ECS H67H2-M Black Deluxe – mATX u Deluxe izdanju

ECS-ova H67H2-M dolazi u kutiji manjih dimenzija, prikadnoj mATX matičnoj ploči. Atraktivnom kutijom dominiraju razne naljepnice označavajući razne mogućnosti ploče, između kojih je i podrška za poboljšani overclocking integriranog grafičkog čipa u procesoru, posebno hlađenje, stabilna regulacija napona, kao i tri puta veći udio zlata u pinovima socketa. Na pozadinskoj strani kutije nas dočekuje još natpisa koji pojašnjavaju kojim se sve (ECS-ovim) tehnologijama ova ploča može pohvaliti, kao i osnovne specifikacije na devet različitih jezika. Čitava kutija također ima završni finiš koji daje poseban "bling-bling" efekt kako bi ju što lakše uočili na polici u trgovini.

Kutija je podijeljena u dva dijela. U gornjem dijelu koji je od donjeg odvojen kartonskom pregradom se nalazi bundle, dok je ispod sama matična ploča. S pločom vas dočekuje priručnik, upute za instalaciju na devet različitih jezika, kao i medij s driverima i popratnim softverom (Norton Antivirus je također ubačen u paket). Nadalje, tu su i zaštitne kapice za backpanel konektore, eSATA PCI bracket, I/O limić sive boje, kao i četiri SATA konektore crne boje (s kopčama na krajevima). Matična ploča je zaštićena u spužvi i antistatičkoj vrećici koji ju štite od eventualnih oštećenja prilikom vađenja.

Kako i sam sufiks imena ploče daje naslutiti, radi se o ECS-ovoj micro-ATX ploči namijenjenoj prvenstveno HTPC sustavima. Temeljena je na Intelovom H67 čipsetu kako bi bili u mogućnosti iskoristiti integriranu grafiku iz Sandy Bridge procesora. Kao i kod ostalih ECS ploča iz Black serije, dočekala nas je ploča crnog PCB-a uz kombinaciju bijele i sive boje utora i slotova koji daju do znanja kako se radi o ozbiljnoj ploči ne samo na papiru i specifikacijama. Već na prvi pogled imate prilike vidjeti kako je layout komponenti na ploči praktički bez ikakve greške. Unatoč masivnom hlađenju nismo imali problema sa testnim Venomousom, no postoji mogućnost kako bi bilo nekih konflikata sa low-profile hladnjacima koji su niže građe. Taj smo problem imali prilike iskusiti u (pre)više navrata sa ECS-ovom P55H-AK matičnom pločom, koja nam je uvijek iznova zadavala muke kod testiranja low-profile hladnjaka. Ovdje bi se takav problem posebno osjetio jer je nerijetko korištenje upravo low-profile hladnjaka u HTPC konfiguracijama. H67H2 dolazi sa LOTES-ovim socketom, koji bi u kombinaciji s ECS-ovom tehnologijom većeg postotka zlata u pinovima socketa i DIMM slotovima davao bolje performanse u vidu opterećenja i bolju otpornost na više temperature.

Više manje standardna priča u ovom dijelu ploče. Memorijski kontroler novih Sandy Bridge procesora dolazi s podrškom za maksimalno 16GB 1333MHz memorije, tako da i ECS-ica dolazi s takvim specifikacijama. Na ploči se nalazi ukupno četiri DIMM slota koji su prigodno, u tonu ostataka ploče obojeni u bijelu, odnosno sivu boju. Valja napomenuti da je memoriju potrebno instalirati u bijele slotove, ukoliko koristite jedan ili dva memorijska modula. Poteškoća oko reinstalacije memorije ili grafičke kartice nema pošto su utori dovoljno udaljeni jedni od drugih. Inače ploča dolazi sa jednofaznom regulacijom napona za memoriju. Gornjim lijevim rubom ploče dominira masivno hlađenje ploče, a idilu "kvari" tek 8-pinski EPS konektor i nekoliko kondenzatora iza backpanela.

