DFI LANParty DK P45 T2RS Plus & Jr P45 T2RS

Test sistem:

Overclocking i način testiranja

DFI je uvijek slovio kao jedno od najboljih rješenja kad se
radilo o pločama za overclocking. No s tom reputacijom je dolazio i ultra-detaljni
BIOS koji nije bio za svakoga. Ta tvrdnja, rekli bismo najbolje pristaje uz
ploče koje smo testirali. Na prvi pogled, cjenovno pristupačne ploče za svakoga,
uz ime DFI zvuči kao dobitna kombinacija. No stvarnost je malo drugačija.
Tako da ove ploče nisu za svakoga kad se radi o ozbiljnijem overclocku.
Obje ploče su u praksi pomalo ćudljive. Zašto je tome tako? Jednostavan odgovor
bi bio upravo u velikim mogućnostima BIOS-a koje su dvosjekli mač. Ploče smo
imali dva tjedna, i možemo reći da smo tek pri kraju perioda probili led s
njima. Ako se sjećate da smo pisali kako je omjer VTT-a i GTL vrijednosti
najvažniji kod quad core procesora, sad vam možemo reći da ćete se upravo
oko tih vrijednosti najviše igrati ukoliko želite izvući visok, a stabilan
FSB iz ovih ploča. Toj tvrdnji u korist govori i velik broj foruma, uključujući
službeni, i naravno slavni Xtremesystem forum. Pa i na našem forumu smo mogli
vidjeti korisnike u mukama s ovim pločama. Neki nisu uspjeli izvući niti 400MHz,
dok su neki s lakoćom letjeli na preko 600MHz. Dovoljno je reći da je i svjetski
rekord u SuperPi-ju oboren upravo s Plusicom, zahvaljujući svom visoko optimiziranom
memorijskom kontroleru, što se može vidjeti i na našim testovima u usporedbi
s jednim od takmca – Gigabyteovom EP45 Extreme. Jedan od razloga zašto je
toliko šarolikih rezultata možemo tražiti u samim revizijama ploča. Novije
A3 revizije u teoriji idu bolje, no i tu imamo „nepravilnosti“, tj primjera
A2 revizija koje rade glatko. Na kraju balade vam možemo poželjeti sreću sa
svojim primjercima, i podijeliti saznanja koja smo stekli tokom vremena u
druženju s ovim pločama.

DK Plus model smo testirali sa pet sati OCCT-a (mix, CPU, RAM),
te smo uspjeli postići stabilnih 550MHz. Maksimalno FSB koji smo postigli
je bio pomalo razočaravajućih 560MHz.

Junior model smo također testirali sa pet sati OCCT-a tražeći
stabilnost koju smo našli na 490MHz. Za traženje maksimalnog FSB-a smo potezali
i za očajničkim mjerama gašenja jezgri procesora, što nažalost nije pomoglo,
te smo postigli maksimalnih 500MHz.

Kako smo spomenuli, svakako bi bilo poželjno da smo imali mogućnost
testirati ploče nešto dulje, no s obzirom na postignuto, nemogu reći da su
ovo loši rezultati. Pogotovo to nemožemo reći za Junior model. Prisjetimo
se, i dalje se radi o mATX ploči, koja će svojim rezultatima zadovoljiti i
zahtjevnije korisnike. Nažalost prekasno smo dobili testni Q6600, pa ćemo
test izvedbe quad core procesora na ovim pločama vidjeti možda nekom drugom
zgodom.

Za kraj ove sekcije, napisat ćemo vam neke smjernice po pitanju
OC-a ovih ploča:

Prije svega se pobrinite da imate posljednju verziju BIOS-a
na ploči. Prvi BIOS-i su imali velikih problema, no s vremenom su popravljeni.
Posljednje verzije BIOS-a su iz 10. mjeseca (07 za Jr, i 03 za Plus), nadalje,
812 BIOS se pokazao kao prilično dobrom verzijom pa probajte se igrati s verzijama
BIOS-a.
Za početak, tipka F9 za pozivanje dodatnih opcija; u sekciji CPU Features,
onemogućite sve opcije osim Core Multi-Processing.
Za traženje maksimalnog FSB-a, potrebno je podesiti strap na 333MHz, ili još
bolje 400MHz, kako biste opustili latencije i dobili veće frekvencije, (imajte
na umu da time gubite na performansama).

Podesite CPU Clock0 i Clock1 skew na oko 100-200ps za visoki FSB. Kad smo
kod FSB-a, važno je za reći da postoji mogućnost nailaska na FSB rupe na polju
od 400 do 450MHz, ovisno o ploči i nešto više, tako da maksimalnu frekvenciju
probate tražiti ne samo uz manje korake od 5-10-20MHz, nego i po 50-100MHz.

U sekciji DRAM Timing – opciju T2 Dispatch podesite na Disabled, Flex Memory
Mode ostavite na Auto, ukoliko ju stavite na Disabled, memorija će raditi
u Single-Channel modu. Podesite samo prvi set latencija (5-5-5-15), opcionalno
možete ručno opustiti Performance Level na 10-15, i opustiti trFC latenciju
memorije.
U podsekciji DRAM Timinga, Clock Setting Fine Delay, podesite CH1, CH2 i RCOMP
model vrijednosti na 0-0-2 ili 3-3-1.

U sekciji Voltage Control pa smjernica. Nemojte forsirati s naponima. Veće
vrijednosti ne znače nužno veći OC potencijal. S obzirom na velike korake,
nemojte pretjerivati s PLL vrijednostima. 1.55v je dovoljno za većinu egzibicija,
sljedećih 1.75v i previše. U pravilu, idealno je da je PLL napon veći od CPU
vCore napona za otprilike 0.3-0.4v. NB Core Voltage, dakle napon NB-a, dižite
po potrebi, nema potrebe forsirati i ići preko 1.55-1.6v. Poželjno je da imate
aktivno hlađenje NB-a. Nailazimo na najosjetljiviji dio, a to je VTT napon,
te GTL vrijednosti. Potrebno je naći idealan omjer između ovih dviju vrijednosti,
ovdje vam nemožemo previše pomoći, osim da budete strpljivi i da radite sitne
korake. Mi smo postigli stabilnih 550MHz sa VTT-om postavljenim na 1.2v, i
GTL vrijednostima spuštenim na 0.61 (za CPU) odnosno na 0.58 (za NB). I posljednja
stavka, pod nazivom FSB Vref, zna pomoći kod FSB zidova, pokazalo se najboljim
da se opciju drži na 23, 24, 25, 2A ili 2B.
Ploče smo testirali na standardni način. Klasična baterija testova u kombinaciji
sa Intelovim E8400 procesorom na 3.0GHz (333*9), i Crucialovom memoriju na
1066MHz pri CL5. DFI-jeve ploče smo usporedili s Gigabyteovom perjanicom DDR2
ponude, EP45 Extreme pločom.