DFI Lan Party UT P45 T2RS & DFI Blood Iron P45 T2RS

Za razliku od prethodnih LanParty UT ploča, P45 T2RS model dolazi u kutiji nešto skromnijeg izdanja koje je inače DFI koristio na LT verzijama svojih ploča. Kao i obično, ploča, zapakirana u antistaticku vrećicu, je smještena na donjem dijelu kutije, dok je bundle na vrhu odvojen kartonskom pregradom.

Obje ploče dolaze sa relativno skromnim bundleom, a nabrojati ćemo što dolazi sa svakom od njih. uz UT verziju su pakirana dva, standardno zelena, okrugla IDE kabla, četiri SATA kabla, dva Molex-to-SATA naponska adaptera, upute za instalaciju te priručnik. Ono što također možemo vidjeti jest CD s driverima, disketa sa SATA RAID driverima, Bernestein audio modul s pripadajućim kabelom za spajanje na ploču, I/O limić, vrećica jumpera te na kraju četiri konektora, nalik Asusovom Q-Connectoru, koji nam služe za lakše priključivanje dodatnih uređaja na ploču kao to su USB konektori, tipke za paljenje i restart te frontpanel LE diode.

Slabija verzija ploče, odnosno Blood Iron, dolazi s dva SATA kabla, jednim plosnatim IDE kabelom, uputama za instalaciju, po jednim priručnikom za ploču i jednim za korištenje Auto Boost Systema. Tu je i CD s driverima, vrećica jumpera, jedan Molex-to-SATA naponski adapter te I/O limić.

Specifikacije:

Layout

Opis layouta cemo započeti sa UT modelom. Već na prvi pogled moemo uočiti veliku slićnost dizajna ove ploče sa starijim modelom LP UT P35 T2R, s kojim dijeli svoje prednosti i mane. Krenimo od samog vrha ploče s daljnjim opisom. Prostor oko socketa je iznimno čist i pristupačan te unatoč nešto višem hladnjaku na NB-u neće biti problema sa instalacijom velikih hladnjaka za procesor. Ploča koristi Volterrinu digitalnu osmerofaznu regulaciju napona.

Potonja se, kroz sada već dui niz godina, pokazala kao odličan izbor u svim situacijama - korištenjem bilo dual ili quad core procesora, te naravno u uvjetima većeg overclockinga. Tako se pokazalo i u praksi, u kombinaciji s omogućenom opcijom vDroopa u BIOS-u. Na podešenih 1.475v u BIOS-u, BIOS je vraćao 1.48v, idle (mjeren multimetrom) je bio oko 1.481v, dok je load iznosio 1.485v. Dakle kako vidite, ploča pomalo i overvolta, ukoliko je opcija vDropa u BIOS-u omogućena. Nadalje, u prostoru oko socketa također možemo uočiti i jedan set od tri jumpera koji služe za ručno mijenjanje strapa ploče (800/1066/1333).

S desne gornje strane su četiri DIMM utora koji podavaju maksimalnih 16GB memorije, i koji su nažalost kao i kod stare P35 T2R postavljeni preblizu prvom PCI-E slotu, tako da je vađenje memorije, dok je nešto dulja kartica instalirana, teško ili nemoguće za napraviti. Na samom početku i kraju DIMM utora možemo uočiti dva manja hladnjaka koji služe za hlađenje regulatora napona memorije.

Odmah pored DIMM utora se nalaze 24-pinski ATX konektor te jedan konektor za spajanje IDE uređaja, oba postavljena uz sam rub ploče. Kad smo kod konektora, nešto niže je postavljeno osam SATA konektora, od kojih se šest nalazi na Intelovom kontroleru, dok se preostala dva nalaze na Jmicronovom kontroleru. Na donjem desnom rubu ploče se nalazi i jedan floppy konektor. Od ostalih konektora, moemo vidjeti jedan 8-pinski EPS konektor na vrhu ploče pored regulacije napona te pet strašteki raspoređenih 3-pinskih konektora za ventilatore, te jedan 4-pinski u blizini socketa.

Tu su također i dva 4-pinska floppy konektora iznad prva dva PCI-E x16 utora koji služe za dodatnu struju karticama u slučaju koritenja Crossfirea. Uz duž cijele ploče možemo vidjeti pinoute za razne uređaje, tako da s lijeve strane možemo uočiti one za FireWire, Irda te COM konektore, jedan konektor za spajanje Bernestein zvučne kartice, tri seta pinouta za dodatnih est USB konektora, te na kraju, na samom desnom kraju ploče, imamo pinoute za front-panel (tipke za paljenje i gašenje te signalne LED-ice).

