Asus Xonar Essence One – preko dva kilograma audiofilske zabave

I odmah krenimo s jednim neizbježnim disclaimerom. Recenziranje očito audiofilske opreme je pomalo delikatan zadatak ― poput recenzija sportskih automobila, seksi rublja ili cigara: ne postoji generalan ekspertni konsenzus što je "dobro", a što "loše". U redu, postoje nekakvi minimalni standardi koji se očekuju, ali kad priča krene na ono da netko voli zvuk hladan, netko topao, netko oštar, netko neutralan (uočite, isti termini primjenjivi su i na rakiju), a još k tome i ti sami opisi nisu baš standardizirani, bilo kakva ocjena je rezultat subjektivnog mišljenja.
A čak i da u PC Ekspertu organiziramo petoljetnu akciju okupljanja vrhunskih mjernih instrumenata ukupne vrijednosti Typhoon-klase podmornice i ovakve uređaje hladnokrvno izmjerimo, sirovi rezultati frekvencijskog odziva, nelinearnosti uzoraka, oscilacija u clocku, clippinga ili glitchinga teško da bi ikome značili išta osim šačici fanatika koji bi ravnalom proučavali izmjerene karakteristike, zar ne?

No dosta političarskih uvodnih govora, nije da otvaramo brodogradilište ― krenimo konačno na Asusov uređaj Xonar Essence One.

Prva poželjna karakteristika ispunjena je već momentom kad uhvatite Xonarovu pozamašnu kutiju u ruku. Po masi, pomislili biste da su vam dodali pokoji uteg u nju, ali ubrzo se pokaže da doista ona većinom otpada na uređaj. Iako ne veći od ozbiljnog rječnika, ima solidnih dva i četvrt kilograma. To, naravno, najvećim dijelom otpada na napajanje jer Essence nema tradicionalnu ciglu na žici, već je sve ugrađeno: standardni kabel za napajanje vodi izravno u uređaj. Ali sama činjenica da je napajanje tolike mase je dobrodošla. Drugi teški dio je kućište, na kojem se nije štedjelo s metalom. Usto, ono je fino obrađeno i precizno sklopljeno, svugdje sa solidnim vijcima, sve je vrlo čvrsto i nema ni traga bilo kakvom škljocanju ili škripusanju ― u odnosu na uobičajene informatičke komponente, ovo je pravi nakovanj.

Diskretan sivi dizajn krije izvrsnu konstrukciju, punu precizno sklopljenih metalnih dijelova

Što se tiče kontrola, među njima imamo glavnu tipku za uključivanje, tipku za upsampling, izbor ulaza, utišavanje (Mute), kotačiće za glasnoću izlaza i posebno za glasnoću slušalica, pored koje se nalazi i konektor za njih. Tu su još i LED-ovi za oznaku frekvencije samplinga, momentalno izabranog ulaza te kao indikator upsamplinga, a i transparentni prsten oko glavne tipke diskretno svijetli plavo kad Xonar radi.

Regulatori-kotačići su izvrsno izvedeni: imaju dug hod, dovoljno su veliki i daju dobar osjećaj za fino podešavanje. Međutim, tipke su mogle biti malo solidnije. Nije stvar u tome da su nepouzdane, nego su malo plastičnjikave, i klikovi im odzvanjaju kroz cijelu ploču na kojoj su u pozadini montirane ― ništa dramatično, ali osjetna razlika u odnosu na kameno čvrste regulatore.

Stražnja strana donosi glavni utikač za strujni kabel, koaksijalni i optički ulaz, USB, te stereo cinch i XLR izlaze. Slučajno ili namjerno, dobra je karakteristika što su svi oni (osim možda koaksijalnog i optičkog digitalnog ulaza) dovoljno velikodušno razmaknuti da nećete imati pretjeranu šumu ni praktične nevolje ako ih sve namjeravate pogoniti i povremeno prekapčati.

A sad ono najteže opisivo: zvuk. Tko želi, moći će se igrati s varijantama upsamplinga, ali za svrhu testa držali smo se ponajviše reprodukcije signala bez ikakvih promjena, u "originalnom" obliku.

Osnovni preduvjet Xonar bez problema ispunjava: vlastiti šum je praktički nepostojeći. Spojen na Onkyovo pojačalo koje pak vodi na par starih JBL-ova na jednom i nove Pioneere na drugom kanalu, blizu maksimalne glasnoće, nema ni traga šumu (a ni izobličenjima, kad signal jednom krene), ili je barem enormno niži od pojačalovog, u usporedbi s ekstremnom mjerom ― kratko spojenim ulazom. Što se karaktera zvuka tiče, mnogim analognim klasičarima sve što je prošlo kroz digitalnu konverziju zvuči nepopravljivo metalno i oštro, i teško da će njih zadovoljiti i ovako nešto, unatoč finesama poput mogućnosti regulacije oversamplinga koji za većinu standardnih ulaznih frekvencija na Xonaru može biti baš točan višekratnik (npr. 352,8 kHz umjesto 384 kHz, za točan osmerostruki oversampling 44,1 kHz signala). Ali u odnosu na serijske zvučne kartice, zvuk je definitivno mekši, a i vjerniji kroz kompletan raspon glasnoća.

