ECS P55H-AK Black Series

ECS je svoju perjanicu ponude zapakirao u atraktivnu kutiju tamnoplave boje koja je prepuna naljepnica koje nam daju do znanja što nam dotična ploča ima za ponuditi ukoliko se odlučimo na kupovinu iste. Kasnije ćemo se osvrnuti na dotične detalje. Otvaranjem kutije koja ima i prigodnu ručku za nošenje nas dočekuje matična ploča zaštićena u plastičnom oklopu, te kutija sa bundleom.

Ono što možete očekivati jesu četiri SATA kabela (koji su, unatoč bojama ploče nažalost, žute boje), tri SLI bridgea (dva "obična", te jedan za 3-Way SLI), priručnik te upute za instalaciju kao i medij s driverima te popratnim softverom. Zanimljivost u sivilu ostatka je 3.5" modul sa dva dodatna USB3.0 konektora. Dotični možete instalirati u, kako smo već naveli, 3.5" utor u kućištu ili kao backpanel bracket (adapter i vijci za instalaciju su dolaze s pločom); iznimno praktičan dodatak.

ECS je za svoju Black seriju predvidio isto takvu kombinaciju boja. P55H-AK dolazi sa crnim PCB-om, te crno-bijelo-sivim elementima na ploči što ploči daje ozbiljan izgled. Inače izuzetno oku ugodna ploča, a isto takav je i layout, odnosno raspored komponenti na PCB-u, na koji gotovo da nemamo niti jednog jedinog prigovora. Unatoč nešto više-profilnom hlađenju ploče, problema oko instalacije većine hladnjaka za procesore neće biti, te je pristup socketu u većini slučajeva neometan. Ono što ECS, između ostalog ponosno ističe jest natpis „Designed in Taiwan" na donjoj polovici ploče. P55H-AK dolazi sa LOTES-ovim socketom, ali ovaj puta u nešto pojačanom izdanju. Naime, ECS se diči korištenjem većim postotkom zlata kod pojedinih kontakata na ploči (konkretno oni u socketu te u DIMM slotovima). Takav dodatak bi barem u teoriji trebao osigurati do tri puta manju oksidaciju kontakata, te bolju otpornost na više/niže temperature.

Kako se radi o P55 baziranoj matičnoj ploči, ovdje nalazimo ukupno četiri DIMM utora koji podržavaju maksimalnih 16GB DDR3 memorije. Tu je također i podrška za memorije brzina do 2600MHz (koji se postižu naravno putem overclockinga), te za Intelove XMP memorijske profile. Valja napomenuti da je memoriju potrebno instalirati u bijele utore, ukoliko koristite jedan ili dva memorijska modula. Poteškoća oko reinstalacije memorije ili grafičke kartice nema pošto su utori dovoljno udaljeni jedni od drugih. Inače ploča dolazi sa dvofaznom regulacijom napona za memoriju.

Kako se radi o ploči iz ECS-ove Black serije, kompromisa po pitanju regulacije napona za procesor nema, tako da ćete imati priliku raditi sa 14-faznom, analognom, regulacijom napona. 12 je zaduženo za procesor, a preostale dvije za memorijski kontroler procesora. Po pitanju naponskih konektora na ploči tu su standardni 24-pinski ATX smješten na desnom rubu ploče, te 8-pinski EPS na gornjem lijevo rubu ploče, oba prigodno smješteni. Raštrkane diljem ploče možemo naći tri 3-pinska konektora kao i jedan 4-pinski CPU konektor (od četiri, samo dva je moguće regulirati preko BIOS-a). Možda ne bi bilo na odmet vidjeti i još pokoji više. Uz njih tu je i nešto neobičniji dodatak naponskom dijelu ploče, a radi se o 4-pinskom molex konektoru koji se nalazi tik do posljednjeg DIMM utora, a tu je kako bi pružio više struje prilikom korištenja više grafičkih kartica (SLI/Crossfire). Koliko to zaista pomaže, u praksi nažalost nismo imali prilike probati.

