bequiet! Straight Power & Dark Power Pro

Bequiet! u ponudi zapravo ima tri serije napajanja s imenom Straight Power. Tu je serija s fiksnim kabelima koja se zove Straight Power E7, potom serija Straight Power E7 CM koja obuhvaća napajanja s modularnim (odvojivim) kabelima te serija Straight Power E7 PCGH koja sadrži samo jedan model napajanja i koja je dostupna isključivo u Njemačkoj.

Najslabije napajanje koje smo obradili u sklopu ovog članka pripada prvoj spomenutoj seriji. Riječ je o modelu snage 450 vata. Kao što vidimo na gornjoj slici, napajanje se isporučuje s prilično solidnom opremom - kabelom za spajanje na gradsku mrežu, vijcima za montažu u kućište, plastičnim vezicama za organizaciju kabela te čičak vezicama iste svrhe koji su tvornički iskorišteni za povezivanje kabela napajanja prilikom pakiranja u kutiju.

Napajanje izgleda zaista odlično. Za to je najzaslužniji oblik zaštitne mrežice na ventilatoru. Dočim je kod većine ventilatora ona izrađena od koncentričnih krugova metala, na ovom napajanju ona izgleda kao klasična rešetka. Iza rešetke smješten je crni 120-milimetarski ventilator koji je temeljen na tehnologiji koju bequiet! naziva SilentWings. Štos je u tome da lopatice ventilatora nisu glatke već valovite što navodno poboljšava omjer performansi i buke. Brzina ventilatora je varijabilna (maks. 2.000 rpm), a mijenja se zavisno o temperaturi napajanja. Tijekom testiranja ovaj se ventilator pokazao kao izvrsno rješenje obzirom da čak je čak i pri maksimalnom opterećenju bio praktički nečujan.

Svi kabeli koje nalazimo na ovom napajanju uredno su opleteni crnom mrežicom. To vrijedi čak i za kabele s više konektora na kojima je mrežica postavljena kako na dijelu kabela koji izlazi iz napajanja i ide do prvog konektora, tako i na dijelovima kabela između konektora.

Nažalost, konektori na kabelima nisu baš najsretnije odabrani odnosno smješteni. EPS i P4 konektor ne nalaze se na istom kabelu već su spojeni na dva odvojena kabela što povećava gužvu u kućištu obzirom da će jedan od kabela uvijek ostati neiskorišten. Nadalje, napajanje za današnje uvjete nudi prevelik broj molex konektora. Tri ovakva konektora postavljena su na vlastiti kabel u kombinaciji s jednim konektorom za floppy. Nadalje, dva konektora postavljena su u kombinaciji s dva SATA konektora i konektorom za floppy na drugi kabel. Da se nas pita, molexi bi bili samo na prvom kabelu dočim bi drugi bio rezerviran isključivo za SATA konektore. Uz to, čemu postavljanje konektora za floppy? Koliko uopće korisnika danas rabi ovaj konektor?

Na dediciranom kabelu za SATA konektore nalaze se tri konektora što u konačnici znači da je omjer molexa i SATA konektora na ovom napajanju u omjeru 1:1. PCIe konektori, jedan 6-pinski i drugi 8-pinski (6+2) smješteni su na odvojenim kabelima. Ovi konektori su svijetlo plave boje tako da ih je lako uočiti pri spajanju kabela.

BQT E7-450W ima četiri 12-voltna raila s maksimalnom strujom od 18 ampera. Kombinirana snaga koju su ovi vodovi sposobni isporučiti iznosi 420 vata. Napajanje se može pohvaliti visokom efikasnošću čemu svjedoči 80PLUS bronze certifikat.

Za razliku od Straight Power serije napajanja s fiksnim kabelima, serija s modularnim kabelima osjetno je manja, a sastoji se od ukupno tri modela. Mi smo imali prilike testiratni srednji, čija snaga iznosi 580 W. Osim njega tu su još i 480-vatni te 680-vatni model.

Ako zanemarimo odvojive kabele, model E7-CM-580W ne razlikuju se mnogo od slabijeg napajanja koje smo već opisali. Konstrukcija i izgled kućišta su identični, a ista je stvar s dodatnom opremom - kabel za spajanje na gradsku mrežu, vijci za montažu te dvije vrste vezica za ogranizaciju kabela.

