Asetek VapoChill Micro – inovativni mališan

Od samog spomena termina "fazno hlađenje" većini entuzijasta i overclockera navru suze na oči. Bit će da je to zbog toga što je ovaj termin usko povezan s proizvodima kao što su Prometei Mach i Asetek VapoChill - sistemima hlađenja koji su procesor sposobni ohladiti na temperaturu ispod ništice. Kao što je poznato malo iskusnijim korisnicima, ovo je samo dio istine. Naime princip faznog hlađenja rabe svi hladnjaci bazirani na toplinskim cijevima - u zatvorenom sistemu imamo rashladnu tvar koja mijenja agregatna stanja i odvodi toplinu s procesora - princip je jednak, samo što je kod sistema kao što je Prometei Mach sve to izvedeno mnogo ekstremnije.

Klasično prozirno pakiranje za police trgovina

Vapochill Micro jerezultat kombinacija tehnologija koje smo spomenuli u prethodnom odlomku. Hladnjak je baziran na jednoj velikoj toplinskoj komori koja se grana u tri toplinske cijevi. Za razliku od ostalih hladnjaka s toplinskim cijevima gdje toplinske cijevi samo odvode toplinu s metalne baze na gornji, disipacijski dio hladnjaka, na Microu sama toplinska cijev leži na procesoru. Uz to, toplinska komora (komora nam nekako bolje zvuči s obzirom da nije riječ o jednoj jedinoj cijevi) je napunjena rashladnom tekućinom R134a. Dotičnom se tekućinom pune kompresori hladionika, ali i ekstremnih rashladnih sistema kao što je Prometeia Mach.

Rashladna tvar R134a ima vrlo nisko talište pa na bazi hladnjaka, zbog zagrijavanja procesora, vrije i isparava. Ovom promjenom agregatnog stanja rashladna tvar izuzetno efikasno preuzima toplinu od procesora i u plinovitom je stanju odvodi u tri toplinske cijevi. Tamo se plin hladi, kondenzira, te se u tekućem stanju vraća do procesora gdje cijeli proces počinje ispočetka.

U opremi termalne paste nema - već je nanešena na hladnjak

Sad kad znamo princip na kojem radi, pogledajmo detaljno cijeli paket. U paketu s hladnjakom isporučuje se ventilator (o njemu malo više kasnije), plastički klinovi za fiksiranje ventilatora na hladnjak, kit za fiksiranje hladnjaka na procesor, potenciometarska kontrola brzine ventilatora koja je pričvršćena za pločicu koja se montira na PCI utor i set kabela za povezivanje sve ove opreme na matičnu ploču i napajanje. Priručnik za instalciju je isprintan na papiru koji ukrašava pakiranje hladnjaka. Cijeli je postupak instalacije jasno, ali prilično jezgrovito ilustriran. Ovo je sasvim ok za naprednije korisnike, ali početnicima će trebati malo vremena dok se snađu u dijagramima.

Ventilator se fiksira na tanki plastični nosač

Hladnjaka je prije instalacije na ploču potrebno sastaviti - pričvrstiti priloženi ventilator na prozirni držač napravljen od tanke plastike koji se nalazi na hladnjaku. Plastični je držač vrlo lako skinuti pa je stoga cijeli hladnjak vrlo lako očistiti od prašine koja se nakuplja pri radu. Ventilator se na držač fiksira pomoću četiri plastična klina koje je moguće lako skinuti ako na hladnjak poželimo ugraditi drugi ventilator ili ga poželimo očistiti od prašine.

Premda nam je ovaj sistem montiranja ventilatora na hladnjak isprva izgledao kao loše rješenje, u praksi se pokazalo da smo bili u krivu. Pri radu plastični držač ne vibrira i ne proizvodi dodatnu buku, mnogo je lakši od klasičnog držača od pune, debele plastike, a omogućava nam i lako čišćenje hladnjaka. Jedina zamjerak ide na račun klinova koje je teže skinuti nego klasične vijke, ali s obzirom na konstrukcijsko rješenje, ovo je bilo neizbježno.