Sistem kojem ECS u svojoj Black seriji također pridaje veliku važnost (uz regulaciju napona) jest i samo hlađenje čitave ploče koje je odrađeno na zavidnoj razini. Dakle, već na prvi pogled a pogotovo kada primite ploču u ruke imate prilike osjetiti njenu težinu, odnosno hlađenja na njoj. PCB-om dominiraju tri veća te dva manja pasivna hladnjaka. Onaj najmanji je tu kako bi ohladio PLX čip (koji se, usput budi rečeno, i ne grije tako puno u svom radu). Ostatak je kopletno povezan heatpipeovima. Najveća dva bloka se nalaze na regulaciji napona a pasivni blokovi su međusobno isprepleteni sa dva heatpipea. Nadalje, na samoj se sredini ploče nalazi nešto manji blok koji leži na vrućem nForce NF200 čipu. Naposljetku, najmanji low-profile blok u petlji se nalazi na samom P55 čipsetu. Vjerojatno se pitate čemu tolike gromade od hladnjaka na ploči. Isto smo se zapitali i mi dok nismo vidjeli koliko NF200 zagrije čitav sistem. Iz istog razloga je sve zajedno povezano heatpipeovima koji ravnomjerno disipiraju toplinu diljem čitave ploče. Skinuli smo kompletno hlađenje s ploče kako bismo vidjeli kako nasjeda na kritične komponente. Ono što nam se svakako svidjelo jest korištenje vijaka umjesto push-pinova na većim blokovima (push-pinovi su na PLX te P55 čipovima). Iz istog razloga nas niti nije iznenadilo gotovo savršeno nasjedanje hladnjaka na čipove. Jedini minus koji bismo uputili na tom polju jest korištenje ljepljive „žvakaće gume" umjesto termalne paste kao sredstva za prijenos topline. Iz tog razloga smo sastrugali gumu sa hladnjaka, očistili čipove na ploči, nanijeli svježu AC Ceramique te sklopili čitav sistem nazad. Razlika je osjetna već na prvi pogled u usporedbi s tvorničkim rješenjem.

ECS P55H-AK dolazi sa ukupno šest utora za proširenja. Od toga su dva PCI-E x1, tri PCI-E x16, te jedan 32-bitni PCI utor. Ploča dolazi s podrškom za (3-Way)SLI i Crossfire(X). Tu u igru ulazi NF200 čip. Naime prilikom korištenja dvije grafičke kartice u multi-GPU modu rada, na raspolaganju imate punu (x16/x16) propusnost. Ukoliko se pak odlučite na 3-Way SLI, propusnost opada na x16/x8/x8. Što opet nije loše uzevši u obzir da se radi o P55 čipsetu. Po pitanju rasporeda, ECS je također napravio dobar posao, tako da u slučaju korištenja dual-slot grafičkih kartica (što je danas najčešći slučaj) ne gubite nijedan, odnosno samo jedan PCI slot ukoliko koristite SLI ili Crossfire.

Nadalje, na ploči se nalazi ukupno osam SATA portova. Njih šest (bijele boje, SATA 3.0Gb/s) pogonjeno je Intelovim čipsetom te podržavaju RAID 0, 1, 5 te 10 polja. Druga dva (crne boje, SATA 6.0Gb/s) su pogonjena Marvellovim 9128 kontrolerom te podržavaju RAID 0 i 1 polja. ECS je gotovo u potpunosti izbacio legacy portove, tako da IDE ili floppy konektore (nažalost?) nećete naći na ploči. Od ostalih konektora na ploči tu su pin-outi za dodatne USB2.0 i 3.0 portove, te po jedan za standardne front-panel audio i SPDIF izlaz.

