ASUS EA-AC87 test

Asusov novi bežični „Access point“ ima mnoge odlike na koje smo navikli, poput više gigabitnih mrežnih priključaka, četiri antene i podršku za 802.11ac, pa tako ne predstavlja radikalno nov uređaj. Ono što ga čini zanimljivim je nešto niža cijena od sličnih uređaja, jednostavnost ali i među prvima u svijetu podrška za 4x4 komunikaciju s klijentima.

Nešto jednostavnijeg je izgleda nego prethodnici a cjenovno bi trebao biti pozicioniran između jeftinijeg „N“ routera RT-N18U i skupljeg „AC“ routera RT-AC87U.Pošto mu cijena još nije formirana za naše tržište možemo o njoj samo nagađati ali konačna cijena u EU bi trebala biti oko 160€ dok ga nestrpljivi već mogu nabaviti na eBayu za oko 190$.

Punog imena EA-AC87, wireless AC1800 media bridge / access point, dolazi u relativno malom kućištu sa manjim antenama nego što smo ih do sada viđali. Razlog tome je što su antene napravljene samo za rad na 5 GHz (gdje je valna duljina kraća pa su i antene manje). Uređaj je baziran na Quantenna QT3840BC čipu unutar kojega je dvojezgreni ARC700 procesor na 500MHz.

Sa stražnje strane se nalazi redom: ulaz za napajanje (12V i 1,5A za maksimalno 18W), gumb za on/off i ukupno pet gigabitnih ethernet portova.

Sprijeda se nalaze LED indikatori „power“, „ethernet“ i nakon njih 5 indikatora snage signala, koji bi nam trebali omogućiti da jednostavno saznamo trenutnu snagu signala. Ovo će biti korisnije u „media bridge“ modu rada nego kada uređaj radi kao access point. Dodatno, sa strane se nalaze još i prekidač za način rada, koji omogućava izmjenu access point ili media bridge načina rada, naravno ako smo podesili sve postavke preko web sučelja. Pored ovog gumba je WPS gumb, gumb za paljenje/gašenje LED lampica (koji radi!) a zadnji je mali reset gumb za vraćanje na tvorničke postavke.

Kućište s donje strane ima utore za vijke pa ga je moguće pričvrstiti na zid bez puno komplikacija. Dodali bi samo još da je lijepi dizajn i dalje prisutan pa se nitko neće sramiti imati ovaj uređaj uz ostale, jedina zamjerka mu je što je sjajno crn pa se prašina i otisci prsta lako vide.

[caption id="attachment_25389" align="aligncenter" width="600"] Odmah se trazi izmjena lozinke - dobrodošla promjena u svrhu povećanja sigurnosti ali snaga lozinke nije bas ispravna[/caption] Čim se spojite na access point primijetiti će te da se radi o nešto jednostavnijem uređaju od ostalih koje smo testirali. Doduše ovo je i za očekivati jer su ostali uređaji za razliku od ovog bili routeri. Pošto se radi o spravici koji će te spojiti unutar svoje mreže a iza nekog postojećeg routera koji ima svoj NAT, firewall i ostale mogućnosti povezane sa WAN-om, ovdje su vam takve mogućnosti odsutne. Ukoliko se spojite direktno na access point koji nije spojen na vašu kućnu mrežu, dodijeliti će vam se ip adresa i moći će te se spojiti na njega (tvornički je na 192.168.1.1), te podesiti postavke koje želite. Sa druge strane, čim spojite ovaj AP na lokalnu mrežu gdje imate aktivan DHCP, interni DHCP se gasi automatski i uređaj preuzima IP adresu na mreži. Na ovaj način radi uređaj koji će te spojiti na router od pružatelja internet usluga i koji će vrlo vjerojatno unaprijediti propusnost kućne mreže, one sa ili bez žice pošto rijetki uređaji od ISP-a dolaze sa gigabitnim bilo čime a nerijetko su zapeli u 802.11g prošlosti. [caption id="attachment_25390" align="aligncenter" width="600"] Početni ekran - inicijalna konfiguracija[/caption] Bežični LAN se uključuje prilikom početne konfiguracije i odmah je podešen da radi na 802.11ac standardu. Dodatno, u opcijama podešavanja bežične mreže moguće je odabrati opciju „auto“ i „N only“ dok su stariji standardi odsutni. Asus je ovdje napravio uređaj u kojem se nisu htjeli zamarati pretjeranom kompatibilnošću unatrag ali gdje su htjeli maksimalno iskoristiti što nam pruža trenutni vrh tehnologije na 5GHz. Ovo je loše ako imate starijih klijenata ali ipak ne mora biti jaki argument protiv samog access point-a pošto dosta uređaja ISP-a ionako dolazi sa svojim WLAN-om koji onda može „brinuti“ za starije uređaje. Ovako se omogućava da se EA-AC87 pobrine za nove uređaje gladne propusnosti. Pošto je sam uređaj sušta jednostavnost, nema značajnijih opcija za podešavanje i velikim dijelom je plug-and-play što olakšava i povećava pouzdanost njegovoga rada. Web sučelje je prepoznatljivo i nekome tko se već susretao s Asusovim routerima neće biti ništa novog a pošto je sam uređaj sušta jednostavnost, nema značajnijih opcija za podešavanje i velikim dijelom je plug-and-play što olakšava i povećava pouzdanost njegovoga rada.

