Ovdje dolazimo do brzine od 160 MHz(DDR320) koja je otprilike
nešta kao DDR333 što je i tvornička specifikacija ove memorije. Zanimljivo je
da po SPD-u (tvornički podaci za brzinu koje prepoznaje matična ploča) memorija
sebe predstavljala kao DDR266. Nameče se zaključak da je ustvari ovo samo nabrijaniji
DDR266. Imamo već iskustva po tom pitanju. Na ovoj platformi inače radi DDR266@360,
revizije TCB0. Tehnološki proces je usavršen i moguče je stari dizajn vrtiti
na većim brzinama. Nije da prigovaramo ali barem su mogli sredit tu stvar oko
predstavljanja memorije matičnoj. Jer ako netko tko se baš ne razumije u podešavanje
BIOS-a uzme dotičnu memoriju ona če mu raditi kao DDR266 a ne kao DDR333. I
tu se isto radi o usavršavanju postojećeg chipseta koji je dorađen kako bi mogao
podnijeti veće brzine memorije.

 

Brzina od 200MHz (DDR400) je bila cilj ovog testa. Prva slika
prikazuje BIOS i očajno je loša ali eto da vidite kako to izgleda u živo. Na
netu postoji verzija Sandre Pro koja prikazuje i brzinu memorijske sabirnice
ali isto tako košta nemali iznos $. Tako da smo pribjegli slikanju BIOS a ne
kupnji iste. Na DDR400 memorija nije pokazivala nikakve znakove pregrijavanja
ili umora. Sandra prijavljuje više od 2.6GB u sekundi što je svakako impresivan
podatak. Limiti chipseta su već odavno prijeđeni tako da se više od njega nebi
moglo ni dobiti na brzini. Sljedeća revizija SiS645 sa dodatkom u nazivu DX
pruža podršku za DDR400 u vidu množitelja 6:3 ( ustvari 2:1 ali kako su stari
množitelji 4:3 i 5:3, marketinški je bolje 6:3 negoli 2:1).

 

 

 

Zaključak


Svakako preporučujemo. Za te novce je svakako isplativo kupiti meoriju
koja radi tako brzo. Naravno potrebna vam je matična ploča koja će sve to moči
pratiti sa odgovarajućim množiteljima ili procesor koji će moči ostvariti visoki
fsb kako bi mogli u potpunosti iskoristiti mogučnosti memorije. Još ukoliko
imate mogućnost povećanja napona, CAS2 2-2-5 je vrlo lako ostvariv.


Zahvaljujemo se Ve-Milu i teti Sanji
bez kojih test ne bi bio moguć.