Coolermaster Jet 7 vs. Thermaltake Volcano 12

Datum objave 22.01.2004 - Denis Arunović

Uvod

Eto nas opet s "nekakvim" hladnjacima za Socket A platforme. Prošli put smo se igrali sa dva Cooler Master high-end hladnjaka koji nas nisu razočarali po performansama, ali su zato pali na kritičnom testu iskoristivosti pošto su ventilatori na oba hladnjaka "poginuli" u oblačiću dima i smrada spaljene plastike. K'o bi takvo nešto očekivao od hladnjaka koji koštaju 250 kn na više? Olakotna činjenica je da su oba hladnjaka bili primjerci iz prve serije pa ih s obzirom na to nije kupilo previše ljudi. Sve u svemu Cooler Master se ispričavao i obećavao da će popraviti stvari, a sad je napokon došao trenutak da to i provjerimo. Ekipa iz Linksa nam je uvalila u ruke dva, na prvi pogled, vrlo impresivna hladnjaka - ThermalTake Volcano 12 i Cooler Master Jet 7. Potonji Cooler Master hladnjak radi na identičnom principu kao naš pokojni Aero 7 pa nas je jako zanimalo kako će završiti mrcvarenje najnovijeg šampiona tvrtke Cooler Master.

Brutalni Volcano 12

Kromirani Jet 7

Mislimo da slike jako dobro dočaravaju kakav smo osjećaj imali pri prvom kontaktu s testiranim hladnjacima. Iskreno govoreći, Volcano smo stavili sa strane te smo kao prave muškarčine počeli prčkati po kromiranoj igračkici koja, a sigurno ćete se složiti sa nama, izgleda pre-cool. Naravno, pomno smo pregledali i Thermaltakeov hladnjak, no činjenica je da je Jet 7 prvi dobio (ne)zasluženu pozornost. Malo ste zbunjeni? Nema problema, sve ćemo razjasniti na sljedećim stranicama.

Cooler Master Jet 7

Novi Cooler Masterov hladnjak dolazi zapakiran u prozirnu plastičnu kutiju vrlo privlačnog izgleda. Plastika je dosta tvrda, no srećom nije varena nego se cijela kutija otvara preko osigurača na dnu. U kutiji se osim samog hladnjaka nalaze hrpa stvarčica - paketić silikonske termovodljive paste, PCI pločica za potencijometar, pločica za potencijometar za floopy bay, set vijaka, kapica za potecijometar, kratki priručnik za instalaciju te naljepnica za kućište s Cooler Masterovim logotipom. Sve skupa zgodno i korisno.

Ventilator Jeta 7 ima varijabilni broj okretaja pa otuda i potreba za potencijometrom preko kojeg korisnik mijenja brzinu ventilatora. Čini se malo nezgodno, ali zato se u paketu nalaze dva držaća potencijometra tako da ga možete postaviti gdje vam više paše. Prvi, manje glamurozan, je držač koji se fiksira na jedan od PCI otvora na stražnjoj strani računala. Ovo je dosta dobra poziciji ako ne mislite prečesto mijenjati brzinu ventilatora. Drugi držač je puno ljepši i ugrađuje se u 3.5" bay pomoću priloženih vijaka. Uzgred, ovaj držač je napravljen od aluminija što će reći da ide super uz aluminijska kućišta.

Potencijometar se na oba držača fiksira pomoću matice i malene šajbice - vrlo jednostavna i učinkovita metoda. Potencijometar se inače ne može postaviti bilo kako već točno prema oznakama minimalne i maksimalne brzine na držačima. Držači na sebi imaju rupicu, a potecijometar klin. Kad klin sjedne u rupicu (kako erotično...) sve je postavljeno kako treba.

The paket

No, nije sve tako lijepo i krasno. Sjajna kapica čije je mjesto na pokretnom dijelu, na potencijometar se doslovno nabija, i to uz dosta muke. Opće je poznato pravilo - ono što se teško nabija, teško se i izbija. Ovo pravilo vrijedi i za dotičnu kapicu što znači da ćete pri vađenju Jeta 7 iz vašeg računala imati dosta problema koje ćete vjerojatno morati rješavati s kombinirkama ili nečim sličnim.