Već smo rekli da su slabije i ovo snažnije napajanje praktički identični. Različiti su dakako kabeli, ali i još jedna sitnica. Premda ima jednak promjer (120 mm), SilentWing ventilator na 580-vatnom modelu ima nešto višu maksimalnu brzinu - 2.500 umjesto 2.000 rpm. Ventilator je pri radu vrlo tih, a brzina mu se povećava tek pri ekstremnom opterećenju. Čak i tada, teško da ćete ga čuti obzirom na to da se u računalu nalaze mnogi drugi ventilatori.

Što se tiče fiksnih kabela, tu su ATX kabel, kabel s P4 konektorom te dva čudna dvožilna, neopletena kabela.

Detaljniji pregled otkriva da je riječ o kabelima za spajanje ventilatora. Na svakom se nalaze konektor za ventilator te molex konektor sa samo jednim aktivnim vodom. Zgodna fora je što se struja na ovim kabelima regulira automatski zavisno o temperaturi unutar napajanja što će reći da ventilatori spojeni na ove kabele postaju automatski regulirani. Nažalost, ovi kabeli nisu opleteni mrežicom kao svi ostali kabeli na napajanju.

Kao što smo već napomenuli, gotovo svi kabeli na napajanju su u cijelosti opleteni crnom mrežicom. Izuzetak su kabeli za spajanje ventilatora. Konektori modularnih kabela označeni su bojama. EPS kabel tako ima žuti konektor, primarni PCIe kabel zeleni konektori, sekundardni PCIe kabel crveni konektor, a svi ostali kabeli crne konektore. Uz to, konektori PCIe konektora koje spajamo na grafičku karticu izrađeni su od svijetloplave plastike.

Konfiguracija konektora je, sukladno iskustvu sa slabijim napajanjem, pomalo nerazborita. Problematičan je ponovo broj molex konektora (čak 5), a tu su i, za većinu korisnika, nepotrebni floppy konektori. Tri molex konektora nanizana su na jedan kabel (+ floppy konektor), a preostala dva na drugi kabel gdje prave društvo paru SATA konektora i sekundardnom konektoru za floppy. Za SATA konektore rezerviran je pak još jedan kabel na kojem ih nalazimo četiri. Spomenuli smo tri kabela za spajanje diskova, no zanimljivo je da na samom napajanju postoje četiri konektora za spajanje ovakvih kabela. Objašnjenje je jednostavno, pločica s konektorima za kabela vjerojatno je ista na svim napajanjima iz serije, pa je tako na snažnijem modelu napajanja (680 W) četvrti konektor iskorišten. Spomenimo i da nam se nije svidjela činjenica da su kabeli s EPS i P4 konektorima odvojeni. Bolje bi bilo da su oba konektora postavljena na isti kabel.

Što se tiče PCIe konektora, ovo ih napajanje nudi ukupno tri s tim da su dva postavljena na isti kabel. Na kabelu s dva konektora nalaze se 6-pinski i 8-pinski konektor, a na kabelu sa samo jednim konektorom 6-pinski konektor. Samim time, bez korištenja adaptera s ovim napajanjem nije moguće koristiti dvije kartice koje se napajaju pomoću dva dodatna konektora. Moguće je primjerice koristiti jednu snažniju karticu kao primarnu karticu za pokretanje igara, te drugim kabelom napajati slabiju karticu koja primjericu služi za izračune PhysX efekata. Obzirom da smo mi napajanje testirali s dvije kartice koje trebaju dva konektora za napajanje, morali smo koristiti molex na PCIe adapter.

BQT E7-CM-580W također ima četiri 12-voltna raila s maksimalnom strujom od 18 ampera. Kombinirana snaga koju su ovi vodovi sposobni isporučiti iznosi 456 vata. Kao i slabije napajanje, 580-vatni model također ima 80PLUS bronze značkicu.

Najmoćnije bequietovo napajanje koje smo ovaj put (ali i uopće) isprobali ima snagu od 750 vata, a pripada seriji Dark Power Pro. Ova serija napajanja predstavlja sam vrh tvrtkine ponude, a u prilog tome govori i činjenica da je ovaj 750-vatni model zapravo najslabiji u cijeloj seriji. Najmoćnije napajanje iz serije nudi snagu od 1.200 vata.

Kao i model E7-CM-580W, Dark Power Pro napajanje ima modularne kabele. Sam dizajn napajanja vrlo je sličan napanjima koja smo već opisali. Osnovna razlika je veličina. Kućište Dark Power Pro napajanja dulje je zbog korištenja robusnijih elektroničkih sklopova. Hlađenje napajanja osigurava poznati SilentWings ventilator promjera 120 mm ispred kojeg je postavljena atraktivna zaštitna rešetka. Buka ventilatora tijekom rada vrlo je niska.

