Corsair Twin2x2048-6400C4 – može i bez SLI-a
Datum objave 24.10.2006 - Denis Arunović
Uvod i opis
Što se tiče same memorije, danas je postupak proizvodnje modela visokih performansi jednostavan. Malo firmi proizvodi vlastite memorijske čipove pa imaju ugovore s velikim proizvođačima kao što su Samsung, Micron ili Nanya koji im omogućavaju da kupe čipove visokih performansi. Ovakve čipove u svojim postrojenjima dodatno testiraju, ugrađuju na kvalitetne tiskane pločice, opremaju s dodatnim hladnjacima i ponovo testiraju kako bi u praksi provjerili specifikacije koje se garantiraju krajnjim korisnicima. S obzirom na odabir kvalitetnih komponenti, ali i samu tržišnu cijenu memorije, proizvođači s njom često nude tzv. "doživotno" jamstvo što više simbolizira kvalitetu nego što je korisno u praksi.
Corsair Twin2x2048-6400C4
Vrijeme je da pogledamo s kakvim točno modulima ovaj put imamo posla. Kao što je moguće vidjeti na donjoj slici, riječ je o Twin2X paketu memorije što će reći da u istom pakiranju dobijemo dva jednaka modula. Twin2X pakiranje je u biti izmišljeno kada su se na tržištu pojavile prve matične ploče s podrškom za rad memorije u dvokanalnom modu, što je danas standardna stvar, pa su ovakva pakiranja memorije zanimljiva svima, pogotovo pri kupovini novog računala.
Memorija prema specifikacijama nudi radni takt od 800 MHz DDR uz latencije CAS 4-4-4-12. Command Rate nije definiran, ali koliko smo shvatili, kod DDR2 memorije se pod normalno uzima da je 2T. Radni napon na kojem su ove performanse garantirane nije definiran niti na modulima, niti na samom pakiranju, no pretpostavljamo da je riječ o naponu od 1,9V što nude sve matične ploče nezavisno o cijeni.
Standardno pakiranje za high-end memorije i "SLI Ready" koja bode u oči
XMS2 označava Corsairovu high-end DDR2 memoriju (klik za veću sliku)
Kad govorimo o latencijama moramo se dotaći i SLI certifikata s kojim se ova memorija diči. U čemu je štos? NVIDIA je sa svojom novom serijom platformi kako za AMD-ove, tako i za Intelove procesore, na SLI verzijama čipseta ponudila feature pod imenom EPP. EPP odnosno Enhanced Performance Profile je u teoriji nešto kao nabrijani SPD. Kao što vjerojatno znate, SPD postavke su definirane od strane JEDEC-a, udruge koja je zadužne za definiranje specifikacija memorije, a zbog maksimiziranja kompatibilnost memorije s raznim platformama na kojima bi mogla biti korištena, SPD sa sobom nosi vrlo "labave" odnosno visoke latencije kako bi se izbjegli problemi s nestabilnošću. Memorija koja je certificirana za rad na SLI platformama uz standardne SPD postavke nudi i EPP postavke što korisnicima omogućava brzu konfiguraciju memorije za visoke performanse.
CAS 4-4-4-12 su tvornički zajamčene latencije (klik za veću sliku)
EPP je zapravo zgodan trik s kojim je Corsair u dogovoru s NVIDIA-om postigao da memorija istodobno podržava dva seta programiranih postavki. SPD sa sobom nosi visoke latencije prema specifikacijama JEDEC-a i biti će korišten na svim pločama u slučaju da korisnik ručno ne odredi latencije. EPP pak nudi one agresivne latencije s kojim se Corsairova memorija diči, a moguće ga je uključiti isključivo na SLI pločama iz serije nForce 500 što neiskusnim korisnicima koji se baš ne razumiju u ručno tweakanje sistema omogućava da lako izvuku dodatne performanse. Ovaj trik s dvostrukim programiranim postavkama također omogućava izbjegavanje problema s nestabilnosti sistema koji su se pojavljivali na nekim starijim Corsariovim memorijama koje su imale agresivne SPD postavke izvan JEDEC-ovih specifikacija. U kombinaciji s problematičnim pločama ovakva bi memorija rušila sistem s obzirom da bi automatske postavke koji bi BIOS inicijalno učitao bile upravo agresivne postavke zapisane u SPD.