Sam hladnjak izgleda stvarno fenomenalno. Dio s ventilatorom izrađen je u obliku turbo-mlaznog motora sličnom onom na velikim putničkim avionima. U tom kućištu nalazi se ventilator odnosno turbina nekonvencijalnog dizajna. Turbina ne vuče zrak odozgo, poput običnog ventilatora, već sastrane. Ovim je eleminirana mrtva točka zračnog protoka koja se kod konvencijonalnih ventilatora pojavljuje topčno tamo gdje je najmanje poželjna - iznad jezgre procesora. Turbina se inače vrti na brzini od 1900 do 3500 okretaja po minuti. Nažalost, problem ovakvog dizajna je to što nismo uspjeli dokučiti kako se turbina odnosno unutrašnjost gornjeg dijela čisti od prašine. Izvedivo jest, ali pitanje je uz kakve komplikacije i trošak vremena odnosno živaca. No ovo nije jedini problem dizajna Jeta 7. Vjerojatno ste primjetili da je hladnjak vrlo visok što znači da se ne može monitirati u svako kućište, a posebno ne ono u kojem se napajanje direktno iznad procesora.

Hy, ho Silver! Away!

Na gornjem dijelu hladnjaka postavljene su i dvije ledice. Jedna je crvena, stalno uključena i nalazi se, u odnosu na ulaz zraka, na suprotnoj strani hladnjaka. Druga ledica je bijela i nalazi se na mjestu koje je označeno na slici. Ta se ledica naizmjence uključuje i isključuje što izgleda vrlo efektno i podsjeća na navigacijska svijetla na avionu. Napajanje cijelog sklopa (ledice + ventilator) izvedeno je preko pass-through molex konektora. Naravno, postoji i kontrolni vod za praćenje brzine ventilatora - on se priključuje na standarni header za napajanje ventilatora na hladnjaku procesora. Nema razloga da vas zabrinjava dužina kabela na kojem je potencijometar jer je kabel dovoljno dug i za poprilično velika kućišta.

Pasivni dio hladnjaka je relativno nizak. Napravljen je od bakrene legure i sastoji se od velikog broja paralelno postavljenih listića. Donji dio je "žvaka-free" tj. na njemu nema one užasne smjese koja se teško skida, a trebala bi poslužiti kao termovodljiva pasta. To nam se svidjelo, ali nam se zato nije svidjela završna obrada plohe koja dolazi u interakciju s jezgrom procesora - glatka je, ali ne i dovoljno za hladnjak koji košta otprilike 300 krznenih životinjica. Na kraju dolazimo do kopče kojom se hladnjak fiksira na procesor odnosno Socket. Kopča je jako dobro izrađena - iskorištava svih 6 kukica na Socketu te se na Socket pričvrćuje vrlo lako pomoću malog mehanizma, bolje reći ručkice. Sve u svemu, Jet 7 nam se na prvi pogled jako svidio, ali sad je vrijeme da pogledamo i Volcano 12.

Thermaltake Volcano 12

Neugledni Volcano (barem u usporedbi s avionskim motorom s prethodne stranice) također je zapakiran u tvrdu plastičnu kutiju, no u ovom slučaju radi se o onoj vrsti pakiranja kod kojeg totalno pošizite dok ga otvorite. Ne bi se čudili da se u slične kutije pakiraju porcije hrane spremljene za slučaj nukleranog rata. Kad smo savladili otvaranje u kutiji smo našli puno stvarčica. Tu je ne baš malen hladnjak, iscrpan foto-strip priručnik, dvije potencijometarske kontrole brzine okretaja, vijci za ugradnju potenciometara, termo-senzor i maleni listić ljepljive trake. Prilično impresivno za jedan hladnjak, zar ne?