Po pitanju regulacije napona, ECS nije štedio pa si je dao truda, kako u izvedbi, pa tako i u adekvatnom hlađenju iste. H67H2-M dolazi sa šesterofaznom analognom regulacijom napona, koja se dijeli na nekoliko komponenti. Prve četiri "faze" odlaze na procesor, jedna na memorijski kontroler i L3 cache (VTT/IMC) i jedna na integriranu grafiku procesora. Po pitanju naponskih konektora na ploči, tu su 24-pinski ATX na desnom rubu ploče, odmah do DIMM slotova, kao i 8-pinski EPS koji je smješten u gornjem lijevom rubu ploče, tik do DVI/D-SUB izlaza. Diljem ploče možemo naći i nekoliko naponskih konektora za ventilatore. Radi se o jednom 4-pinskom CPU konektoru, te dodanom 4-pin i 3-pinskim konektorima za dodatne ventilatore. Nije ih mnogo, no pošto se radi o mATX ploči koje su namijenjene za manja kućišta, više ventilatora, vjerujemo, niti neće biti potrebno. Valja također spomenuti kako ploča dolazi sa kompletnom postavom aluminijskih kondenzatora.

Kao što to čini na svakoj ploči iz Black serije, ECS je ubacio svoje QoolTech III hlađenje. Potonje se odlikuje masivnim aluminijskim blokovima i heatpipeovima za prijenos topline. Najveći blok se nalazi na regulaciji napona procesora, dok se onaj manji nalazi na ostatku naponske jedinice (VTT, GPU). Dva bloka su povezana s dva heatpipea, a fiksirani su vijcima, što svakako pozdravljamo. Prije testiranja smo skinuli kompletno hlađenje kako bismo vidjeli kako blokovi nasjedaju na kritične točke. Pritisak je, zahvaljujući dobroj montaži, odličan, tako da hlađenje svoj posao u praksi odrađuje i više nego zadovoljavajuće. Posljednji dio slagalice hlađenja ploče se nalazi na donjoj desnoj strani ploče, gdje je smješten low-profile aluminijski hladnjak montiran push-pinovima, a hladi H67 čipset. Radi malog TDP-a, nešto više od ovog nije bilo potrebno, budući da se u radu tek lagano ugrije. Kao i u slučaju kod većine proizvođača, i ECS nažalost koristi "žvakaću gumu" u svrhu termalne provodljivosti, koju smo potom zamijenili normalnom termalnom pastom.

ECS H67H2-M dolazi sa ukupno četiri utora za proširenja. Radi se o jednom PCI-E x16 2.0 utoru, dva PCI-E x1 2.0 te jednom 32-bitnom PCI utoru. Samim time, ploča ne dolazi sa podrškom za Crossfire ili SLI. Raspored utora je dosta dobar tako da nećete izgubiti dragocjeni PCI utor u slučaju korištenja većih dual-slot grafičkih kartica, dapače, ostat će vam i jedan PCI-E x1 utor. Valja spomenuti kako H67 više ne podržava PCI slotove, tako da je dodatni PCI slot pogonjen ITE-ovim IT8892 čipom. Na ploči se nalazi ukupno pet SATA portova. Njih tri su bijele boje (SATA 3.0Gb/s), a dva sive boje (SATA 6.0Gb/s). Svi su utori pogonjeni Intelovim H67 čipsetom, i ne dolaze sa podrškom za RAID. Prva četiri porta su postavljena pod 90°, dok je peti postavljen vertikalno, no unatoč tome konflikata s dodatnim karticama i SATA kablovima ne bi trebalo biti. Za kraju, ECS je ubacio i jedan eSATA port (SATA 3.0Gb/s) koji je također pogonjen Intelovom logikom. ECS je i ovoga puta išao na varijantu bez IDE i floppy portova na ploči, koji su u današnje vrijeme zaista na zalasku.

