Corsair HS1 ― Udobno, udobnije, najudobnije

Širenje proizvođača na tržište računalne periferne akustike gotovo da je postala moda. Nakon što smo nedavno vidjeli kako na tom polju kotira Arctic, trend se nastavlja modelom HS1 od Corsaira ― naravno, inače mnogo poznatijeg po svojim memorijama. Kako je ne bismo u kratkom vremenu ponavljali u dva teksta, uvodnu teoriju ovaj put nećemo posebno odrađivati; tko želi, neka se podsjeti o čemu se radi u spomenutom tekstu o Arcticu ― ovaj put krenut ćemo odmah u akciju, tj. na sam USB headset. Premda je to u krajnjem dojmu doista najmanje važno, zaustavimo se odmah na početnoj radnji ― otpakiravanju iz kutije. Budimo realni: nije taj dio boljka samo ovog Corsaira, već ovećeg udjela slušalica na tržištu, a ovo je samo povod malo usput razglabati i o tome. Naime, vjerojatno niti Gari Kasparov i Gordon Murray zajedno ne bi smislili način te proizvode pakirati tako komplicirano. Malo tko ima strpljenja vući tri metra kabela kroz majušnu rupu na žilavom kartonu i paziti kako pritom okreće kontroler, osobito kad užarenih očiju otvara svoju novu igračku. Naravno, stvar se može u pravilu riješiti škarama ili drugim priručnim hladnim oružjem, ali naša poanta je da je proizvod čije otvaranje traži škare već sam po sebi loše zapakiran. No, ako imate sreće, svaki proizvod ćete u životu otvarati samo jednom, pa to ne predstavlja neku nevjerojatnu tragediju. Pogledajmo ipak što HS1 ima za ponuditi u ovim važnijim područjima.

Konstrukcija i praktičnost

Ovaj je headset nešto veći i natprosječno kvalitetno napravljen. Čast Corsairu što nije krenuo s filozofijom "što jeftiniji materijali"

Krenimo od konstrukcije: ona je, uostalom, česta boljka headseta kod proizvođača koji ih shvaćaju kao kućne slušalice za glazbu kojima je samo dodan mikrfon. Ništa ne može biti pogrešnije od toga: headseti su, naravno, daleko izloženiji mehaničkom naporu ― naglom stavljanju i bacanju na stol, rukovanju znojnim rukama, vožnjom kotačića stolice preko kabela i slično. To, naravno, ne znači da toleriramo loše konstruirane kućne slušalice, već da su prioriteti kod njih drukčije raspoređeni. Corsairov model, međutim, ovdje pogađa u centar. Premda se oslanja više na plastiku nego na metal, ipak su svi zglobovi dovoljno veliki, nema zloslutnog škripusanja ni krckanja, kao ni očito osjetljivih tankih dijelova koji nose veliku silu i samo je pitanje dana kad će puknuti. Čak je i kabel umotan u istkanu ovojnicu ― što čak i nije nužno jer nikome ne bismo zamjerili običnu gumenu izolaciju, ali pokazuje da se o sitnicama razmišljalo. Uz dobru konstrukciju u pravilu ide i dobra praktičnost, pa niti ovdje nemamo zamjerki ― mikrofon je lako dohvatljiv i brzo podesiv, kao i držač, kabel je dug velikodušna tri metra, a solidan je i kontroler na njemu. Na njemu nema kojekakvih drangulija kojima se oni vole kindžuriti zadnjih godina, već jednostavna tipka za utišavanje mikrofona, te dvije velike i lako dohvatljive tipke za regulaciju glasnoće. Doduše, da smo baš vrlo pedantni mogli bismo zamjeriti da, kad su se već trudili napraviti posebno osvjetljenje tih tipki, mogli su barem označiti svjetlom koja služi povećanju a koja smanjenju glasnoće, ali ne radi se o nekoj dramatičnoj zamjerki.

