Corsair Hydro H70 – vodeno hlađenje za procesore

Datum objave 02.11.2010 - Krešimir Matanović

Opis

Corsair H70 dolazi u povećoj kutiji koja udomljava njegova dva ventilatora, radijator, blok sa pumpom i mehanizme za montažu. Sa same se kutije već može saznati dosta informacija o proizvodu. Na prednjoj strani je slika i popis svih socketa koje podržava, a na bokovima i stražnjoj strani malo detaljnije tehničke karakteristike. Uz to, tu je i graf koji pokazuje kakav je H70 u odnosu na tvornički Intelov hladnjak koji se isporučuje uz procesore i7 serije. Tako vidimo da je razlika kod i7-920 procesora pod opterećenjem i do 20°C u korist H70. Da li je stvarno tako, provjerit ćemo.

Po otvaranju kutije, dočekuju nas kratke upute za korištenje, te upute za instalaciju. S obzirom da H70 ima iste instalacijske mehanizme kao i H50, Corsair nije posebno printao upute za H70 nego su stavili one od H50. Uz to, tu je i upozorenje da se ovaj proizvod ne vraća u prodavaonicu gdje je kupljen, nego da korisnik u slučaju potrebe stupi u kontakt sa Corsairovom RMA službom. Kako čitava stvar oko eventualnog povrata ili reklamacije funkcionira u Hrvatskoj nije nam poznato. Jamstvo koje Corsair daje na sistem je 24 mjeseca. Kao što je sa druge slike vidljivo, H70 je zatvoreni sistem, tvornički posložen i na korisniku je jedino da postavi ventilatore. Baza bloka na kojem se nalazi i vodena pumpa je u kutiji zaštićena plastičnim poklopcem.

Po vađenju iz pakiranja primjećujemo masivnost radijatora koji treba osigurati visoke performanse sistemu. Uz to, odmah smo primjetili i koliko su cijevi koje vežu blok i radijator krute. Praktički ne dozvoljavaju nikakva pomicanja ili orijentacije drugačije od onoga što je posloženo u tvornici. S jedne strane je to dobro, jer osigurava kompaktnost i nepropusnost čitavog sistema, a s druge strane nije jer komplicira ugradnju u kućište. Što se ugradnje tiče, trebati će Vam dovoljno veliko kućište sa predviđenim mjestom za montažu 120mm ventilatora nedaleko mjesta gdje se nalazi procesor. U pravilu je takva orjentacija na velikom broju kućišta, no to je nešto na što treba dobro paziti prilikom kupovine. Sam radijator je napravljen od aluminija, a dimenzija je 120 x 152 x 48 mm. Ima vrlo gusto postavljene aluminijske listove zbog čega je bilo potrebno osigurati veliki protok zraka. Duplo je deblji, tj. ima znatno veću zapreminu i samim time u njega stane više tekućine. Povećanje ujedno znači i kako ima duplo veću disipacijsku površinu od onoga korištenog u H50 sistemu. Kvaliteta materijala, izrade i završne obrade je na vrlo visokom nivou i manjkavosti nismo uočili.

Baza je u odnosu na H50 dosta izmjenjena. U njoj se sada nalazi 12V (3.1W) nisko profilna pumpa koja "tjera" tekućinu preko bakrenih mikro kanala koji su zapravo završetci bakrene pločice, tj. kontaktne površine za heatsinkom procesora. Pumpa se električnom energijom napaja preko tro-pinskog konektora. Baza je tvornički grublje obrađena, no male brazde ionako ispunjava pasta. Corsair je za prvo korištenje nanio termalnu pastu koja ima vrlo dobre radne karakteristike. Naknadno smo koristili i Noctuinu NT-H1 pastu, te nismo primjetili razliku u performansama. Baza, kao i cijeli sistem je u potpunosti zatvorena i ne zahtjeva nikakvu intervenciju korisnika tijekom životnog vijeka sistema.

