CPU i memorija

Poigrali smo se grafičkom karticom pa bi bio red da malo zagrijemo i CPU. Brzina
procesora se izračunava preko umnoška brzine centralne sabirnice (FSB-Front
Side Bus) na matičnoj ploči i množitelja procesora (CPU multiplier). Dvije su
vrste procesora, oni kod kojih je taj množitelj zaključan (nepromijenjiv) i
oni kod kojih nije. U prvu grupu ulaze svi Intelovi procesori, a i dosta AMD-ovih
(posebice Athlon XP). U drugu grupu ulaze neki AMD-ovi procesori, ali zanimljivo
je što s malo truda možemo u ovu grupu preseliti gotovo sve AMD-ove procesore.
Očigledno je da se dizanjem vrijednosti bilo koje od dviju vrijednosti, takta
sabirnice i množitelja, diže i radna frekvencija CPU-a i memorije.Postoje tri
vrste overclocka: samo preko brzine sabirnice, samo preko množitelja procesora
ili koristeći obje vrijednosti (najfleksibilnije).

Prvi način se primjenjuje kod svih vrsta Celerona, Pentiuma II, III, IV i neodključanih
Athlona i Durona. Na ovaj se način diže takt svih sabirnica na računalu i to
ovako – takt PCI sabirnice ( standardno 33 MHz-a) i AGP sabirnice (standardno
66 MHz-a) se generira tako da se takt centralne sabirnice podijeli s nekim određenim
djeliteljom. Dakle, takt glavne sabirnice je 133 MHz-a, djelitelj takta za PCI
sabirnicu je 4, a djelitelj za AGP sabirnicu je 2. Time dobivamo takt PCI sabirnice
33.25 MHz-a, AGP sabirnice 66.5 MHz-a što je vrlo blizu standardnim vrijednostima.
Naravno da će te vrijednosti rasti čim dižemo takt glavne sabirnice. U slučaju
da djelitelji ostanu isti, a takt glavne sabirnice postavimo na 180 MHz-a, takt
PCI sabirnice bio bi 45 MHz-a, a AGP sabirnica bi se pržila na 90 MHz-a. Ti
djelitelji su promjenjivi pa treba voditi računa o njihovim iznosima ako želimo
sigurno overclockirati preko glavne sabirnice. Memorija kod ovakve vrste overclocka
uglavnom radi sinhrono(na istom taktu) s glavnom sabirnicom što memoriju stavlja
pod veliko opterećenje. Osim frekvencije, kod memorije su isto tako važne postavke
u BIOS-u. Prije bilo kakve izmjene postavki u BIOS-u preporučam da prvo proučite
upute koje su došle s matičnom pločom, tako da znate što mijenjate. Kod performansi
memorije je najvažnija njena brzina i CAS (Column Adress Strobe) latencija.
Ova potonja vrijednost varira između 2, 2.5 i 3 (niže je bolje). Ostale vrijednosti
bolje je ne dirati jer se većinom radi o kompromisu između performansi i stabilnosti,
ali kao i uvijek vrijedi metoda pokušaja i pogreške-nema generalnog pravila.
Pri overclockiranju također treba paziti na tri iznosa napona koji su kritični
za stabilnost računala. Oni se mijenjaju preko BIOS-a ili preko kratkospojnika
(jumpera) i DIP prekidača na ploči. Prvi od njih je iznos Vcore voltaže, što
je u biti iznos napona kojeg matična ploča pruža procesoru (što je iznos veći
to je CPU teoretski stabilnij)i, ali se i daleko više zagrijava (čitaj-ne pretjeruj
s dizanjem Vcore napona). Svaki procesor ima tvornički preporučenu vrijednost
Vcore napona i pri overclockiranju se ta vrijednost diže jer se u protivnom
slučaju pojavljuje error (OS se ne diže) ili računalo uopće ne POST-a (pokaže
onaj ekran na kojem piše koliko ima memorije i koji je CPU na ploči). Drugi
iznos je VIO voltaža. VIO voltaža je vrlo važna zbog toga što ona određuje iznos
napona na koji su priključeni chipset, AGP, PCI portovi, memorija, itd… Na
novijim matičnim pločama iznos napona na memoriji je kontroliran na drugi način,
tj. preko zasebne vrijednosti. To je treća vrijednost napona koja je naročito
važna kod dizanja brzine memorije – VDDR. Kod izmjene bilo koje od ovih tri
vrijednosti napona (Vcore, VIO, memorija) treba mjere – znači dižite napon polako
i samo kad je to potrebno (računalo je nestabilno ili uopće ne POST-a). No,
dosta o naponu. Brzina sabirnice se na novijim pločama mijenja iz BIOS-a, a
na starijim ručno preko kratkospojnika i DIP prekidača. Dakle, overclockiranjem
samo preko sabirnice stavljamo pod opterećenje cijeli sustav, ali povećavamo
memorijsku propusnost. Problem kod ovakve vrste overclockinga je to što sve
komponente (matična ploča, memorija, procesor) moraju biti u rangu s ostalima
jer ako je nešto manje overclockabilno onemogućit će da ostale dvije komponente
dosegnu svoj optimalni maksimum. Npr. imamo Pentium IV sistem s DDR memorijom
osrednje kvalitete, overclockabilnim procesorom i pločom. Dižući brzinu sabirnice
dižemo i brzinu memorije (ako memorija i sabirnica rade sinhrono), i procesor
i matična mogu izdržati puno jači overclock, ali memorija sve "vuče"
za sobom i krajnji rezultat je neoptimalan overclock.

