DFI X48-T2R & X48-T3RS – DDR2 vs. DDR3

Layout

Layout je po običaju na većini Lan Party ploča odlično riješen. Konkretno ovakav dizajn (uz manje izmjene) koriste sve LT/UT ploče još od LP UT P35 T2R ploča. Crni PCB uz UV reaktivne PCI/DIMM utore, kombinirano s pažljivo riješenim hlađenjem ploče će zaintrigirati svakoga. Krenimo s prostorom oko socketa.

Očekivano, DFI misli na svoju zahtjevniju publiku tako da je cijeli prostor primjeren kako za masivnija zračna hlađenja pa tako i za nešto ekstremnija rješenja. Razlog toj „čistini“ jest korištenje digitalne regulacije napona. Dakle, ploča koristi Volterra 8-faznu regulaciju napona, koja bi u teoriji trebala pridonijeti stabilnosti čitavog sustava bilo pri 24/7 radu ili pri žešćem overclockiranju. S obzirom na konkurenciju i od DFI-ja sam očekivao dvofaznu regulaciju napona za NB i memoriju, no ipak ništa po tom pitanju. Kad smo kod napajanja, spomenuo bih da je ploča opremljena sa pet 3-pinskih te jednim 4-pinskim konektorom, a tu su naravno i standardni 8-pinski EPS te 24-pinski ATX naponski konektori. U području PCI slotova na ploči se nalaze dva četiri pinska floppy konektora koji su tu kao dodatna snaga u slučaju korištenja Crossfirea.

S desne strane vidimo četiri 240-pinska DDR3 DIMM utora. Još od P35 T2R ploča, DFI nudi 3 PCI-E x16 utora kao i 3 PCI utora, što je dobro, na pri pogled. Ono što je važno za spomenuti jest to da je u priručniku krivo navedeno to da je posljednji PCI-E x16 utor pune propusnosti. Stvarnost je drukčija. Tako da vam punu propusnost nose prvi i treći PCI-E x16 2.0 utori. Kad se sve zbroji i oduzme, korištenjem Crossfirea ostajete bez oba PCI utora. Što je zamijećeno prije, još je ovdje, a to je heatpipe koji prolazi preko rupe za fiksiranje ploče. S obzirom da je nemoguće drukčije riješiti hlađenje, i to da jedan vijak nije krucijalan za stabilnost ploče u kućištu, nebih ovo uzimao kao neki minus. Ono što je lijepo za vidjeti da nema konflikata između prvog PCI-E i DIMM utora, tako da je zamjena memorije lakša nego prije.

Kako je sve podređeno dobrom razmještaju, tako su i utori za proširenja postavljeni na samim rubovima ploče. IDE na desnom, dok je floppy na malo nezgodnijem mjestu pri desnom donjem rubu ploče. Uvijek je lijepo vidjeti SATA utore postavljene pod 90 stupnjeva tako postavljenih radi lakšeg razmještaja kablova u kućištu, od njih osam, šest se nalaze na Intelovom ICH9R kontroleru, dok se druga dva nalaze na JMicron-ovom JMB363 kontroleru. Potonji je ujedno namijenjen i za spajanje na već spomenuti IDE kanal.

Od internih I/O utora ovdje imamo štošta za vidjeti. S lijeve strane imamo FireWire, IrDa, te COM-port pin-outove, dok s desne strane imamo tri seta USB-port pin-outa. S obzirom na to, šteta je što ploča takvog kalibra ne dolazi niti sa jednim PCI bracketom s USB/FireWire konektorima. Za kraj tu su i standardni front panel konektori označeni bojama radi lakšeg snalaženja.