Ventilatori koje Corsair isporučuje promjera su 120 milimetara te se vrte na 2000 okretaja u minuti. Pri tih 2000 okretaja su i dosta bučni pa proizvođač preporuča njihovo korištenje u punoj brzini samo prilikom ekstremnog overclockinga. Za maksimalnu efikasnost i tišinu rada priložen je adapter sa otpornikom koji brzinu snižava na 1600 okretaja. Naša su mjerenja pokazala kako se ventilatori sa otpornikom vrte na oko 1300+ okretaja u minuti. Ova vrijednost možda i više odgovara istini jer su u takvom radu vrlo tihi, pa se 700 okretaja razlike čini realnijim nego 400 u odnosu na bučnijih 2000 okretaja (ili izmjerenih 1929). S obzirom da su ventilatora dva, Corsair je priložio i 2 u 1 adapter kako bi na ploči koristili samo jedan tro-pinski konektor. Njegovo korištenje je i nužno jer su kabeli na ventilatorina relativno kratki. Ventilatore na radijator montiramo tako da push-pul konfiguraciju orijentiramo tako da unosi svježi zrak iz vana u kućište. Na taj način ventilatori pušu i po ploči ali i cijevima kojima se tekućina prenosi iz bloka/pumpe u radijator.

H70 kao što smo ranije napomenuli ima podršku za široki raspon socketa pa su tako u Corsairu priložili i sve potrebno za montažu na njih. U pakiranju tako nalazimo dvije donje pločice za matične ploče. Jedna podržava LGA775, 1156 i 1366, a druga AM2 i AM3 sockete. Uz njih dolaze i gornje pričvrsne ploče sa adekvatnim rasponom rupa za montažu. Osim toga tu su i "puškice", tj. prilagodnici za rupe na socketima (a ujedno i odstojnici), vijci za mehanizam, vijci za ventilatore sa pločicama te 2 u 1 adapter za ventilatore i adapter sa otpornikom za usporavanje ventilatora. Kod Intelovih socketa rupe su postavljene na različitim udaljenostima jedna od druge pa je tako na gornju ploču potrebno montirati "puškice" namijenjene 1366 ili 775/1156 socketima. One vrlo jednostavno sjedaju na svoje mjesto u gornjoj pričvrsnoj pločici, nakon čega kroz njih provedemo priložene vijke. Na donje je pločice u odgovarajuće rupe potrebno umetnuti tuljke sa navojima te nalijepiti dva gumena odstojnika u predviđena mjesta.

Nakon što smo izvršili pripremu, gornje i donje pričvrsne ploče je potrebno spojiti na matičnoj ploči. Vijcima umetnutim u odgovarajuće "puškice" gornju ploču spojimo sa donjom tek toliko da uhvati navoj. Nakon toga umećemo blok koji na sebi ima nosiće sa utorima u koje će sjesti odgovarajući "klinovi" na gornjoj pričvrsnoj ploči. Blok unosimo tako da su nosići pored klinova i kad sjedne zavrtimo ga tako da klinovi budu iznad nosića. Nakon toga vijke pričvstimo do kraja i priča oko instalacije bloka je gotova. Naš test sistem je bio na stolu pa je priča oko instalacije sistema tu bila gotova. Kada ga montiramo u kućište (kao što će u većini slučajeva biti) tada je još potrebno radijator montirati na za to predviđeno mjesto u kućištu. Pri tome je potrebno paziti (kao što smo već napisali) da ventilatori upuhuju zrak u kućište. Nakon što je instalacija obavljena možemo prionuti na testiranje.

Test sistem, način testiranja i overclocking

Test sistem

Test sistem :: Hardware
Platforme

Gigabyte X58A-UD9

Procesor(i)

Intel Core i7-980X

Memorija

3x 2GB DDR3 Kingmax 1600MHz

Grafičke kartice

Gigabyte HD5870 Super Overclock

Driveri: Catalyst 10.9;

Zvučna kartica

On Board

Napajanje Thermaltake ToughPower 1.2kW
Hard disk(ovi)