Osim odvojivih kabela i samog napajanja, u kutiji Dark Powera Pro nalaze se još kabel za spajanje na gradsku mrežu, vijci za montažu, plastične i čičak vezice za kabele (čičak vezica ima čak 7 obzirom da su iste korištene u tvornici za uređivanje kabela). Naposlijetku, tu je i maleni bracket za kućište na kojem se nalazi prekidač i signalna ledica.

Ovaj bracket spaja se na posebni konektor putem kabela. Funkcija mu je da korisniku pruži mogućnost odabira da li će napajanje raditi s odvojenim 12-voltnim railovima ili će sva snaga biti kombinirana u jedinstveni 12-voltni rail. Primarni način rada napajanja je s više railova, dočim je sekundardni način rada, prema proizvođaču, primjereniji zahtjevnom overclockiranju. Prebacivanje iz jednog u drugi način rada nužno je napraviti kada je napajanje isključeno.U slučaju da ovu funkciju ne namjeravate koristiti, u vrećici s dodatnom opremom nalazi se maleni kratkospojnik kojim je napajanje moguće zaključati u primarni način rada.

Na napajanju se nalazi samo jedan fiksni kabel - ATX kabel. Na napajanje je spojen na zanimljiv način, pomoću plastičnog zgloba koji ne samo da izgleda vrlo lijepo nego olakšava svijanje ATX kabela u željenom smjeru prilikom organizacije kabela u računalu.

Ostali kabeli spajaju se na brojne crne konektore na stražnjoj strani napajanja. Kao i kod modela iz serije Straight Power CM i ovdje konektora na napajanju ima više nego samih kabela jer se ista ploča s konektorima koristi i na snažnijim varijantama iz iste serije.

Gotovo svi kabeli u cijelosti su omotani crnom mrežicom. Izuzetak su kabeli za spajanje ventilatora (po jedan FAN i molex konektor na svakom kabelu). Ovih kabela je ukupno četiri, a omogućavaju korisniku da napaja ventilatore izravno iz napajanja te im istovremeno automatski regulira brzinu zavisno o temperaturi unutar napajanja.

Obzirom da je riječ o snažnijem napajanju, ne čudi činjenica da je s napajanjem isporučeno nekoliko vrsta kabela za dodatno napajanje ploče. Tu su kabel s običnim četveropinskim P4 konektorom, kabel s razlomljenim EPS konektorom (drugim riječima, i ovaj je moguće koristiti na ploči koja ima samo P4 konektor) te kabel s dva EPS konektora od kojih je jedan razlomljen, a drugi običan. Nadalje, kad već govorimo o kabelima za matičnu ploču, tu je još jedan kojeg viđamo dosta rijetko. Riječ je dediciranom molex kabelu za ploče koje na sebi imaju dodatni konektor ovakvog tipa (rijetke su, ali ih ima).

PCIe konektora je ukupno četiri, dva po svakom kabelu (6 i 6+2 pina konfiguracija). Načinjeni su od plave plastike kako bi ih lakše prepoznali pri sastavljanju računala. Nije naodmet napomenuti da jedan PCIe konektor na samom napajanju nije iskorišten što je plod korištenja iste ploče s konektorima na svim napajanjima iz Dark Power Pro serije.

Sad počinje dramaturgija - konfiguracija SATA i molex kabela. Već smo vidjeli da bequiet! ne mari osobito što molex konektore mnogi korisnici uopće više ne koriste, pa i na ovom modelu nalazimo kompliciran miks SATA i molex konektora. Što se tiče molexa, tu su tri kabela, sva tri različita. Prvi kabel ima samo jedan konektor, drugi dva konektora + konektor za floppy, a posljednji tri konektora. SATA kabela su također tri s tim da prvi ima samo jedan konektor, a ostala (jednaka) po tri konektora. Na kraju tu je i kombinirani kabel na kojem se nalaze dva SATA, dva molex i jedan floppy konektor. Ukupno, napajanje nudi sedam kabela s konektorima za tvrde diskove, optičke pogone i SSD-ove, no samo pet konektora za ovakve kabele na kućištu. Drugim riječima, dva kabela ostati će neiskorištena zavisno o tome kakve su vam preferencije.

