Asus RT-N18U – 802.11n na steroidima

Uvod

Router RT-N18U je novi top model koji dolazi od poznatog Tajvanskog proizvođača elektronike, Asus-a i dio novog trenda routera baziranih na ARM arhitekturi. Uz funkcije koje smo navikli vidjeti na uređajima ovog tipa, proizvođač nam već na kutiji obećava i mnoge druge. Neke imaju smisla i vrlo su dobro došle, kao recimo trogodišnje jamstvo ili USB 3.0 sučelje. Druge je pak smislio netko iz marketinškog odjela u napadu inspiracije pa imamo natpis „150% Wider signal coverage“ za koji nije objašnjeno od čega je točno 150 posto šire. Ali ipak, kada vidimo sve funkcije, tri antene na sjajno crnom uređaju, saznamo da ima punu podršku za DD-WRT, a imamo nekakvih 500 kuna koliko trenutno košta ova spravica, čemu oklijevanje?   O izgledu, prvi dojam

Kada otvorimo kutiju dočeka nas uredno složen router sa tri odvojive antene, adapterom za struju i jedan i pol metarskim mrežnim kablom, sve u vrlo crnoj boji ili bolje rečeno u crnom odsustvu boje.

Sam router je vrlo ugodan oku sa kombinacijom izgleda brušenog metala, ugljičnih vlakana/dijamanta i srebrnim slovima ASUS u gornjem desnom kutu na inače plastičnom kućištu. Jedina druga prisutna boja je plava a dolazi od ledica koje indiciraju redom aktivnost na žičanoj mreži, vezu na Internet, aktivnost na USB 2.0 ili 3.0, aktivnost na WLAN-u i zadnja koja nam govori da li je uređaj uopće upaljen. S prednje strane nalazi se jedan ali vrijedan USB 3.0 port dok je na stražnjoj stani stavljen USB 2.0 uz prekidač za paljenje/gašenje, gumb za reset i gumb za WPS. Tu je i WAN ethernet port i 4-porta za Gbit ethernet. Sa svih strana osim prednje i gornje, nalaze se otvori za hlađenje kroz koje se vidi tiskana pločica (PCB) sa elektronikom.

Zbog ovoga se čini da će se ovaj router dosta dobro hladiti postavili ga mi uspravno na zid ili ga položili na gumene nožice. Vrlo je vjerojatno da će te ovaj uređaj lako uklopiti u „folklor“ dnevne sobe, uz druge jednako crne spravice bez kojih vaš kućni medija-centar-hram-zabave ne bi bio ono što je. Ispravljač napona je klase efikasnosti „V“ i daje istosmjernu struju napona 12V i jakosti 1,5A što znači da bi router mogao povući i do 18W što pak opravdava brigu oko hlađenja. U kutiji je još i brošura koja nam omogućava da se registriramo kod proizvođača radi podrške i ostvarivanja proizvođačke garancije.   O funkcijama

U „srcu“ uređaja kuca Cortex-A9 ARM procesor na 800MHz sa 256MB DDR3 RAM-a što bi u svijetu smartphone-a bilo na razini nekog srednje slabijeg modela ali je za router ove cijene u klasi dobrog trkaćeg automobila i trebalo bi omogućiti dovoljno snage za dugogodišnje nadograđivanje, bilo sa firmware-om od proizvođača ili od neke treće strane. Sa ovoliko memorije i ovim procesorom, tvrdnja proizvođača o 300.000 simultanih session-a, dobiva na težini. Tri prilagodljive antene bi trebale omogućiti bolju prilagodljivost prostoru u kojem se uređaj nalazi jer bi pomicanjem antena mogli poboljšati pokrivenost i uhvatiti signal tamo gdje ga možda ne bi bilo u odnosu na uređaj s internim antenama. Upravo je prije spomenuta 150% bolja pokrivenost (kod Asusa nazvana AiRadar) temeljena na tzv. beamforming funkciji, koja je uključena u 802.11n standard i koja bi trebala poboljšati prijem pojedinog WLAN klijenta. Ovo je uobičajena mogućnost „n“ standarda, u kojoj se manipuliranjem prostornih karakteristika signala postiže bolji prijem na nekoj točci mreže. Naravno, signal se ne može istovremeno poboljšati za sve klijente ukoliko ih ima više od jednog i ukoliko svi prenose maksimalnu količinu podataka ali bi trebao poboljšati prijem onom klijentu koji je u najnepovoljnijem položaju.

