Iz Cooler Mastera smo na test iz njihove široke ponude dobili

jedan univerzalni CPU hladnjak. Njegova univerzalnost se očituje u mogućnošću
montiranja na različite sockete; podržani su tako Socket 370/478
i LGA755 za Intelove procesore i Socket A/754/939/940 za AMD-ove procesore.
Mi smo odlučili testirati ovaj cooler na tri platforme – Socket A, Socket
939 i LGA775. Htjeli smo hladnjaku pružiti potpunu torturu i zapravo vidjeti
na kojoj platformi se najbolje ponaša. Za prvi test nam je poslužio naš stari
dobri Athlon XP-M 2500+, za drugi A64 3000+, a za treći smo upregnuli Pentium
4 520 procesor. Naravno procesori nisu testirani na nazivnim brzinama nego
smo ih overclockirali i time dodatno opteretili testirani hladnjak.
Cooler Master nas je oduvijek znao iznenaditi odličnim hladnjacima, doduše
dogodi im se i koje lošije riješenje, no u pravilu su to proizvodi koji su
kvalitetni i koji svoju funkciju obavljaju odlično. Vortex TX nije izuzetak,
a svoj dizajn posuđuje i kombinira od dvaju Cooler Masterovih proizvoda –
Vortex Dreama i Ultra Vortexa. Vortex TX kombinira najbolje od oba; rekli
bi smo.

Cooler

Nakon oduševljenja hladnjakovom modularnošću, prvo nam u oči
upada ogromni prozirni ventilator promjera 92x92x25 mm koji se u ovisnosti
o toplini procesora vrti između 1800 i 3200RPM-a. Doduše, funkciju promijenjive
brzine vrtnje ostvarujemo tek na matičnim pločama sa 4 pinskim (PWM) priključcima,
dakle na novijim LGA775 P4 pločama. Razina buke se po tvorničkim specifikacijama
kreće između 26 i 36 dB, a naš subjektivni dojam je da je vrlo tih (gotovo
nečujan) na najnižoj brzini, dok je na najvećoj brzini u rangu sa Intelovim
Box coolerom. Protok zraka se kreće između 28.17 i 46.82 CFM-a, a
zračni pritisak je od 2.21 do 5.76 mmH2O. Ventilator je napravljen na principu
"Rifle" ležajeva koji donose prednosti kugličnih ležajeva u dužini
životnog vijeka (cca. 40000 sati) i prednosti "Sleeve" ležajeva
u niskoj razini buke koju proizvode.

"Rifle bearing" ventilator na hrpi bakra

U potpunosti bakreni heatsink je dimenzija 88x88x25mm i težine
440 grama (dakle bez ventilatora), što je dosta, ali ipak manje od heatpipe
coolera kao što su Hyper 6 i Hyper 48. Konstrukcija sa tankim bakrenim
"finovima" spojenim na bazu je već viđena kod drugih proizvođača,
a tako i kod Cooler Masterovih prethodnih proizvoda. Bakrenih "finova"
ima u mnogo, i lako se svijaju, što je problem kod pakiranja i transporta
jer se ponekad jednostavno oštete. Sa ovim coolerom nismo imali takvih
problema, ali sa nekim Cooler Masterovim hladnjacima oštećenja je znalo biti.
Bakrena jezgra heatsinka je solidne debljine, a jedina zamjerka je
na glatkoću dodirne površine – moglo je to biti i bolje ispolirano. Deklarirani
termalni otpor (mjeren sa P4 570J procesorom) je 0.29 do .40 C/W. Na bazi
se nalaze i četiri rupe za vijke kojima pričvršćujemo nosač za montiranje
na matičnu ploču.

Baza bi mogla biti i bolje ispolirana