H67H2-M dolazi sa ukupno 12 USB2.0 utora, od kojih se četiri nalaze na backpanelu (dva crne i dva crvene boje), dok se ostalih osam može dobiti preko dodatnih pin-outa na ploči. Posebnost jednog od njih (F_USB1) je u tome što pruža nešto više struje od običnih USB utora. Dotičnu tehnologiju ECS naziva EZ Chager, koja pruža tri puta više struje nego obični USB utori, dok su ugašeni. Ovo je posebice praktično za uređaje koji se pune preko USB utora. Nadalje, ploča dolazi s podrškom i za USB3.0 preko Eltronovog EJ168A čipa, koji pruža dodatna dva USB3.0 utora koji se nalaze na backpanelu ploče (klasične plave boje). S pločom dolaze i dva gigabitna porta koji su pogonjeni sa dva Realtekova RTL8111E čipa koji se nalaze na PCI-E sabirnici. Također, tu je i podrška za Dual Gigabit LAN with Teaming tehnologiju koja omogućava spajanje dva porta u jedan dvogigabitni link. Dodatni ITE-ov IT8893E čip je ovdje u svrhu monitoringa ploče. S pločom dolazi osmerokanalni zvuk koji je pogonjen Realtekovim ALC889 HD codecom. Za kraj spomenimo i ostale detalje na ploči. U donjem desnom dijelu se nalaze dvije tipke - za paljenje i reset ploče, koje svijetle plavom bojom. Pored hladnjaka za čipset se nalazi dvoznamenkasti POST display. Nasuprot njemu je smješten i zvučnik. Pražnjenje CMOS-a se obavlja preko crvenog jumpera na donjem rubu ploče, ili preko sitnog crvenog gumba na backpanelu. Baterija se nalazi pored prvog PCI-E x1 utora. Od ostalih pin-outa tu su oni za front panel audio, SPDIF out, TPM modul, te jedan za detekciju otvorenog kućišta (potrebno ga je uključiti u BIOS-u, ukoliko kućište ima mogućnost takve detekcije).

Oprema stražnjeg I/O panela je bogata; pogotovo video izlazima. ECS ponosno propagira svoju tehnologiju 4Most Display, koja ploči pruža sve video izlaze koje ćete ikada trebati (uključujući Display Port, pored onih standardnih). Za većinu konektora na ploči, ECS prilaže i plastične kapice prozirne plave boje koji štite konektore od ulaska prašine. Nabrojimo i ostatak konektora koji su prisutni na ovoj ploči:

• 1x D-SUB (VGA) port
• 1x DVI port
• Clear CMOS gumb
• 1x Display Port
• 1x HDMI port
• 1x eSATA 3.0Gb/s konektor
• 4x USB 2.0 konektora
• 2x RJ45 LAN konektora
• 2x USB 3.0 konektora
• 6x audio izlaza

S pločom dolazi medij s instalacijskim driverima za matičnu ploču, manual kao i neke praktične sitnice. Ovaj put nije bilo "neobičnog" hardvera kao u slučaju prošlo recenzirane ECS-ove P55 perjanice. Windowsi su uredno prepoznali i instalirali sav potreban hardver. Čitav postupak instalacije drivera s medija teče jednostavno. Prije svega na računalo se instalira mala aplikacija koja sav hardver instalira bez potrebe dodatne interakcije korisnika. Po završetku je potrebno napraviti jedan reboot, i možete početi. Pošto smo se već osvrnuli na ECS-ov popratni softver u recenziji ECS P55H-AK matične ploče, nećemo kroz sve prolaziti još jednom, iz razloga što se lepeza softvera nije mijenjala. Treba spomenuti, pak, kako ECS-ova aplikacija eOC ne podržava rad na ovoj ploči. Ostatak softvera je uredno odrađivao svoj posao, a e-BLU je uredno prepoznao novu verziju BIOS-a, koju smo potom i instalirali.

* fotografije najznačajnijih sekcija BIOS-a

Standardno za ECS, ploča dolazi sa AMI-jevim BIOS-om, ovoga puta u EFI izvedbi (APTIO BIOS firmware). Verzija s kojom smo dobili ploču dolazi s nešto drugačijim, starijim sučeljem koje smo imali prilike viđati na klasičnim verzijama AMI BIOS-a. Updateom pak dobivamo nešto šareniju verziju istog koja baš i nije najpreglednije rješenje za korištenje, radi izbora boja. U igri je kombinacija žuto-zelenog fonta te crne boje kursora što sve zajedno čini relativno nepregledno sučelje, što imate prilike i vidjeti u gore priloženim fotografijama BIOS-a.

