Asetek WaterChill, Part II

Još davno smo obećali da ćemo napisati Part II članka o asetek WaterChill kompletu za vodeno hlađenje. Naš Nara napisao je svoje dojmove i iskustva kada WaterChill hladi samo CPU. Sada su pak na redu iskustva kada smo WaterChill kit upregnuli kako spada - da hladi CPU, GPU i chipset. WaterChill je sada kod nas u neprekidnom pogonu više od četiri mjeseci tako da se može reći da smo ga stvarno upoznali.

Ovaj članak bi vjerovatno bio gotov puno ranije da nismo trebali zamijeniti pumpu jer je bila vrlo bučna. Asetek je stvarno brzo reagirao i nova pumpa je vrlo brzo krenula prema nama. Nažalost, cijela priča se odužila kada je pumpa zapela na našoj carini... Ne znamo ni sami više što smo sve trebali napraviti da objasnimo našim carinicima da se ne radi o industrijskoj pumpi čija se cijena mjeri u tisućama Eura. Prvo smo im probali objasniti čemu uopće služi - od toga naravno nije bilo nikakve koristi. Nakon toga nisu bili zadovoljni niti s jednim papirom koji smo priložili. Na kraju je došlo do toga da smo im rekli da nam ih je više dosta i neka vrate pumpu aseteku jer da se nama više neda slušati njihova dernjava (a bili su stvarno bezobrazni). I kako to obično biva kada je u nekoj zemlji sve naopako, kada smo se mi zaderali na njih, onda su oni postali bolji. Tjedan dana kasnije je pumpa stigla u naš lab, oslobođena bilo kakve carine. Iz jedne krajnost u drugu. Nažalost, tokom tri tjedna što nismo mogli do pumpe, naša želja da završimo test je splasnula. No, na kraju smo se nekako natjerali, sve spojili i eto sada i članka!

VGA blok

Kada smo krenuli sastavljati WaterChill prva stvar koju smo morali napravili bilo je skinuti hladnjak s referentne GF FX5900 Ultra kartice (koja je u međuvremenu postala FX5950 Ultra zahvaljujući novom BIOS-u). Hladnjak za memoriju smo lako skinuli, no s glavnim dijelom, onim koji hladi GPU, nije išlo tako lako. Hladnjak je jednostavno bio prečvrsto zaljepljen za GPU. Problem smo riješili tako što smo ljepljivu termalnu pastu "probušili" sa skalpelom na taj način da smo skalpel zabili između GPU-a i hladnjaka. Na taj način smo oslabili kontakt i nakon toga jednostavno odljepili cooler s GPU-a. Nakon toga nas je čekalo dugo čišćenje spomenute ljepljive termalne trake s GPU-a. U jednom trenutku smo došli na ideju skinuti i heat spreader s GPU-a i onda lijepo vodeni blok montirati direktno na jezgru no od toga smo na kraju odustali.

Oguljeni GF FX5900 Ultra

NV35 izbliza

Montiranje vodenog bloka na GPU bilo je jednostavno. Potrebno je bilo samo obratiti pažnju na redoslijed stavljanja vodenog bloka, sinkova za memoriju i pločice koja ide na zadnju stranu grafičke i na koju se sve učvrščuje. Naravno, nismo zaboravili staviti termalnu pastu (koristili smo Arctic Silver).

Grafička je spremna

Ono što nam je olakšalo život za "faktor bezbroj" je činjenica da se cooler na referentnim NVIDIA FX5900 Ultra karticama sastoji od više dijelova. Da je cooler u jednom dijelu to bi značilo da bi nam nakon montiranja vodenog bloka memorija ostala bez sinkova. Ovako to nije bio slučaj, no u većini slučajeva ne gine vam nabavka posebnih sinkova jer se ogromna većina hladnjaka na grafičkim karticama (neovisno o tome da li se radi o karticama na bazi ATi ili NVIDIA chipova) ipak sastoji od samo jednog dijela.

Chipset blok

Kada smo završili s montiranjem bloka na grafičku, krenuli smo montirati vodeni blok namijenjen chipsetu. Nažalost, ovaj dio montaže nije nimalo ličio na "lakoću koja zapanjuje" s grafičkom karticom. Postoji samo jedna riječ koja bi mogla opisati montiranje vodenog bloka na neki Intelov P4 chipset - horror. I to sve zato što se Intel odlučio da montiranje hladnjaka na chipset kroz rupe na ploči nije pametna ideja. No, o tome ćemo detaljno malo kasnije.

