Asus Rampage IV Extreme – bez mane

Test sistem

Način testiranja

Rampage IV Extreme smo usporedili sa Asusovom P9X79 čiju ćete recenziju čitati kroz koji dan, dok smo njezinu jaču, Pro, verziju već imali na testu. Procesor koji smo koristili za testiranje bio je Intelov Core i7-3960X. Njega smo istestirali u dvije varijante – na tvorničkoj frekvenciji s upaljenim Turbom – 3.9 GHz (39×100 MHz) i na overclockiranoj frekvenciji od 4.8 GHz (48×100 MHz). Rampage IV smo imali dulje vremena na testiranju pa smo promijenili nekoliko memorijskih kitova tokom testiranja. Ripajws X 2133 MHz CL8 smo koristili u dvokanalnoj varijanti za testiranje maksimalne frekvencije sa stegnutim latencijama. G.Skill RipjawsZ 1866 MHz CL9 smo koristili za usporedbu matičnih ploča i svakodnevni rad. Dok smo kombinaciju Ripjawsa Z i nedavno recenziranih Aresa koristili za testiranje 32 GB memorije na maksimalnoj frekvenciji, pri čemu su dakle svi memorijski utori bili popunjeni. Za usporedbu matičnih ploča, Aresi su radili po svom XMP profilu, dakle 2133 MHz, CL11-11-11-30, 2T. Koristili smo i nekoliko grafičkih kartica tokom testiranja – Gainward GeForce GTX 550 Ti, Gigabyte GeForce GTX 560 Ti SOC te Nvidia GeForce 7300GT. Naposljetku, napajanje korišteno za ove potrebe bilo je Antecovo HCP-1200W.

Overclocking

Pošto je ploča na testiranju u labu bila u dva (duža) navrata; jednom s vodenim hlađenjem, a drugi put bez njega, uvrstili smo posljednje i maksimalno postignute rezultate overclockinga procesora na zraku. Blaženi X-Socket nam je omogućio da iskoristimo vjernog Venomousa X u kombinaciji s Deltinim ventilatorima. Budući da smo kod testiranja Asusove P9X79 Pro temeljito istestirali overclocking potencijal našeg testnog primjerka i7 3960X, stvari su nam bile nešto lakše, pri čemu smo se mogli posvetiti iskorištavanju blagodatima BIOS-a i svih njegovih opcija. Prilikom testiranja maksimuma učitali smo "Extreme OC (Low Current)" profil, te napravili neke korekcije po pitanju određenih postavki, budući da su neki naponi previsoki i namijenjeni subzero hlađenju, koje u ovoj varijanti nismo koristili. Isprobali smo 100 MHz i 125 MHz strapove, a za maksimalni overclocking 125 MHz strap se pokazao kao pobjednički. Pri tome smo u kombinaciji s množiteljem 42 i sitnijim podešavanjem baseclocka postigli 5281.7 MHz, pri 1.67 V na zraku. Budući da se radi o inženjerskom primjerku, procesor traži nešto više napona za visoke frekvencije, kao što se može vidjeti iz priloženog. Prvi smo puta na raspolaganju imali samo dual channel kit, a ovaj rezultat je postignut s quad channel kitom, čijim je korištenjem sam procesor nešto više opterećeniji nego kod dvokanalnog moda rada memorijskog kontrolera.

Rampage IV Extreme se pokazala kao odlična podloga i za 3D testiranje. Tako da smo obavili testiranje maksimalne stabilnosti procesora na sobnim temperaturama u multi-threaded benchmarcima; također sa Venomousom, koji je podnio opterećenje od preko 1.6 V sa svim fizičkim, odnosno logičkim jezgrama u pogonu na 5150 MHz. Tom smo se prilikom poigrali i sa Gigabyteovom GTX 560 Ti SOC karticom te izvrtjeli 3DMark 06, 3DMark Vantage i 3DMark 11, čiji su CPU testovi iznimno zahtjevni i ovisni o stabilnosti procesora. Postigli smo 37126 bodova u 3DMarku 06, 27550 bodova u 3DMarku Vantage, odnosno 5988 bodova u 3DMarku 11 s grafičkom karticom overclockiranom na 1070/2140/1200 MHz, 1.037 V, i procesorom na spomenutih 5.15 GHz. Na prvom smo screenshotu priložili i Turbo V EVO s prikazom korištenih napona za procesor. Uz spomenute 3DMarkove, Cinebench te x264 HD benchmark aplikacije su dosta dobri pokazatelji stabilnosti procesora, uz naravno sveprisutne Prime/OCCT/LinX stress testove. Gašenjem Hyperthreadinga, uspjeli smo izvući dodatnih 50-ak MHz iz procesora za ostale "non-multithreaded" benchmarke kao što su 3DMark05/03/Aquamark. Prilikom traženja stabilnosti primjetili smo kako naš primjerak procesora više voli sniženi PLL napon na 1.65 V, u odnosu na tvornički postavljenih 1.8 V.