Od čipovlja, od vrha prema dnu ploče, možemo uočiti dva Marvellova čipa namijenjena za dvije gigabitne mrežne kartice, Intersilov generator takta, Jmicronov JMB363 SATA kontroler, VIA-in VT6307 FireWire kontroler, ITE IT8718F kontroler namijenjen za dijagnostiku ploče, regulaciju vrtnje ventilatora, SmartGuardian podšrku i ostalo. Ono što je novost s ovom pločom jest izvedba BIOS-a. DFI je prekinuo sa starom praksom pakiranja BIOS čipova, umjesto velikih, sad se koriste sitni čipovi koji se nalaze u maloj čahuri a otvaraju se laganim pritiskom rubova iste. Nalazi se nešto niže SB-a, a vidjet ćete ga i na slikama. U blizini se nalazi i, za DFI, neizostavni zvučnik koji je moguće isključiti jumperom.

Pranjenje CMOS-a se i dalje obavlja standardnom metodom preko jumpera ili EZ Clear Switchevima, odnosno pritiskom onboard tipki za paljenje i reset na pet sekundi. Potonje valja istaknuti, jer su za razliku od prolih verzija, izgledom puno ugodnije oku, a svijetle zelenom bojom. Odmah pored onboard tipki se nalazi i dvoznamenkasti LED POST display.

Baterija se nalazi na pomalo nezavidnom položaju ukoliko koristite Crossfire, dakle odmah ispod drugog PCI-E x16 utora. A kad smo kod utora, situacija je ponovno ista kao i u slučaju prošlog modela uočavamo tri PCI-E x16 utora s podrškom za Crossfire, cijeli proces prebacivanja bandwitha se obavlja automatski preko šest IC-ova koje možemo uočiti u području između prvog i drugog PCI-E utora. Tu je i jedan x1 te tri klasična PCI utora. I dalje nam nije jasno čemu trpanje tog trećeg PCI-E x16 utora, koji je zapravo uvijek i radio gužvu, odnosno minuse po pitanju layouta ploče.

Ono to je preostalo za spomenuti, jest hlađenje ploče, koje je izvedeno, identično kao i u slučaju P35 T2R modela, ali ovaj put bez pomoći Transpipera. Kompletan sistem je fiksiran vijcima to je puno bolje od slabanih plastičnih push-pinova. Na SB-u se nalazi poveći low-profile aluminijski blok koji je jednim heatpipeom povezan sa NB-om. Potonji je napravljen od većeg komada aluminija, te svoj posao u većini slučajeva obavlja dobro. Negativna strana ovakvog layouta je također i blizina prvog PCI-E utora i NB-a. Zagrijavanjem grafičke kartice se ujedno zagrijava i NB, što jo posebno izraženo ukoliko je riječ o jačim kartičama. Tako da u je slučaju OC-a vrlo poželjno staviti nekakav ventilator da raspšue tu toplinu. Već standardno, radi takvog sistema hlađenja, jedna rupa za fiksiranje ploče je nedostupna, no to i nije takav minus, jer nije krucijalna za stabilnost ploče. Nadalje, iz NB-a polazi još jedan heatpipe prema regulaciji napona koja je kao i uvijek obdarena adekvatno masivnim hlađenjem koje se u slučaju quad-core procesora za prilično zagrijati. Da li je izostanak Transpipera dobra ili loša stvar ostavljamo raspravi za forum :D

Na kraju je još ostalo za proći po stražnjem panelu ploče, koji je opremljen sa dva PS/2 porta, šest USB priključaka, jednim Firewire priključkom, te sa dva gigabitna LAN porta. S druge strane, na Bernstein audio modulu možemo naći već standardnu lepezu izlaza, a to su: Side L/R, Rear L/R, Centre/Subwoofer, Mic In, Line Out, Line In, Coaxial SPDIF Out, Coaxial SPDIF In.

Specifikacije:

Layout

Nastavljamo članak sa osvrtom na naslabiji model iz DFI-jeve ponude Blood Iron P45 T2RS. Isto kako smo mogli povući paralelu izmedu P45 i starijeg P35 modela iz UT serije, tako možemo povući i jednu sa starim i novim Blood Ironom. Kakve su razlike prisutne pročitajte dalje u tekstu.