Premda je EPP set postavki zgodan trik za neiskusne korisnike i vrlo dobro marketinško oružje za Corsair i NVIDIA-u, pravim entuzijastima je nepotreban budući da će ono ionako ručno izvući maksimum performansi iz memorije, bilo da je riječ o latencijama ili samom taktu.
Gigabajt memorije ipak zahtjeva čipove na obje strane PCB-a (klik za veću sliku)
Prije nego što se bacimo na testove, vratimo se na trenutak fizičkim karakteristikama memorije. Svaka pločica ima kapacitet od jednog gigabajta što je primoralo proizođača da čipove ugrađuje s obje strane tiskane pločice. Par memeorijskih modula s ukupnim kapacitetom od dva gigabajta je danas zapravo nužda ako je riječ o snažnijem računalu i to ne samo zbog zahtjeva postojećih aplikacija (poseban naglasak na igrama), nego i nadolazećim Windowsima Vista koje će ponovo pomaknuti granice memorijskih zahtjeva na sličan način kao što su to napravile sve verzije Microsoftovih operativnih sistema do sad.
Tip memorijskih čipova nam nije poznat, no pretpostavljamo da se radi o Micronovim čipovima koji su dosta trendi kad je riječ o proizvodnji high-end DDR2 memorija. Skloni smo vjerovati da je Corsair i za ovu memoriju iskoristio BrainPower PCB koji su još uvijek na glasu kao najkvalitetniji i koje koriste gotovo svi proizođači high-end memorije. Nažalost, pasivni hladnjaci koji su smješteni hlade memoriju su zalijepljeni na memorijske čipove tako da se nismo usudili skidati ih da bi provjerili tip memorijskih čipova ili tip PCB-a. Na kraju krajeva, nije da je to zapravo toliko bitno u cijeloj priči. Ono što je važno su performanse što nas pak vodi na sljedeću stranicu.
Testni sistem
|
||||||||||||||||||
|
||||||||||||||
Kao što redovni čitatelji znaju, u prethodnom testu memorije pri "igranju" s Mushkinovom memorijom požalili smo se što kao testnu platformu nismo mogli rabiti matičnu ploču s Intelovim čipsetom i Intelovim procesorom. Dva su razloga za to. Prvi je to što su Intelovi čipseti legendarni po svojoj stabilnosti i mogućnostima overclockanja, a drugi je to što velika većina inozemnih hardverskih portala testira s upravo ovakvim komponentama. To znači da u teoriji mogu izvući više iz memorije nego mi s AMD-ovim sistemom, pa je teško objasniti ustupitelju memorije da se baš kod nas memorija nije baš pokazala u najboljem svijetlu.
Ovaj put imam bolju, ali ne i idelnu situaciju. Core2 procesor je tu, ali ne "leži" na Intelovom čipsetu već na najnovijem nForceu 590 SLI za Intel i to zaogrnutom u Asusovo ruho. Premda ovo u teoriji nije idealna kombinacija za testiranje, ne postoji realni razlog zašto Corsairova memorija ne bi pokazala svoj puni potencijal i na ovakvoj platformi, pogotovo zbog toga što se radi o SLI matičnoj ploči koja zna pročitati EPP postavke Corsairove memorije.
Jedna od velikih prednosti testiranja memorije s Intelovim procesorom je fleksibilnost memorijskog kontrolera. Kao što iskusniji znaju, AMD-ovi procesori imaju vrlo brz integrirani memorijski kontroler koji je po pitanju konfiguriranja osjetno rigidniji od kontrolera u čipsetu prisutnog na Intelovim konfiguracijama. Konkretno, na našoj testnoj Asusovoj ploči mogli smo podešavati takt memorije praktički nezavisno o taktu FSB-a i samog procesora.