Vrijeme je da pobliže pogledamo sam hladnjak. Njegovo tijelo je izraženo od bakra na čiju je površinu nanesen sloj nikla radi zaštite od oksidacije. Cijevi na gornjem dijelu hladnjaka u odnosu na bazu ne stoje okomito već su malo zakrenute kako bi se rashladna tvar što lakše slijevala u donji dio hladnjaka dok je računalo uključeno. Iz istog razloga strana na kojoj je ventilator uvijek mora biti okrenuta prema dnu kućišta. Naravno, ako vam je kućište položeno, hladnjak možete okrenuti u bilo kojem smjeru. Radi bolje disipacije topline, na toplinske su cijevi nanizani aluminijski listići kao i na svakom drugom hladnjaku slične konstrukcije.

Spomenuli smo da s hladnjakom ne dolazi tubica s termalnom pastom. Premda ovo ionako ne bi bio velik nedostatak, Asetek termalnu pastu ipak nije zaboravio. Ona je tvornički nanesena na bazu praktički savršeno, kao što možete vidjeti na gornjoj slici. Kako bi se ovo malo remek-djelo zaštitilo, baza je zaštićena s plastičnom kapicom koju skinemo prije ugradnje hladnjaka na procesor.

Premda nam je pomalo bilo žao skinuti Asetekovu pastu s baze hladnjak, zanimala nas je njena završna obrada. Skupi hladnjaci namijenjeni entuzijastima često imaju baze toliko dobro polirane da se je u njima moguće ogledati kao u zrcalu. Nažalost, Asetek po ovom pitanju nije napravio dobar posao što nas je poprilično iznenadilo.

Termalna pasta tvornički je nanesena na bazu hladnjaka gotovo savršeno

Prije nego što se bacimo na instalaciju hladnjaka, treba naglasiti jednu od njegovih najpozitivnijih karakteristika, a to je niska masa. Vjerovali ili ne, VapoChill Micro zajedno s ventilatorom teži samo 355 grama što je otprilike tri puta manje od bilo kojeg drugog hladnjaka visokih performansi. Sigurno se pitate da li Microva inovativna konstrukcija i upotreba specijalne rashladne tvari mogu prevagnuti u borbi s mnogo težim hladnjacima iste klase. Strpite se, doći ćemo i do tog dijela. :)

Vrijeme je za instalaciju hladnjaka na procesor. Za razliku od mnogih sličnih hladnjaka, VapoChill Micro je opremljen s instalacijskim kitom za samo jedan procesor. U našem slučaju je to Athlon 64 (odnosno procesore Socket 754/939/940), no postoje i modeli za Intelove procesore za Socket 478 i LGA775. Premda je ovo za neke korisnike velik minus, valja imati na umu da većina ljudi kupuje hladnjak za samo jedan procesor - onaj koji je trenutno ugrađen u njihovo računalo.

Vidjeli smo mnogo bolje ispolirane baze...

Što se tiče montaže hladnjaka na Athlon 64, ona je relativno jednostavna. Hladnjak se pomoću metalne pločice fiksira na standardni plastični držač za Athlon 64 hladnjake. Prvo je potrebno odviti vijke na plastičnom držaču na ploči. Nakon toga bazu okruglu bazu hladnjaka treba provući kroz otvor na metalnoj pločici. Hladnjak se potom stavi na procesor, pločica se poravna s plastičnim držačem, a vijci koje smo skinuli s plastičnom držača se zaviju natrag, no ovaj put preko metalne pločice. Na rubovima otvora metalne pločice kroz koji progurali bazu hladnjaka, nalaze se odstojnici koji fikiraju hladnjak na odgovarajuće mjesto - procesor.

