Asus P7H57D-V EVO & Gigabyte GA-H55-UD3H test

Asusica dolazi u kutiji plave boje jasno istaknutog Xtreme Design logotipa.
Još jedna od poslastica koje ova ploča dosnosi jesu USB/SATA3.0 tehnologije.
Sa stražnje strane se nalaze opisi ostalih tehnologija i novosti kojim se ploča
može pohvaliti. Prijeđimo na bundle ploče. Ono što možete naći u kutiji jesu
priručnik ploče, upute za instalaciju, medij s driverima te popratnim softverom.
Nadalje priloženi su Q-Connector te SLI konektori te jedan IDE kabel i dva SATA
kabela. Mišljenja smo da se Asus ipak mogao malo više isprsiti po pitanju bundlea
ploče koji zapravo i nije bogatiji od duplo jeftinije Gigabyteice.

Za razliku od Gigabyteice, Asusova ploča na prvi pogled izgleda kao puno "ozbiljniji"
proizvod sa full-sized ATX PCB-om, i jačom regulacijom napona. Kao što se iz
naziva same ploče da zaključiti radi se o trenutno jedinoj Asusovoj ploči u
ponudi sa H57 čipsetom. Ploče s dotičnim čipsetom su najčešće namijenjene višem
cjenovnom rangu, a u njih se, za razliku od H55 ploča, ubacuje više PCI-E x16
utora, USB/SATA3.0 tehnologije i slično. Uz to što sa crnim PCB-om i plavo-bijelim
detaljima izgleda estetski atraktivno i sam layout ploče je gotovo bez mane
te Asusu idu pohvale za dizajn.

Krenimo s opisom sjevera ploče kojim dominira Lotesov LGA1156 CPU socket, a
sam prostor oko istog je vrlo čist i uredan. P7H57 dolazi sa 8+3 faznim dizajnom,
s time da 8 "otpada" na procesor, a 3 na IMC (kao i P7P55D serija).
Za razliku od 4-pinskog ATX-a na Gigabyteici, na Asusicu je implementiran 8-pinski
EPS konektor, dok se desno od memorije nalazi 24-pinski ATX konektor – oba su
postavljena na dobroj poziciji. Kad smo kod toga, moramo napomenuti kako i nismo
bili naročito oduševljeni radom naponske jedinice. Naime, i pored paljenja LLC
(Load Line Calibration), Vdrop je bio osjetan (oko 0.02v), dok Vdroopa ipak
nije bilo. Ako bi smo dotičnu opciju ostavili ugašenom, drop je bio i nešto
veći. Ovu opasku valja uzeti s rezervom, jer kako smo rekli, droop je bio minimalan.
Hlađenje ploče je odrađeno u nekoliko dijelova, a aluminijski blokovi nisu povezani
heatpipeovima. Prva dva aluminijska bloka se nalaze na regulaciji napona,
a treći zanimljivog oblika se nalazi na čipsetu. Problema oko zagrijavanja komponenata
nema, a to je i bilo za očekivati pošto H57 sam po sebi ima malen TDP. Sve u
svemu instalacija velikih hladnjaka neće biti problem zbog svoje veličine, a
izolacija će biti jednostavna pored par kondenzatora raštrkanih oko socketa.