Za razliku od jačih modela iz DFI-jeve ponude ploča, Blood Ironice tradicionalno dolaze sa skresanim PCB-om, slabijim hlađenjem, nešto lošijim layoutom, te slabijim komponentama općenito. Ploča dolazi sa četverofaznom analognom regulacijom napona. Jasno možemo vidjeti četiri zavojnice sa po tri MOSFET-a za svaku (dva s prednje i jedan sa stranje strane PCB-a). Prisjetimo se, DK serija dolazi sa sličnom konfiguracijom, ali sa po četiri MOSFET-a na svaku zavojnicu. Dotični nisu dodatno hlađeni, no u slučaju korištenja i OC-a dual-core procesora ne prelaze alarmantne temperature. Za razliku od svoje prethodnice, koja je koristila elektrolitske kondenzatore nazivno slabije kvalitete, ova dolazi sa solid-state kondenzatorima. U području oko socketa moemo uočiti standardno smjeteni 8-pinski EPS konektor, set jumpera za ručnu manipulaciju strapa ploče, prisutni su kao i kod ostalih modela, te Intersilov regulator napona.

S desne strane je smjeteno standardno četiri DIMM utora s podšrkom za do 16GB memorije. Za razliku od jačeg modela, BI nema problema po pitanju instalacije memorije dok se dulja grafička kartica već nalazi u utoru. Tik do DIMM-ova, uz sami rub ploče se nalaze 24-pinski ATX konektor, te jedan IDE konektor. Floppy konektor se nalazi na nešto nezgodnijem mjestu, na lijevom donjem rubu ploće. Od ostalih priključaka na desnoj strani nalazimo šest SATA konektora koji nažalost nisu smješteni na rub ploče, tako da će doći do konflikata sa prva tri konektora u slučaju koritenja dual-slot kartice kod Crossfirea. Tome problemu možete doskočiti korištenjem SATA konektora sa konektorima postavljenim po 90 stupnjeva, za prva tri utora. Po pitanju dodatnih proširenja, tu su pinouti za COM port, front panel audio, Irda, te tri pinouta za šest dodatnih USB konektora. Od naponskih priključaka za ventilatore, nalazimo jedan 4-pinski konektor, te tri 3-pinska konektora.

Od čipovlja moemo uočiti Realtekov ALC885 čip namijenjen za HD Audio 5.1 zvuk, Realtekov 8111B mreni kontroler, ITE IT8718F čip čiju smo namjenu naveli nešto ranije u tekstu, Intersilov generator takta (ICS 9LPRS918JKLF).

Od utora za proširenja, možemo vidjeti nešto drugačiju konfiguraciju nego u slučaju prehodnika, dakle BloodIron dolazi sa podšrkom za Crossfire. Za razliku od jačih modela koji sistem prebacivanja bandwitha, odnosno propusnosti izmedu PCI-E utora provode automatski, ovdje se to izvodi ručno preko 8 setova jumpera. Slično smo mogli vidjeti i kod Biostarovih P45 modela, odmah pored njih se nalazi i baterija. Od ostalih utora za proširenja, tu su dva PCI-E x1 utora, ispod prvog PCI-E x16 utora, te dva klasična PCI utora, koji se nalaze ispod drugog PCI-E x16 utora, dakle, u slučaju Crossfirea, ostat će vam samo jedan iskoristiv PCI utor.

Kako smo već spomenuli, plocča dolazi sa nešto slabijim sistemom hlađenja, bez heatpipeova. Na southbridgeu se nalazi manji low-profile pasivac, dok se na northbridgeu nalazi nešto veći aluminijski blok, veličinom sličan ostalim modelima iz LP obitelji. Oba bloka su pričvršćena preko plastičnih push-pinova.

Stražnji I/O panel je opremljen sa dva PS/2 utora za miša i tipkovnicu, optičkim i koaksijalnim S/PDIF audio izlazima, jumperom za pražnjenje CMOS-a, šest USB konektora, jednim RJ45 LAN portom, te izlazima integrirane zvučne kartice.

Software

DFI i dalje svoje ploče "pakira" sa klasičnim setom softvera. Na instalacijskom se CD-u uz drivere za matičnu ploču nalaze driveri za ATi-jeve i Nvidijine grafičke kartice, te (tada) posljednja verzija SetFSB-a. Tu je i "nova" DFI-jeva igračka, pod nazivom Auto Boost System, čije smo znacajke opisali u prošloj recenziji DFI-jevih P45 DK Plus te Junior matičnih ploča, tako da, s obzirom da su mogućnosti programa ostale iste, necemo ponavljati već utvrđeno. Osvrt možete pogledati ovdje.