Od čipovlja s lijeve strane imamo dva Marvellova čipa koji se brinu za mrežne komponente, VIA-in VT6307 čip namijenjen za FireWire sposobnosti, te ITE IT8718F kontroler koji omogućuje HW Monitoring ploči tj. upravljanje npr. ventilatorima. Na samoj sredini ploče se nalazi ITE-ov generator takta naziva ICS9LPRS918JKL (da ne tražite po SetFSB-u : ) ) S desne strane se nalazi BIOS u socketu. Dakle, radi se o BIOS čipu koji se ručno može izvaditi i zamijeniti drugim ukoliko flashanje pođe po zlu. Tu je i dobra stara baterija koja je na pomalo nedostupnom mjestu ukoliko koristite dual slot kartice. Plus je taj što je u blizini jumper za pražnjenje CMOS-a. Za takvu ploču je minus što nema tipku za dotičnu funkciju. A kad smo kod tipaka, tu su dvije – za paljenje računala te reset istog. Izgled istih je pomalo jeftin, a ni korištenje istih nije ugodan, pogotovo u slučaju CCMOS-a. Inače, pražnjenje CMOS-a je moguće obaviti putem vađenja baterije, jumpera te pritiskom tipaka za paljenje i reset, zajedno, na 5 sekundi. Za kraj, tu je ugrađeni zvučnik na ploči, koji je moguće isključiti putem obližnjeg jumpera, te dvoznamenkasti digitalni LED display koji služi za dijagnostiku ploče pri samom bootu.

Na kraju ćemo samo spomenuti i već prikazani stražnji I/O panel. S obzirom na hlađenje na prvi pogled uočavamo veliku rupetinu koja je tu zbog Flame-Freezera. Dakle, ploča dolazi bez LPT i COM portova. Tu su standardna dva PS/2 konektora, šest USB portova, jedan FireWire port, te dva gigabitna LAN konektora.

 

Hlađenje

Obje testirane ploče, kao što smo već rekli dolaze sa X48 čipsetom. Za razliku od mainstream čipseta (P35 i P45), high-end X38/X48 čipseti dolaze sa IHS-om preko jezgre, radi poboljšanja hlađenja istog. X48-T3RS ima kompleksnije hlađenje pa ćemo se više zadržati na toj ploči. Kako se radi o nesvakidašnjem hlađenju, ovo svakako zaslužuje jedan veći osvrt, s obzirom na to koliko je pažnje posvećeno izvedbi istog. Kako i na samoj kutiji to DFI ponosno ističe za ovo rješenje je zaslužan Thermalright. Sistem hlađenja se sastoji od više (odvojivih) dijelova, koji su za ploču pričvršćeni vijcima, što je svakako bolje rješenje od plastičnih push-pinova. Na SB-u se nalazi sitan low-profile pasivni blok koji se heatpipeom spaja na bazu NB-a. Zašto „bazu“? Iz razloga što se hlađenje NB-a sastoji od dva dijela. Od baze koja je fiksirana i kroz koju prolaze heatpipeovi, te od manjeg pasivnog bloka koji je pričvršćen pomoću kopče, tako da se lako može skinuti. Možda se pitate zašto je to tako izvedeno, pa evo i odgovora. Unatoč tome što stock hlađenje svoj posao odrađuje i više nego dobro, u slučaju ekstremnijih voltaža upućenih čipsetu, sve se naravno više grije. Tako da umjesto tvorničkog pasivca na bazu NB-a možete montirati bilo predviđeni Thermalright HR-05, bilo blok za vodeno hlađenje. Sve zajedno je izvedeno prilično dobro. Krenimo dalje, iz baze polaze dva heatpipea u masivni blok na regulaciji napona. Ako ste mislili da je to sve, varate se. Za hlađenje regulacije napona, DFI je dodao još jedan blok, čiji je naziv Flame Freezer. Sam blok je veličine HR-05 IFX-a, te se pomoću metalne pločice i vijeka lako spaja na postojeći blok na ploči. A ispod ploče, (regulacije napona), je postavljena aluminijska pločica (82x23mm) da ne bi došlo do izvijanja ploče.

Što je za reći o praktičkoj izvedni hlađenja? Prije „testiranja“ hlađenja (Prime trajanja 10min), podigli smo voltažu NB-a na ~1.65v kako bi se cijela stvar što više ugrijala. Sa stock hlađenjem ploče, idle temperatura regulacije napona bila je 34°C, a load 36°C. S druge strane, idle temperatura čipseta je bila 42°C, dok je load iznosio 47°C. Dodavanjem Flame Freezera na blok regulacije napona, i HR-05 na bazu NB-a, temperature su se naravno smanjile. Idle regulacije napona je bio 31°C, a load 33°C, dok je idle čipseta iznosio 36°C, a load 39°C. Kako vidimo, solidan pad temperature, no mišljenja smo da je dodatno hlađenje potrebno upravo u slučaju većih voltaža čipseta i loada procesora, što je ovdje i bilo prisutno.