Prvo smo lijepo skinuli pasivni hladnjak s North Bridgea na našoj EPoX 4PDA2+ ploči. Nakon "ribanja" North Bridge chipa na njega smo u pravilnom omjeru (1:1) pomiješali dvije komponente (maštovito nazvane Part A i Part B) koje čine Arctic Silver Thermal Epoxy. Nakon toga smo stavili vodeni blok i na njega stavili komad olova da pritisak bude bolji i da se cijela priča bolje zaljepi. Ostavili smo stvar da se stvrdne i nakon 12h provjerili da li je sve u redu. I bilo je. Ali ne za dugo.

Thermal epoxy

U međuvremenu smo montirali i vodeni blok na CPU (o tome je sve potrebno napisao Nara u Part I) i u kućište zašerafili ploču. Nakon toga počeli smo ukopčavati cijevi u vodene blokove i kada smo cijev ugurnuli u chipset, vodeni blok se odlomio od North Bridgea. Nakon našeg uzdaha uslijedilo još jedno čišćenje i ponovo stavljanje thermal epoxya. Kada smo vodeni blok ponovo probali zalijepiti na North Bridge shvatili smo da to bez neke modifikacije nikada nećemo postiči. Jednostavno zbog krutosti cijevi sila je prejaka da bi ljepilo izdržalo. I to sve zbog toga što je površina jezgre chipseta na koju se lijepi vodeni blok izrazito mala (jednaka je kao na FCPGA Celeronima). Da oko chipseta postoje rupe na matičnoj, kao na Athlon pločama, problema nebi bilo. Nakon puno pokušaja i petljanja problem smo riješili tako što smo chipset vodeni blok "zarobili" s dijagonalno postavljenim plastičnim šelnama koje smo zavezali za kopče koje inače služe za držanje minijaturne kopčice za North Bridge hladnjak. Ključno je bilo šelne što jače pritegnuti i u kombinaciji s thermal epoxyem imbolizirati vodeni blok, tj. pobijediti vučnu silu koju su proizvodile debele i krute cijevi.

Chipset blok zvan glavobolja

Na kraju je sve ispalo iznenađujuće dobro no neovisno o tome treba zašpotati asetek - po nama nebi uopće smjeli reći da se chipset cooler može upotrijebiti na Intel pločama iako su se zbog naših kritika odlučili WaterChill paket obogatiti i tubom thermal epoxya. Kada smo mi dobili WaterChill, u Hrvatskoj nitko nije držao thermal epoxy, i na kraju smo ga morali nabaviti iz Velike Britanije. Pišući ovu rečenicu sjetili smo se još jednog razloga zašto nam je tako dugo trebalo da počnemo pisati Part II - nismo imali ovo nesretno ljepilo koje dobro provodi toplinu!

Radijator

Nakon montiranja svih blokova i cijevi, došao je i trenutak da se pozabavimo radijatorom.

Radijator na svome mjestu 1/2

Za njega smo u Lian Li PC70 aluminijskom kućištu našli mjesto iznad ladice za 3.5" diskove, tj. u donja tri 5.25" utora. Idealno bi bilo da smo radijator mogli montirati iznad napajanja no Lian Li PC70 kućište nema 12cm otvor sa zadnje strane već dva od 8cm, tako da ništa od toga.

Radijator na svome mjestu 2/2

Nakon što smo učvrstili radijator na njega smo spojili cijevi. Radijator je jedina stvar u WaterChill kompletu koja ne dolazi s automatskim uvodnicima i njihov nedostatak smo brzo osjetili na svojoj koži. Užu cijev smo bez problema ušvrstili s prstenastom štezaljkom koja dolazi u kompletu, no s širom cijevi nismo imali sreće. Ma što napravili, veću steznicu nismo uspjeli stegnuti dovoljno jako da bi se uopće usudili utočiti vodu u cijeli sustav. Na kraju smo kupili cijelu malu vojsku raznih šelni i širu cijev učvrstili s jednom od njih.