Sve žičane utičnice su gigabitne, jedan WAN port i četiri LAN port-a, što je itekako potrebno sa svim HD sadržajem koji bi mogli očekivati da se u današnje vrijeme „šeće“ mrežom. Ovaj router nema adsl „modem“ u sebi pa ga je potrebno spojiti na uređaj od pružatelja Internet usluga (ISP), što ne bi trebalo predstavljati veliki problem pošto obično dobivamo terminalnu opremu od ISP-a. Na uređaju su prisutne USB 2.0 i USB 3.0 utičnice koje bi nam trebale omogućiti spajanje periferije kojoj je potrebna veća propusnost. Ovo naravno vrijedi samo za uređaje koji su spojeni na gbit ethernet jer je 480 mbit/s propusnosti USB-a 2.0 sasvim dovoljno za bežične klijente osim ako ne sjede u istoj sobi pod idealnim uvjetima. Ovaj model se reklamira kao „600Mbps router“ što je maksimum po 802.11n standardu a značio bi da se koriste maksimalna četiri prostorna kanala, to jest četiri antene i širine kanala od 40Mhz. Ovakav način rada će zauzeti oko 80% dostupnog frekvencijskog opsega na 2,4 Ghz i teško da će raditi u okruženjima sa jačim zagušenjem ali je teoretski moguće. Pošto RT-18u ima samo tri antene, navedenih 600Mbps postiže se asusovom „Turbo QAM“ tehnologijom koja vjerojatno koristi 256-QAM modulaciju „posuđenu“ iz 802.11ac standarda i ne radi u paru standardnim n WLAN uređajima. Navedena 256 QAM modulacija dodaje još dva bita na 64 QAM i omogućava ubacivanje još više podataka u signal ali postavlja još finije tolerancije na procesiranje signala. Uz ovakvo moduliranje na ovim frekvencijama ,moguće je postići 200Mbps po prostornom kanalu.

Paljenje, rad

Kada upalimo router na njemu je odmah aktivna Wlan konekcija sa WPS-om kako bi se mogli spojiti i bez žice a inicijalna konfiguracija je dodatno olakšana i time što se inicijalna stranica za podešavanje otvara koju god stranicu upisali. Na ovaj način je elegantno izbjegnuto ljutito traženje gdje je proizvođač zapisao IP adresu i prčkanje po mrežnom adapteru ukoliko je inicijalna adresa različita od podešene. Također je inicijalno upaljen DHCP pa će nam IP adresa biti dodijeljena automatski osim ako nismo specificirali statičku adresu. Posebno dobra mogućnost, koja nam je uvelike olakšavala rad je što router sam detektira tip veze na WAN portu i nije potrebno dodatno podešavanje. Sučelje je vrlo dobro napravljeno sa pregledno prezentiranim informacijama o mreži i spojenim uređajima a uključuje i animacije treperećih lampica i slično.

Podešavanje WLAN postavki je moguće do u detalje pa je tako moguće isključiti/uključiti opcije poput beamforming-a, specificirati točan kanal rada i kanal na koji će se agregacija kanala prostirati a posebno je zanimljiva mogućnost postavljanja izlazne snage u miliwattima. Podešavanje Quality of service opcije je dosta detaljno jer se mogu definirati 32 pravila koja će razlikovati promet po protokolu, port-u ili izvoru a moguća je i optimizacija za točno određenu igru. Na ovaj način je moguće na sporijoj vezi osigurati glatko igranje online igara i istovremeno neometano surfanje od strane ostalih ukućana.

Posebno dobra funkcionalnost je AiCloud koja nam omogućava nekoliko potencijalno korisnih opcija kao na primjer da uključimo USB disk u router, upalimo cloud disk opciju koja će od njega napraviti vaš vlastiti (osiguran lozinkom) cloud storage disk, dostupan od bilo gdje sa interneta ili lokalne mreže. Dostupne su i Asusove aplikacije za iPhone i Android pa možete sinkronizirati sadržaj vašeg mobitela sa diskom na mreži ili diskom spojenim na router. Preko aplikacije na mobitelu moguće je puštati glazbu ili video datoteke koju imate na disku kod kuće. Moguće je i podesiti Wake on lan kako bi „probudili“ uređaj koji je isključen a možete i omogućiti pristup na neki mrežni disk koji vam je inače dostupan na vašoj kućnoj mreži, poput NAS-a ili sličnog. Na ovaj način stvoreni vlastiti oblak se može dodatno zaštititi podešavanje smart sync opcije kroz koju nam je moguće poslati sigurnosnu kopiju na ASUS webstorage servis na čuvanje. Ovako se sigurnosna kopija podataka sa vašeg mobilnog uređaja može sinkronizirati na kućni disk koji možete još dodatno poslati i u Asusov oblak kako bi mogli mirnije spavati u svim tim oblacima.

Na RT-18U moguće je podesiti iTunes server, DLNA media server, podesiti samba share na lokalnoj mreži čime se ovaj router efektivno pretvara u NAS a moguće je i upaliti FTP share i definirati korisnike i njihova prava unutar njega.

Testiranje

Testiranje je provedeno s nekoliko različitih uređaja kako bi se smanjila šansa da nekompatibilnost s određenim uređajem značajno utječe na rezultat, također smo testirali u realističnom okruženju u kojem je EM buka značajan faktor pošto nas informacije o tome kako se uređaj ponaša u sterilnom laboratorijskom okružju ne zanimaju.

