Asus P9X79 Pro – X79 na pravi način

Pakiranje i bundle

P9X79 Pro dolazi u klasičnoj kutiji crne boje, kakve su inače predviđene za non-ROG modele. Dizajn je jednostavan i neupadljiv, jedino što upada u oči je ime modela, te nekoliko logotipa koji označavaju kojim je tehnologijama ova ploča opremljena, kao recimo onaj nove generacije Asusovih EPU i TPU PWM kontrolera. Prednja strana se otvara čime dobivamo uvid u dodatne značajke ploče kao što su USB BIOS Flashback, USB3.0 Boost, Fan Xpert+ i slične. S donje se strane, kroz providnu stranicu može vidjeti i sama matična ploča koja je zaštićena u antistatičkoj vrećici. Na stražnjoj strani kutije (nažalost negdje smo izgubili fotku pozadinske strane) se nalazi fotografija ploče, specifikacije te nekoliko opisa načina rada naponske jedinice, UEFI BIOS-a i SSD Caching tehnologije.

Nakon što smo izvadili matičnu ploču, u zasebnom dijelu kutije se nalazi bundle. Radi se o više manje standardnoj razini opreme za ploču iz ovog cjenovnog ranga – priručnik upute za instalaciju procesora, medij s driverima, antivirusnim softverom te nekolicinom Asusovog softverom, vrećica s Q-Connectorima, fleksibilni SLI mostić, te 3-Way SLI mostić, backpanel I/O limić, Asusova naljepnica, i naposljetku šest SATA kabela crno-bijele boje s "L" konektorima na jednom kraju.

Layout

P9X79 Pro svojim dizajnom dosta podsjeća na Sabertooth X79 koju smo nedavno testirali, no bez aktivnog hlađenja na pasivnim elementima. PCB je crne boje, dok su utori i konektori pretežito plave, odnosno crne boje. Unatoč tome što na prvi pogled izgleda nagurano, layout ploče je odličan. Ukupno se četiri dobro raspoređenih PCIe x16 utora nalazi na ploči, baš kao i osam SATA konektora koji su postavljeni pod kutem od 90°. Gornjim dijelom pločem dominira veliki LOTES-ov LGA2011 socket koji nažalost nema mogućnost montaže LGA1366 hladnjaka. Samo Rampage IV Extreme dolazi sa X-Socketom koji pruža tu mogućnost. Najgore je što ovaj dodatan nije dostupan u prodaji, nego dolazi isključivo u paketu s pločom, a svakako bi bio spas za mnoge koji imaju dobre hladnjake za stari socket. Prostor oko socketa je lako pristupačan. S njegove lijeve i desne strane se nalazi osam DIMM utora. Hlađenje se sastoji od ukupno četiri aluminijska bloka, od čega dva nasjedaju na X79 PCH, a druga dva na regulaciju napona. Radi se o niskoprofilnom dizajnu tako da ne bi trebalo biti problema oko kompatibilnosti/montaže većine aktualnih zračnih hladnjaka. Format ploče je E-ATX, što ne čudi obzirom na količinu DIMM utora koji inače ne bi stali na PCB standardne ATX veličine. Sve u svemu, ploča izgleda obećavajuće, prijeđimo na detaljan pregled sa sjevernim dijelom PCB-a.

*fotografije prednje i stražnje strane ploče; sa i bez hlađenja na sebi (~2.6MB)

