Layout

Layout je po običaju na većini Lan Party ploča odlično riješen. Konkretno
ovakav dizajn (uz manje izmjene) koriste sve LT/UT ploče još od LP UT P35
T2R ploča. Crni PCB uz UV reaktivne PCI/DIMM utore, kombinirano s pažljivo
riješenim hlađenjem ploče će zaintrigirati svakoga. Krenimo s prostorom oko
socketa.

Očekivano, DFI misli na svoju zahtjevniju publiku tako da je cijeli prostor
primjeren kako za masivnija zračna hlađenja pa tako i za nešto ekstremnija
rješenja. Razlog toj „čistini“ jest korištenje digitalne regulacije napona.
Dakle, ploča koristi Volterra 8-faznu regulaciju napona, koja bi u teoriji
trebala pridonijeti stabilnosti čitavog sustava bilo pri 24/7 radu ili pri
žešćem overclockiranju. S obzirom na konkurenciju i od DFI-ja sam očekivao
dvofaznu regulaciju napona za NB i memoriju, no ipak ništa po tom pitanju.
Kad smo kod napajanja, spomenuo bih da je ploča opremljena sa pet 3-pinskih
te jednim 4-pinskim konektorom, a tu su naravno i standardni 8-pinski EPS
te 24-pinski ATX naponski konektori. U području PCI slotova na ploči se nalaze
dva četiri pinska floppy konektora koji su tu kao dodatna snaga u slučaju
korištenja Crossfirea.

S desne strane vidimo četiri 240-pinska DDR3 DIMM utora. Još od P35 T2R ploča,
DFI nudi 3 PCI-E x16 utora kao i 3 PCI utora, što je dobro, na pri pogled.
Ono što je važno za spomenuti jest to da je u priručniku krivo navedeno to
da je posljednji PCI-E x16 utor pune propusnosti. Stvarnost je drukčija. Tako
da vam punu propusnost nose prvi i treći PCI-E x16 2.0 utori. Kad se sve zbroji
i oduzme, korištenjem Crossfirea ostajete bez oba PCI utora. Što je zamijećeno
prije, još je ovdje, a to je heatpipe koji prolazi preko rupe za fiksiranje
ploče. S obzirom da je nemoguće drukčije riješiti hlađenje, i to da jedan
vijak nije krucijalan za stabilnost ploče u kućištu, nebih ovo uzimao kao
neki minus. Ono što je lijepo za vidjeti da nema konflikata između prvog PCI-E
i DIMM utora, tako da je zamjena memorije lakša nego prije.

Kako je sve podređeno dobrom razmještaju, tako su i utori za proširenja postavljeni
na samim rubovima ploče. IDE na desnom, dok je floppy na malo nezgodnijem
mjestu pri desnom donjem rubu ploče. Uvijek je lijepo vidjeti SATA utore postavljene
pod 90 stupnjeva tako postavljenih radi lakšeg razmještaja kablova u kućištu,
od njih osam, šest se nalaze na Intelovom ICH9R kontroleru, dok se druga
dva nalaze na JMicron-ovom JMB363 kontroleru. Potonji je ujedno namijenjen
i za spajanje na već spomenuti IDE kanal.

Od internih I/O utora ovdje imamo štošta za vidjeti. S lijeve strane imamo
FireWire, IrDa, te COM-port pin-outove, dok s desne strane imamo tri seta
USB-port pin-outa. S obzirom na to, šteta je što ploča takvog kalibra ne dolazi
niti sa jednim PCI bracketom s USB/FireWire konektorima. Za kraj tu su i standardni
front panel konektori označeni bojama radi lakšeg snalaženja.