Hitachi 500GB SATA II

DVD-RW HP GSA-H60L

Testni sistem :: Software
OS Windows 7 Ultimate 64-bit
Chipset datoteke

Intel 9.1.0.1007

DirectX verzija 11 (SDK Feb 2010)
Lavalys Everest  
OCCT 3.0.0.1

 

Način testiranja i overclocking

Testiranje smo najprije izveli na X58-Extreme ploči, a nakon toga i na X58A-UD9. Cilj testa je naravno bio utvrditi temperature našeg Core i7-980X pod opterećenjem i bez njega, i to na na tvorničkom ali i overclockiranom taktu. Ujedno, testove smo vršili sa i bez adaptera za usporenje Corsairovih ventilatora. U tablicama rezultata vrijednosti smo označili sa Low i High. Za usporedbu s H70 smo koristili Noctuin D14 hladnjak koji se do sada iskazao u hlađenju i7-980X procesora. Procesor smo opteretili sa OCCT-ovim CPU testom, koji je sasvim dovoljan za tu svrhu. Testovi na tvorničkom taktu (Turbo je bio uključen, kao i HyperThreading) poslužili su samo kao zagrijavanje za pravi posao, tj. temperature pod overclockingom. Najprije smo procesoru smo našli maksimalnu stabilnu frekvenciju sa Noctuom, te nam je to poslužilo za test H70, tj. usporedbu njegovih performansi sa D14. Tako nam je stabilni overclockirani takt na zraku iznosio 4.26GHz pri naponu od 1.42V (HT isključen), a temperature će te na tom taktu vidjeti u tablicama. U svim smo situacijama koristili dva ventilatora jer su na nižim okretajuma dovoljno tihi i apsolutno nema potrebe činiti sistem još tišim, uz mogućnost degradiranja performansi. Isto tako nema potrebe koristiti samo jedan ventilator na najvišoj brzini jer su tada ionako potrebne maksimalne performanse, a buka nije nešto o čemu brinemo.

H70 je ipak moćniji od D14 i znali smo kako 4.26GHz za njega nije kraj. Stoga smo odlučili potražiti maksimalnu stabilnu frekvenciju na kojoj H70 može držati ovaj procesor. Nakon igre sa naponom, množiteljima, base clockom i živcima maksimalan 24/7 takt sa H70 dosegli smo na 4.522GHz (133x34) pri naponu od 1.48V. Nekoliko testova smo uspjeli odraditi i na 137x34 (4.658GHz), no na jednoj od procesorovih bi se jezgri nakon sat vremena OCCT-a pojavila greška. Testove smo proveli i na nižim vrijednostima base clocka, no kao najstabilnije se ipak pokazali 133x34. Dodatno podizanje napona nije pomoglo, a psihološku granicu smo postavili na 1.5V. Samo kao informacija, wPrime 2.0 je na tvorničkom taktu 32MB test odradio za 203,298 sekundi, a na 4.53 na 155,736 sekundi. Porast je to u performansama od oko 30%.

Rezultati testova i Zaključak - Conclusion

Rezultati testova

Temperature i7-980X @ Stock

Idle (°C)
Corsair H70 @ High
17
  
Corsair H70 @ Low
18
  
Noctua D14
20
  
 
0102030405
0
 
Load (°C)
Corsair H70 @ High
36
  
Corsair H70 @ Low
39
  
Noctua D14
42
  
 
0102030405
0
 
 

Samo kao vježbu zagrijavanja, hladnjake smo testirali na tvorničkim taktovima i ustanovili kako je H70 u svom tihom načinu rada za 3°C bolji od najmoćnije Noctue. Kada adapter za snižavanje broja okretaja sa H70 sklonimo ventilatori sa mjerenih 1337 okretaja u minuti skoče na 1929 okretaja i pri tome postanu dosta bučni, no sistem je za još 3°C efikasniji. Uz opasku o buci, napomenimo kako se pri najnižim okretajima ventilatora ponekad zna čuti pumpa koja tjera rashladnu tekućinu, no to nije glasno i nimalo ne smeta. Dođe više kao podsjetnik da je u sistemu ipak tekućina :) Kada se pak ventilatori vrte na maksimumu to se naravno ne čuje. Ono što nas je zabrinulo je vrlo veliko zagrijavanje otpornika u adapteru za usporenje ventilatora. Nakon dugotrajnog rada otpornik se zna toliko zagrijati da ga ne možete dotaknuti. Da li će to imati efekta na daljnji rad, pokazati će budućnost.