Tada smo spojili pumpu, natočili vodu i upalili cijelu stvar. U prvi tren se sve činilo kako treba dok nismo primjetili da spoj šire cijevi i radijatora nije water-proof. Kako se radilo o par kapljica koje su kapale na donju pregradu 5.25" kaveza, opasnosti da nešto pregori nije bilo. Nismo imali zbora nego sustav isprazniti od vode i ponovo probati s drugom šelnom. Na kraju smo ovaj postupak morali još dva puta ponoviti jer nikako nismo uspjeli spoj napraviti nepropustnim. Sve zbog toga što su cijevčice koje izlaze iz radijatora vrlo glatke i bez ikakvih navoja... Stvar smo na kraju nekako riješili uz pomoć trake koja liči izolirbandu i koju inače koriste vodoinstalateri.

Pumpa zarobljena kablovinom

Napokon smo sve upogonili i provjerili da je sve kako treba. Našoj sreći nije bilo kraja! Cijela stvar je dosta bučila dok napokon voda nije izbacila zrak iz sustava. Treba reči da kao ni prije nismo uspjeli iz sustava izbaciti par mjehuriča zraka koji su se stvorili na gornjem dijelu vodenog bloka za CPU. Zanimljivo je da je to jedino mjesto na kojem dolazi do ove pojave, tj. s ostalim blokovima nismo imali takvih problema. Što se same pumpe tiče, nju smo učvrstili s kombinacijom pipaca s kojom dolazi i čičak trake - bilo nam je bitno da znamo da se pumpa neće pomjeriti pa čak i onda kada ("pažljivo") transportiramo kućište uokolo. Nakon fiksacije pumpe smo probali promjenom položaja kućišta (raznim naginjanjima, mrdanjima, i sl.) izbaciti mjehurić zraka iz CPU bloka ali nismo uspjeli - kratkotrajno par puta i jesmo, ali nakon nekog vremena "zli" mjehurić bi se vratio.

Pogled na blokove

CPU bloku život nije lak

Prilikom montiranja trudili smo se biti koliko-toliko uredni no s vodenim hlađenjem koje hladi sve živo u stroju to nije baš najlakše. Gomila cijevi, u suradnji sa SCSI kablovima, floppy kablom i gomilom kablova od napajanja stvorilo je priličnu gužvu, no s malo truda smo gužvu dosta smanjili. Neizlječiv problem su na kraju ostali kablovi od Enlight 460W napajanja koje je originalno zamišljeno kao serversko napajanje za Xeon sisteme (i čiji smo 22-pinski ATX konektor morali prepraviti na 20-pinski). Dužina glavnih kablova Enlight napajanja (dake onih koji su originalno vodili na 22-pinski, 24-pinski i par razl. 4-pinskih ATX konektora) ogromna je i s njima nije uopće lako jer su vrlo debeli i kruti.

Noćna mora 1/2

Noćna mora 2/2

U svakom slučaju, montaža WaterChilla nebi bila teška da nije bilo problema s montažom bloka na North Bridge te asetekova propusta da i na radijator stavi automatske uvojnice. Asetek je inače u međuvremenu popravio taj svoj propust tako da sada i radijatori dolaze opremljeni kako treba. Ono što treba pohvaliti još jedanput su izvrsna uputstva koja vrlo detaljno opisuju kako treba montirati komponente.

Sada kada smo završili opis muka sa sastavljanjem cijelog kompleta možemo prijeći na ono najbitnije - kvalitetu hlađenja.

Test

Za test upotrijebili smo P4 konfiguraciju čije je srce P4C (800FSB) procesor od 2.4GHz. Njega smo uparili s EPoX 4PDA2+ 865PE pločom, 2x512MB Corsair PC4000Pro memorijom, Adaptec 29160N SCSI kontrolerom (na koji smo spojili dva SCSI diska, pržilicu i CD-ROM), Creative Audigy2 ZS zvučnom karticom i nVIDIA referentnom FX5900 Ultra grafičkom karticom koja je uz pomoć novog BIOS-a postala FX5950 Ultra. Što se tiče taktova, P4 2.4GHz smo overclockali na ravno 3.2GHz uz vcore od 1.7V (dakle CPU/FSB/RAM bili su 3200/1067/427MHz). Takt grafičke je bio 475/950MHz.