U jednom smo navratu imali prilike isprobati fazno hlađenje u kombinaciji sa testnim procesorom i Rampage IV Extreme, no pokušaj je nažalost završio neslavno. Naime, Sandy Bridge-E procesori nisu veliki ljubitelji hladnoće, iako i to ovisi o primjerku. Ako imate sreće svoj ćete primjerak moći tjerati i pod LN2, dok neki neće moći niti na suhom ledu/faznom hlađenju. Jedni od tih nesretnika smo i mi. Koristili smo fazno hlađenje koje je bilo u stanju držati procesor u idleu na oko -60°C, te u loadu na oko -55°C. Da bi stvari bile čudnije, prvi dan testiranja smo uspjeli dobiti procesor na "stabilnih" 5.35 GHz (wPrime 1024M i 3DMark Vantage su uredno prolazili na toj frekvenciji) da bi nakon toga sve krenulo nizbrdo. Nakon neuspjelog pokušaja skoka na 5.4 GHz, procesor je odbio raditi na zadanim postavkama pri čemu smo morali napraviti pražnjenje CMOS-a. Nakon paljenja sistema dočekao nas je kobni x12 množitelj koji nas je pratio sve dok nismo upalili sustav na zraku. Postoje neke metode kojima se ovo može izbjeći, no mi nismo bili te sreće. Procesoru je bilo prehladno, pogotovo jer je bio underclockiran i undervoltan, a fazno uletjelo u -70°C. Budući da korigiranje, odnosno smanjivanje minusa na takvom hlađenju nije moguće, tu je bio kraj naše avanture. Jedina varijanta koja bi možda "šljakala" bi bilo improviziranje sa tekućim dušikom i održavanje niskih -20/-30°C, no sumnjamo da bi se našem izvršnom uredniku svidjela ta ideja, kao ni ostalima koji koriste ovaj hardver :).

Budući smo smo napokon opskrbljeni s quad-channel kitovima, isprobali smo i overclocking memorije. Na kraju smo završili sa dva 16GB quad-channel kita, pa smo ih također isprobali zajedno :). Overclocking memorije je više manje dječija igra na ovoj platformi. Ili ide ili ne ide :). Konkretno na X79 platformi, dostupni su 1066/1333/1600/1866/2133/2400/2666/2900 MHz strapovi za memoriju. Prvo smo testirali dvokanalnu konfiguraciju odličnog "plavog" RipjawsaX kojeg smo uspjeli dobiti stabilno na 2400 MHz, pri latencijama 8-10-8-24, 1T, 1.7 V; VCCSA: 1.37 V. Ovdje smo učitali "Loose PSC" profil, i dodatno stegnuli primarne latencije. Tu su moguće sitnije korekcije baseclocka pri čemu bi možda dobili par desetaka megaherca više, no mi smo odlučili prijeći na četverokanalno testiranje velike količine memorije na istoj brzini. Na raspolaganju smo imali G.Skill 16 GB 1866 MHz RipjawsZ i G.Skill 16 GB 2133 MHz Ares. Najprije smo isprobali prve, pa onda druge, a nakon toga oba kita zajedno na 2400 MHz. Još jednom smo iskoristili blagodati ROG BIOS-a, te učitali "Raw MHz" profil, pri čemu smo dobili nešto lošije rezultate nego smo očekivali za memoriju na toj frekvenciji (čini se da su sekundarne latencije ipak preopuštene i namijenjene isključivo ganjanju frekvencije). Zatim smo se vratili i učitali "Loose PSC" profil, dodatno opustili primarne latencije (10-12-11-31, 2T), i s njima izvrtjeli testove stabilnosti i propusnosti memorije. Napon memorije bio je 1.68 V, a napon memorijskog kontrolera 1.32 V. Lijepo je vidjeti ovako veliku količinu memorije potjeranu s relativnom lakoćom na nemalih 2400 MHz. Također, probali smo i 2666 MHz strap, no ploča je vraćala 00/01 grešku koja ukazuje kako memorijski kontroler nije sposoban raditi na tolikoj frekvenciji. Zato će ovaj, i viši, strapovi postati "normalnija stvar" s izlaskom novih Ivy Bridge procesora.