* fotografije glavnih kontrolera ugrađenih na ECS P55H-AK

Ono što se može zamijetiti već na prvi pogled, a vjerojatno ste imali prilike i zaključiti u dosadašnjem tekstu, jest to da je ploča krcata dodatnim kontrolerima. Nabrojimo one najvažnije. Ploča dolazi sa dva Realtekova RTL889 8-kanalna HD audio codeca, dva Realtekova RTL8111E GbLAN kontrolera sa Teaming opcijom (mogućnost povezivanja u jedan dvogigabitni link), čak dva NEC-ova PD720200 USB3.0 kontrolera koji ukupno daju četiri USB3.0 porta (dva na backpanelu, te dva preko bracketa), te također po dva Marvellova 9128 kontrolera za ukupno četiri SATA 6.0Gb/s portova (dva onboard, te dva kao eSATA na backpanelu). Nadalje tu je i NF200 zadužen za (3-Way) SLI mogućnosti ploče kao i za dodatne 32 PCI-E stazice, te PLX PEX 8608 čip s dodatnih 8 PCI-E stazica (za SATA/USB3.0 kontrolere). Možda bi nekima zasmetao izostanak FireWire kontrolera, odnosno konektora na ploči. No sve u svemu, svakako bogato opremljena ploča. Da da, i dalje čitate review ECS-ove matične ploče :)

Za kraj spomenimo ostale detalje na ploči. U donjem desnom dijelu se nalaze tipke za paljenje i reset ploče, odnosno računala, koje svijetle plavom bojom. Odmah pored se nalazi i dobra stara baterija, a lijevo od nje i dvoznamenkasti POST display. Ubacivanje potonjeg svakako pozdravljamo kao pozitivan feature. Pražnjenje CMOS-a osim vađenjem baterije, možemo obaviti i preko crvenog jumpera na donjem rubu ploče ili preko, za to odgovarajućeg gumba na backpanelu (svijetli crvenom bojom tako da se lako uočava).

Oprema stražnjeg I/O panela:

• 1x ClearCMOS gumb
• 1x PS/2 za tipkovnicu/miša
• 8x USB 2.0 konektora
• 2x eSATA 6.0Gb/s konektor
• 2x RJ45 LAN porta
• 2x USB 3.0 konektora
• 6x audio izlaza

Softver

S pločom dolazi DVD medij na kojem se nalaze driveri te popratni softver iz ECS-ove „kuhinje". Zanimljivo je za napomenuti kako nam nakon svježe instalacije Windowsi 7 nisu uspjeli automatski instalirati/naći mrežne drivere, iako se radi o prilično uobičajenom mrežnom (Realtekovom) adapteru. Instalacija je drivera sa priloženog medija, pak, prošla bez problema. Ono što nas zanima jesu upravo ECS-ove aplikacije, a uz ostale, posebno ćemo se osvrnuti na onu namijenjenu overclockingu.

eBLU – jednostavna aplikacija koja služi za (online) update BIOS-a.

eDLU – nalik prošloj, ovo je aplikacija koja služi za automatski download posljednjih drivera za matičnu ploču.

eOC – naposljetku, došli smo i do aplikacije za overclocking. Postoje dva glavna izbornika. Prvi služi za overclocking, a drugi za monitoring. Prvi se dijeli na dio za početnike (moguće mijenjati samo baseclock procesora) te dio za naprednije korisnike (moguće je mijenjati sve raspoložive opcije). Na raspolaganju nam stoji korigiranje baseclocka te PCI-E frekvencija, te korigiranje napona – napon procesora, VTT-a, memorije te čipseta. Aplikacija podržava profile – spremanje i učitavanje istih kasnije. Idući izbornik je kako smo već spomenuli, Monitoring. Ovdje možemo nadgledavati brzinu vrtnje ventilatora (nažalost nije moguće korigiranje brzine vrtnje), temperature procesora i matične ploče, te sve relevantne napone koje smo spomenuli u prošloj sekciji. Svako očitanja se prikazuje u tri stupnja (trenutno stanje, minimalno te maksimalno). Također, ovo je i jedina aplikacija koja nam pokazuje temperaturne vrijednosti ploče, te brzine ventilatora. Konkretno, Everest nam nije davao dotičnu mogućnost, osim prikaza napona (koji je također bio netočan). Razlog tome nalazimo u kontroleru korištenom za nadzor ploče, koji je pomalo nestandardan u usporedbi s ostalim proizvođačima matičnih ploča.