BIOS – izvor sreće i nesreće za overclcokera

Druga metoda se primijenjuje isključivo kod procesora s otključanim množiteljem,
dakle AMD procesora. AMD procesor kod kojeg je množitelj otključan prepoznaje
se po spojenim L1 mostićima na kućištu procesora. Ovaj način overclockiranja
je vrlo lak i nosi sa sobom najmanji rizik s obzirom na to da se overclockira
samo CPU i ništa drugo. Množitelj CPU-a se mijenja ili u BIOS-u ili ručno preko
kratkospojnika i DIP prekidača. Treba dizati samo Vcore voltažu. Brzina FSB-a
ostaje ista dok se množitelj mijenja i sve zajedno rezultira većim taktom procesora.
Visina overclocka ovisi isključivo o kvaliteti CPU-a. Ovo je izvrsna metoda
za sve one koji nemaju dovoljno znanja ili hrabrosti za opasnije pothvate, ali
svejedno žele početi s nečim. Prednost ove metode je i što se vrlo lako može
odrediti do koje je granice CPU overclockabilan.

Promjena množitelja (multipliera)

Treći način je zadnji i ujedno najzahtjevniji. Potreban je otključan procesor
kojemu se najprije odredi granica overclocka prethodno opisanom metodom. Kad
znamo do kud možemo "gurati" procesor, koristimo prvu metodu kako
bi odredili granicu do koje možemo "gurati" FSB. S obzirom da želimo
maksimalnu stabilnost (koliko je to moguće), treba preko CPU množitelja držati
frekvenciju procesora što bliže tvorničkoj kako bi se što točnije odredile mogućnosti
memorije i matične ploče. Nakon što znamo koje su mogućnosti CPU-a, matične
i memorije treba prilagođavati vrijednost FSB-a i množitelja procesora tako
da brzine procesora i FSB budu što bliže granicama koje smo ustanovili prije.
Naravno, u cijeli postupak je uključeno jako puno eksperimentiranja s naponima,
kombinacijama raznih vrijednosti FSB-a i CPU množitelja. Ono što ostane na kraju
procesa je optimalno overclockiran sistem čije komponente daju maksimum svojih
performansi.

 

Crtica na kraju

Nadam se da smo vam malo približili "čudesni svijet" overclockiranja.
S obzirom na dužinu ovog teksta, ali i njegovu relativnu šturost, ne bismo voljeli
da odjednom počnu crkavati računala diljem Hrvatske i šire, samo zato što je
netko mlad i nadobudan pročitao ovaj vodič i umislio si da sve zna. Ako ste
spremni prihvatiti rizike koje ovakvo "igranje" s hardwareom
nosi, krenite polako i budite mudri (ajme, koji stereotip). Ako se pomorcima
za sreću želi dobro more, onda mi svima vama želimo dobar napon. Toliko od senseia
:).