Software

Kod ovakvih ploča ali i općenito skupljih, očekujete da ćete za gotovo dvije tisuće kuna dobiti sve što će vam ikad trebati. Ovdje prvenstveno pričamo o softverskoj podršcim, koja je u slučaju ovih ploča zbilja siromašna. U paketu sje stigao ni manje ni više nego jedan jedini CD s driverima. Na dotičnom se nalaze driveri za ploču i grafičku. S obzirom da se radi o DFI-ju i LT, UT serijama, tu je ClockGen, koji se usput budi rečeno ne razvija već namanje dvije godine pa a shodno tome ni generator takta koji ova ploča koristi, naravno nije podržan. Da se popravi dojam ubačen je prosječni ITE-ov Smart Guardian. Program namijenjen za dijagnostiku te softversku regulaciju ventilatora na ploči. Sve u svemu, s obzirom na cijenu ploče, i ponajviše s obzirom na konkurenciju zbilja slabo.

BIOS

BIOS DFI-jevih ploča je uvijek bio na dobrom glasu među krugovima entuzijasta. Bogati su opcijama detaljnog podešavanja memorije, regulacije napona te naravno velikodušnim izborom voltaža. Ako ste mislili da je DFI-jev BIOS na starijim P35/X38 pločama dio detaljan, razmislite opet. DFI je otišao još jedan korak naprijed i po tom pitanju. S obzirom da ploča dolazi s Awardovim BIOS-om, okruženje je više manje svima poznato, tako da ćemo se zadržati na samo jednoj, ali i najvažnijoj, sekciji za overclocking, pod nazivom Genie BIOS.

Genie BIOS – dio sa dvije podsekcije koje ćemo kasnije objasniti. Ovdje imamo mogućnost podešavanja množitelja, brzine sabirnice, memorijskih djelitelja te PCI-E slot konfiguracije.

CPU Features – kako i samo ime govori, dio u kojem određujemo parametre rada procesora. Ovdje možemo paliti i gasiti jezgri procesora. Tu su dakako i opcije za štednju energije (C1E te EIST). Te posljednja opcija ukoliko imate Conroe ili Penryn procesore, tu je opcija i omogućavanja virtualizacijeske tehnologije.

DRAM Timing - Jedan od razloga počemu je DFI postao tako poznat, jest njihov BIOS, a ovo je jedna od najopširnijih sekcija BIOS-a. Ovdje uz osnovne i sekundarne latencije uz detaljne opcije možete ostvariti sve što vam je potrebno za veći memorijski protok. S obzirom da se u ovako detaljnom BIOS-u neće snaći svi, spomenut ćemo samo par opcija. Dakle, tu su tri opcije Enhance Data Transmitting, te Enhance Adressing čijim je opcijama moguće zatezati i otpuštati memorijske postavke. Tu je i još jedna opcija pod nazivom T2 Dispatch koju je potrebno držati na Disable ukoliko tražite maksimalne frekvencije svojih komponenti. S druge strane, za 24/7 rad, dotičnu opciju možete i omogućiti kako bi dobili veće performanse. Tu je još jedna sekcija s kojom nebih išli u dubinu, pod nazivom Clock Setting Fine Delay u kojoj se nalaze dodatne opcije podešavanja memorije u raznoraznim profilima ovisno o tome koju memoriju (čipove) imate.

Voltage Settings – kako ime same govori, sekcija u kojoj imamo opciju podešavanja svih komponenti potrebnih za postizanje viskih frekvencija, a to su sljedeće:

CPU VID Control: voltažu na DFI-jevim pločama se može mijenjati pomoću dva načina. A to je VID Controlom koji vam dopušta mijenjanje osnovne voltaže procesora u rasponu od 0.9v pa sve do 1.6v u inkrementu od 0.025v.