BIOS

BIOS koji se nalazi na ovoj ploči je AMI-jev. Raspored i ostatak opcija je više manje standardan. U Sekciji Advanced Chipset Setup se nalaze opcije vezane za procesor, gašenje HT-a, podešavanje Turbo opcija, jezgri procesora te ostalih sitnica vezanih za power management. Iduća sekcija vrijedna spomena jest PC Health Status. Ovdje možete vidjeti trenutne brzine ventilatora te napone procesora, VTT-a, memorije te čipseta. U Smart Fan Function sekciji se nalaze opcije za regulaciju ventilatora na ploči koji su spojeni preko 3-pinskog konektora. Moguće je regulirati dva ventilatora. Uz unaprijed isprogramirane profile (Normal, Quiet, Performance), možemo i ručno iskonfigurirati brzinu vrtnje ventilatora ovisno o temperaturama. U sekciji pod nazivom M.I.B. X (MB Intelligent Bios X) se nalaze opcije u vezi overclockinga ploče.

Po pitanju sekcije za overclocking. Uočavamo nekoliko predefiniranih opcija za overclocking, te performance levela. Iza njih su one za podešavanje latencija memorije, te QPI množitelja. Niže u ovoj sekciji se nalaze opcije za podešavanje napona na ploči. Konkretno, možemo podešavati napone procesora, memorije, VTT-a, te čipseta. Interesantno je za napomenuti kako nema opcije za podešavanje PLL napona procesora. P55H-AK ima i sekciju za spremanje i učitavanje profila, nažalost dostupna su samo dva takva profila.Također, moramo zamijetiti kako je ploča izašla prije više od dva mjeseca, a nove verzije istoga i dalje nema. Razlog zašto smo to spomenuli jest bezrazložno blesavljenje ploče prilikom overclockinga, koji upućuje na nezreo BIOS. Oko ove teme i iskustava s overclockingom, nešto kasnije u tekstu. Pozitivna stvar oko BIOS-a jest to što je moguć undervolt svih komponenti, uključujući i napon memorije, i to u finijim koracima.

Test sistem

Način testiranja i overclocking

Testiranje smo proveli na ukupno četiri matične ploče, te koristili iste postavke. Za testiranje prve tri ploče je korišten i5 750, dok smo za ECS-icu koristili i5 760 adekvatnog takta. Sve ploče su testirane na stock vrijednostima. Procesor je radio na 2660MHz (20*133), dok smo Turbo držali ugašenim čitavo vrijeme. Memorija korištena za test bila je već uobičajena za naš i5 sistem – G.Skill ECO 1600MHz, koji je radio na 1333MHz pri CL7, 1T. Grafička kartica bila je GeForce 8600GTS, dok je napajanje bilo Corsairovo HX850W. Windowsi 7 x64 bili su korišteni kao testni operativni sustav. Ostatak testova koje smo koristili pri testiranju naveden je u gornjoj tablici.

Da bi članak ostao zanimljiv, pobrinula se i overclocking sekcija istog. Jer overclocking ove ploče je sve samo ne zabavan. Uzevši u obzir da se radi o 1156 ploči te P55 čipsetu, te šturost BIOS-a, očekivali smo da će overclocking poteći brzo i bezbolno bez nekih većih problema. Tu smo se pak prevarili. Već je u startu bilo čudno da ECS napravi nešto kako spada (do kraja). Ploča, naizgled savršenog layouta i komponenti mora negdje manjkati. Ovdje je to BIOS, a zatim i sam overclocking potencijal. Dakle, kako smo napomenuli, koristili smo dva procesora u kombinaciji s ovom pločom. Prvo smo koristili i5 760 kako bismo napravili usporedbu s ostalim s1556 P55 pločama, a kasnije se radi većeg baseclock potencijala prešaltali na i5 680. Pošto je ploča kod nas nekih 3 tjedna na testiranju, koristili smo ju intenzivnije u 24/7 radu u kojem se pokazala sasvim stabilnom na 4.4GHz (163*27).

