Corsair test: 3200 Value Select i XMS4400C25

Kada je tvrtka Medialab vratila Corsair na hrvatsko tržište, tj. kada je Medialab postao distributer ove renomirane tvrtke, bilo je jasno da na PC Ekspertu slijedi povećani broj testova memorije. Tako sada stiže test dvije vrste Corsair memorije - s jedne strane tu je 3200 Value Select koja cilja na kupce koji žele kvalitetu ali ne žele potrošiti previše novaca, a s druge je tu 4400C25 koja je namijenjena overclockerima koji žele samo najbolje.

Corsair kao tvrtku nije posebno predstavljati - svi već znaju da se radi o vrlo kvalitetnom proizvođaču koji je slavu prvenstveno stekao zbog modula koji su bili odlični za overclocking. Takvi nabrijani moduli pripadaju XMS seriji, no to nije jedina serija memorije koju proizvodi Corsair - tu su još System Select koja je namijenjena onima koji žele proširiti memoriju na nekom od brand name računala (Dell, Compaq, itd.), serija serverske memorije te Value Select serija.

Value Select je serija memorije koja nije namijenjena overclockerima, no to ne znači da moduli iz ove serije ne mogu postići taktove koji su viši nego što kažu specifikacije. Ipak, glavna pozitivna osobina Corsair Value Select stickova jest to što za svega par kuna više (u usporedbi sa ostalim "običnim" memorijama) dobijate kvalitetnu memoriju renomiranog proizvođača za koju proizvođač garantira dobru kompatibilnost - a uza sve to je tu još i fantastična garancija.

Corsair PC3200 Value Select

Kod PC3200 Value Selecta možete zaboraviti na zaštitni znak Corsaira - crni heat spreader. No, kako ova memorijai nije namijenjena za ludi overclocking njoj poboljšano hlađenje nije baš ni potrebno. Sama kvaliteta izrade je jako dobra a nema ni straha da će vam netko podvaliti neku kopiju ove memorije - s jedne strane je PCB ukrašen sa zlatnom ozakom proizvođača a čipovi pak na sebi nose Value Select oznaku koju je teško ne primjetiti.

Corsair PC3200 Value Select

Za potrebe testiranja smo dobili tri sticka 3200 VS memorije - dva koja su došla u kitu i jedan koji je bio "solista". Tražili smo na test tri sticka iz razloga da vidimo da li se 3200 VS memorija ponaša dobro u dual-channel radu neovisno o tome da li ste kupili kit od dva modula ili ste upgrade radili u koracima (kako ste imali novca). Pokazalo se da problema nema - tri isprobana sticka memorije su postigla iste taktove neovisno o kombinaciji.

Value Select 1GB Memory kit

Sa ovom memorijom nećete imati niti problema kada ju prvi puta stavljate u stroj jer je SPD isprogramiran na konzervativnih 2.5-3-3-8 tako da nema straha od kemijanja koje se znalo desiti s prvim serijama 3200LL modula čiji je SPD bio isprogramiran na 2-2-2-5 što nije odgovralo baš svim pločama.

Corsair 4400C25

Corsair 4400C25 je trenutni top model među Corsair DDR1 memorijom. Ova memorija bazira se na istim čipovima kao i Corsair 3200XL koju smo isprobali prije par mjeseci - čipovi su Samsung TCCD. Mi smo prvobitno mislili da je 4400C25 memorija defatko 3200XL koja je isprobana da radi na 550MHz-a uz postavke 2.5-4-4-8. Testovi su, kao što ćete vidjeti kasnije, ipak pokazali da je Corsair morao napraviti još par izmjena na tajminzima da bi natjerao memoriju na viši takt. Dignuta je blago i voltaža - dok 3200XL po defaultu radi na 2.65V, 4400C25 radi na okruglih 2.7V.

Corsair 4400C25 stick

Corsair 4400C25 moduli trenutno ne postoje u PRO varijanti koju krasi veći heatsink i LED-ice što nas malo čudi jer se ova memorija, kao i 3200XL, dosta grije. Vjerovatno PRO varijante ne postoji radi cijene - ona je već sad za 4400C25 visoka. Ukoliko pak ne volite crne heatspreadere, postoje moduli i u srebrnoj boji - oni se kriju iza imena Corsair 4400C25 Platinum.