Stvarčica k'o u priči

Za razliku od Jeta 7, Thermaltakeov Volcano ima dva načina rada. U prvom modu ventilator automatski mijenja brzinu vrtnje zavisno o očitavanju termalne sonde, a drugom modu brzinu vrtnje ventilatora ručno prilagođava korisnik putem potenciometra. Ventilator je inače od 2000 do 5500 okretaja i širok je punih 80 milimetara. Vjerojatno pretpostavljate da je užasno glasan - i u pravu ste. Do 3500 rpm buka je onako osrednja, no poslije postaje nepodnošljiva čak i nama koji smo naviknuti na bučna računala. Usto, na naše veliko čuđenje, na ventilatoru nema nikakve mrežice za zaštitu radoznalih prstiju. Možda je ventilator tako bučan zbog plašenja radoznalih korisnika? Šala mala, ali nepostojanje mrežice je veliki minus.

Pasivni dio hladnjaka na prvi pogled ulijeva veliko povjerenje. Izrađen je od bakrene regule koja je oklopljena tvrdim, sjanim metalom (vjerojatno željezom) radi boljeg vizualnog dojma. Bakreno podnožje narezano je na tanke, gusto postavljene, listiće dok je sama baza solidno ispolirana i visoka otprilike 3 milimetra. Kopča za instalaciju hladnjaka na Socket napravljena je lakonski. Mada koristi svih šest kukica na Socketu nema nikakav mehanizam ni oslonac za prste koji bi olakšao za instalaciju. Tu je samo utor za odvijač, a znamo što odvijači rade matičnoj ploči ako nam skliznu iz utora na kopči.

Crveno znači opasnost - čuvaj prste

Kao što smo napomenuli Volcano ima dva načina rada - automatski i ručni. Jedan od načina rada odabire se pri instalaciji hladnjaka korištenjem kratkospojnika na jednom konektoru koji izlazi iz ventilatora. Na drugi konektor spaja se termistor (senzor) ili jedan od potencijometara. Termistor se prema uputstvima ljepi na donji dio procesora pomoću priložene ljepljive trake što bi trebalo garantirati prilično točno očitavanje temperature procesora, a time i njegovo adekvatno hlađenje. Ako se odlučite za ručno određivanje brzine ventilatora na raspolaganju su vam dva potencijometra. Jedan je pričvršćen na pločicu koja se ugrađuje na PCI otvor dok se drugi ugrađuje u floppy bay. Ovakvom Thermaltakevom darežljivošću zaobiđeni su problemi sa samo jednim potencijometrom koje smo primjetili na Cooler Masterovom Jetu 7. Kabeli oba potencijometra su dovoljno dugi tako da je Volcano bez problema moguće koristiti i u kućištima kod kojih su utori za floppy postavljeni iznad 5.25" utora za optičke driveove.

To je to što se tiče vanjskog izgleda, funkcionalnosti i instalacije. Sad je vrijeme za testiranje.

Testni sistem i Idle test

Test sistem :: Hardware
Platforme

Abit AN7 nForce2 Ultra 400

Procesor(i)

AMD Athlon XP Barton 3200+
(2.2 GHz @ 1.7V)

Memorija 2 x 256 MB DDR400
Corsair CAS 2-2-2-5
Grafička kartica

ADUD GF FX5900 128 MB
Driveri :: Detonator XP 52.16

Muzička kartica CL Audigy 2 ZS
Driveri :: Iz kutije
Kontroler Integrirani nVidia nForce2 MCP-T
Hard disk(ovi)

Seagate Barracuda IV 40GB 7200rpm

CD-ROM

Hitachi DVD-ROM GD-7000

Naši stalni čitatelji primjetit će da je pri ovom testu korištena nešto čudnija testna konfiguracija. Zapravo radi se o jednoj od inkarnacija BUG-ovog testnog stroja zvanog mutant. Budući da mutant nema kućište, a BUG lab ima klimu testiranje naši su hladnjaci su radili u vrlo konzistetnom okruženju - ambientalna temperatura bila je otprilike 22 Celzija. Oba hladnjaka odradila su svoj posao bez ikakvih problema tako da možemo pretpostaviti da bi svojeg vlasnika služili kako treba.