Mjerenja smo izvršili na sobnoj temperaturi od 23C i napravili smo ih kada je stroj bio idle, kada se na njemu 12h besprekidno vrtio Prime95 te kada su se na stroju zajedno 12h vrtili loopani 3dMark 2001SE i Prime95. Lian Li PC70 kućište koje smo koristili bilo je zatvoreno i u njemu su se vrtila dva usisna 8cm ventilatora (2000 okretaja/min) te četiri isisna (2300 okretaja/min), uz ventilatore na napajanju. Ventilator od 12cm na radijatoru držali smo na 7V jer je na 12V preglasan. Ukoliko se već netko odluči na vodeno hlađenje onda to vjerovatno radi i da smanji buku. Izmjerili smo slijedeće temperature:

Pogled na rezultate nam puno govori. Kao prvo treba obratiti pažnju kako zagrijavanje CPU-a dovodi i do zagrijavanja grafičke kartice iako ona u to vrijeme nije radila ama baš ništa. Ovo ne čudi jer se radi o sistemu koji hladi sve, no govori nam puno o tome koji je utjecaj pojedine komponente hlađene WaterChillom na neku drugu. Kada pak i CPU i grafička kartica rade punom parom vidimo da temperatura CPU-a raste s 58 na 64C iako on nije ništa više opterećen nego ranije. Jednostavno u sistemu koji hladi sve prisutan je "domino efekt" jer zagrijavanje jedne komponente vodi do dodatnog zagrijavanja druge i vice versa. Ukoliko pogledamo ambijentalne temperature vidimo da nema velikih promjena jer je kućište izrazito dobro ventilirano, no isto tako vidimo da dolazi do pojave lokalnih mjesta zagrijavanja - kao što smo izmjerili u neposrednoj blizini grafičke kartice.

Što se tiče overclockinga, WaterChill nam nije pomogao da CPU dignemo više nego što smo to mogli s klasičnim hladnjakom (maksimum je ostao na 3322MHz). S druge strane, grafičku karticu smo uspjeli bolje overclockati - maksimalni takt s vodenim hlađenjem je 481/956MHz naspram 475/936MHz s običnim hlađenjem. Bolji overlock memorije na grafičkoj rezultat je manje okolne temperature - zbog boljeg hlađenja GPU-a pala je i temperatura samih memorijskih chipova. Što se tiče North Bridge chipa, on je s WaterChillom osjetno bolje hlađen.

Spire neonka praši kao luda

Sve skupa rezultati postignuti s WaterChill kompletom nisu loši. Defakto, najslabija strana je blok za CPU koji bi mogao biti osjetno efikasniji, kao što je Nara još prije par mjeseci pokazao u Part I ovog članka. Ono što je glavni problem jest da se novi procesori i grafičke sve više griju i zrače sve više topline. U jednom trenutku kit kao što je asetek WaterChill neće biti u stanju nositi se s tim jer će jedan procesor poput Prescotta dići toliko temperaturu cijelog sistema da će vam onda početi patiti ostale komponente. Već kod test sistema koji smo mi koristili dolazilo je do laganog "kuhanja" što se lijepo vidi iz slika rezervoara za vodu i vodenih blokova. Uz to kritično je dobro hladiti samo kućište. Oni koji razmišljaju kako će super overclockati sve živo u svom sistemu a žele bešumnost - nema šanse.

Zaključak

Kit koji smo mi dobili na test nije nas razočarao iako pati od nekih problema (skoro nemoguće montiranje chipset hladnjaka na Intel pločama, nepostojanje automatskih uvojnica na radijatoru, itd.). No, u međuvremenu je asetek obogatio svoje KT12-L20 i KT12-L30 pakete (tako se zovu kitovi za hlađenje CPU-a. grafičke i chipseta) s thermal epoxyem pa je "operacija" uz pomoć plastičnih šelni izvediva. Uz to sada radijatori također dolaze s automatskim uvojnicama pa su problemi poput naših stvar prošlosti. Najjača strana ostaje dobra kvaliteta, odlična uputstva i velika fleksibilnost - asetek WaterChill možete koristiti i s Intel (Socket478) i s AMD procesorima (SocketA i Athlon 64) te sa svim grafičkim karticama. Uz to sada postoje dva modela, KT12-L20 i KT12-L30 koji se razlikuju po jačini pumpe (700 vs. 1200l/h) te po veličini radijatora. Jača pumpa nije toliko bitna, no duplo veći Black Ice radijator hlađen s dva 12cm ventilatora itekako će pomoći da sustav ne poklekne kada ga spojite na nešto poput Prescotta. Sve u svemu, asetek WaterChill vas neće razočarati. Sad još da nekako nabavimo Innovatekov kit na test...