Pošto dolaze uređaji sa sve više antena i sve više prostornih kanala, otvaraju se neka pitanja. Kako postaviti sve te antene? Ima li razlike u njihovoj orijentaciji s obzirom na prijem? Da li je Bill Gates dobar ili zao? Kako znati polarizaciju antena u klijentima? No, krenimo redom, orijentacija antena može utjecati na prijem ali teško je znati kakva je orijentacija antena u klijentima. Vodiči koji se daju naći na internetu preporučuju postavljanje barem jedne antene horizontalno a barem jedne vertikalno. No što se događa kada uređaju imaju funkciju „beamforming“ i ako su antene omnidirekcionalne (a na ovakvim uređajima gotovo uvijek jesu). Isprobali smo nekoliko položaja antena kako bi vidjeli da li postoje neke značajnije razlike u kućnom okruženju i nekako nismo baš uvjereni da postoji neka ozbiljna razlika. Razliku od par megabita smo izmjerili, s razumno malom mogućnošću pogreške, ali tako mala razlika ne znači puno. Pošto nisu svi proizvođači kao tvrtka Cisco, i ne objavljuju svi detaljni vodič sa radijacijskim profilima pojedine antene (npr), ne možemo znati točnu distribuciju zračenja ali za pretpostaviti je da je ravnomjerno raspoređena i da čini pravilan krug, gledano odozgo i da postoje zone direktno ispod i iznad antene gdje je slaba pokrivenost. Zbog toga samo moramo paziti da vrh antene okrenemo tamo gdje klijenata neće biti, a za ostalo neka se pobrine firmware uređaja.

Kako smo mjerili Pri mjerenju poslužili smo se ponovno iperf alatom (komandnolinijskim, jer sve što vrijedi dolazi na crnom ekranu), na računalu koje je bilo spojeno gigabitnim ethernetom na sam uređaj. Sa druge strane imali smo laptop sa D-Link AC USB adapterom DWA-182 koja podržava 2x2 komunikaciju, tako smo dobili „N“ i „AC“ klijenta, i naravno opet pokrenut iperf, ovaj put u klijentskom radu. Pošto Asusov EA-AC87 i nema baš mnogo opcija za „igrati“ se s njima posvetili smo se testiranju onog što smo mogli a to je propusnost na oba standarda a još dodatno smo testirali sa širinom kanala od 20 i 40 MHz na „N“ standardu. Uz sve to poigrali smo se rasporedom antena kako bi vidjeli da li njihov raspored značajnije utječe na signal. Rezultati

Rezultate možemo vidjeti u tablicama i grafikonima a primjećuje se vrlo dobra propusnost s AC klijentom u cijelom stanu ali je i propusnost starijeg „N“ standarda više nego dobra. Dedicirane 5GHz antene i viša frekvencija na kojoj radi očito su pridonijele vrlo dobrom prostiranju signala i njegovom prodoru kroz zidove dok je očigledno dobar hardver s obje strane bio sposoban dobro raščlaniti prostorne kanale. Zagušenosti na 5 GHz još nije bilo jer smo u zgradi gdje su stotine stanova i isto toliko odašiljača uhvatili ravno 0 (slovima: nula) odašiljača na toj frekvenciji pa je ovo još jedan argument u korist ovakvih uređaja. Sitne razlike u orijentaciji antena postoje ali te razlike nisu dovoljno značajne da nas natjeraju na eksperimentiranje , pogotovo ako nam klijenti nisu fiksni u prostoru.

Asus nam je poslao usko specijaliziran i brz uređaj koji svoju cijenu opravdava visokim performansama a jednostavnost postavljanja i tek nekoliko podesivih opcija su mu ujedno dobra i loša strana. Kvalitetna izrada i dobar dizajn uz činjenicu da je ovo jedan od prvih 4x4 uređaja na tržištu svakako ostavljaju dobar utisak.  Zbog toga što ne radi na 2,4 Ghz imati će manje široku primjenu ali zbog brzina koje ostvaruje na 5 GHz možemo mu progledati kroz prste.  Iako nas neće natjerati da se oslobodimo žica, ponovo pomiče granice onog što je moguće napraviti sa bežičnim mrežama. Vjerujemo da će jednog dana kada se pojave 4x4 klijenti, ovaj access point vjerojatno moći doseći 1 Gbit/s i time ako ne skinuti s trona, onda barem zatresti vladavinu gigabitnog Etherneta.