Najveći dio svoje fantastične udobnosti korištenja HS1 može zahvaliti velikim i dobro sjedajućim slušalicama, koje možete nositi satima bez problema

Pored praktičnosti, rafinirano projektiranje ovaj put donosi još jedan odličan adut ― udobnost. Doista, nećemo pretjerati tvrdnjom da je ovo najudobniji headset koji smo ikad probali, a bolje leži na glavi od većine čak i ozbiljnih kućnih slušalica, i po tome u potpunosti konkurira visokoprofesionalnim modelima. To treba zahvaliti vrlo mekanim i udobnim prstenastim jastučićima, dovoljno velikima čak i za one najvećih ušiju (koji su obično najkritičnija skupina po tom pitanju ― iz vlastitog iskustva autora), ne prevelikom silom koja na njih pritišće te širokim i mekanim držačem koji preko velike površine nosi težinu slušalica. Takvo fino prianjanje eventualno samo može biti problem ljeti kad neće omogućiti prozračivanje, s obzirom da je HS1 prilično zatvoren, ne propušta vanjsku buku, pa nema ni mjesta za ventilaciju. Ali inače, ovaj ćete headset moći nositi satima bez ikakvih problema, gotovo niti ne osjetivši da vam je na glavi.

Akustika

Kontrolerove tipke svijetle u mraku ― fensi-šmensi, ali može biti i korisno kad se igrate u sitne sate

Segment po segment, tako smo došli i do onog kritičnog dijela: kvalitete zvuka. I, treba reći, toliko "rafalno" pozitivni dojmovi stečeni do sad neće se i ovdje nastaviti. Što ne znači, međutim, da je zvuk loš, već samo nije na razini koja bi odgovarala ostatku proizvoda. Tipičan problem većine headsetova napravljenih na traci je nedostatak visokih frekvencija, što se subjektivno osjeća kao nedostatak "preciznosti", oštrine. Ovaj headset pak, kao da se netko od konstruktora trudio po svaku cijenu izbjeći taj efekt, ih pak ima previše! To je, doduše, ipak puno manji problem nego da ih ima premalo, i rezultati su bolji nakon korištenja equalizera koji smanjuje dobrih nekoliko dB iznad desetak kHz. Ali, nedostatak unatoč mogućoj korekciji ostaje nedostatak. U ostatku frekvencija nema problema, no ovaj višak je sasvim dovoljno velik da HS1 ovdje ne može dobiti previsoke ocjene.

Mikrofon je prosječan za svoju klasu, ali kako on nije tu da bi snimao pjevanje već samo "pokupio" glas, ništa više ni ne tražimo

Kvaliteta mikrofona je prosječna, no tome ovdje nećemo dati preveliku težinu s obzirom da nije zamišljen snimati pjevanje za studijski album, već samo kako-tako progurati glasovnu komunikaciju. Premda ćete u paketu naći CD sa softverom koji primjenjuje Dolby ProLogic IIx na signal, većini to neće biti potrebno ― tim više što sve radi plug-and-play, bez potrebe da optički medij uopće ikad koristite. Dodavši u igru cijenu od 899 kuna, imamo sve sastojke zakuhati ukupan dojam o ovim slušalicama.

Zaključak

U segmentima kvalitete izrade, praktičnosti i komfora, bilo bi nepravedno ovom headsetu dati išta manje od najboljih ocjena. Premda nije napravljen od duraluminija niti su mu zglobovi od volframa, u svojoj tržišnoj klasi je ipak natprosječne konstrukcije, a udobnosti koja se može mjeriti sa studijskim slušalicama četverostruko više cijene. Međutim, kad bacimo pogled na akustičku stranu priče, HS1 ipak nije toliko briljantan; višak visokih frekvencija nije zanemariv. I nažalost, ovo nije "Ples sa zvijezdama" da bi se ukupna ocjena računala kao ravnopravan zbroj svih pojedinačnih ocjena, već akustička kod ovakvog proizvoda mora imati nešto veću težinu. Iz te perspektive, teško je opravdati spomenutu cijenu. Istina, HS1 za nju mnogo donosi, ali jedan headset za 899 kuna ne bi smio prisiliti pedantnije kupce da posežu za equalizerom. S druge strane, ako vam je na prvom mjestu komfor, samo navalite.

Conclusion

Noting its build quality, practical design and wearing comfort, it would be unfair to judge this headset any less than perfect. Although not built of refined Aluminium or featuring Tungsten joints, it still offers the construction level above its market segment average, and wearing comfort that challenges even the studio headsets of quadruple price. However, considering the acoustical matters, HS1 is not that brilliant; the excessive high-frequency bump is not overcome easily. And unfortunately, this is no "Dancing with the Stars", for the marks to be a simple sum of all the marks, but the acoustical one must have a higher relevance in this kind of product. From that viewpoint, it is difficult to justify its price. We have to admit ― HS1 offers a lot, but one headset that costs 899 kunas should not force the more precise listeners to employ an additional equalizer. On the other hand, if the comfort is primarily what you are looking for, go for the HS1.