4400C25 TwinX kit

Mi smo isprobali jedan TwinX kit 4400C25 memorije jer sumnjamo da će u ovo doba dual-channela netko ove high-end module kupovati pojedinačno.

Test sistem:

3200VS i 4400C25 memoriju smo isprobali na tri platforme od kojih su dvije bile dual-channel (915G i nForce3 250 Ultra) a jedna single-channel (AMD/ALi 8000). Dvije od tri platforme su se nažalost pokazale ograničenima tako da na njima 4400C25 nismo uspjeli u potpunosti ispitati. Na sreću, EPoX 9NDA3+ S939 ploča nam je omogućila da idemo sa ovom memorijom "do kraja" iako ni tu situacija nije bila idealna. Naime, BIOS-i za ovu ploču još nisu sređeni kako treba te na njoj trenutno stabilno ne radi DRAM Command 1T opcija. Ova opcija je ključna za dobre performanse na S939, bitnija od bilo koje druge (CAS, RAS, itd.), no na ovoj ploči EPoX nikako da to sredi. Mi ovu ploču već imamo duže vrijeme no bilo nam je glupo objaviti test kada pati od takvog problema. Mi smo odlučili čekati još sljedeći BIOS, sredio on stvari ili ne. Memoriju 3200VS i 4400C25 usporedili smo inače sa 3200XL - da se bolje vidi razlika.

Rezultati testa mogućnosti:

*ograničeno pločom

Prva platforma, Soyo K8USA, pokazuje da Corsair 3200VS može raditi i na CAS2, što je za jednu memoriju nižeg segmenta jako dobro. Isto tako je dobar i maksimalan takt - 460MHz uz postavke od 2.5-3-3-7 je više nego zadvoljavajuć rezultat. Corsair 4400C35 moduli su pak pokazali jednu zanimljivu osobinu - na njima smo na ovoj platformi mogli zaboraviti na sve postavke agresivnije od 2-3-3-6. Kada smo pak prešli na 2-3-3-6 ova memorija je išla do kraja - do točke gdje je ploča postala ograničavajući faktor (464MHz). Što se voltaža tiče, 3200VS traži bar 2.8V dok je za 4400C25 voltažu bilo dovoljno ostaviti na defaultu.

*ograničeno pločom

Intel 915 platforma se nije pokazala posebno zahvalnom zbog toga što nema PCIe lock pa smo bili ograničeni sa 240MHz FSB - tj. bili smo ograničeni sa frekvencijom PCIe sabirnice na kojoj je testna grafička kartica htjela raditi. Na ovoj platformi 3200VS memorija nije htjela raditi na CAS2 - dual-channel se ipak pokazao prezahtjevnim za to. S druge strane 2.5-3-3-7 uopće nisu loše postavke, pogotovo kada uzmemo u obzir da je ova memorija s njima radila i na 456MHz. Dodatno smanjenje agresivnosti postavki pak nije donijelo nikakav napredak za Value Select. Što se skuplje 4400C25 memorije tiče, opet vidimo da ona stabilno nije htjela raditi na bilo kojim postavkama agresivnijim od 2-3-3-6. Na 2-3-3-6 je pak sve išlo super do 466MHz nakon čega je za dostizanje maksimuma za ploču bilo potrebno preći na 2.5-4-4-8. Što se voltaža tiče, situacija je tu bila slična kao i na K8USA ploči - Value Select traži 2.8-2.9V, dok je 4400C25 bila zadovoljna sa tvorničkih 2.7V.

Za kraj su tu testovi koje smo napravili na EPoX 9NDA3+ ploči koja se pokazala kao odličan overclocker, no još ju ne smatramo zrelim proizvodom (dok god na njoj ne proradi DRAM Command 1T). Inače, što se tiče testova stabilnosti, oslonili smo se skoro prvenstveno na Prime95 uz koji smo koristili i loopane grafičke testove. Mnogi bi očekivali da smo koristili i Memtest no ovaj test se pokazao beskorisnim kada se koristi na dual-channel pločama. Tako je na njemu ispadalo da 3200XL može bez problema (tj. bez errora) raditi i na 550MHz na 3-4-4-11 dok uz takav takt niti ulazak u Windows nije bio moguć.