S obzirom na to da je baza okrugla, hladnjak je i nakon instalacije moguće okretati punih 360 stupnjeva. Ovo je nužda, ali i prednost. Naime, hladnjak moramo zakrenuti kako bi uopće mogli pristupiti vijcima na krajevima metalne pločice. Prednost zakretanja je u tome što na ovaj način bolje razmazujemo termalnu pastu između baze i procesora što vodi ka boljem prijenosu topline. Sve u svemu, način instalacije je prilično jednostavan, ali ipak zahtijeva određenu dozu vještine. Što se tiče kompatibilnosti s matičnim pločama, iz izgleda hladnjaka možemo zaključiti da ga je bez problema moguće ugraditi na prilično velik broj ploča. Hladnjak se na ploču montira preko sistema koji nije veći od onih standardnih koje nalazimo na matičnim pločama, tijelo hladnjaka je dovoljno izdignuto od površine matične ploče tako da neće praviti probleme s visokim kondenzatorima, tijelo hladnjaka je moguće rotirati...sve u svemu, odlično. Jedini mogući izvor problema su matične ploče s čudnim sistemima hlađenja - npr. Abitove ploče iz serije Fatality.

Okrugla baza hladnjaka sjeda u ležište pločice za fiksiranje

Hladnjak je moguće okretati dok je instaliran

Nakon instalacije je moguće vidjeti da ventilator stoji pod kutem u odnosu na matičnu ploču. Razlog tomu nije isključivo nagib toplinskih cijevi (koje moraju biti zakrenute kako bi se kondenzirana tekućina slijevala natrag na bazu) već je ventilator dodatno zakrenut pomoću plastičnog držača (bit će vam jasnije o čemu govorimo ako pogledate zadnju fotku na prethodnoj stranici). To je učinjeno namjerno, kako bi zrak iz ventilatora osim procesora hladio i komponente na ploči.

Nakon što smo hladnjak fiksirali na matičnu ploču, potrebno ga je spojiti na napajanje i kontroler brzine. Ventilator se energijom napaja direktno iz napajanja preko molex konektora dok je na matičnu ploču spojena samo kontrolna linija za nadzor brzine. Naravno, cijeli je sklop proveden preko potenciometra koji se fiksira na PCI utor tako da možemo prilagođavati brzinu ventilatora po potrebi.

Spomenuli smo da VapoChill Micro Asetek isporučuje u više "okusa". Tvrtka nudi ukupno 9 modela hladnjaka koji se dijele u tri grupe zavisno o priloženom ventilatoru pa potom u tri grupe zavisno o priloženom kitu za fiksiranje na procesor. Prema ventilatoru hladnjaci se dijele na High-End, Extreme Performance i Ultra Low Noise modele. Zadnja dva modela isporučuju se s kontrolerima brzine okretaja dok model s High-End ventilatorom radi na fiksnoj brzini (ili varijabilno, ako ploča podržava). Cijene, tj. cijene bez PDV-a preporučene od strane Aseteka su 28 eura za model High-End, 34,25 eura za model Extreme Performance i 43 eura za model Ultra Low Noise.

Instalacija hladnjaka na LGA775 procesore je vrlo jednostavna

Asetek nam je izašao u susret i poslao nam kit za LGA775 procesore i Extreme Performance ventilator. Za razliku od kita za Athlon 64, kit za LGA775 procesore, kao i kit za Socket 478 procesore, je moguće ugraditi bez uporabe alata. Samim time, hladnjak je mnogo lakše fiksirati na Intelove nego na AMD-ove procesore.

Slijeva na desno - Ultra Low Noise i Extreme Performance ventilatori

Pogledajmo sada Extreme Performance ventilator. Osim manjih razlika u konstrukciji, glavna razlika između Ultra Low Noise i Extreme Performance ventilatora je u brzini. Najmanja brzina tišeg ventilatora je 1100 okretaja u minuti, a glasnijeg, 850 okretaja u minuti. Iz brojki je jasno da Extreme Performance ventilator može biti tih poput Ultra Low Noise ventilator, no...to nije njegova svrha. Pravu svrhu ovog ventilatora otkriva nam njegova maksimalna brzina koja iznosi 3750 okretaja u minuti, što je 1550rpm više od maksimalne brzine tišeg ventilatora (koja iznosi 2200rpm).