Od čipovlja s lijeve strane imamo dva Marvellova čipa koji se brinu za mrežne
komponente, VIA-in VT6307 čip namijenjen za FireWire sposobnosti, te ITE IT8718F
kontroler koji omogućuje HW Monitoring ploči tj. upravljanje npr. ventilatorima.
Na samoj sredini ploče se nalazi ITE-ov generator takta naziva ICS9LPRS918JKL
(da ne tražite po SetFSB-u : ) ) S desne strane se nalazi BIOS u socketu.
Dakle, radi se o BIOS čipu koji se ručno može izvaditi i zamijeniti drugim
ukoliko flashanje pođe po zlu. Tu je i dobra stara baterija koja je na pomalo
nedostupnom mjestu ukoliko koristite dual slot kartice. Plus je taj što je
u blizini jumper za pražnjenje CMOS-a. Za takvu ploču je minus što nema tipku
za dotičnu funkciju. A kad smo kod tipaka, tu su dvije – za paljenje računala
te reset istog. Izgled istih je pomalo jeftin, a ni korištenje istih nije
ugodan, pogotovo u slučaju CCMOS-a. Inače, pražnjenje CMOS-a je moguće obaviti
putem vađenja baterije, jumpera te pritiskom tipaka za paljenje i reset, zajedno,
na 5 sekundi. Za kraj, tu je ugrađeni zvučnik na ploči, koji je moguće isključiti
putem obližnjeg jumpera, te dvoznamenkasti digitalni LED display koji služi
za dijagnostiku ploče pri samom bootu.

Na kraju ćemo samo spomenuti i već prikazani stražnji I/O panel. S obzirom
na hlađenje na prvi pogled uočavamo veliku rupetinu koja je tu zbog Flame-Freezera.
Dakle, ploča dolazi bez LPT i COM portova. Tu su standardna dva PS/2 konektora,
šest USB portova, jedan FireWire port, te dva gigabitna LAN konektora.

 

Hlađenje

Obje testirane ploče, kao što smo već rekli dolaze sa X48 čipsetom. Za razliku
od mainstream čipseta (P35 i P45), high-end X38/X48 čipseti dolaze sa IHS-om
preko jezgre, radi poboljšanja hlađenja istog. X48-T3RS ima kompleksnije hlađenje
pa ćemo se više zadržati na toj ploči. Kako se radi o nesvakidašnjem hlađenju,
ovo svakako zaslužuje jedan veći osvrt, s obzirom na to koliko je pažnje posvećeno
izvedbi istog. Kako i na samoj kutiji to DFI ponosno ističe za ovo rješenje
je zaslužan Thermalright. Sistem hlađenja se sastoji od više (odvojivih) dijelova,
koji su za ploču pričvršćeni vijcima, što je svakako bolje rješenje od plastičnih
push-pinova. Na SB-u se nalazi sitan low-profile pasivni blok koji se heatpipeom
spaja na bazu NB-a. Zašto „bazu“? Iz razloga što se hlađenje NB-a sastoji
od dva dijela. Od baze koja je fiksirana i kroz koju prolaze heatpipeovi,
te od manjeg pasivnog bloka koji je pričvršćen pomoću kopče, tako da se lako
može skinuti. Možda se pitate zašto je to tako izvedeno, pa evo i odgovora.
Unatoč tome što stock hlađenje svoj posao odrađuje i više nego dobro, u slučaju
ekstremnijih voltaža upućenih čipsetu, sve se naravno više grije. Tako da
umjesto tvorničkog pasivca na bazu NB-a možete montirati bilo predviđeni Thermalright
HR-05, bilo blok za vodeno hlađenje. Sve zajedno je izvedeno prilično dobro.
Krenimo dalje, iz baze polaze dva heatpipea u masivni blok na regulaciji napona.
Ako ste mislili da je to sve, varate se. Za hlađenje regulacije napona, DFI
je dodao još jedan blok, čiji je naziv Flame Freezer. Sam blok je veličine
HR-05 IFX-a, te se pomoću metalne pločice i vijeka lako spaja na postojeći
blok na ploči. A ispod ploče, (regulacije napona), je postavljena aluminijska
pločica (82x23mm) da ne bi došlo do izvijanja ploče.