Nadalje, ostatak je više manje standardan. Raspored svih opcija i nije baš najbolje rješen, no da ima opcija, ima ih pregršt. Dočekuju nas sedam glavnih sekcija. U prvoj "Main" imamo prilike podesiti datum, vrijeme i jezik BIOS-a. Druga opcija "Advanced" daje nekoliko različitih kategorija: LAN Configuration, ECS eJiffy Function, PC Health Status, Power Management Setup, ACPI Settings, CPU Configuration, SATA Configuration, USB Configuration, Super IO Configuration te Trusted Computing. Imena dotičnih govore same za sebe, tako da ovdje ugrubo imate mogućnost paljenja i gašenja raznih kontrolera na ploči kao što su USB, LAN, SATA kontroleri, kao i podešavanje TPM sigurnosnog modula. PC Health Status sekcija nam daje mogućnost reguliranje pojedinih (skupina) ventilatora u kućištu, kao i evidenciju trenutnih temperatura preko predefiniranih profila - Normal, Quiet, Performance. Za one koji nisu pratili naše recenzije ECS-ovih ploča, ponovimo gradivo, eJiffy je operacijski sustav (temeljen na Linux distribuciji) koji se nalazi u integriranoj memoriji matične ploče a služi za pristup Internetu bez potrebe bootanja u operacijski sustav, ili čak bez potrebe hard diska. Ova tehnologija je ekvivalent poznatom Asusovom Express Gateu, ili MSI-jevom Winku. Najzanimljivija sekcija je kao i uvijek ona vezana za overcloking postavke ploče pod nazivom M.I.B. III (MB Intelligent Bios III), pa ju idemo i posjetiti.

Uz osnovne informacije o procesoru tu su i dvije zasebne sekcije - Integrated Clock Chip Configuration i Performance Tuning. Od preostalih opcija u glavnoj kategoriji, tu je mogućnost reguliranja osnovnih napona za procesor, IMC i memoriju. Sve u svemu beskorisne postavke iz razloga što procesor u samoj suštini niti nije moguće overclockirati na H67 procesoru. Kako imate prilike vidjeti, nema niti opcije za podešavanje baseclock frekvencije. Eventualno je moguće korigirati Command Rate memorije, ili ići na varijantu undervoltanja procesora i memorije dokle je to moguće. Dodavanje ostatalih napona je u praksi totalno beskoristan. U Integrated Clock Chip Configuration sekciji imate ipak nešto više opcija, a to su one glavne - podešavanje množitelja frekvencije integriranog grafičkog čipa u procesoru, kao i regulacija napona istog. Moramo priznati da smo se ugodno iznenadili s mogućnošću dodavanja visokog napona grafičkom čipu (čak +1.0V na tvornički napon). Prije početka overclockinga opciju pod nazivom Graphics Current valja postaviti na "Max" kako vam se ne bi javljao OCP i time vam ograničavao overclocking, odnosno stabilnost grafičkog čipa pri većim frekvencijama, odnosno naponima. U istoj se sekciji nalazi i evidencija trenutnih postavki memorije, ali ne i podešavanje istih. Iz istog smo razloga bili prisiljeni držati memoriju na tek 1333MHz, CL9. Mogućnost učitavanja X.M.P. profila također nije prisutna.

Završimo M.I.B sekciju sa postavkama procesora u idućoj sekciji. U potonjoj su moguća podešavanja power limita, Speedstepa i paljenja, odnosno gašenja Turbo moda, koji i nije od neke koristi pošto je u našem slučaju dizao procesor na tek x34, u odnosu na defaultnih x33 (unatoč postavljenom Limitu na x37). Kad smo kod overclockinga, ili nemogućnosti istog, spomenimo i jednu anomaliju koja nam se događala, prilikom bootanja sustava. Pošto smo na testnom disku imali dvije particije sa dva operacijska sustava (Windows XP i Windows 7), događalo nam se da se USB kontroler jednostavno ugasi prilikom odabira, tako da smo svaki put morali čekati 30 sekundi (iz tog smo razloga kasnije vrijeme čekanja podesili na 2s) kako bi se sustav podigao. Probali smo prešaltavati tipkovnicu i miša po raznim (USB2.0/3.0) utorima, no uvijek se javljao isti problem. Za kraj tu je sekcija za postavljanje administratorskog passworda, kao i posljednja za save i reboot sustava. Opcije za save i load BIOS profila, također nisu prisutne.