S lijeve nam strane prvo upadaju u oči četiri DIMM utora te pasivni blok koji se preko heatpipea proteže od regulacije napona. Utori su obojeni plavom, odnosno crnom bojom, koji na svojim krajevima imaju Q-DIMM kopče. P9X79 Pro sa svojih osam DIMM utora podržava ukupno 64GB non-ECC DDR3 memorije, dok su maksimalno podržane brzine modula 2400/2133/1866/1600/1333 i 1066 MHz. Intel XMP je također podržan. Preporuča se popunjavanje prvo plavih utora, a zatim crnih, ukoliko ćete iskorištavati više od četiri utora memorije. U blizini se nalazi i 8-pinski EPS (12V) naponski konektor. U ovom se dijelu ploče, uz backpanel konektore nalazi i nekoliko kontrolera – Intel WG82579V mrežni kontroler, prvi ASMedijin ASM1042 USB3.0 kontroler, koji u kombinaciji sa VIA-inim VL810 USB3.0 Hub kontrolerom pruža ukupno četiri USB3.0 porta na backpanelu ploče. Posljednji u ovoj postavi je ponovno ASMedijin ASM1061 kontroler za koji je ovog puta zadužen za dva eSATA 6Gb/s porta na backpanelu ploče. Na desnoj se strani nalazi ostala četiri DDR3 DIMM utora, a odmah do njih 24-pinski ATX konektor. Ispod njega je smješten USB3.0 header koji pruža dva USB3.0 konektora za front-panel USB konektore (koji možete iskoristiti ako vaše kućište dolazi s podrškom za USB3.0 ili ako imate 3.5"/5.25" modul s takvim konektorima). U ovom se predjelu nalazi ukupno četiri četveropinska konektora za napajanje ventilatora. Između posljednjeg DIMM utora i 24-pinskog konektora se skriva i mali MemOK! gumb.

Asus na svojim pločama koristi regulaciju napona obuhvaćenu pod nazivom Digi+ VRM koja je ponešto unaprijeđena u odnosu na prošle generacije ploča. Naponska jedinica namijenjena za procesor je osmerofazna, za memorijski kontroler u njemu dvofazna, dok je za memoriju dodijeljeno po dvije faze za svaki od dva kanala. Za procesor i njegov memorijski kontroler je dakle zaduženo ukupno 38 LowRDS(on) MOSFET-a od kojih je dvadeset smješteno iza deset zavojnica, dok je ostatak situiran s pozadinske strane PCB-a. Kao što možete vidjeti, Asus koristi nešto drukčiji pristup kod dizajna svoje naponske jedinice – veći broj MOSFET-a s odvojenim driverima, u odnosu na recimo Gigabyte koji gura DriverMOSFET dizajn – integrirane drivere i MOSFET-e u jedan čip. Svatko od njih ima svoje zašto i kako, a budući da nismo profesionalci na tom polju nećemo sporiti dizajn jednih ili hvaliti dizajn drugih. Ispred socketa se nalazi prava mala vojska izlaznih kondenzatora (njih ukupno dvanaest) koji naposljetku daju načistiju struju procesoru. PWM kontroler zadužen za upravljanje naponskom regulacijom procesora je Asusovo rješenje – Digi+ VRM EPU. Zadaća EPU čipa je kontrola i nador opterećenja procesora, te u ovisnosti od tih parametara korekcija opterećenosti naponske jedinice. Ukoliko se procesor nalazi u stanju mirovanja, neke će se faze ugasiti kako bi se uštedilo na energiji, te samim time smanjilo zagrijavanje. Ovakav "inteligentni" sustav može raditi neovisno od korisnika, dok se isto tako može ugasiti kako hardverski (na dnu ploče se nalaze prekidači za EPU i TPU čipove), pa tako i softverski. Njegovim gašenjem ostajete bez power-saving opcija, pri čemu naponska jedinica radi u punoj snazi, što je pogodno za žešći overclocking gdje su takve stvari manje bitne. Novost u odnosu na starije modele, je ta što se njegova varijanta nalazi u ulozi kontrole naponske regulacije za memoriju – Digi+ ASP1101 (po dva za AB i CD kanale). Prvi čip (-A) sa dvije zavojnice i tri MOSFET-a se nalazi s lijeve strane na vrhu DIMM utora, dok se drugi čip (-C) nalazi s desne strane na dnu DIMM utora, kod PCH čipa. To je razlog zašto imamo mogućnost manipuliranja svim opcijama koje dotični kontroler nudi – kako je to dosad bilo moguće za procesor i memorijski kontroler, sada je isto moguće i za memoriju. LLC funkcionalnost je dapače, dostupna i s novim pločama, pa pogledajmo i rezultate testiranja.