Na testnoj lokaciji u Novom Zagrebu uhvatili smo 70 (jao!) različitih uređaja koji odašilju SSID pa smo iskoristili priliku kako bi sastavili kratku statistiku. Najčešći standard je i dalje „G“ koji je sačinjavao čak 61,4% uređaja u okruženju dok je gotovo sav ostatak, velikih 27,1% u „N“ standardu uz jedan usamljeni „B“ uređaj za 1,4%. Vidljivo je i da otprilike 33% uređaja koristi enkripciju slabiju od WPA2 a tri uređaja (4,2%) enkripciju uopće ne koriste. Ovakvo stanje je vjerojatno povezano sa starošću vidljivih uređaja a gotovo svi sa slabom enkripcijom imaju u nazivu nekog od pružatelja Internet usluga a ujedno su isti pretežno na „G“ standardu. Po svemu viđenom cijelo susjedstvo ima bežični Internet a otprilike 5 uređaja imaju dovoljno jak signal za spajanje, u rasponu od -60 do -75 dB dok tek malobrojni koriste spojene kanale od 40MHz. Sve što smo do sada spomenuli odnosi se na frekvencijski raspon oko 2,4 Ghz, koji je koliko se može vidjeti vrlo zagušen. Ovo ne začuđuje, ipak se radi o jednoj vrlo uobičajenoj i rasprostranjenoj tehnologiji, dok je na 5GHz jedna potpuno druga priča. Koliko se god trudili, nismo uspjeli uhvatiti neki AP na toj frekvenciji - Sablasno je prazno na svim kanalima. Više frekvencije slabe brže, brže dolazi do atenuacije signala ali ipak smo se nadali vidjeti nekoga, no, što je tu je. Ovo je jedan od snažnih argumenata u korist preseljenja u skuplji snop frekvencija na 5GHz jer teško da ćemo biti ometani od strane ikoga a i broj dostupnih kanala je viši. A da veću propusnost po kanalu ni ne spominjemo. Sa druge strane, signal na 5GHz slabije prodire kroz zidove jer se na jedan drugi router, koji smo upalili radi testiranja, nismo mogli spojiti na toj frekvenciji iako je signal od istog uređaja na 2,4 GHz bio dovoljno jak za spajanje.

Testirali smo propusnost sa programom iperf, koji ne koristi tvrdi disk pa je limitirajući faktor kod njega bila gigabitna ethernet kartica i veličina paketa. Najbolje rezultate smo dobili sa paketom veličine 512k, više i niže vrijednosti davale su lošije rezultate. Jedno računalo je bilo spojeno na router UTP kablom dok je drugo računalo „šetalo“ okolo sa nekoliko različitih kartica. Testovi ne bi imali smisla da nismo testirali sa nekom karticom koja podržava QAM-256 a da bi bili još sigurniji testirano je i karticom od istog proizvođača. Ono što iznenađuje je da je najveću brzinu postigla USB 802.11N kartica sa dvije interne antene dok su najstabilniji signal imali uređaji sa eksternim antenama. Asusova PCE AC68 mrežna kartica, koja podržava 802.11ac i tri prostorna kanala, nije imala najbolje rezultate najbliže uređaju ali se je iskupila kada je udaljenost porasla jer je njezin signal najbolje „prodirao“. Za najbrži prijenos odgovorna je D-Linkova DWA182 (zahvaljujemo tvrtci D-Link Adria d.o.o. na ustupljenoj kartici), koja je na blizu bila odlična ali je ipak zbog internih antena na većoj udaljenosti bila sporija. Ono što je razočaralo je što nije bilo nikakvog povećanja propusnosti kanala kada se koristi AC kartica i to od istog proizvođača. Tako da ovaj router baš i nije opravdao natpis „600 Mbps router“, barem ne na ovom testu. Još moramo napomenuti da se prilikom testiranja QOS-a ponekada znalo dogoditi da unatoč jednostavnim ručnim postavkama poput „ja prvi pa onda tko stigne“ ponekada stranice učitava sporo svima. Ovo se doduše nije događalo kada bi ostavili „automatic mode“ upaljen već samo kada smo išli „prčkati“.

Zanimalo nas je također koliko je koristan USB 3.0 port, pošto je tu zbog spajanja brže periferije poput diskova. Spojeni disk je postizao brzine prijenosa između 68 i 194 Mbit/s što je vrlo solidno ali brzina prijenosa je uvelike ovisila o načinu spajanja klijenata. Jasno se vidi kako spojeni disk i bežični klijent poprilično opterećuju procesor jer router postiže skoro duplo bolji rezultat kada se klijent spaja gigabitnim ethernetom.

Sa svojom gomilom opcija i solidnim performansama ovaj router je vrlo dobar izbor za kreiranje stabilne i brze kućne mreže dok se sa cijenom čvrsto pozicionira u segment srednje klase uređaja. Ocjenu mu ruši pojavljivanje 802.11ac uređaja koji povećavaju broj prostornih kanala i njegova nemogućnost rada na frekvenciji od 5Ghz. Dodatna packa se mora dati zbog nemogućnosti isporuke 600Mbps u uvjetima blizu idealnim. Sa druge strane, dobar izgled i puno pažnje posvećeno lakoći korištenja svakako su mu veliki plus. Ovaj model posjeduje gotovo sve softverske opcije kojima se hvale i najskuplji ASUS-ovi routeri a zbog (ipak) nevelike cijene, vrlo je lako moguće trenutni best buy.