Test sistem

Način testiranja i overclocking

Testiranje smo proveli na dvije matične ploče, te napravili manju usporedbu P67 i H67 čipseta. Radilo se o testnoj ECS H67H2-M i Asus P8P67-M Pro matičnim pločama. Radi realnije usporedbe, korištene su identične postavke za procesor i memoriju na obje platforme. Procesor je radio na 3330MHz, pri 1.25V, dok je Turbo bio ugašen. Memorija koju smo koristili za test bio je Execeleram 1600MHz koji je radio na 1333MHz, pri CL9, 1T. Iako smo prvotno imali u planu držati memoriju po XMP postavkama, to nije bilo moguće jer ECS-ica nema mogućnost podešavanja bilo kakvih postavki memorije, osim Command Ratea, koji smo kako smo već napomenuli, fiksirali na 1T. Grafička kartica korištena za test bila je 8800GTX u slučaju Asusice, te integrirana Intel HD3000 u slučaju ECS-ice. Napajanje je bilo Corsairovo HX 850W.

Kako se ovdje radi o H67 čipsetu, zabave oko overclockinga na našu žalost nema. Tako da, ne samo što nije moguće dizanje množitelja procesora, nego nije moguće spuštanje ili dizanje množitelja memorije, kao niti njezinih latencija. Pozitivna pak stvar je ta što je overclocking grafičkog čipa unutar procesora itekako moguć, kao i korekcija napona istog. No to smo vam pripremili u sklopu zasebnog članka, koji ćete imati prilike čitati kroz nekoliko dana na našim stranicama.

3DMark06
CPU Score
Asus P8P67-M Pro 5948    ECS H67H2-M 5821      0 20 00 40 00 60 00

Prvi test na redu za usporedbu testnih ploča bio je 3Dmarkov CPU test. Prvo mjesto odnosi Asusica sa oko 120 bodova razlike, ništa posebno, prijeđimo na testove memorijske propusnosti koji bi trebali dati konkretnije razlike.

AIDA64
Read (MB/s)
Asus P8P67-M Pro 16320    ECS H67H2-M 15962      0 50 00 10 000 15 000 200 00
Write (MB/s)
Asus P8P67-M Pro 16841    ECS H67H2-M 16541      0 50 00 10 000 15 000 200 00
Copy (MB/s)
Asus P8P67-M Pro 18685    ECS H67H2-M 17939      0 50 00 10 000 15 000 200 00

Za test memorijske propusnosti koristili smo AIDA64, nasljednik legendardnog Everesta i AIDA32 programa. Prvi test na redu je test čitanja memorije koji ukazuje na 400MB/s razlike u korist Asusice. Idući test je zapisivanje memorije, koji nam pokazuje nešto manju razliku od 300MB/s razlike ponovno u korist Asusice, zanimljivo pošto je baseclock bio fiksiran na 100MHz na obje ploče. Posljednji je test kopiranje u memoriju koji nam pokazuje nešto veću razliku od gotovo 700MB/s u korist Asusove P8P67-M Pro ploče. Iako se memorijski kontroler nalazi u procesoru, razlika je ipak vidljiva u slučaju korištenja različitog čipseta.

Cinebench R10
Rendering (1 CPU)
ECS H67H2-M 5540    Asus P8P67-M Pro 5466      0 50 00 10 000 15 000 200 00
Rendering (x CPU)
Asus P8P67-M Pro 19916    ECS H67H2-M 19307      0 50 00 10 000 15 000 200 00

Treći test po redu je Maxtonov 3D render – Cinebench R10 u 64-bitnoj izvedbi. U prvom single threaded testu ECS-ica odnosi prvu poziciju u razlici od oko 80 bodova spram Asusice, dok se u multi-threaded testu Asusica pokazuje vidljivo bržom sa razlikom od oko 600 bodova.

Fritz Chess
Relative speed (s)
ECS H67H2-M 20,48    Asus P8P67-M Pro 20,96      0 10 ,5 2 1
Kilo nodes/s
Asus P8P67-M Pro 10061    ECS H67H2-M 9828      0 50 50 101 00

Fritzov Chess Benchmark sintetički test nam pokazuje performanse u računanju matematičkih operacija. Prvi pokazuje brzinu izvođenja testa u sekundama - ECS-ica odnosi pobjedu uz minornu razliku od tek pola sekunde spram Asusice. U idućem testu se Asusica ponovno vraća na prvo mjesto sa razlikom od oko 250 bodova u odnosu na H67H2-M.

