Doktore, pomozite – potrgao sam X700PRO!

Posljedice neoprezne upotrebe alata u računalu mogu biti prilično neugodne

Ako se u društvu spomenu kvarovi na računalu, većina čitatelja PCE portala će sigurno imati nekakvu priču o fizički oštećenoj komponenti, pa makar se radilo samo o mišu ili tastaturi koji su pretrpjeli izljeve bijesa vlasnika ili korisnika… Iz osobnog iskustva pamtimo iščupane ladice na optičkim pogonima, konektore oštećene nasilnim priključivanjem neodgovarajućih periferija ili jednostavno krivom polarizacijom, vijke koji se bez kontrole kotrljaju po kućištu i komponentama računala, pa čak i iskrivljene limene stranice kućišta koje nikako nisu htjele sjesti na svoje mjesto! Ne bi bilo fer da ne priznamo kako smo za neke od tih slučajeva i sami odgovorni :) Posebnu kategoriju čine oštećenja nastala neopreznim rukovanjem alatom na susjednim komponentama - naravno, ovdje u prvom redu mislimo na slučajeve odvijača koji su se izmakli kontroli za vrijeme montaže hladnjaka na procesor. Iako takve nezgode najčešće završe bez posljedica, odvijač u rukama nestrpljivog i/ili nespretnog korisnika može sa lakoćom prekinuti neki od vodova na matičnoj ploči ili obližnjim komponentama. Ovaj uvod nas je doveo do teme ovog članka - pacijent kome valja pomoći je mlađahna ATI X700 PRO sa dijagnozom prekinutih vodova uzrokovanih (najvjerojatnije, ne priznajemo ništa!) odvijačem van kontrole. Odmah na početku ćemo vas lišiti nedoumica i najaviti happy end, te ovaj materijal proglasiti pogodnim za sve uzraste iako neke od scena mogu izazvati blagu mučninu u čitatelja osjetljiva želuca.

Urednikov komentar: Eh, eh, sad me se proziva da sam ja skrivio oštećenje odvijačem... E nisam! Prije da sam karticu drmnuo u nešto u labu dok uopće nije bila ni blizu test stroja.

Neka vas ne zavara prividno veliki razmak između vodova - u stvarnosti su udaljeni jedva milimetar, a debljina im je znatno manja

Pogledajmo o čemu se radi - karticu smo dobili u na prvi pogled savršenom stanju, bez tragova oštećenja ili korištenja, no nakon ugradnje u računalo na ekranu nije bilo slike. Diskovi također nisu pokazivali nikakve znakove aktivnosti, no svi ventilatori (pa tako i onaj na grafičkoj kartici) su radili. Problem je očigledno bio u ranoj fazi podizanja računala, no precizniju dijagnozu je usporio izostanaka bilo kakve zvučne signalizacije o neispravnoj komponenti. Obzirom da se radilo o konfiguraciji sastavljenoj od neprovjerenih komponenti, sumnjivaca je bilo više, a nakon isprobavanja svake od komponenti posebno, ustvrdili smo da je neispravna upravo grafička kartica. Nakon nekoliko detaljnih pregleda kartice nismo pronašli baš ništa neobično, a niti nakon skidanje hladnjaka i pogleda na GPU jezgru nismo bili puno pametniji. Obzirom da je pacijent mlađe životne dobi i još k tome bez garancije ili drugih oblika životnog osiguranja, oklijevali smo sa proglašenjem kliničke smrti i traženju utjehe u zamjenskoj komponenti. Upornost u traženju uzroka problema se na kraju ipak isplatila - prilikom jednog od mnogih vizualnih pregleda pod jakim svijetlom, primijetili smo oštećenje na naljepnici sa serijskim brojem i ostalim nezanimljivim informacijama. Par trenutaka kasnije naljepnica je popustila pod našim nestrpljivim prstima, te nam se ukazao užasan prizor; rupa na štampanoj pločici površine par kvadratnih milimetara i dubine sigurno milimetar koja je prekinula dva paralelna voda koji su počinjali na obližnjim PCIe pinovima i nestajali u mnoštvu drugih na putu prema jezgri. Par trenutaka kasnije Google nam je otkrio da se radi o REFCLK+ i REFCLK- (Reference Clock, Differential pair). Iz naziva smo samouvjereno zaključili da bez njih jednostavno ne može, a Google je samo potvrdio naše sumnje - dotični služi za sinhronizaciju radnog takta grafičke kartice i matične ploče i bez njega se računalo ne može pokrenuti.