Budući da P9X79 Pro ne dolazi s izvedenim mjernim naponskim točkama za napone, napon procesora smo izmjerili na nožicama kondenzatora ispred socketa, koji bi nam trebali dati dobru predodžbu kako funkcionira kontrola pada napona na ovoj ploči. Ukupno je dostupno pet razina LLC-a: Regular, Medium, High, Ultra High te Extreme. Za testiranje smo overclockirali procesor na 4.5GHz te u BIOS-u postavili solidnih 1.4V. Kod prve razine LLC-a, pad napona prilikom opterećenja je iznosio oko 0.021V, odnosno 0.019V u mirovanju. S obzirom da je ovo defaultna vrijednost, nije tako ni loše. Druga razina – Medium smanjuje tu razliku, odnosno vraća blagi overvolt u odnosu na podešeno – za 0.009V u loadu, te pad na 0.002V u mirovanju, što je po nama definitivno optimalna razina, i dovoljna za većinu korisnika. Treća razina – High, overvolta podešenih 1.4V za 0.035V u loadu, i za 0.012V u idleu. Ovo je razina koju smo i sami koristili prilikom overclockinga i postizanja maksimalne frekvencije, stoga ju preporučamo ukoliko mislite ići na veće frekvencije. Ultra High i Extreme razine daju već pozamašan overvolt za gotovo 0.1V što je definitivno previše i potencijalno šteti procesoru, pogotovo na većim naponima. Ukoliko ovo usporedimo s Gigabyteovim pločama koje imaju deset razina LLC-a, možemo zamijetiti sličan princip rada, no uz nešto manji overvolt kod mirovanja procesora kod Asusovog sistema. Kao što možete vidjeti u tablici, idle je uvijek ostajao unutar +/- 0.05V u odnosu na postavljenih 1.4V, dok Gigabyteov sistem radi veći overvolt kako u idleu, tako i loadu, no sa više razina ipak daje nešto finije, tj. bliže vrijednosti postavljenima. Ovo je praktični primjer različitog pristupa kod izrade naponske jedinice, odnosno korištenja različitih PWM kontrolera.

*fotografije hlađenja ploče (~1.2MB)

Hlađenje ploče je izvedeno pasivno, dok se neki proizvođači odlučuju na aktivno hlađenje X79 čipseta. Unatoč tome što potonji ima nešto veći TDP od P67/Z68 čipseta (6.1W, vs 7.8W), mišljenja smo kako aktivno hlađenje ipak nije potrebno, što je dokazao i Intel na svojoj DX79SI ploči. Zanimljivo je za istaknuti kako je dizajn hlađenja čipseta kod Intelice i P9X79 Pro vrlo sličan. Površina pasivnog PCH hladnjaka je povećana dodatnim blokom koji se nalazi na sredini ploče, a zajedno su povezani jednim heatpipeom. Ovo se pokazalo kao sasvim korektno rješenje, budući da se PCH ne zagrijava u radu do te mjere da bi trebalo posegnuti za aktivnim hlađenjem. S druge pak strane, Asus je išao na nešto robusniju varijantu hlađenja regulacije napona, budući da ipak dolazi s jačim VRM-om u odnosu na Intelovu DX79SI. Iznad socketa, na regulaciji napona se nalazi poveći blok koji je heatpipeom povezan s nešto nižim aluminijskim blokom plave boje koji se nalazi s lijeve strane prva četiri DIMM utora. S donje strane ploče se nalazi dodatna metalna pločica koja naliježe na ostatak MOSFET-a regulacije napona. Kao što ovdje možete vidjeti, nasjedanje blokova na kritične elemente je odlično, što je osigurano fiksiranjem metalnim vijcima. Pasivno hlađena regulacija napona je moguća ukoliko je pretjerujete s naponom procesora. Ukoliko idete preko 1.35V, preporučamo dodatni airflow preko blokova. Pogotovo ako koristite vodeno hlađenje, kako smo mi koristili, pri čemu nema nikakvog propuha preko VRM-a, čineći posao pasivnog hlađenja još težim. Uzevši u obzir kako se na X79 pločama barata najčešće sa šesterojezgrenim mrcinama od procesora, ovo nije ništa čudno. Čitav sustav hlađenja je prilično nizak (što možete vidjeti iz ovog kuta), tako da ne bi trebali imati problema oko korištenja aftermarket hladnjaka.