Konfiguracija railova na 750-vatnom napajanju dosta je neuobičajena. 3,3-voltni vod je tako za jedan amper slabiji nego na 580-vatnom modelu dočim je 5-volni vod dosta jak, s maksimalnom strujom od 30 ampera. Ovo napajanje također, barem u standardnoj konfiguraciji, ima četiri 12-voltna raila s tim da su prva dva nešto slabija nego treći i četvrti (20 naprema 25 ampera). Kombinirana snaga koju su ovi vodovi sposobni isporučiti iznosi 456 vata. Kao i slabije napajanje, 580-vatni model također ima 80PLUS bronze značkicu. Maksimalna snaga koje je napajanje spremno isporučiti na 12-voltnoj liniji iznosi 720 što ujedno znači da u sekundardnom modusu operandi, kada su svi 12-voltni railovi kombinirani, maksimalna struja iznosi 60 ampera.

Za testiranje bequietovih napajanja poslužili smo se kombinacijom high-end platforme (X58 + Core i7-965) i starijih, no energetski zahtjevnih grafičkih kartica (Radeon HD 2900 XT). Performanse smo generalno govoreći mjerili u dvije situacija, sa i bez opterećenja. "Bez opterećenja" je zapravo način rada kada se na računalu ne izvodi nekakav zahtjevan posao. Primjerice, pisanje dokumenata u Wordu, surfanje, slušanje MP3-ca i slično. "S opterećenjem" je način rada kada su glavni potrošači računala, dakle procesor, grafičke kartice i memorija, pod visokim ili čak maksimalnim opterećenjem.

Kako smo testirali tri napajanja različite snage, testiranje pod opterećenjem morali smo malo diversificirati. Tako je prva razina opterećenja bilo korištenje samo jedne grafičke kartice i neoverclockiranog procesora uz aplikacije Prime95 (Max power consumption mod rada, opterećenje procesora i memorije) i Furmark (Xtreme Burning Mode, opterećenje grafičke kartice). Druga razina opterećenja bila je sve nabrojano u kombinaciji s overclockiranjem procesora sa standardnih 3,2 na 3,86 GHz.

Treću i četvrtu razinu opterećenja koristili smo na dva snažnija napajanja, a one su uključivale korištenje dodatne grafičke kartice. Nažalost, pri korištenju para kartice u CrossFire modu pokazalo se da aplikacija Furmark nije baš najbolje rješenje. Naime, premda smo koristili verziju koja je namijenjena opterećenjivanju multi-GPU sistema, činilo nam se da aplikacija jednostavno dovoljno ne gazi grafičke kartice. Drugim riječima, potrošnja je bila premala za potrebe testiranja.

U pomoć je uskočio naš stari poznanik, 3DMark06, aplikacija koja smo u mnogim prethodnim testovima koristili baš za ovu svrhu. Korištenje Furmarka praktičnije je jer je riječ o relativno malenoj i jednostavnoj aplikaciji koja nakon pokretanja stvara konzistentno opterećenje. 3DMark06 pak treba konfigurirati (čitaj, odabrati samo jedan zahtjevan test i postaviti ga da se izvodi u beskrajnoj petlji), a opterećenje koje generira varira o kompleksnosti scene.

Sve u svemu, pri korištenju dvije kartice, bilo da je procesor bio overclockiran ili ne, korišten je 3DMark, a ne Furmark što je u konačnici rezultiralo s mnogo višim opterećenjem napajanja.

Što se tiče samih mjerenja, obavili smo ih korištenjem multimetra Fluke 287. Sonde instrumenta pri mjerenju su bile zabodene u odgovarajuće pinove na ATX konektoru. Potrošnja, a time efikasnost napajanja mjerena je s uređajem za nadzor potrošnje koji se može nabaviti u Bauhausu ili sličnim trgovinama.

Mjeračem potrošnje ne možemo izmjeriti konkretnu vrijednost efikasnosti napajanja jer bi za to trebali znati potrošnju na izlazima i ulazu. Ono što možemo napraviti je usporediti potrošnju na ulazu napajanja (dakle ono što napajanje "cucla" iz gradske mreže) što nam može reći koliko je neko napajanje više ili manje efikasno.

Rezultati testiranja - 1. dio

Kao i obično, krećemo s performansama najbitnijeg, 12-voltnog voda. Krajnje vrijednosti na X osi grafikona označavaju toleranciju ATX specifikacije, dočim je u sredini idealna vrijednost - 12 volta. Primjetite da sva napajanja nisu testirana pod svim opterećenjima jer jednostavno nemaju jednaku maksimalnu snagu. Ako je suditi prema grafikonu, performanse Straight Power napajanja prilično su dobra, dočim Dark Power Pro ima osjetno bolju regulaciju napona na 12-voltnom vodu. Anomalija je dakako rezultat 580-vatnog modela u Load CF načinu rada.

