Corsair Twin2x2048-6400C4 – može i bez SLI-a

Malo kojem računalnom entuzijastu, pa makar on bio i totalni rookie, nije poznat brand Corsair. Riječ je tvrtki koja je prva na tržištu prepoznala da postoje kupci koji su spremni dati osjetno više novca za memoriju ako im proizvođač garantira natprosječne specifikacije i brzinu. Ovaj se trend kasnije proširio na ostale proizvođače memorije koji su predstavili vlastite high-end proizvode, ali i na druge grane računalnog hardvera, pa je danas moguće naći gotovo bilo koji komad hardvera u "nabrijanoj" verziji.

Što se tiče same memorije, danas je postupak proizvodnje modela visokih performansi jednostavan. Malo firmi proizvodi vlastite memorijske čipove pa imaju ugovore s velikim proizvođačima kao što su Samsung, Micron ili Nanya koji im omogućavaju da kupe čipove visokih performansi. Ovakve čipove u svojim postrojenjima dodatno testiraju, ugrađuju na kvalitetne tiskane pločice, opremaju s dodatnim hladnjacima i ponovo testiraju kako bi u praksi provjerili specifikacije koje se garantiraju krajnjim korisnicima. S obzirom na odabir kvalitetnih komponenti, ali i samu tržišnu cijenu memorije, proizvođači s njom često nude tzv. "doživotno" jamstvo što više simbolizira kvalitetu nego što je korisno u praksi.

Corsair Twin2x2048-6400C4

Vrijeme je da pogledamo s kakvim točno modulima ovaj put imamo posla. Kao što je moguće vidjeti na donjoj slici, riječ je o Twin2X paketu memorije što će reći da u istom pakiranju dobijemo dva jednaka modula. Twin2X pakiranje je u biti izmišljeno kada su se na tržištu pojavile prve matične ploče s podrškom za rad memorije u dvokanalnom modu, što je danas standardna stvar, pa su ovakva pakiranja memorije zanimljiva svima, pogotovo pri kupovini novog računala.

Memorija prema specifikacijama nudi radni takt od 800 MHz DDR uz latencije CAS 4-4-4-12. Command Rate nije definiran, ali koliko smo shvatili, kod DDR2 memorije se pod normalno uzima da je 2T. Radni napon na kojem su ove performanse garantirane nije definiran niti na modulima, niti na samom pakiranju, no pretpostavljamo da je riječ o naponu od 1,9V što nude sve matične ploče nezavisno o cijeni.

Standardno pakiranje za high-end memorije i "SLI Ready" koja bode u oči

XMS2 označava Corsairovu high-end DDR2 memoriju (klik za veću sliku)

Kad govorimo o latencijama moramo se dotaći i SLI certifikata s kojim se ova memorija diči. U čemu je štos? NVIDIA je sa svojom novom serijom platformi kako za AMD-ove, tako i za Intelove procesore, na SLI verzijama čipseta ponudila feature pod imenom EPP. EPP odnosno Enhanced Performance Profile je u teoriji nešto kao nabrijani SPD. Kao što vjerojatno znate, SPD postavke su definirane od strane JEDEC-a, udruge koja je zadužne za definiranje specifikacija memorije, a zbog maksimiziranja kompatibilnost memorije s raznim platformama na kojima bi mogla biti korištena, SPD sa sobom nosi vrlo "labave" odnosno visoke latencije kako bi se izbjegli problemi s nestabilnošću. Memorija koja je certificirana za rad na SLI platformama uz standardne SPD postavke nudi i EPP postavke što korisnicima omogućava brzu konfiguraciju memorije za visoke performanse.

CAS 4-4-4-12 su tvornički zajamčene latencije (klik za veću sliku)

EPP je zapravo zgodan trik s kojim je Corsair u dogovoru s NVIDIA-om postigao da memorija istodobno podržava dva seta programiranih postavki. SPD sa sobom nosi visoke latencije prema specifikacijama JEDEC-a i biti će korišten na svim pločama u slučaju da korisnik ručno ne odredi latencije. EPP pak nudi one agresivne latencije s kojim se Corsairova memorija diči, a moguće ga je uključiti isključivo na SLI pločama iz serije nForce 500 što neiskusnim korisnicima koji se baš ne razumiju u ručno tweakanje sistema omogućava da lako izvuku dodatne performanse. Ovaj trik s dvostrukim programiranim postavkama također omogućava izbjegavanje problema s nestabilnosti sistema koji su se pojavljivali na nekim starijim Corsariovim memorijama koje su imale agresivne SPD postavke izvan JEDEC-ovih specifikacija. U kombinaciji s problematičnim pločama ovakva bi memorija rušila sistem s obzirom da bi automatske postavke koji bi BIOS inicijalno učitao bile upravo agresivne postavke zapisane u SPD.

Premda je EPP set postavki zgodan trik za neiskusne korisnike i vrlo dobro marketinško oružje za Corsair i NVIDIA-u, pravim entuzijastima je nepotreban budući da će ono ionako ručno izvući maksimum performansi iz memorije, bilo da je riječ o latencijama ili samom taktu.

Gigabajt memorije ipak zahtjeva čipove na obje strane PCB-a (klik za veću sliku)

Prije nego što se bacimo na testove, vratimo se na trenutak fizičkim karakteristikama memorije. Svaka pločica ima kapacitet od jednog gigabajta što je primoralo proizođača da čipove ugrađuje s obje strane tiskane pločice. Par memeorijskih modula s ukupnim kapacitetom od dva gigabajta je danas zapravo nužda ako je riječ o snažnijem računalu i to ne samo zbog zahtjeva postojećih aplikacija (poseban naglasak na igrama), nego i nadolazećim Windowsima Vista koje će ponovo pomaknuti granice memorijskih zahtjeva na sličan način kao što su to napravile sve verzije Microsoftovih operativnih sistema do sad.

Tip memorijskih čipova nam nije poznat, no pretpostavljamo da se radi o Micronovim čipovima koji su dosta trendi kad je riječ o proizvodnji high-end DDR2 memorija. Skloni smo vjerovati da je Corsair i za ovu memoriju iskoristio BrainPower PCB koji su još uvijek na glasu kao najkvalitetniji i koje koriste gotovo svi proizođači high-end memorije. Nažalost, pasivni hladnjaci koji su smješteni hlade memoriju su zalijepljeni na memorijske čipove tako da se nismo usudili skidati ih da bi provjerili tip memorijskih čipova ili tip PCB-a. Na kraju krajeva, nije da je to zapravo toliko bitno u cijeloj priči. Ono što je važno su performanse što nas pak vodi na sljedeću stranicu.