CPU VID Special Add: kako smo spomenuli gore, ovo je drugi način dodavanja napona procesoru. Dakle, uz prije postavljen napon preko VID Controla, finijim podešavanjem možemo dizati frekvenciju u postotcima. U rasponu od 100.23% pa sve do 130.00%. Dakle, osnovna voltaža + Special Add vam daju velikih 2.08v (1.6v + 130%). Također, ova opcija se pojavljuje tek nakon postavljenih 1.2v u VID Controlu.

DRAM Voltage Control: ovdje se mijenja napon dostupnih napona za memoriju. Očekivano, dostupni naponi ne razočaravaju. DFI dopušta undervoltanje memorije tako da sa tvorničkih 1.8v možemo spustiti napone sve do 1.208v i dići ih sve do 3.040v. Inkrementi kako napona memorije, tako i napona NB/SB-a i ostalih komponenti su nepravilni, iz nekog, samo DFI-ju poznatom, razloga.

SB Core/CPU PLL Voltage: defaultni napon je 1.51v a moguće ga je dići do 2.38v. Opcija koju je potrebno dizati kako bi se dobilo na stabilnosti pri većim frekvencijama FSB-a. Prevelika voltaža dotične stavke može značiti smrt za vaš procesor ukoliko se pretjeruje. Za 65nm procesore se ne preporučaju veći naponi od 1.64v. Dok se za 45nm procesore preporučuju i manje vrijednosti, tj i sama stock vrijednost za 24/7 rad i tek nešto veći napon za velike frekvencije.

NB Core Voltage: napon northbridgea možete mijenjati sa defaultnih 1.265v pa sve do velikih 2.040v. Pri traženju maksimalne frekvencije sa E8400 procesorom, sve preko 1.65v nije imalo smisla. S druge strane za stabilnih 500MHz, NB je ipak tražio oko 1.6v. Također dizanjem dotične stavke za rezultat ima veće zagrijavanje NB-a, pa je poželjno srediti aktivno, ili neko bolje pasivno hlađenje istog.

CPU VTT Voltage: Ovisno o procesoru stock napon ove stavke će iznositi 1.1v do 1.5v (za 45nm) ili 1.2v do 1.5v (za 65nm). Quad Core procesori inače više vole i zapravo imaju više koristi od dotične opcije, barem iz našeg iskustva, za razliku od dualaca na kojima nismo primjetili pomaka dizanjem preko 1.4v.

Tu je i opcija Vcore Droop Control koja služi kako joj i ime govori, za smanjenje pada napona procesora. Clockgen Voltage Control, po defaultu radi na 3.45v. Inače mijenjati tu opciju i nema nekog većeg smisla, osim ako ganjate velike frekvencije FSB-a. Konkretno kako smo se mi vrtili oko 500MHz, i nije bila od neke pomoći.

Sve dalje, sve češća opcija u opremljenijim BIOS-ima, radi se naravno o GTL postavkama. Opcija koja dosta zna utjecati ne samo na maksimalnu krajnju frekvenciju procesora nego i stabilnost istog . Inače je to osjetljiva opcija povezana sa postavljenim CPU VTT-om te ima velikog utjecaja u većini slučajeva kod overclockinga Quad Core procesora. Ako radite s dualcima dotična opcija nema nekog većeg smisla.

I na kraju, za spomenuti je i vrlo korisna postavka a to je CMOS Reloaded. Dakle, radi se o opciji spremanja profila. Moguće se spremiti do pet profila. Iznimno korisno kod OC-a, tj kod pražnjenja BIOS-a, čime biste inače morali raditi sve ispočetka.

PC Mark 2005
Memory test
DDR3 1800MHz CL9 7953    DDR2 1200MHz CL5 7924    DDR3 1600MHz CL7 7772    DDR2 1066MHz CL4 7603    DDR3 1333MHz CL6 7586    DDR2 800MHz CL3 7409    74 00 75 00 76 00 77 00 78 00 79 00 80 00

PCMark očekivano profitira od same brzine memorije, tako da tu DDR3 odnosi pobjedu unatoč dosta opuštenim latencijama.