Što je za reći o praktičkoj izvedni hlađenja? Prije „testiranja“ hlađenja
(Prime trajanja 10min), podigli smo voltažu NB-a na ~1.65v kako bi se cijela
stvar što više ugrijala. Sa stock hlađenjem ploče, idle temperatura regulacije
napona bila je 34°C, a load 36°C. S druge strane, idle temperatura čipseta
je bila 42°C, dok je load iznosio 47°C. Dodavanjem Flame Freezera na blok
regulacije napona, i HR-05 na bazu NB-a, temperature su se naravno smanjile.
Idle regulacije napona je bio 31°C, a load 33°C, dok je idle čipseta iznosio
36°C, a load 39°C. Kako vidimo, solidan pad temperature, no mišljenja smo
da je dodatno hlađenje potrebno upravo u slučaju većih voltaža čipseta i loada
procesora, što je ovdje i bilo prisutno.

Software

Kod ovakvih ploča ali i općenito skupljih, očekujete da ćete za gotovo dvije
tisuće kuna dobiti sve što će vam ikad trebati. Ovdje prvenstveno pričamo
o softverskoj podršcim, koja je u slučaju ovih ploča zbilja siromašna. U paketu
sje stigao ni manje ni više nego jedan jedini CD s driverima. Na dotičnom
se nalaze driveri za ploču i grafičku. S obzirom da se radi o DFI-ju i LT,
UT serijama, tu je ClockGen, koji se usput budi rečeno ne razvija već namanje
dvije godine pa a shodno tome ni generator takta koji ova ploča koristi, naravno
nije podržan. Da se popravi dojam ubačen je prosječni ITE-ov Smart Guardian.
Program namijenjen za dijagnostiku te softversku regulaciju ventilatora na
ploči. Sve u svemu, s obzirom na cijenu ploče, i ponajviše s obzirom na konkurenciju
zbilja slabo.

BIOS

BIOS DFI-jevih ploča je uvijek bio na dobrom glasu među krugovima entuzijasta.
Bogati su opcijama detaljnog podešavanja memorije, regulacije napona te naravno
velikodušnim izborom voltaža. Ako ste mislili da je DFI-jev BIOS na starijim
P35/X38 pločama dio detaljan, razmislite opet. DFI je otišao još jedan korak
naprijed i po tom pitanju. S obzirom da ploča dolazi s Awardovim BIOS-om,
okruženje je više manje svima poznato, tako da ćemo se zadržati na samo jednoj,
ali i najvažnijoj, sekciji za overclocking, pod nazivom Genie BIOS.

Genie BIOS – dio sa dvije podsekcije koje ćemo kasnije objasniti.
Ovdje imamo mogućnost podešavanja množitelja, brzine sabirnice, memorijskih
djelitelja te PCI-E slot konfiguracije.

CPU Features – kako i samo ime govori, dio u kojem određujemo
parametre rada procesora. Ovdje možemo paliti i gasiti jezgri procesora. Tu
su dakako i opcije za štednju energije (C1E te EIST). Te posljednja opcija
ukoliko imate Conroe ili Penryn procesore, tu je opcija i omogućavanja virtualizacijeske
tehnologije.

DRAM Timing – Jedan od razloga počemu je DFI postao tako
poznat, jest njihov BIOS, a ovo je jedna od najopširnijih sekcija BIOS-a.
Ovdje uz osnovne i sekundarne latencije uz detaljne opcije možete ostvariti
sve što vam je potrebno za veći memorijski protok. S obzirom da se u ovako
detaljnom BIOS-u neće snaći svi, spomenut ćemo samo par opcija. Dakle, tu
su tri opcije Enhance Data Transmitting, te Enhance Adressing čijim je opcijama
moguće zatezati i otpuštati memorijske postavke. Tu je i još jedna opcija
pod nazivom T2 Dispatch koju je potrebno držati na Disable ukoliko tražite
maksimalne frekvencije svojih komponenti. S druge strane, za 24/7 rad, dotičnu
opciju možete i omogućiti kako bi dobili veće performanse. Tu je još jedna
sekcija s kojom nebih išli u dubinu, pod nazivom Clock Setting Fine Delay
u kojoj se nalaze dodatne opcije podešavanja memorije u raznoraznim profilima
ovisno o tome koju memoriju (čipove) imate.