S desne strane se standardno nalaze DDR3 DIMM utori s podrškom za frekvencije
do 2133MHz, a do 16GB kapaciteta. Za napajanje se brine dvofazna regulacija
napona. Novost kod Asusovih ploča jest način instalacije memorijskih modula.
Za razliku od prošlog dizajna, Asus je maknuo kopču s jedne strane (s donje)
memorijskog utora, dok je na gornjoj ostao. Ovo je praktično u slučaju instalacije
memorijskih modula ako je grafička kartica instalirana. S druge strane, problema
ni u tom slučaju ne bi trebalo biti pošto su prvi PCI-E i DIMM utori dovoljno
udaljeni jedni od drugih. Odmah pored njih se nalazi magična MemOK! gumb. To
je Asusova tehnologija napravljena u korist bolje kompatibilnosti memorije i
matične ploče. Konkretno, ukoliko imate problema sa bootanjem ploče
u kombinaciji s nekom memorijom, ploča je u mogućnosti sama detektirati koje
su postavke potrebe za uspješan boot s dotičnom. Još jedna od sitnica koju valja
napomenuti jest to da se pored DIMM utora nalazi OV_DRAM jumper kojim dobivamo
mogućnost dodavanja većeg napona za memoriju (po tvorničkim maksimalni napon
je 2.0v, mijenjanjem pozicije jumpera, dobivamo na raspolaganju 2.5v).

P7H57D-V dolazi sa sedam PCI utora, od toga tri PCI-E x1, dva klasična PCI
utora, te dva PCI-E x16 2.0 utora.. Prva dva PCI-E x1 utora imaju propusnost
od 2.5GT/s, dok tek zadnji ima punu 5GT/s propusnost. Još jednu stvar koju treba
napomenuti jest posebnost ove ploče u odnosu s ostalima. Samim time što ploča
dolazi sa H57 čipsetom naznačava da je prvenstveno namijenjena 
za Clarkdale procesore. A posebnost ove ploče leži u tome što dolazi
sa podrškom za SLI te Crossfire. U čemu je kvaka? Intel je iz Clarkdale procesora
uklonio PCI Express kontroler tako da
službeno „rezanje“ bandwitha, odnosno propusnosti jednog 
x16 utora na dva x8 nije moguće u kombinaciji s Clarkdaleom. S druge
strane, korištenjem Lynfield procesora koji nisu ostali bez tog featurea,
to je moguće po defaultu. U svakom slučaju 
raspored utora je dobar te je gubitak minimalan ukoliko koristite samo
jednu dual-slot grafičku karticu. Lijepo
je vidjeti da proizvođači matičnih ploča misle na korisnike koji još uvijek
imaju dodatne PCI kartice.

Osvrnimo se i na čipove i kontrolere s kojima ploča dolazi. Pošto skresani
s1156 čipseti ne donose dovoljno PCI-E propusnosti za istodobno korištenje USB
3.0 i SATA 6Gb/s, Asus je implementirao dodatni PLX PCI-E bridge (viđeni već neko vrijeme na Radeon X2 karticama) čip
koji donosi dodatne PCI-E laneove, a to radi na način da sakupi propusnost od
četiri PCI-Ex x1 utora na ploči, te time anulira potrebu „krađe“ propusnosti
glavnog PCI-E x16 konektora. Nadalje, za novu USB3.0 tehnologiju se brine NEC-ov
kontroler (kao i kod ostalih ploča), a za SATA 6Gb/s se brine Marvellov 88SE69123
kontroler. Za IDE konektor na ploči se brine Marvellov 88SE6111 kontoler, a
Windbondov W83667HG-A je tu za monitoring te I/O mogućnosti ploče. Realtek ALC889A
je tu za zvučni podsustav, VIA VT6308P je tu za dva FireWire porta, a Realtek
RTL8112L za jedan LAN port. Preostali su nam SATA te ostali portovi koji se
nalaze na ploči. Na desnom rubu ploče se nalazi 24-pinski ATX konektor, IDE
konektor postavljen pod kutem, kao i šest SATA konektora koji se nalaze na Intelovom
P55 kontroleru, a podržavaju RAID modove 0, 1, 5, 10. Na donjem rubu
ploče se nalaze još dva SATA konektora koji se nalaze na Marvellovom kontroleru.
Nadalje tu su pin-outi za dodatne USB utore. Od ostalih naponskih konektora
4 fan konektora, od toga dva 4-pinska.