BIOS

S obzirom da se DFI drži dobre stare: "što valja ne diraj", tako su i njihovi BIOS-i praktično isti još od prvih LP ploča temeljenih na 965/P35 čipsetima. Ploče dolaze sa Awardovim BIOS-om koji su nadograđeni bogatom Genie BIOS sekcijom u kojoj se nalazi pravo blago ovih ploča. Posljednje verzije dolaze sa malim triggerom za dodatne opcije, koje smo imali prilike vidjeti kod Gigabyteovih ploča (Ctrl+F1), a to je tipka F9. Dotičnom otvaramo dodatne opcije za podešavanje napona i postavki memorija. Da se ne ponavljamo i ne duljimo bez razloga, DFI-jev BIOS smo detaljno pročešljali u recenziji LP X48 T2R/T3RS ploča, kojeg moete pogledati ovdje. Pošto su njihovi BIOS-i još od početka prilagođeni iskusnijim korisnicima, to može predstavljati problem kod novih korisnika, pa se u tom slučaju možete pripomoći s malim osvrtom na OC, koji smo napisali u prolom članku P45 DK/Jr ploca, koji se nalazi ovdje. Kako je DFI najavio update i nešto drugačiji pristup na nadolazećim X58 pločama, tako ćemo se u sljedećem članku koji će obradivati dotične ploče, napraviti jedan novi osvrt na DFI-jev BIOS.

Overclocking i način testiranja

Ploču smo testirali dva puta. Razlog ovome je što smo nezgodom s diskovljem ostali bez validacije i screenshotova s prvog pokuaja. Prvi put smo testirali ploču sa E8600 procesorom, a onda smo ih drugi put testirali sa E8500. Razlike po pitanju maksimalnog FSB-a nije bilo. S obzirom da smo ploče dobili s prvim BIOS-om, dobiveni rezultati i nisu tako loši. Minus koji dolazi za tim jest pomalo blesavo ponašanje ploče u nekim situacijama pri većim frekvencijama FSB-a. Nažalost, u vremenskom razdoblju koje smo imali za testiranje ploča, novi BIOS nije izašao, kao ni mjesec dana nakon toga. Tek sada u vrijeme pisanja recenzije vidimo jednu novu i jednu beta verziju novih BIOS-a. U vezi samih testova, procesor smo digli na 3.5GHz. Točnije, na multiju 7 sa sabirnicom na 500MHz. Čisto da vidimo kako ploče dišu na nešto višim frekvencijama sabirnice. Memoriju smo ostavili na 1:1, odnosno na 1000MHz, pri CL5.

Cinebench
Rendering 1 CPU
DFI LP UT P45 T2R 3864    DFI Blood Iron P45 T2R 3856      0 10 00 20 00 30 00 40 00
Rendering x CPU
DFI LP UT P45 T2R 7452    DFI Blood Iron P45 T2R 7395      0 20 00 40 00 60 00 80 00

Kod Cinebencha ne vidimo neke veće razlike izmedu performansi obje ploče. Manje razlike su prisutne jedino u drugom testu, dok u prvom i vidimo gotovo nevidljive razlike. To će se više manje i očitovati kroz veliku većinu testova ali je i sasvim očekivano.

Everest

Everest
Read (MB/s)
DFI LP UT P45 T2R 9385    DFI Blood Iron P45 T2R 9360      0 47 00 94 00
Write (MB/s)
DFI LP UT P45 T2R 10643    DFI Blood Iron P45 T2R 10635      0 27 00 54 00 81 00 108 00
Copy (MS/s)
DFI LP UT P45 T2R 10253    DFI Blood Iron P45 T2R 10260      0 26 00 52 00 78 00 104 00

 
U Everestovom Read testu UT model izbija na prvo mjesto s vodstvom od 25 Mb/s, u Writeu su gotovo identične, s razlikom od 10-ak MB (s obzirom na istu frekvenciju sabirnice), kao i u Copy testu u kojem uočavamo minornih 7 Mb/s razlike.

Nuclearus MC

Nuclearus MC
ALU Speed
DFI LP UT P45 T2R 6651    DFI Blood Iron P45 T2R 6647      0 17 00 34 00 51 00 68 00
FPU Speed
DFI LP UT P45 T2R 8271    DFI Blood Iron P45 T2R 8275      0 22 00 44 00 66 00 84 00
Multi Thread Speed
DFI LP UT P45 T2R 15528    DFI Blood Iron P45 T2R 15522      0 40 00 80 00 12 000 160 00

S obzirom da se radi o testu koji testira prvenstveno performanse procesora, uočavamo gotovo nikakve razlike između sva tri testa, gdje uočavamo razlike od niti 10 Mb/s.