Budući da Jet 7 i Volcano 12 imaju ventilatore s varijabilnim brojem okretaja testirali smo ih na tri različite brzine - najmanjoj, najvišoj i srednjoj koja je otrpilike aritmetička sredina minimalne i maksimalne brzine. Idle test je izveden tako da smo isključili powersaving i ostavili hladnjake da rade svoj posao u Win okruženju. Tlačenje hladnjaka provedeno je programčićem Prime95 koji intezivno opterećuje procesor izračunima Lucas-Lehmerovih iteracija koja služe za traženje Mersennovih prostih brojeva. Prime95 smo svaki put vrtili čuku (1h za one neupućene u slang) vremena tako da je procesor bio stvarno dobrano zagrijan.

Idle

Temperatura
ThermalTake Volacano 12 @ 5500 rpm
35
  
ThermalTake Volacano 12 @ 3300 rpm
36
  
ThermalTake Volacano 12 @ 2000 rpm
38
  
Cooler Master Jet 7 @ 3500 rpm
39
  
Cooler Master Jet 7 @ 2700 rpm
40
  
Cooler Master Jet 7 @ 1900 rpm
41
  
 
0102030404
2
 

Tumačenje rezultata idle testa poprilično je jednoznačno. Volcano 12 izgleda neuglednije od Jeta 7, ali ga zato u realnoj primjeni razvaljuje uzduž i popreko. Razlika je popriličo velika, temperatura procesora kad oba hladnjaka rade na najvišem broju okretaja je punih četiri stupnja s tim da Jeta 7 spašava jedino niži nivo generirane buke. Ironično, koliko god da je Jet 7 generalno tiši svejedno ni pri najvišem broju okretaja ne može ohladiti procesor kao Volcano na najnižem broju okretaja. Zaključak je jasan - 1:0 za Thermaltakeov hladnjak.

Stress test i zaključak

Stressed

Temperatura
ThermalTake Volacano 12 @ 5500 rpm
45
  
ThermalTake Volacano 12 @ 3300 rpm
48
  
Cooler Master Jet 7 @ 3500 rpm
54,5
  
ThermalTake Volacano 12 @ 2000 rpm
55
  
Cooler Master Jet 7 @ 2700 rpm
55,5
  
Cooler Master Jet 7 @ 1900 rpm
60
  
 
01020304050606
2
 

U zahtijevnijem stress testu situacija se malo mijenja. Jet 7 u najbržem modu jedva jedvice uspjeva nadmašiti Volcano 12 u najsporijem i najtišem modu. Adekvatna komparacija najbržih modova još je poraznija - razlika u temperaturi je nevjerojatnih 10 stupnjeva. Nekako smo očekivali da će se Cooler Masterov hladnjak bolje iskazati, no što je tu je.

 

Zaključak

Sve u svemu mislimo da je rezultat ove termalno-disipacijske borbe jasan. Thermaltakeov hladnjak kao od šale tuče Cooleramasterov Jet 7 u svim uvjetima. Mada je cijena ovih hladnjaka u trenutku pisanja ovog teksta vrlo slična (Jet 7 - 336 kn, Volcano 12 - 292 kn), Volcano svejedno ima malu prednost. Ako ovo uparimo sa rezultatima testa možemo reći da je Volcano 12 definitivno bolji izbor od Jeta 7. S druge strane izuzetnom izgledu kormiranog Cooler Mastera moderi će vjerojatno pridavati veću važnost nego sirovim performansama. Štoviše Jet 7 se pokazao kao zaokruženiji proizvod nego Volcano 12 koji pati od problema sa kopćanjem na Socket te nema zaštitnu mrežicu na svom opako brzom, a time i opasnom ventilatoru.