Bočica sa tekućim srebrom koje smo koristili za popravak

Prvi poriv nam je bio da karticu damo profesionalcima na popravak, no taj zadatak se pokazao vrlo teško ostvarivim - naime, većina informatičkih servisa u lijepoj našoj ne popravlja ništa, već neispravne komponente jednostavno zamjenjuju novim :( Ako problem sa računalnom komponentom pokušate riješiti uz pomoć servisa koji popravlja neki drugi tip elektroničke komponente očekuje vas druga krajnost - čim spomenete da se radi o grafičkoj kartici vjerojatno će vam zalupiti vrata pred nosom jer oni ne popravljaju kompjutere! Nema veze što inače rade sa SMT komponentama - računalne dijelove ne žele ni vidjeti… Jedini opremljen odgovarajućim alatom i dovoljnom dozom strpljenja se pokazao servis poduzeća M San, no nakon što su izrazili poveću dozu skepticizma u uspješan oporavak, odlučili smo ipak prvo sami pokušati razriješiti problem. U dosadašnjim razgovorima sa prijateljima, kolegama, serviserima i drugim stručnjacima, te slučajnim prolaznicima svi su predlagali istu terapiju: preciznom lemilicom zalotati tanke žice između konektora i komponente koje su prekinuti vodovi povezivali. Ovo rješenje nam se nije svidjelo jer je zahtijevalo vrlo precizne radove koji bi lako završili još većom štetom. Umjesto toga u glavi nam se formirala druga ideja: povezivanje prekinutih vodova uz pomoć tekućeg srebra, tj. docrtavanje vodova tamo gdje ih više nema. Ideju smo dobili zahvaljujući bočici tekućeg srebra koju posjedujemo još iz doba spajanja prekinutih mostova na starim AMD procesorima radi promjene množitelja. Većina kolega kojima smo prezentirali ovu ideju je izrazila skepticizam o uspješnoj realizaciji, no tvrdoglavi kakvi jesmo odlučili smo ih ignorirati i raditi po svom.

Sredstvo za niveliranje rupe nastale udarcem oštrim predmetom po površini štampane pločice

Operacija je počela primjenom metode pokušaj-pogreška. Prvi korak je bio skidanje laka sa vodova koje želimo povezati u neposrednoj blizini prekida kako bi ostvarili električnu vodljivost između vodova i srebra. Nakon toga smo pokušali spojiti vodove sa kistom namočenim u tekuće srebro, no vodovi su se pokazali pretankim za iscrtavanje bilo kakvim kistom, a tekuće srebro je pri tome pokazivalo nevjerojatnu sposobnost da se nađe svugdje osim tamo gdje treba… U prvom pokušaju smo savladali još jednu vještinu neophodnu za uspješan nastavak radova - brisanje srebra nakon neuspjelog pokušaja kako bi krenuli ispočetka. Za to smo koristili razrjeđivač i štapiće za uši. Slijedeća metoda je uključivala lijepljenje naljepnice uz oba ruba voda na kojem radimo koje bi usmjeravale srebro i spriječile razlijevanje. Pokazalo se da nije svejedno niti koje naljepnice koristimo, a najbolje su nam se pokazale metalizirane naljke sa logotipom AMD Athlon XP koje dolaze uz procesore, a namijenjene su lijepljenju na kućište računala. Karakterizira ih dobro ljepilo sa minimalnim podlijevanjem na rubovima, a istovremeno ih nije problem ukloniti, te ne upijaju boju tj. u ovom slučaju srebro. Usput smo morali riješiti još jedan problem, rupa koju je napravio odvijač je bila toliko duboka da se u njoj srebro redovno nakupljalo i podlijevalo ispod naljepnice, te izazivalo kratak spoj između vodova. Kako bi spriječili podlijevanje, rupu smo zapunili sa bojom namijenjenom farbanju modela koju smo koristili bez dodatnog razrjeđivanja. Iako smo primjenom navedenih postupaka polučili solidne rezultate, tj. da smo trebali pokrpati samo jedan vod u tome bi definitivno uspjeli, oba voda nismo nikako uspjeli povezati bez da ih međusobno kratko spojimo.