Tihi rad uz 0,2 ampera i visoke uz 0,5 ampera

Da bi radio na toliko visokoj brzini, EP ventilator "vuče" struju od 0,5 ampera. Ovaj nam podatak omogućava da izračunamo njegovu maksimalnu potrošnju koja iznosi 6 watta. Tiši ventilator pak treba samo 0,2 ampera, dok iz napajanja na maksimalnoj snazi može "ukrasti" 2,4 watta.

Brži ventilator je zbog dizajna teže fiskirati na hladnjak

O buci i performansama oba hladnjaka govorit ćemo malo kasnije. Sada smo još uvijek na njihovom izgledu i teoretskim mogućnostima. Kao što vidimo na gornjoj fotki, ULN ventilator je mnogo lakše pričvrstiti na hladnjak nego EP ventilator. Razlog tome je rub s rupama za vijke (u ovom slučaju klinove). Dok ULN ventilator ima rub samo na jednoj strani, EP ventilator rub ima na obje strane, kao bilo koji drugi standardni ventilator.

Hladnjak smo testirali na Albatronovoj NF4 SLI ploči i usporedili ga s Coolermasterovim hladnjakom Hyper 6+. Isprobali smo oba ventilatora koja nam je Asetek poslao i to na minimalnoj i maksimalnoj brzini. Jednak tretman je dobio ventilator na Coolermasterovom hladnjaku. Kao i uvijek, mjerili smo temperature bez opterećenja i s punim opterećenjem procesora, a procesor smo do maksimalnog termalnog isijavanja doveli pomoću S&M utilitya.

Najveći problem pri testiranju stvorila nam je sama ploča koja ne mjeri temperaturu kako treba (temperatura oscilira između 46 i 49 stupnjeva). Nadogradnja BIOS-a nije pomogla pa je smo je čak probali i zamijeniti s drugom Albatronovom pločom, baziranoj na NF4 Ultra čipsetu. Ispostavilo se da i ova ploča, odnosno ploče budući da problem nije vezan za pojedinu ploču već za cijelu seriju, ima jednak problem kao njezina skuplja sestra. Nažalost, nismo imali vremena nabavljati i treću ploču, ali smo se zato lukavo poslužili s komadom hardvera starim otprilike 7-8 godina - potrganom ladicom za hard disk koja na sebi ima sonde za mjerenje temperature. Jednu od ovih sondi smo pomoću super-ljepila fiksirali na bočni dio našeg procesora i tako mjerili temperaturu. Premda su izmjerene temperature bile niže od onih u jezgi procesora, svejedno su nam omogućile meritornu usporedbu performansi hladnjaka.

Rezultati mjerenja

Mjerenja
Temperatura - stress
Vapochill Micro + Performance fan @ 3750rpm - stress 35    Coolermaster Hyper 6+ @ 1650rpm - stress 39    Vapochill Micro + Silent fan @ 2200rpm - stress 39,5    Vapochill Micro + Silent fan @ 1100rpm - stress 48,5    Coolermaster Hyper 6+ @ 700rpm - stress 50,5    Vapochill Micro + Performance fan @ 850rpm - stress 54      0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 5 5
Temperatura - idle
Vapochill Micro + Performance fan @ 3750rpm - idle 27,5    Vapochill Micro + Silent fan @ 2200rpm - idle 30    Coolermaster Hyper 6+ @ 1650rpm - idle 30,5    Vapochill Micro + Silent fan @ 1100rpm - idle 32    Vapochill Micro + Performance fan @ 850rpm - idle 32,5    Coolermaster Hyper 6+ @ 700rpm - idle 34,5      0   7 1 4 2 1 2 8 3 5