Prije nego što krenemo s overclockanjem pogledajmo kakva je situacija s SPD i EPP postavkama. Nakon što smo prvi put ubacili memoriju u matičnu ploču, učitane su standardne SPD postavke. Ove postavke su vrlo labave, a za takt od 800 MHz DDR to je CAS 5-5-5-18-22 Command Rate 2T. Napon memorije koji ide s ovim postavkama nije nam poznat zbog toga što Asusova ploča iz nekog razloga ne podržava praćenje napona memorije, a sama postavka napona memorije bila je podešena na automatsku vrijednost. Pretpostavljamo da je riječ o naponu od 1,8 volta. Uključivanjem opcije EPP matična ploča se više ne orijentira prema standardnim SPD vrijednostima. Latencije tada padaju na CAS 4-4-4-12-22 Command Rate 2T uz nepoznat napon. Kako nas je ipak zanimalo uz koliki napon su dostupne ovakve agresivne latencije, pokušali smo istu stvar postići s ručnim postavkama. Metodom pokušaja i pogreške dotjerali smo do napona od 1,9 volta što je prilično nevelika vrijednost koju je sposobna dostići bilo koja matična ploča, nezavisno o cijeni ili tržišnoj kategoriji.
Overclockanje
Corsair Twin2x2048-6400C4 |
|
| Deklarirane specifikacije | CAS 4-4-4-12-22 CR 2T @ 1,9 V |
| Najniže latencije | 800 MHz CAS 4-3-3-4-6 CR 2T @ 1,9 V |
| Max. @ CAS 4 | 900 MHz @ CAS 4-4-4-12-22 CR 2T @ 2,15 V |
| Max. @ CAS 5 | 958 MHz @ CAS 5-5-5-15-22 CR 2T @ 2,15 V |
Najniže latencije na 800 MHz DDR
Najviši takt na CAS 4
Najviši takt uz CAS 5
Ne možemo reći da nas je Corsairova Twin2x2048-6400C4 memorija osobito impresionirala, no s druge strane nas je prilično teško impresionirati. Prva stvar koja nam se nije svidjela je nemogućnost memorije da postigne Command Rate 1T, nezavisno o ostalim postavkama ili naponu. Kad je riječ o DDR2 memoriji većina novinara pri testiranju ovu postavku zanemaruje odnosno zadovoljna je s 2T, no to ne znači da ona nije bitna za korisnike koji su za memoriju vrhunskih performansi spremni iskrcati popriličnu količinu šuštavih novčanica. Dakako, moramo napomenuti da nismo 100% sigurni da testirani Corsair zaista ne može postići Command Rate 1T s obzirom na to da smo ipak testirali s novom pločom na kojoj nismo imali prilike isprobati niti jednu drugu memoriju. Performanse pri overclockanju memorije uvelike ovise o korištenoj ploči (i ne samo o njoj, ali ploča je ipak najvažnija) tako da podatke iz našeg, ali i bilo kojeg drugog članka treba uzeti kao okvirne, a ne kao "riječ božju".
Nakon zanimacije s Command Rate postavkom, isprobali smo koliko je moguće spustiti latencije uz zadržavanje takta od 800 MHz. Rezultati od CAS 4-3--3-4-6 nisu toliko dojmljivi kao što je to bilo s Mushkinovom memorijom koju smo uspjeli natjerati na puni CAS 3, no u obzir treba uzeti i da nam je kod Corsaira za najniže latencije bio potreban i prilično nizak napon od 1,9 V. Daljnje povećavanje napona nije urodilo boljim rezultatima.
Sljedeći podatak koji nas je zanimao bio je maksimalni takt pri zadržavanju agresivnih postavki specificiranih od strane proizvođača. Nakon što smo počeli povećavati takt postalo nam je jasno da ćemo memoriji ipak morati dati više soka da bi zadržala stabilnost. Na kraju smo dotjerali do takta od 450 MHz odnosno 900 MHz DDR uz napon od 2,15 volta. S obzirom da smo Mushkinovu memoriju u našem prethodnom testu pržili na poprilično visokih 2,45 V, probali smo isto učitiniti i s Corsairom, no bolje rezultate nismo postigli. Zapravo, s naponom od 2,5 volta samo smo izazvali veću nestabilnost.