Temperature i7-980X @ 4.26GHz

Idle (°C)
Corsair H70 @ High
26
  
Corsair H70 @ Low
28
  
Noctua D14
28
  
 
01020304050607
0
 
Load (°C)
Corsair H70 @ High
57
  
Corsair H70 @ Low
62
  
Noctua D14
65
  
 
01020304050607
0
 
 

Pravi zadatak za H70 je krenuo na 4.26GHz i 1.42V. Tu je on u tihom načinu rada pod opterećenjem za ista ona 3°C bolji od Noctue. Da budemo iskreni, očekivali smo malo višu razliku, no kako se kasnije pokazalo i ta mala razlika je bila dovoljna za u konačnici 200MHz viši maksimalni takt. Kada sklonimo adapter temperatura je očekivano još pala i to za čak 5°C u odnosu na tihi način rada, te 8°C u odnosu na D14. Inače, na 4.53GHz temperature se u oba slučaja (High, Low), zadržavaju ispod 70°C, dok sa Noctuom čitava stvar više nije stabilna. Prilikom ekstremnijeg overclockinga, tj. korištenja visokih napona procesora ipak je preporučljivo ventilatore držati na maksimalnom broju okretaja, a na povišenu buku se tada jednostavno treba priviknuti (ili nabaviti tiše, a efikasnije ventilatore).

 

Zaključak

Corsair ovaj sistem vodenog hlađenja na tržištu pozicionira protiv najmoćnijih zračnih hladnjaka, koji su kako oni navode glomazniji (više optrećuju matičnu ploču), bučniji i kompliciraniji za instalaciju. Uz to, H70 bi naravno trebao imati i bolje performanse. Kao što smo iz današnjeg testa vidjeli većina ovih stvari je i istinita. H70 smo usporedili sa moćnom Noctuom D14 koju je sa lakoćom pobijedio u svim situacijama, te donio dosta veći maksimalno stabilni takt našeg i7-980X procesora. S te strane je apsolutni pobjednik. S druge strane, sam postupak instalacije i nije tako jednostavan, pogotovo kod smještanja sistema u kućište. Tada je zbog glomaznosti radijatora i njegovih ventilatora, te zbog krutosti cijevi potrebna pomoć i druge osobe. No, jednom kada je smješten u kučište, tada svojim performansama apsolutno briljira. Kada ventilatore držimo na niskom broju okretaja tada je sistem vrlo tih a i dalje učinkovit, što ga čini odličnim izborom ukoliko sklapate tiho a moćno računalo. Ukoliko pak želimo maksimalne perfromanse prilikom ekstremnijeg overclockinga tada se moramo pomiriti i sa većom bukom, no to je tako gotovo uvijek. H70 ima našu preporuku za koju god ga namjenu odlučite koristiti, pod uvjetom da ste spremni za njega izdvojiti oko 85 € (cijena sa porezom u Njemačkoj).

 

Conclusion

Corsair positions H70 against the best air-cooled systems on the market. Selling points are better performance, lower noise, easier installation (doesn`t impede other components), lower weight stress on motherboard and good value (two fans added). As we have seen from today’s test all this is in most cases true. Compared with mighty Noctua D14, H70 is performing better, and it has brought stable 200MHz more on our i7-980X. On the other hand, installation process is not so simple, because of the large radiator/fans combination and very stiff pipes. Therefore it is best done in pair – four hands are a must. But, once we fit it in the case it absolutely shines. If we lower the fan speed, noise is very very low and it is still very efficient - great for building a quiet and yet mighty system. If we up the fan speed, we can go extreme with overclocking, and all we have to get used to is the high noise - but that’s always the case with performance coolers. At the end, H70 has our recommendation for which ever use u put it in, as long as you are prepared to pay 85 € for it.