Voltage Settings – kako ime same govori, sekcija u kojoj
imamo opciju podešavanja svih komponenti potrebnih za postizanje viskih frekvencija,
a to su sljedeće:

CPU VID Control: voltažu na DFI-jevim pločama se može mijenjati
pomoću dva načina. A to je VID Controlom koji vam dopušta mijenjanje osnovne
voltaže procesora u rasponu od 0.9v pa sve do 1.6v u inkrementu od 0.025v.

CPU VID Special Add: kako smo spomenuli gore, ovo je drugi
način dodavanja napona procesoru. Dakle, uz prije postavljen napon preko VID
Controla, finijim podešavanjem možemo dizati frekvenciju u postotcima. U rasponu
od 100.23% pa sve do 130.00%. Dakle, osnovna voltaža + Special Add vam daju
velikih 2.08v (1.6v + 130%). Također, ova opcija se pojavljuje tek nakon postavljenih
1.2v u VID Controlu.

DRAM Voltage Control: ovdje se mijenja napon dostupnih napona
za memoriju. Očekivano, dostupni naponi ne razočaravaju. DFI dopušta undervoltanje
memorije tako da sa tvorničkih 1.8v možemo spustiti napone sve do 1.208v i
dići ih sve do 3.040v. Inkrementi kako napona memorije, tako i napona NB/SB-a
i ostalih komponenti su nepravilni, iz nekog, samo DFI-ju poznatom, razloga.

SB Core/CPU PLL Voltage: defaultni napon je 1.51v
a moguće ga je dići do 2.38v. Opcija koju je potrebno dizati kako bi se dobilo
na stabilnosti pri većim frekvencijama FSB-a. Prevelika voltaža dotične stavke
može značiti smrt za vaš procesor ukoliko se pretjeruje. Za 65nm procesore
se ne preporučaju veći naponi od 1.64v. Dok se za 45nm procesore preporučuju
i manje vrijednosti, tj i sama stock vrijednost za 24/7 rad i tek nešto veći
napon za velike frekvencije.

NB Core Voltage: napon northbridgea možete mijenjati
sa defaultnih 1.265v pa sve do velikih 2.040v. Pri traženju maksimalne
frekvencije sa E8400 procesorom, sve preko 1.65v nije imalo smisla. S druge
strane za stabilnih 500MHz, NB je ipak tražio oko 1.6v. Također dizanjem dotične
stavke za rezultat ima veće zagrijavanje NB-a, pa je poželjno srediti aktivno,
ili neko bolje pasivno hlađenje istog.

CPU VTT Voltage: Ovisno o procesoru stock napon ove stavke
će iznositi 1.1v do 1.5v (za 45nm) ili 1.2v do 1.5v (za 65nm). Quad Core procesori
inače više vole i zapravo imaju više koristi od dotične opcije, barem iz našeg
iskustva, za razliku od dualaca na kojima nismo primjetili pomaka dizanjem
preko 1.4v.

Tu je i opcija Vcore Droop Control koja služi kako joj i
ime govori, za smanjenje pada napona procesora. Clockgen Voltage Control,
po defaultu radi na 3.45v. Inače mijenjati tu opciju i nema nekog
većeg smisla, osim ako ganjate velike frekvencije FSB-a. Konkretno kako smo
se mi vrtili oko 500MHz, i nije bila od neke pomoći.

Sve dalje, sve češća opcija u opremljenijim BIOS-ima, radi se naravno o GTL
postavkama. Opcija koja dosta zna utjecati ne samo na maksimalnu krajnju frekvenciju
procesora nego i stabilnost istog . Inače je to osjetljiva opcija povezana
sa postavljenim CPU VTT-om te ima velikog utjecaja u većini slučajeva kod
overclockinga Quad Core procesora. Ako radite s dualcima
dotična opcija nema nekog većeg smisla.

I na kraju, za spomenuti je i vrlo korisna postavka a to je CMOS
Reloaded. Dakle, radi se o opciji spremanja profila. Moguće se spremiti
do pet profila. Iznimno korisno kod OC-a, tj kod pražnjenja BIOS-a, čime biste
inače morali raditi sve ispočetka.