P9X79 Pro dolazi sa šest PCI Express utora za proširenja – četiri PCI Express 3.0 x16 i dva PCI Express 2.0 x16 utora. Podrška za 3-Way SLI i ATI Quad-GPU CrossfireX je prisutna, no ograničena na tri fizičke kartice. Kod korištenja jedne kartice prvi slot nudi punu propusnost, dok se s dvije koriste plavi utori (prvi i četvrti); kako biste ostvarili x16/x16 konfiguraciju, a s tri se kartice koriste prvi, drugi i četvrti PCIe x16 utori za x8/x8/x8 konfiguraciju. Kod takve konfiguracije, treći utor nije funkcionalan. Sve u svemu, vrlo dobar raspored utora kod kojeg ćete moći koristiti i triple-slot kartice (u slučaju dvije kartice), pri čemu ipak gubite x1 utore. Ploča dolazi sa ASMedijinim ASM1480 PCIe Gen3 pretvaračima. Stari PCI utori su u potpunosti izbačeni s ovim modelom, što i nije neka novost na današnjim pločama. Između prvog i drugog PCIe x16 utora se nalaze i dva ICS-ova čipa – ICS 9FGL1218AKLF – generator takta za procesor i ICS 32SQ428AL – generator takta PCIe sabirnice. Manja zamjerka bi išla na račun pozicioniranja baterije, koja se nalazi na kraju; ispod prvog PCIe x16 utora, no to ne bi trebalo predstavljati problem jer se na ploči nalazi zasebna tipka za pražnjenje CMOS-a. Tu je i dvoznamenkasti debug display koji je uvijek dobrodošao dodatak kod overclockinga, ali i kod osnovnog dijagnosticiranja problema s pločom, odnosno komponentama na njoj. Ovdje su smješteni i novi Realtekov ALC898 audio CODEC, Nuvotonov NCT6776F Super I/O čip koji pruža detaljan nadzor temperature, napona i brzine vrtnje ventilatora te front-panel audio i S/PDIF_out headeri.

Kako je zamijenjena Intelova Smart Response tehnologija?

Iako je X79 čipset namijenjen najjačoj Intelovoj 2011 platformi, ne radi se o tako moćnom čipsetu. Ne samo da se X79 bazira na Z68 čipsetu, nego je još skresan. Iako su najave bile velike od SAS kontrolera, potpunog pokrivanja SATA 6Gb/s standarda (do deset portova), Intel je napravio jedno veliko ništa, i to još masno naplatio radi "X" prefiksa. Jedna od tehnologija koja je izbačena, a objeručke prihvaćena izlaskom Z68 čipseta je Intel Smart Response Technology. O Intelovom SRT-u smo već dosta pisali, no ukratko ćemo vas podsjetiti kako se radi o tehnologiji koja ima zadatak ubrzavanja mehaničkog diska uz pomoć SSD-a u ulozi jedne velike keš memorije. Kako je to u X79 čipsetu izbačeno, Asus je odlučio uzeti stvari u svoje ruke i predstavio SSD Caching tehnologiju. Iako možda na prvi pogled izgleda kao napuhana prodaja magle (i sami smo to pomislili dok nismo istražili), stvarnost je na sreću drukčija. SSD Caching vraća SRT-ove mogućnosti uz pomoć Marvellovog 88SE9128 kontrolera i dva bijela SATA 6Gb/s porta koji su adekvatno označeni za tu funkciju. U praksi to funkcionira tako da SSD spojite na prvi port (SATA6G_E1), a mehanički disk koji želite ubrzati, na drugi port (SATA6G_E2). Idući korak je aktivacija ove konfiguracije u Asusovoj SSD Caching aplikaciji (dolazi u Ai Suite II paketu) jednim klikom. Stvar je zaista pojednostavljena do te mjere. Asus je uklonio i ograničenje veličine SSD-a za keširanje; u odnosu na 18GB-64GB ograničenje, sada možete koristiti i veće SSD-ove za ovu namjenu. Jedini minus je taj što je ovu konfiguraciju moguće koristiti samo na spomenuti SATA portovima, budući da su oni jedini pogonjeni Marvellovim kontrolerom; dakle jedan SSD i samo jedan HDD. Ponovno, nismo imali adekvatan hardver (SSD) za provođenje ovakvog testiranja :(. Kasnijim istraživanjem smo naletjeli na informaciju kako Intel ipak planira ubaciti podršku za SSD Caching putem novih drivera koji bi trebali izaći tokom godine. Živi bili pa vidili. Nastavimo s opisom ploče.