I/O stražnji panel:

• 4x USB 2.0
  
  
• 2x USB3.0
  
  
• 1x PS/2 za tipkovnicu
  
  
• 1x VGA/D-Sub izlaz
  
  
• 1x VGA/DVI-D izlaz
  
  
• 1x eSATA port
  
  
• 1x IEEE1394a FireWire port
  
  
• 1x HDMI izlaz
  
  
• 1x optički SPDIF izlaz
  
  
• 1x RJ45 port
  
  
• 6x audio izlaza 7.1 zvučne kartice
  
  

Kao što smo Gigabyteov softver obradili u P55A-UD4P članku, tako smo i veći
dio Asusovog softvera obradili u članku o ploči temeljenoj na AMD čipsetu. Napravimo
kratki rezime i dopunu. TurboV Evo aplikacija služi za softverski overclocking
procesora i ostalih komponenti iz Windowsa. Moguće je dizati frekvencije te
napone komponenti. Sastoji se od nekoliko sekcija. Glavna u kojoj se obavlja
ručni overclocking a dijeli se na Easy te Advanced dio, a drugi dio se veže za automatski overclocking
a naziva se CPU Level Up. Pošto je moguće koristiti razne profile za overclocking,
te su dostupni i shortcutovi, odnosno hotkeyevi za svaki.
Na kraju tu je i sekcija koja se naziva Auto-Tuning koji slikovito prikazuje
proces overclockinga procesora te uspostavljanja stabilnosti istog.

Druga od aplikacija koja dolazi s pločom naziva se T.Probe, koji služi za upravljanje
regulacijom napona ploče. Softver slikovito prikazuje trenutno zauzeće, odnosno
opterećenje regulacije napona. Moguća su dva moda: Xtreme Phase Performance
Mode i Power Saving Mode. Također, u bojama su prikazane temperature regulacije
napona. Dolje smo naveli slike dotičnog softvera, prikazane u Idle te Load načinima
rada.

Ploča koristi AMI-jev BIOS-om koji je po običaju podijeljen na standardni dio
i dio vezan za overclocking. Dotična se sekcija naziva A.I. Tweaker. Moguće
je podešavanje svih parametara potreban za overclock procesora, izuzev sekcije
CPU Configuration koja je jedina izvan ove. Dostupno
je par glavnih profila za automatski overclocking, a odabirom Manual stavke
dobijamo mogućnost mijenjanja množitelja procesora, QPI-a, memorijskih latencija
i svih ostalih napona. Korisna stvar je svakako realan prikaz trenutnih napona
pojedinih komponenti.

Prelaskom na Advanced tab dolazimo do opcija vezanih za procesor 
(EIST, C1E, Speedstep, Turbo i ostale). Instalacijom Clarkdale procesora,
te prilikom korištenja integrirane grafike dobivamo na mogućnost manipuliranja
opcijama vezanih za overclocking IGP-a. Tu je dio gdje je Asus mnogo razrađenije
pristupio svemu, za razliku od Gigabytea. Moguće je podešavanje množitelja IGP-a,
frekvencije te napona istog. Također za
razliku od Gigabytea kod kojeg je bilo moguće dodijeliti tek 64/128MB memorije
IGP-u, kod Asusa je moguće i preko 256MB.

Overclocking na ovoj ploči je prilično jednostavan tako da i neiskusniji mogu
izvući prilično mnogo ako imate dobar primjerak procesora. Tu je bitno tek par
parametara za overclocking, mnogo manje nego kod X58 čipseta npr. napon procesora,
VTT-a, PCH-a, te PLL-a. Potonje dvije opcije čak nećete niti trebati toliko
korigirati, koliko prve dvije. Ono što nam se i nije svidjelo prilikom korištenja
ploče jest to što ne reagira najbolje na „suicide“ vrijednosti. Ukoliko postavite
neke nenadmašne vrijednosti, ploča se zna prilično zblesirati, te odbija suradnju
dok ne isključite sklopku napajanja te ispraznite CMOS.