No kad smo kod karaktera, tko želi, moći će otvoriti svoj Xonar i zamijeniti operacijska pojačala u njemu po vlastitoj želji ― zanimljiva mogućnost koju bismo inače očekivali tek kod nešto višeg ešalona cijene. Spominjući to, ne bi sad škodilo podsjetiti one koji se možda audio-tehnikom bave samo za zabavu i po potrebi, da ovakvi sitni efekti i promjene teško imaju smisla ako iza svega ne stoje i dobri zvučnici, pojačalo te akustički dobro pripremljena soba ― koji su, uostalom, i znatno veći faktor u ukupnom perceptivnom karakteru zvuka. Nažalost (ili, možda na sreću, ovisi što vam je strast), to je tako.

Dok će oni izbirljivi bez ikakve sumnje koristiti XLR, dodatni cinch je dobrodošao kao pomoćni izlaz

Još jedan plus je izlaz za slušalice. Suočen s AKG K240, inače za mnoge uređaje problematičnim zbog impedancije od 600 Ω, u stanju je "progurati" respektabilnu glasnoću, i za mnoga kućna slušanja rijetko će čak biti potrebno ići u drugu polovicu raspona potenciometra. Čak se s ovim slušalicama bolje nosi nego, usudili bismo se reći, ranije spominjani Onkyo. Prema tome, sveukupni akustički dojam svakako je pozitivan.

Dok je slanje signala u Xonar Essence One kroz koaksijalni ili optički ulaz manje-više jasna stvar, ukoliko se odlučite povezati ga s računalom putem USB-a traži još i instalaciju drivera (podržan je ASIO 2.2). Ona sama po sebi prolazi bez nekih problema, računalo će prepoznati Xonar kao novi audio izlaz, i dalje je na vama usmjeriti prema njemu što i kako vam odgovara.

Međutim, upravo je ta softverska strana ono čemu ne bi škodilo još malo poboljšanja. Na jednom od tri testirana računala (jedinom koje je još na Windows XP-u), signal je znao nakratko i spontano "zaštucati" bez ikakvog vidljivog povoda, iako na njemu ASIO driver za jednu 8-kanalnu zvučnu Terratecovu karticu oduvijek radi bez ikakvih problema.

Pored toga, pri pokretanju računala driver se katkad ćudljivo ponaša ako je tada Xonar ugašen ili nije priključen ― otvorit će se njegov prozor i prikazati kroz prazna tekstualna polja da niti jedan uređaj nije momentalno spojen. Čak i ako je zamišljeno kao upozorenje ili podsjetnik, nepotrebno je to prikazati u posebnom prozoru koji korisnik mora ručno zatvarati ― i zašto se ne pojavljuje onda svaki put? Nadajmo se da ovakve sitnice možda budu riješene u eventualnim novim verzijama drivera.

Kontrole su baš onakve kakve to na ovakvim uređajima trebaju biti: jednostavne i dovoljno razmaknute, s velikim potenciometrima

Samu činjenicu što driver ne nudi bogzna što za podešavanje ne smatramo problematičnom jer su ionako sve važne kontrole na samom uređaju, a i zapravo će se u praksi najviše koristiti možda njih dvije-tri. Uređaj se, uostalom, može u potpunosti koristiti i bez računala.
I sad to sve treba staviti u perspektivu cijene, koja za ovaj uređaj iznosi 3550 kn. S jedne strane, ako se dovoljno potrudite naći ćete audiofile koji veće svote od ove izdvajaju i za kabele. S druge, za ovu cijenu danas možete kupiti prijenosno računalo ― možda ne nekakvo vanzemaljsko, ali upotrebljivo.

Ovo, stoga, nije nešto za najfanatičniji audiofilski ešalon, onaj koji pazi da su u pojačalu ručno a ne robotski lemljene žice, gleda iz koje je godine koji kondenzator i provodi dane i noći tražeći na Internetu gdje može naći točno neki model pentode iz neke zadane serije iz neke godine. Takvima je ovako nešto digitalna igračka, jeftina i ne baš zanimljiva. Nije ni baš za prosječnog korisnika koji bi u pravilu za cijenu ovoga uređaja našao nešto korisnije što može poboljšati na svojem računalu, osobito ako mu je zvuk samo jedna od periferije koja je zgodna, ali nije središte svemira.

Zapravo Xonar cilja negdje između: na ljubitelje dobrog zvuka, koji su možda nedavno kupili dobra pojačala, zvučnike i slušalice, i žele ih upogoniti s računalom, ali ih je razočarala zvučna kartica koju možda već imaju. A to im ne predstavlja tako važan dio kućne tehnike da bi mu posvetili baš svaku lipu koju mogu iscijediti s dna dozvoljenog bankovnog minusa.

Asus Xonar Essence One nudi izvrsnu kvalitetu zvuka, s razinom šuma koja je dovoljno niska da se može praktički zanemariti, a dobro se nosi i sa slušalicama visoke impedancije, što je inače česta boljka ovakvih uređaja. Svidjela nam se i čvrsta konstrukcija u kojoj se nije štedjelo s metalnim dijelovima, kao i velikodušni potenciometri za precizno i ugodno podešavanje glasnoće. Ono gdje se može još doraditi je softver ― premda ne takav da bismo ga nazvali teško problematičnim, neke praktične sitnice ipak bismo očekivali riješenima kod uređaja s ovako ponosnom cijenom.

Conclusion

Asus Xonar Essence One offers excellent sound quality, with the noise level low enough to be ignored for any practical purpose. Also, it handles the high-impedance headphones well, which is a typical weak spot of such devices. We like the robust, massive construction rich with metal parts, as well as generously sized volume regulators, allowing precise and comfortable usage. Software is, however, where we feel some improvement would help ― though far from being troublesome, we'd expect some practical points solved from a device that bears such a proud price tag.