Test sistem

Test sistem :: Hardware
Platforme

Asus P8P67M-PRO;

Foxconn H67MP-S;

Gigabyte H67MA-UD2H;

Gigabyte P67A-UD4;

Gigabyte P67A-UD7

Procesor(i)

Intel Core i7-2600K,

Intel Core i5-2500K;

Intel Core i5-2300

Memorija

G.Skill 2 x 2GB 2000MHz, PI series;

Grafičke
kartice

Gigabyte GTX260

Driveri: Forceware;

Zvučna kartica

On Board

Hard disk(ovi)

Corsair Nova 128GB SSD

Napajanje Thermaltake ToughPower 1200W
DVD-RW HP GSA-H60L













































Testni sistem :: Software
OS Windows 7 Ultimate 64-bit
Chipset
datoteke

AMD Chipset Driver for
WinVista-64Bit

DirectX
verzija
11
Heaven
Benchmark

v2.0, High, Tesselation
Normal

7-Zip

v. 4.65

Cinebench

Release 11.5

Lavalys
Everest

Ultimate Edition v.5.30.1900

x.264 Benchmark v.2.0 – 0.59.819
 

Način testiranja i overclocking

Način testiranja se nije mijenjao od testa H67 matičnih ploča, a za testiranje smo koristili kombinaciju i7-2600K i i5-2300 procesora. Uz standardan set testova donosimo i rezultate dobivene overclockingom. Potrošnju sistema smo mjerili opterećivanjem procesora u OCCT-u.

Kod overclockinga moramo napomenuti kako smo sa Gigabyteovim modelima bili uspješniji sa višim množiteljima, dok se Asusova ploča pokazala kao znatno bolji overclocker podizanjem osnovnog takta. Ipak, moramo biti pošteni i priznati kako zapravo za ni jednu od ovih ploča nismo imali dovoljno vremena, pozabaviti se svim aspektima i istražiti sve mogućnosti koje bi pridonijele većem i stabilnijem taktu naših Sandy Bridge procesora. Vremena je jednostavno bilo premalo za testirati tri procesora i sedam matičnih ploča (dvije Intelove, dvia H67 modela iz posljednjeg članka i ova tri P67 modela). U kratkom roku koji smo imali iz obje smo ploče uspjeli izvući, kako sami vjerujemo, dovoljno približne maksimume. Krenuti ćemo sa Asusom i procesorom kojem smo morali podizati osnovni takt kako bi ga overclockirali – i5-2300. Nakon podizanja takt po tak stigli smo do maksimalnih 107MHz osnovnog takta na kojem je ploč aradila apsolutno stabilno. Podigavši Turbo množitelje na maksimum to je značilo kako je naš 2300 sretno i zadovoljno kuckao na 3532MHz. Potencijala za još svakako ima i prava je šteta što su mu množitelji limitirani. S druge strane 2600K smo uspjeli podići na 101.5 x 48 pri čemu je radio na 4873.5MHz što se pokazalo stabilnim. Iznad toga u kratkom vremenu nismo uspjeli postići stabilnost. U međuvremenu su za Asusove ploče stigli i nove verzije EFI-a koje navodno još poboljšavaju OC potencijal no nismo ih nažalost imali prilike isprobati.

Gigabyteice su se pokazale sposobnim pogurati procesor i do množitelja 49, a čak smo i sa 50 ulazili u operativni sistem. Zbog spomenutog nedostatka vremena stabilnim smo taktom mogli jedino proglasiti ovaj na 98.5MHz sa množiteljem od 49. Rezultiralo je to tek malo većom frekvencijom od onoga što smo postigli sa Asusovom pločom. Dok ovo ne istražimo dublje, krivnju ćemo za sada svaliti na nesazrijeli BIOS. Ploča je naime na zadanih joj 100MHz radila na 99.8MHz što i nije znatno niže, no na zadanih joj 101MHz nije htjela više od 100.3MHz, a nikakvo dodatno povećanje takta nije rezultiralo uspjehom. Stoga ćemo konačni sud o overclocking mogućnostima tih ploča donijeti tek kada ih ponovno isprobamo sa novijim revizijama BIOS-a. Ovako, to za sada ostavlja dobar dojam po pitanju množitelja, te loš po pitanju osnovnog takta. Sa automatskim su se načinom overclockina obje ploče zaustavila na oko 4.1GHz pa tu nikakvih razlika nema.