*sva mjerenja sa DRAM Command 2T jer ploča odbija raditi na 1T (BIOS problem)

Sve Socket939 ploče su VRLO izbirljive što se memorije tiče i rijetko na kojoj ćete moći uživati u stabilnom radu kada su postavke agresivnije od 2-3-3-6, neovisno o kojoj se memoriji radi - jedan od najboljih primjera je Gigabyte K8NSNXP-939 gdje su postavke 2.5-3-3-6 minimum za stabilan rad. Zbog toga smo jako bili zadovoljni činjenicom da je 3200VS memorija na 9NDA3+ ploči radila na 2.5-3-3-7 i to čak do 456MHz (zanimljivo da je to također bio maksimalan takt i na 915 platformi - rijetko se stvari tako poklope). Corsair 4400C25 memorija se opet ponašala sasvim rauličito od 3200XL - dok je XL radila i na 2-3-2-5 na 400MHz, 4400C25 je stabilno radila tek kada su postavke stavljene na 2-3-3-6. Na tim postavkama je 4400C25 čak dogurala do 472MHz što je odličan rezultat. Smanjenje agresivnosti postavki prvobitno nije donijelo veliki napredak, no kada se došlo do tvorničkih postavki (2.5-4-4-8), 4400C25 dobija krila - maksimalan takt naglo raste na odličnih 590MHz! Dodatno smanjenje agresivnosti postavki na 3-4-4-8 rezultira sa dodatnih 4MHz te je tako apsolutni maksimum koji smo mi postigli bio 594MHz. Posebno je impresivno što su ovakvi rezultati postignuti na samo 2.7V. Mi smo si stvarno dali truda oko voltaža no pokazalo se da je za 4400C25 idealna upravo tvornička voltaža. Za 4400C25 su se sve ostale kombinacije pokazale lošijim, bilo da se radilo o smanjenju ili povećanju voltaže. Jedino nam je žao što 9NDA3+ ne radi na 1T - ovako postignuti rezultati nemaju onu snagu koju bi trebali imati iako to ne znači da i na 1T nebi bili ovako dobri. Ajde EPoX, sredi već jednom taj BIOS! :)

Nije loše :)

Zaključak

Corsair memorija nas nije niti ovaj put razočarala. Tako se 3200 Value Select memorija pokazala kao odličnim izborom za one koji žele kvalitetnu memoriju za koju znaju da će raditi na njihovoj ploči i na koju će imati garanciju čak i kada DDR1 kao takav prestane biti aktualan. Ova memorija je i dobar izbor za one koji obično prijateljima slažu strojeve - kada ju ugrade znaju da ih više neće mučiti. Niti overclocking nije loš, no ne i odličan - za entuzijaste postoje i memorije koju su bolji izbor. Ipak, s obzirom na cijenu, ova memorija nudi stvarno dosta.

Corsair C4400C25 je na nas ostavila odličan dojam - maksimalan takt od 594MHz nije mala stvar, pogotovo kada se postigne na samo 2.7V. S druge strane nam je žao što nismo mogli dostići 600MHz jer znamo da tu ploča nije bila ograničavajući faktor - mi smo 9NDA3+ nagurali i do skoro 330MHz. Jaka strana ove memorije jesu i rezultati uz 2-3-3-6 postavke što je posebno bitno za vlasnike Athlon 64 sistema. Malo razočarenje je pak to što 4400C25 ne želi raditi na postavkama na kojima to bez problema čini 3200XL - 2-2-2-5 i sl.

Kod nas se inače pojavilo i dosta drugih TCCD modula (npr. OCZ i PQI u Linksu) i mi se nadamo da ćemo s vremenom i njih obraditi. No, ne očekujte testove tako skoro jer nam je vremenski utrošak po memoriji trenutno oko 25 dana non-stop vrtnje testova... Nalažanje točnih vrijednosti (takta, postavki i voltaže) jednostavno uzima užasno puno vremena a tome ne pomaže niti činjenica da mi uvijek tražimo apsolutnu stabilnost. A kada se traži tako nešto onda je sasvim uobičajeno da vam se test stabilnosti sruši tek nakon 14, 15 ili 20 sati - i tako milijun puta.