HDTune
Transfer rate (avg MB/s)
Asus P8P67-M Pro 75,3    ECS H67H2-M 74,1      0 2 0 4 0 6 0 8 0
Access time (avg ms)
ECS H67H2-M 13,1    Asus P8P67-M Pro 13,2      0   7 1 4

Jedan od testova kojih smo se htjeli dotaknuti, bio je i test propunosti SATA kontrolera. Kontroler koji smo koristili na Asusici bio je Marvelov SATA 6Gb/s, dok ECS koristi Intelov ugrađen u H67 čipset. Unatoč naizgled velikoj razlici u kontrolerima, razlike su ipak minimalne no idu u korist Asusove ploče u slučaju testa brzine prebacivanja sa tek nešto više od megabajta spram ECS-ice. Vrijeme pristupa je gotovo identično sa tek 0.01ms razlike ponovno u korist Asusice.

x264 HD Benchmark
FPS
Asus P8P67-M Pro 96,68    ECS H67H2-M 91,29      0 4 9 9 8

x264 HD benchmark nam pokazuje performanse prilikom kodiranja HD videa kroz četiri testa po dvije iteracije. Od dobivena četiri rezultata smo uzeli prosjek i ubacili rezultat u grafove za usporedbu. P67 odnosi uvjerljivu pobjedu nad H67 sa preko 5 FPS-a razlike. Valja nadodati kako su razlike kroz čitavo testiranje u prvom redu marginalne, te u svakodnevnom radu normalnom korisniku nisu vidljive, odnosno osjetne, izuzev sintetike koju smo mi ovdje vrtjeli.

Na testu smo imali Elitegroupeovu perjanicu ponude matičnih ploča s H67 čipsetom. Radi se o modelu H67H2-M Black Deluxe. Odlike su joj kvalitetna i stabilna regulacija napona, koja se zahvaljujući masivnom i dobrom hlađenju malo zagrijava. Layout ploče je gotovo bez greške. Kao minus u ovom polju išao bi na previsoke hladnjake koji će zadavati probleme u slučaju korištenja low-profile hladnjaka, a budući da se radi o mATX ploči namijenjenoj za HTPC konfiguracije ovo je stavka na koju ne možemo zažmiriti. Tu je i danas već uobičajena USB/SATA3.0 podrška. Ako bismo išli u detalje nije nam se svidjeli što se na backpanelu nalazi tek četiri USB konektora. Ostatak je moguće dobiti preko dodatnih PCI bracketa, od kojih niti jedan nije priložen uz ploču. Zadnji minus koji bismo dali ploči jest korištenje nepreglednog i prešarenog EFI BIOS-a (mišljenja smo da bi bilo bolje da su se držali klasičnih boja AMI BIOS-a). Da ne završimo u negativnom tonu, radi se o vrlo dobroj ploči koja uz nabrojano dolazi uz neke sitnice koje život znače, kao što su tipke za paljenje i reset računala, četiri video izlaza, debug display ili dodatni PCI utor. Još jedan veliki plus koji bismo naveli ide na stranu overclockinga grafičkog čipa koji je zaista lijepo potezao (1800MHz+), zahvaljujući mogućnosti dodavanja pozamašnog napona i gašenja OCP-a zaštite. ECS H67H2-M nije dostupna na našem tržištu, a vani se prodaje po cijeni od oko 100€ (sa PDV-om), što ju čini konkurentnom u usporedbi s ostalim proizvodima tog cjenovnog ranga.

Conclusion

We got Elite group’s H67 flagship motherboard for this test - H67H2-M Black Deluxe. Its main characteristics are high quality stable voltage regulation unit, which is well cooled due to massive cooling. Board layout is great but not perfect. Those massive heatinks are causing the problem with low-profile CPU coolers, and since this is a mATX HTPC designed motherboard, this is an issue that we can't look away from. H67H2-M comes with the USB/SATA 3.0 support (through Intel 67 and Eltron chips). If we get into details, we don't quite like the back panel with only four USB ports. The rest of them can be obtained via additional PCI bracket, none of which is included in bundle. The last downside is the color scheme of BIOS (we think it would be better if ECS kept the classic colors of AMI BIOS). Other positive sides of the H67H2-M are the little details such as onboard power/reset buttons, debug display, four video outputs and additional PCI slot. Another big plus of this board is the great overclocking possibility of the integrated GPU in the processor. We were able to achieve over the 1800MHz+ GPU clock, thanks to possibility of adding rather large amount of voltage to GPU, and the OCP control function. ECS H67H2-M Black Deluxe is not yet available on Croatian market, but in the international European shops, we can find this board for about 100€ (including VAT), which makes it competitive compared to other products in this price range.