Everest MEM
Read (MB/s)
DDR2 1200MHz CL5 9494    DDR3 1600MHz CL7 9239    DDR3 1800MHz CL9 9000    DDR3 1333MHz CL6 8791    DDR2 1066MHz CL4 8259    DDR2 800MHz CL3 7733    77 00 80 00 83 00 86 00 89 00 92 00 95 00
Write (MB/s)
DDR3 1800MHz CL9 8580    DDR2 800MHz CL3 8541    DDR2 1200MHz CL5 8527    DDR3 1600MHz CL7 8524    DDR2 1066MHz CL4 8522    DDR3 1333MHz CL6 8509    85 00 85 20 85 40 85 60 85 80
Copy (MS/s)
DDR3 1800MHz CL9 9400    DDR3 1333MHz CL6 8419    DDR2 1200MHz CL5 8418    DDR3 1600MHz CL7 8330    DDR2 1066MHz CL4 7939    DDR2 800MHz CL3 7629    70 00 75 00 80 00 85 00 90 00 95 00

U Everestu vidimo šarolike rezultate. U čitanju se DDR2 memorija pokazala kao nijansu brža, dok je u kopiranju, s druge strane, DDR3 memorija pokazala što može. Write je više manje sličan, s obzirom da se ipak radi o istoj brzini sabirnice.

7-Zip
Score (MIPS)
DDR2 1200MHz CL5 7012    DDR3 1800MHz CL9 6969    DDR3 1600MHz CL7 6953    DDR2 800MHz CL3 6946    DDR2 1066MHz CL4 6884    DDR3 1333MHz CL6 6845    68 20 68 60 69 00 69 40 69 80 70 20

Slično kao i u prvom testu Everesta, DDR2 na 1200MHz je odnio pobjedu, dok mu je odmah za leđima u par bodova i 1900MHz DDR3.

WinRAR
Time (s)
DDR2 1200MHz CL5 54    DDR3 1800MHz CL9 56    DDR3 1600MHz CL7 57    DDR2 800MHz CL3 59    DDR3 1333MHz CL6 59    DDR2 1066MHz CL4 59    5 0 5 2 5 4 5 6 5 8 6 0

WinRar više voli nešto stegnutije latencije, tako da se i u ovom testu DDR2 pokazao kao vodeći, također tu možemo vidjeti male razlike izmedu DDR2 i DDR3 memorije, unatoč frekvencijama.

Super Pi 1M
Time (s)
DDR3 1800MHz CL9 12,843    DDR3 1333MHz CL6 12,844    DDR3 1600MHz CL7 12,953    DDR2 1200MHz CL5 12,953    DDR2 1066MHz CL4 12,984    DDR2 800MHz CL3 13,094    12 ,8 12 ,85 12 ,9 12 ,95 1 3 13 ,05 13 ,1

Ovdje zaista imamo mješovitih rezultata, no čini se da osjetljivi Super Pi iskorištava sve što mu se nudi, tako da se unatoč labavim latencijama, na prvom mjestu nalazi brzi DDR3.

PiFast
Time (s)
DDR3 1600MHz CL7 25,72    DDR2 1200MHz CL5 25,83    DDR2 1066MHz CL4 25,97    DDR3 1800MHz CL9 26,02    DDR3 1333MHz CL6 26,03    DDR2 800MHz CL3 26,77    2 5 25 ,5 2 6 26 ,5 2 7

PiFastu čini se odgovara zlatna sredina DDR3 memorije, dakle 1600MHz CL7, odmah iza njega je DDR2 u CL4 i CL5 izvedbi, dok se brzih 1900MHz izgubilo u magli.

wPrime 32M
Time (s)
DDR3 1333MHz CL6 22,093    DDR3 1800MHz CL9 22,265    DDR2 1200MHz CL5 22,422    DDR2 1066MHz CL4 22,579    DDR2 800MHz CL3 22,64    DDR3 1600MHz CL7 22,656    2 2 22 ,1 22 ,2 22 ,3 22 ,4 22 ,5 22 ,6 22 ,7

Neočekivano, stegnuti DDR3 na 1333MHz je odgovaralo wPrimeu, odmah iza njega se nalazi i 1900MHz CL9. Ako bolje pogledate grafove vidjet ćete koliko su rezultati izmedu te dvije kombinacije vrlo slični kroz sve testove.

