnjak moramo zakrenuti kako bi uopće mogli pristupiti vijcima na krajevima metalne pločice. Prednost zakretanja je u tome što na ovaj način bolje razmazujemo termalnu pastu između baze i procesora što vodi ka boljem prijenosu topline. Sve u svemu, način instalacije je prilično jednostavan, ali ipak zahtijeva određenu dozu vještine. Što se tiče kompatibilnosti s matičnim pločama, iz izgleda hladnjaka možemo zaključiti da ga je bez problema moguće ugraditi na prilično velik broj ploča. Hladnjak se na ploču montira preko sistema koji nije veći od onih standardnih koje nalazimo na matičnim pločama, tijelo hladnjaka je dovoljno izdignuto od površine matične ploče tako da neće praviti probleme s visokim kondenzatorima, tijelo hladnjaka je moguće rotirati…sve u svemu, odlično. Jedini mogući izvor problema su matične ploče s čudnim sistemima hlađenja – npr. Abitove ploče iz serije Fatality.

Okrugla baza hladnjaka sjeda u ležište pločice za fiksiranje

Hladnjak je moguće okretati dok je instaliran

Nakon instalacije je moguće vidjeti da ventilator stoji pod kutem u odnosu na matičnu ploču. Razlog tomu nije isključivo nagib toplinskih cijevi (koje moraju biti zakrenute kako bi se kondenzirana tekućina slijevala natrag na bazu) već je ventilator dodatno zakrenut pomoću plastičnog držača (bit će vam jasnije o čemu govorimo ako pogledate zadnju fotku na prethodnoj stranici). To je učinjeno namjerno, kako bi zrak iz ventilatora osim procesora hladio i komponente na ploči.

Nakon što smo hladnjak fiksirali na matičnu ploču, potrebno ga je spojiti na napajanje i kontroler brzine. Ventilator se energijom napaja direktno iz napajanja preko molex konektora dok je na matičnu ploču spojena samo kontrolna linija za nadzor brzine. Naravno, cijeli je sklop proveden preko potenciometra koji se fiksira na PCI utor tako da možemo prilagođavati brzinu ventilatora po potrebi.