Asus P9X79 Pro – X79 na pravi način

Testni sistem

Način testiranja

Na testu smo imali nekoliko X79 ploča, a u rezultate Asusove P9X79 Pro uvršena je usporedba sa Intelovom DX79SI pločom. Intelicu smo podvrgnuli samo testiranju na tvorničkim frekvencijama procesora, uz upaljen Turbo mod – 3900MHz (39×100) za procesor, odnosno 1600MHz, CL7 za memoriju. Asusicu smo testirali u dvije varijante kako biste mogli vidjeti postotak skoka performansi dobivenih na višim frekvencijama procesora – 4500MHz (45×100), odnosno 1866MHz CL8 za memoriju. Budući da se radi o novoj platformi, koja načinom overclockinga ponešto odmiče od Sandy Bridge platforme odlučili smo se na detaljnije testiranje overclock mogućnosti procesora, koje ćemo vam predočiti u nadolazećem zasebnom članku posvećenom isključivo overclockingu na X79 platformi. Moramo napomenuti kako u vrijeme testiranja nismo imali raspoloživ četverokanalni memorijski kit, tako da smo koristili kombinaciju od dva različita dual channel kita – Ripjaws X F3-17000CL8D-4GBXMD i
Ripjaws X F3-17000CL9D-4GBXL. To je ujedno i razlog zašto ne vidite postignute rezultate overclockinga memorije na ovoj ploči. Nadalje, grafička kartica je bila Gainwardova GTX550 Ti, a napajanje Antecovo HCP-1200W.

Overclocking

Budući da ploča ne dolazi sa X-Socketom koji bi omogućavao korištenje LGA1366 hladnjaka, naš vjerni Venomous je uzeo pauzu, a njegovu ulogu je preuzeo Intelov RTS2011LC hladnjak. Kako smo opisali u prethodnoj X79 recenziji, radi se o vodenom hlađenju koje je za Intel napravio Asetek, a dizajnom vuče na poznati Corsair H50. Za početak i blaži overclocking smo koristili 120mm ventilator koji dolazi u paketu s blokom, dok smo kasnije posegnuli za provjerenim rješenjem – Delta TFB1212GHE na kojoj smo napravili manju modifikaciju, ne bi li povećali performanse u kombinaciji s gušćim finovima na radijatoru. Maksimalno stabilna frekvencija postignuta s tvorničkim ventilatorom bila je nešto preko 5GHz. Unatoč višim temperaturama i buci, stabilnost je postignuta. Kasnije smo iskoristili Deltu, a radijator stavili na prozor što možete vidjeti na gornjoj fotografiji. Time smo dobili maksimalno stabilnu frekvenciju od 5125MHz (naravno, s upaljenim HT-om i svim jezgrama). Radi većih napona, trebalo je postaviti i dodatne ventilatore preko regulacije napona kako bi se temperature zadržale unutar prihvatljivih granica.

Što reći više nego da smo bili ugodno iznenađeni overclocking potencijalom koji ova ploča pruža. Ne samo da je BIOS bogato opremljen raznim opcijama, nego se i regulacija napona odlično držala uzevši u obzir kakvu zvijer od procesora ovdje treba ukrotiti. Maksimalno postignuta frekvencija procesora bila je 5278MHz. Budući da smo ovdje ganjali prvenstveno frekvenciju, HT i četiri jezgre su bile ugašene, kao što se može vidjeti na screenshotu iznad. Ukoliko vas zanima, ovo su postavke koje smo koristili za postizanje frekvencije od 5.272GHz. Čini se da nismo uhvatili screenshot na 5.278GHz (ili nismo stigli :)), tako da ovdje vidite nešto drukčiju kombinaciju množitelja i baseclocka procesora u odnosu na maksimalno postignutu. Za to je bilo potrebno korigirati baseclock frekvenciju na 101.4MHz, odnosno 103.5MHz, napon procesora na oko 1.6V, PLL na 1.875V, VCCSA na 1.355V, VTT na 1.35625V, te blaže korekcije PCH napona. Memorija je ostala na oko 1.65V, pošto ju nismo toliko forsirali u ovoj varijanti. Sve u svemu, Asus je napravio odličan posao s ovom pločom.

Uz maksimalne frekvencije, testirali smo procesor i na konzervativnijim naponima, odnosno frekvencijama, kako biste stekli osjećaj koliko procesor ide uz koje napone, te naravno temperature. Na automatskim postavkama možemo vidjeti kako je ploča dala 1.3V procesoru za 3.9GHz, što nam se odmah u startu činilo više nego što bi trebalo, pa smo kasnijim testiranjem uvidjeli kako je taj napon moguće korigirati ako si damo malo vremena oko igranja s postavkama ploče. Za frekvenciju od 4.2GHz procesoru je trebalo oko 1.24-1.25V, što je držalo temperature debelo unutar granica; temperatura najtoplije jezgre iznosila je tek 51°C. Za bump od 300MHz, odnosno 4.5GHz, procesor je zahtijevao nešto veći porast napona, točnije – 1.38V, što je rezultiralo porastom temperature za 10°C, iliti 60°C. To je i dalje i više nego prihvatljiva temperatura, što nam je dalo zeleno svjetlo za daljnje podizanje napona dok nismo došli do zida s temperaturom, a i samim potencijalom procesora na sobnoj temperaturi. Iako se možda na prvi pogled pola sata "prajminga" ne čini mnogo, to nam je bila dobra polazna točka koliko procesor traži napona za pojedinu frekvenciju. Kasnije smo procesor testirali kroz standardnu bateriju testova čime smo ustvrdili gore postignute rezultate. Rezultate, zapažanja, kao i više savjeta vezanih za overclocking novih procesora ćemo ostaviti za idući članak