PCMark

PCMark
Memory test
DFI LP UT P45 T2R 8103    DFI Blood Iron P45 T2R 8084      0 41 00 82 00

Unatoč tome što smo za test koristili samo PCMarkov Memory test, razlike su neznatne, odnosno jedva 20-ak Mb/s.

Science Mark

Science Mark
Score
DFI LP UT P45 T2R 2167,98    DFI Blood Iron P45 T2R 2174,72      0 11 00 22 00

Kao i kod prethodnog testa, ScienceMark ne trza na razlike izmedu ploča. Tako da je razlika u finalnom rezultatu tek u par bodova.

Super Pi

Super Pi
Time (s)
DFI LP UT P45 T2R 13,172    DFI Blood Iron P45 T2R 13,187      0 6 ,6 13, 200

Tek kod dobrog starog Super Pi-ja uočavamo prve osjetne razlike izmedu ove dvije ploče. No to je i dalje nedovoljno da bi se mogao izvući neki pametan zaključak :)

wPrime

wPrime
Time (s)
DFI LP UT P45 T2R 22,249    DFI Blood Iron P45 T2R 22,281      0 11 ,2 22 ,4

Kao i kod gore testiranog Super Pi-ja, wPrime takoder reagira na sitne razlike izmedu ploča. Tako da su razlike uočljivije u nešto većoj mjeri nego u slučaju gore navedenih testova.

Zaključak

Već smo se u uvodu kratko osvrnuli na trenutno stanje P45 baziranih ploča na tržištu. Nakon svega napisanog, imamo vam za ostaviti dojmove i odgovoriti na prije postavljena pitanja.

Prije svega, nešto o Blood Iron modelu. S obzirom na dio tržišta kojem je ovaj model namijenjen, paralelu ćemo povući prvenstveno po pitanju cijene. Usporedimo li Blood Iron P45 sa svojim snažnijim predstavnikom, LP DK P45 modelom, koja ima identičnu cijenu teško je dati preporuku. Ukoliko napravimo usporedbu po pitanju overclockinga za koji su ove ploče prvotno i namijenjene, Blood Iron se driž prilično dobro. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je npr. i jači model LP DK P45 (Plus) model na našem posljednjem testu zakazao. U svim ostalim segmentima, osim overclockinga ne opravdava svoju cijenu. Bilo da se radi o izvedbi Crossfirea, po pitanju layouta, opremljenosti ili hlađenja. Preporučljiva je jedino u slučaju ako u kućištu nemate mjesta za DK.

U slučaju LP UT P45 T2RS, odnosno DFI-jevog najjačeg modela u kategoriji P45 DDR2 ploča, situacija je šarena. Ploča je po pitanju opremljenosti i kvalitete na zavidnoj razini. No, uzmimo u obzir to da je po pitanju OC-a gotovo ravna najslabijem modelu, te da joj se cijena kreće oko nemalih 1800kn (koliko ploča košta u Hrvatskoj), moramo priznati da se za te novce može dobiti puno bolja i zrelija ploča. S druge strane, možda ne tako bitna stavka svima, no i ista dolazi u pitanje kod takve cijene - a to je relativno slaba softverska podrška te siromaan bundle. U rangu od 1200 do 1500kn možete dobiti isto ili čak i bolje, bilo od Asusa ili od Gigabytea. Poznato je da je DFI uvijek imao nešto veće cijene od ostalih proizvodača (u većini slučajeva s razlogom), no mišljenja smo da bi ploča bila puno konkurentnija da je cijenom bliže granici od 1500kn.

Conclusion

First, we will say a few words about cheaper BloodIron model. Regarding the market segment on which this board is aiming, we can`t overlook its higher price. Similar pricing with P45 DK model makes hard for us to recommend BloodIron. Overclocking capabilities are the same, and for us to recommend it over DK model it simply has to be much cheaper. That can be also seen if we look on other segments - layout, bundle, cooling system etc. We think that users will go for BI instead of DK only if they lack space in their case.

UT model is somewhat different story. In terms of build quality and features it is simply great. Oveclocking is definitely not the strongest part, as it performs very similar to BI model. For around very pricy 240 € (in Croatian stores), you can get even better product, so we have to conclude that DFI has to redefine its pricing policy. Counterparts from Gigabyte or Asus come from 160 to 200 €, and bring even better bundle and features. DFI is known for its quality, and therefore a bit bigger price, but for this model to be competitive price has to come closer to 200 € mark.