Za ovaj test smo se odlučili čisto iz razloga da vidimo kako se DDR3 drži na nižim frekvencijama u usporedbi sa relativno visokim taktom kod DDR2 memorije.

 

PC Mark 2005
Memory test
DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 7924    DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 7581    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 6460    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 6287      0 20 00 40 00 60 00 80 00

U PCMarku se očigledno može vidjeti kako DDR2 jednostavno dominira kroz testove, ne dajući šanse „sporoj“ DDR3 memoriji.

Everest MEM
Read (MB/s)
DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 9494    DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 8122    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 7498    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 6945      0 20 00 40 00 60 00 80 00 100 00
Write (MB/s)
DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 8527    DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 8511    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 7095    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 7014      0 43 00 86 00
Copy (MS/s)
DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 8418    DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 8339    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 6944    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 6478      0 30 00 60 00 90 00

U Everestovom testu čitanja se očituje drastična razlika između DDR3 i DDR2 memorije u korist potonje, naravno. Pisanje je standardno isto, s obzirom da se radi o istoj frekvenciji sabirnice. U kopiranju se očituje manja razlika, no opet je pobjeda na strani DDR2 memorije.

7-Zip
Score (MIPS)
DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 7012    DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 6977    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 5796    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 5694      0 18 00 36 00 54 00 72 00

U 7-zipu se za razliku od gornja dva testa ne zamjećuje neka veća razlika izmedu memorija.

WinRAR
Time (s)
DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 54    DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 58    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 68    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 71      0 2 0 4 0 6 0 8 0

WinRar čini se se više "voli" DDR", te je razlika osjetna - čak 4 sekunde u korist DDR2 memorije.

Super Pi 1M
Time (s)
DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 12,89    DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 12,953    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 15,64    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 15,656      0   4   8 1 2 1 6

Super Pi sa druge starne više voli DDR3 memoriju, tako da je ista odnijela pobjedu na 1200MHz. S druge strane na 1066MHz prednost se vraća DDR2 memoriji, što nam očigledno govori kako DDR3 bolje radi na većim frekvencijama.

PiFast
Time (s)
DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 25,83    DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 25,98    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 31,09    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 31,33      0   8 1 6 2 4 3 2

Slično kao i u slučaju 7-Zipa, razlike izmedu memorija u PiFastu je nezamjetna, no krunu opet odnosi DDR2 memorija.

wPrime 32M
Time (s)
DFI X48-T3RS @ 3.6GHz (DDR3 1200MHz CL5) 21,953    DFI X48-T2R @ 3.6GHz (DDR2 1200MHz CL5) 22,422    DFI X48-T2R @ 3GHz (DDR2 1066MHz CL5) 26,579    DFI X48-T3RS @ 3GHz (DDR3 1066MHz CL5) 26,734      0   7 1 4 2 1 2 8

 Gotovo identična situacija kao u slučaju Super Pi testa, DDR3 na većoj frekvenciji odnosi osjetnu pobjedu, dok na nižim frekvencijama ponovno gubi od DDR2 memorije.

Zaključak

Ovaj puta smo se družili sa DFI-jevim X48 high-end pločama, koje s obzirom na svoje prefikse spadaju u najviši tržišni vrh, kako po cijeni i performansama tako i po OC mogućnostima. Barem bi to trebale biti na papiru. Obje se ploče mogu pohvaliti sa zavidnom završnom obradom. Ugrađene komponente su redom vrhunske, bilo da se radi o odlično rješenom hlađenju ili o naponskoj jedinici ploče. BIOS je po običaju izveden fenomenalno i prepun je opcija, zbog čega ćete trebati sjesti i raditi kako biste ga shvatili i izvukli maksimum iz svojeg hardvera. Tu dolazimo i do najvećih minusa ovih ploča. OC potencijal i općenito ponašanje tijekom OC-a je lošije od očekivanog. Uz to slabiji je od konkurencije na koju se ciljalo, a to su rješenja iz Asusa te skupljeg, Foxconna. Istina, ove zamjerke idu isključivo na maksimalni FSB pri čemu će limitirani biti Core 2 Duo procesori nižih množitelja. Svi koji kupuju procesor sa višim množiteljem ili neki od Core 2 Quad procesora mogli bi sasvim biti zadovoljni sa postignutim rezultatom. Nadalje, ono možemo zamjeriti LanParty pločama jest siromašniji bundle. Kao primjer navodimo činjenicu da ploče dolazi sa 8 SATA utora, a u bundleu se nalaze samo 4 kabela. Dodatni nezavisni software je nepostojeći, a kao "šlag" na kraju dolazi i visoka cijena od 1.900,00 kn (PDV uključen) za X48-T3RS, te oko 1.800,00 kn (PDV uključen) za X48-T2R model.