Ako je suditi prema rezultatima testova, Asetek je stvarno napravio izvrstan hladnjak. S tihim ventilatorom na najnižoj brzini, VapoChill Micro nadjačava Hyper 6+ za punih dva stupnja. Ako je pak riječ o maksimalnoj brzini ULN ventilatora, Micro je samo marginalno lošiji. Što se tiče buke, oba su hladnjaka na minimalnoj brzini praktički nečujni. Na maksimalnoj brzini, oba su hladnjaka osjetno glasnija s tim da Hyper 6+ radi ipak radi manje buke od svog konkurenta. Valja napomenuti da čak ni na maksimalnoj brzini niti jedan od ovih hladnjaka nije posebno glasan.

Situacija se naglo mijenja kad na VapoChill počne puhati Extreme Performance ventilator. Kao što smo pretpostavljali, ovaj ventilator na minimalnoj brzini nije nešto, no lomi sve pred sobom na maksimalnoj brzini. Naravno, s velikom brzinom ventilatora dolazi i mnogo buke pa je rad s ovako nabrijanim ventilatorom praktički nemoguć osim ako kućište ne držite zabarikadiranu u zidu. Naći će se ljudi koji su i ovo voljni trpiti za izvlačenje dodatnih megaherca iz svog procesora, ali takvih, sigurni smo, nema puno.

Nema sumnje da je Asetekov VapoChill Micro prilično dobar hladnjak. Tijekom naših mjerenja pokazao je da bez problema može parirati Coolermasterovom hladnjaku Hyper 6+, koji je jedan od najmoćnijih hladnjaka koje smo imali prilike testirati, a uz to je bolji od Zalmana 7700Cu. Naravno, treba uzeti u obzira da je pri maksimalnoj brzini tihog ventilatora, VapoChill nešto bučniji od našeg referentnog hladnjaka, ali to nije toliki problem osim ako niste freak na tišinu.

Ako pak u jednadžbu uključimo i rezultate mjerenja s Extreme Performance ventilatorom, Asetekov hladnjak po pitanju performansi uvjerljivo odnosi pobjedu nad moćnim Hyperom. No, u ovom slučaju problem je buka koju će izdržati samo najzagriženiji fanatici. Drugim riječima, Extreme Performanse modeli Asetekovog hladnjaka defitivno neće biti privlačni velikom broju korisnika.

Sad valja malo stati na loptu i sagledati cijelu situaciju. Da li je VapoChill Micro samo "prilično dobar hladnjak"? U usporedbi s Hyperom 6+, testirani hladnjak ima mnogo manju masu - 355 naprema 950 grama. U usporedbi s većinom hladnjaka iste klase, Micro je stvarno...mikro.

Što je s načinom instalacije i kompatibilnošću s matičnim pločama? Gotovo svi hladnjaci visokih performansi koji su "posjetili" naš lab imaju dosta problema s instalacijom na matične ploče, bilo da je riječ o širini hladnjaka, izdignutosti tijela hladnjaka od baze ili pak samom načinu fiksiranja hladnjaka na matičnu ploču. Prema našoj skromnoj procjeni, Asetekov hladnjak je moguće ugraditi na bilo koju ploču, a to je odlična stvar. Uz to, hladnjak je izuzetno lako očistiti od prašine, a zbog nagiba ventilatora, ovaj hladnjak za procesor hladi i matičnu ploču.

S cijenom koja je niža od konkurentnih hladnjaka i navedenim kvalitetama, Asetekov hladnjak ima samo jedan problem - isporučuje se s kitom za samo jedan određeni utor za procesor. Za većinu korisnika ovo zapravo nije problem budući da kupuju hladnjak za onaj procesor koji imaju u računalu. Za one koji često mijenjaju platforme (npr. mi), ovo je velika gnjavaža, ali takvih korisnika, ruku na srce, nema mnogo.

Samo "prilično dobar hladnjak"? Ne, ako se nas pita.