Jedan od mnogih pokušaja iscrtavanja voda maskiranjem okoline koju ne želimo posrebriti

Rješenje nam se ukazalo za vrijeme već valjda dvadesetog bezuspješnog pokušaja - ako problem ne možemo riješiti crtanjem, treba pokušati sa brisanjem! Ideja je vrlo jednostavna, a pokazala se uspješnom iz prvog pokušaja. Ovaj puta smo povezali oba voda na način da smo ih kratko spojili, tj. sa srebrom smo popunili i prostor između njih. Nakon toga smo nalijepili dvije naljepnice tako da pokrivaju vodove, a između njih (ujedno i između vodova) ostavimo najmanji mogući razmak u kojem smo srebro izbrisali koristeći kist namočen u razrjeđivač! Ukoliko vam ovaj opis nije dovoljno jasan, pogledajte foto strip u prilogu (inicijalno smo cijeli postupak željeli popratiti sa slikama, no kada je popravak uspio nikako se nismo mogli odlučiti za skidanje naljepnica radi fotografiranja) :)

Foto strip obavljenih radova:

1. Oštećenje prije početka popravka
2. Rupa zapunjena sa bojom kako bi nivelirali površinu po kojoj ćemo "crtati" srebrom
3. Naljepnicama maskiramo područje oko vodova na kojem ne želimo srebro
4. Kistom nanesemo tekuće srebro na vodove koje povezujemo
5. Nakon što smo skinuli naljepnice, srebro bi trebalo pokrivati samo vodove koje povezujemo
6. Stavljamo nove naljepnice tako da između njih ostavimo vrlo mali razmak koji ćemo tretirati razrjeđivačem radi brisanja viška srebra
7. Kistom namočenim u razrjeđivač uklanjamo višak tekućeg srebra
8. Ukoliko bi uklonili naljepnice (mi smo ih ostavili), vidjeli bi ovakav prizor

U cijelom postupku je posjedovanje multimetra praktički obvezno, jer smo samo uz pomoć njega mogli provjeriti napredak… Ako ćete se primiti ovakvog posla, imajte na umu da provjera kratkog spoja između vodova koje popravljate ne mora uvijek davati beskonačni otpor - ukoliko su krajevi vodova povezani preko neke komponente koja provodi struju, dobit ćete mjerljivi otpor. Ovo je srećom lako provjeriti mjerenjem i bilježenjem otpora između krajeva vodova prije popravka. Osim multimetra za zahvat smo trebali naljepnice za maskiranje, tekuće srebro i razrjeđivač, te malu količinu obične modelarske boje i kist za nanošenje iste… Tekuće srebro smo nabavili prije nekoliko godina u dućanu AS Tehnocentar (Martićeva, Zagreb), no trebali bi biti dostupno u svakom bolje opremljenom dućanu sa elektroničkim komponentama… Dolazi u malim, ali skupim bočicama (100-200kn), no srećom ne treba ga puno, te je jedna bočica dovoljna za više ovakvih popravaka. Istu funkciju obavljaju i flomasteri koji ostavljaju vodljivi trag no sa njima nismo radili, pa ako imate kakvih iskustava u korištenju istih svakako ih podijelite i sa nama putem foruma.

Popravljena kartica sa naljepnicama koje smo odlučili ostaviti kako jesu radi fiksiranja tekućeg srebra

Popravak je u potpunosti uspio - kartica radi već nekoliko tjedana, a testirali smo je u uvjetima višednevnog rada, pokretali testove (cca 7300 3DMark2003 bodova :) i igrali nekoliko zahtjevnih igara, kao i pregledali par desetaka sati filmova i serija… Zaključak se nameće sam od sebe; ponekad je itekako moguće i isplativo zasukati rukave i pokušati popraviti fizičko oštećenje na komponenti, ma što vam drugi govorili. Primjenom ove metode ne riskirate praktički ništa, jer je sve neuspjele pokušaje iznimno jednostavno obrisati i vratiti komponentu u početno stanje. Ukoliko imate sličnih iskustva u popravku oštećenih komponenti svakako ih podijelite i sa drugima na forumu!