Na kraju smo odlučili totalno olabaviti latencije i izvući sve megaherce koje je memorija sposobna isporučiti. Uz latencije specificirane od strane JEDEC-a odnosno CAS 5-5-5-18-22, dostigli smo takt od 479 MHz odnosno 958 MHz DDR, također uz napon od 2,15 V. Veći napon nam ponovo nije bio od koristi što će reći da ova Corsairova memorija nije najbolji izbor za ekstremniju ekipu koja je spremna module ganjati na vrlo visokim naponima ako uz njih dobijaju i odgovarajuće performanse. Relativno niski naponi za postizanje maksimuma kod CM2X1024-6400C4 modula ima i jednu veliku prednost - širu kompatibilnost. Ruku na srce, ne mogu baš sve matične ploče isporučiti vrlo visoke napone memoriji niti u krajnju liniju većina korisnika želi raditi s obzirom na opasnost od pregaranja.
Pri tumačenju rezultata treba imati još jednu činjenicu na umu. Ipak je riječ o memorijskim pločicama od jednog gigabajta koje nisu toliko podobne za overclockanje kao pločice manjeg kapaciteta. Više čipova sa sobom nosi veću mogućnost da jedan do njih neće biti toliko dobar kao ostali što će reći da će maksimalne performanse cijelog modula biti jednake maksimalnim performansama najslabijeg memorijskog čipa.
Zaključak (conclusion)
Premda nas performanse Corsair Twin2x2048-6400C4 memorije nisu osobito impresionirale, ne možemo reći niti da su loše, pogotovo ako uzmemo u obzir da se ipak radi o modulima s kapacitetom od jednog gigabajta. 900 MHz DDR uz CAS 4 i 958 MHz uz CAS 5 su dosta dobri rezultati koji omogućavaju iskorištavanje potencijala kako Athlona 64 za Socket AM2, tako i Intelovih Core2 procesora. Dosta bitna stvar je i činjenica da memoriji nije trebao osobito visok napon pri overclockiranju (2,15 V) što znači da je njen puni potencijal moguće iskoristiti na velikom broju matičnih ploča.
Što se pak tiče SLI certifikata s kojim se Corsairovi modul mogu pohvaliti, to je zgodna stvar budući da omogućava programiranje dva seta latencija. Standardni SPD se učitava automatski na svim pločama i omogućava široku kompatibilnost s matičnim pločama zbog labavih latencija. Ako je pak riječ o SLI ploči, tada je moguće uključiti i EPP postavke koje sa sobom nose agresivne latencije. Dakako, iste je deklarirane latencije, CAS 4-4-4-12 na 800 MHz DDR, moguće dobiti i ručnim konfiguiranjem memorije. EPP postavke su ponajviše namijenjene manje iskusnim korisnicima koji iz memorije žele izvući visoke performanse.
Na kraju priče, treba spomenuti i cijenu. Za Corsair Twin2x2048-6400C4 u Hrvatskoj je potrebno izdvojiti oko 2.800 kn što je odgovarajuća cijena za memoriju namijenjenu zahtjevnim korisnicima.
Conclusion in english
Altough performance of Corsair Twin2x2048-6400C4 is not so impressive as we would have wished, we can't this memory performed badly in our tests, especially if we take into consideration high capacity of modules - one gigabyte each. 900 MHz DDR at CAS 4 and 958 MHz DDR at CAS 5 are pretty good results which can help any DDR2 platform, be it AMD Athlon 64 Socket AM2 or Intel Core2, to unleash its full potential. Important thing to note is that we managed to achieve these results with relatively low voltage of 2,15 V which can be provided by majority of the motheboards currently on the market.
As for SLI Ready tag which Corsair's memory wears proudly on its package, it's a neat but not essential feature that enables memory to store two sets of factory preconfigured settings. Standard SPD settings are loaded automaticaly on all motheboards. This ensures high compatibility with various motheboards because SPD latencies are pretty loose. If memory is installed in SLI motheboard, user can manually enable EPP profile which enables agressive latencies. Of course, same agressive latencies (CAS 4-4-4-12 @ 800 MHz DDR) can be achieved via manual tweaking of settings in BIOS. In regards to that, its pretty obvious that whole "SLI memory" concept is geared specifically towards relatively unexperienced users who want to squeeze extra performance from their memory without fiddling with options in BIOS.
Last topic - price. Corsair Twin2x2048-6400C4 is available in croatian stores at a price of about 2.800 kn. We would say that is a fair price for 2 GB of high-end memory.