Naime, vidljiv je vrlo osjetan pad napona s prelaskom na ovakvo opterećenje. Premda je vrijednost napona i dalje na vrlo prihvatljivoj razini u odnosno na toleranciju ATX specifikacije, jasno je da tu nešto ne štima. Što ne štima? Opterećenje. Tijekom testiranja s dvije kartice na ovom napajanju smo mjerili prosječnu potrošnju od 630, a vršnu od 660 vata. Kako napajanje ima snagu od 580 vata, vrijednosti kakve vidimo na grafikonu zapravo nisu niti malo loše.

Što se tiče sekundardnog načina rada 750-vatnog napajanja, razlike u performansama su kozmetičke, pa nam se čini da je OCK prekidač i cijela priča s kombiniranim railovima samo dobar marketinški trik.

Situacija na 5-voltnom vodu nije baš brilijantna jer sva tri napajanja podosta variraju od idealne vrijednosti. Najgora situacija je s 580-vatnim modelom čiji 5-voltni vod u svim slučajevima prelazi vrijednost od 5,1 volta. Ipak, oscilacije napona zavisno o opterećenju su nevelike što treba pohvaliti.

Na 3,3-voltnom vodu vidimo solidna odstupanja od idealnih vrijednosti no sasvim prihvatljiv pad napona s porastom opterećenja. Najviše odstupaju dva slabija modela dočim Dark Power Pro opravdava svoju višu cijenu boljom regulacijom.

Koliko su testirana napajanja bila opterećena vjerojatno se najbolje vidi s ovim grafikonom potrošnje. Imajte na umu da su ovo sirove vrijednosti koje ne predstavljaju koliku snagu napajanje isporučuje komponentama već razinu energije koja se crpi iz gradske električne mreže. Drugim riječima, ako uzmemo da primjerice 750-vatni model pod visokim opterećenjem (Load CF) ima efikasnost od 80%, snaga koja se isporučuje komponentama iznosi 464 vata dočim je potrošnja iz utičnice u istom trenutku 580 vata.

Treba naglasiti da su dva snažnije modela zbog načina testiranja (3DMark06) na trenutke bili izloženi još višem vršnom opterećenju nego što je to prikazano u grafikonu. Konkretno, maksimalna brojka koju smo vidjeli pri testiranju 580-vatnog modela iznosila je 660 vata, a na 750-vatnom modelu 706 vata. Samim time, jasno je da bi za adekvatno testiranje Dark Power Pro napajanja bilo idealno da smo pri ruci imali i treću Radeon HD 2900 XT karticu.

Zaključak

Za razliku od slabijih bequietovih napajanja koje smo testirali početnom godine, modeli iz serija Straight Power i Dark Power Pro ostavili su na nas mnogo bolji dojam. Izgledaju odlično, pri radu su izuzetno tihi, a performanse su im prilično dobre. Konfiguracija kabela na svim bi napajanjima mogla biti bolja, no budimo iskreni - uz toliki broj konektora čak i na najslabijem napajanju, sumnjamo da će puno korisnika doći u situaciju da im nedostaju SATA konektori. Svakako treba naglasiti da snažniji predstavnik porodice Straight Power i model iz porodice Dark Power Pro korisniku nude dodatnu fleksibilnost pri napajanju ventilatora u kućištu. Ovo se čini kao sitnica, no obzirom na to u dizajnu napajanja često nema velikih varijacija, čak i ovakve sitnice su lijepo osvježenje.

Cijena ovih napajanja primjerena je njihovim mogućnostima. Štoviše, u izravnoj usporedbi s Corsairovim napajanjima (koja su čest izbor domaćih korisnika), bequiteovi modeli nameću se kao isplativije rješenje. S druge strane, u usporedbi s napanjima istog proizvođača testirani modeli podbacuju kad je riječ o duljini jamstva jer Corsair na svoje uređaje nudi 5-godišnje, a bequiet trogodišnje. Da se razumijemo, trogodišnje jamstvo je odlično ako imamo na umu da većina proizvođača za ispravnost svojih napajanja jamčki godinu ili dvije, no u kontekstu cijelog tržišta Corsair ima prednost i to je teško previdjeti.