Razloge za kupovinu ovih ploča možemo naći u podršci za CrossFire, BIOS-u u kojem je moguće tweakati i najmanju sitnicu te vrhunskim komponentama. Ipak mišljenja smo da su P45 ploče, unatoč svojem minusu po pitanju propusnosti PCI-E utora, za većinu prosječnih korisnika bolje riješenje. Konačnu potvrdu ove teze bi trebali dobiti iz našeg sljedećeg testa u kojem ćemo vidjeti performanse i mogućnosti dviju Gigabyteovih P45 ploča.

Osvrnuti ćemo se i na drugi aspekt ovog članka a to je usporedba DDR2 i DDR3 radnih memorija. Iz svega viđenog ne možemo olako preporučiti DDR3 memoriju, iz jednostavnog razloga što zasad nikako ne predstavlja isplativu kupnju, a njezine performanse nisu toliko bolje (ili nisu uopće, ovisno o situacijama) da bi opravdalo uloženo. Tom dijelu tržišta se svakako nazire bolje sutra, no s obzirom na trenutne cijene, ponudu memorija a i ponudu matičnih ploča, svakako se bolje zadržati na trenutno ultra-jeftinoj DDR2 memoriji. O ovome uvelike ovisi i naša preporuka, koja ide X48-T2R ploči ukoliko Vam ne smetaju neki od njenih nedostataka..

Conclusion

This time we had DFI's X48 high-end boards for testing, which, according to their prefix fill the highest market end both in price and performance, and by OC capabilities. At least that’s the case on paper. Both of them are made with great final finish. Embedded components are top quality, whether we talk about an excellent cooling or voltage regulation system. BIOS is, as always great, full of options which is why you need lots of work to understand it and get the most out of your hardware. That led us up to the biggest minus of these boards. Overclocking potential and behavior in general during the overclocking is not as good as we`d expected. Additionally it is weaker than the competition - the solutions from Asus and more expensive Foxconn. True, these objections are there solely to the maximum FSB, where the Core 2 Duo processors will be limited by the lower multiplier. All those who buy a processor with a higher multiplier, or some of the Core 2 Quad processor could be quite satisfied with the achieved results. Furthermore, LanParty boards always had poor bundle. For example the board comes with eight SATA connectors, but in bundle you only get four of them. Additional independent software is non-existent, and as a "whip" at the end, there is the price. The X48-T3RS costs about 1.900,00kn (~270 € including VAT), and the X48-T2R is about 1.800,00kn (~260 € including VAT).

The main reasons for buying these boards can be found in the Crossfire support, the highly tweakable BIOS and the excellent components. Yet, we think that despite its minuses in terms of bandwidth of PCI-E slots, a P45 board represents better solution for average users. Final confirmation of this thesis will be drawn from our next test, where we will see performance and possibilities of two Gigabyte's P45 boards.

We came to the other aspect of this article and that is the performance comparison of DDR2 and DDR3 memory. From what you can see here, we can't easily recommend DDR3 memory and because of the simple reason, that for the time being it's a not cost-effective purchase and its performance were not so much better (or not at all, depending on the situations) that would justify the investment. That part of the market is certainly developing, but given the current prices the choices of memory and motherboards, it's definitely better to stay with currently ultra-cheap DDR2 memory. That largely depended on our recommendation, which today goes to X48-T2R board - that is if you do not mind some of its shortcomings.