Link na validaciju maksimalnog baseclocka (205MHz)

Prije nekoliko smo se dana bacili u potragu za maksimalnim baseclockom ploče. Odmah u startu, spuštanjem množitelja, ploča se počela blesirati prilikom bootanja. Blesiranje se očitovalo na više načina, a jedan od njih je bio i samo gašenje POST displaya čime nismo mogli vidjeti error code koji bi izbacivala prilikom bootanja. Nakon toga bi se ploča jednostavno nastavila bezglavo rebootati, dok ne bi ugasili napajanje ili napravili ClearCMOS-a. Kasnije smo probali dići baseclock na prethodno stabilnih 160MHz. Ulaskom u Windowse nas je očekivao baseclock na defaultu (133MHz), a množitelj spušten na koliko bismo odredili u BIOS-u. Ploča je odbijala rad i sa eOC aplikacijom za overclocking, koji je zanimljivo prijavljivao 160MHz koje smo prehodno postavili u BIOS-u. Nakon takvog blesiranja nam jednostavno ništa drugo nije palo napamet nego ponovno preflashati ploču sa BIOS-om sa službene stranice. To smo i učinili. Ploču smo flashali s _istom_ verzijom BIOS-a s kojim je došla, nakon čega je za divno čudo proradila kako spada (!). Naravno, koliko je to bilo moguće. I dalje je tu bilo blesavljenja, no barem su se baseclock podešen u BIOS-u i onaj u Windowsima/CPU-Z-u poklapali. Čak je i eOC aplikacija proradila kako treba, no mi smo se iz sigurnosnih razloga držali provjerenog SetFSB-a. Ako se pitate zašto, evo i odgovora. Naime, prilikom podešavanja baseclocka preko ECS-ove aplikacije, voltaža je doslovce divljala sa postavljenih 1.4Vna 1.6V, nazad na 1.4V, pa opet na 1.65V, nazad na 1.5V i tako dalje. Nakon čega smo rebootali računalo i nastavili sa SetFSB-om, prilikom čega nismo dobivali takve anomalije. Nadalje, ploča očito voli divljati s naponima, tako da se prilikom dizanja procesora na 1.6V nasumce gasio i USB kontroler dok smo bili u Windowsima. Također, anomalija po pitanju skakutanja napona se pogoršala prilikom većih napona (čak i kad nismo koristili ECS-ovu aplikaciju). U svakom slučaju testiranje smo nastojali provesti što brže i bezbolnije kako ne bismo ostali bez procesora, pošto niti u jednom trenutku zapravo nismo niti znali koji bi to mogli biti trenutni naponi. Ako su bili oni koje je CPU-Z pokazivao, imamo sreće što nam je procesor i dalje živ :) Također S3 i S4 praktički ne rade, pošto se prilikom standbya naponi vrate na default vrijednosti, unatoč tome što je procesor overclockiran.

Link na validaciju maksimalno benchabilnog takta procesora (5133MHz)

Sad kada smo završili našu malu anegdotu sa iskustvima s ovom pločom, osvrnimo se i na rezultate. Koji nažalost nisu baš spektakularni. Postigli smo 205MHz baseclocka, koji su, usput budi rečeno, bili stabilni, dok je sve preko toga rezultiralo rušenjem, iako je konkretno ovaj procesor na Asusovoj Maximus III Extreme matičnoj ploči išao i preko 230MHz baseclocka. Pošto nam se to i nije baš svidjelo odlučili smo se poigrati sa procesorom na maksimalnom množitelju – 27. Stali smo na 5.13GHz, na zračnom hlađenju pri čemu smo izvrtjeli Super Pi 1M. Maksimalna frekvencija procesora bila je 5230MHz. U BIOS-u smo dodijeli 1.65V procesoru, dok su Windowsi prikazivali urebesnih 1.8V+. Iz razloga što nismo bili sigurni što ploča radi, odlučili smo to napraviti što brže i bezbolnije moguće za procesor. Dakle po pitanju maksimalno postignute brzine, ništa posebno, pošto smo istu frekvenciju dobili i na prošlom i5 650 procesoru sa multijem 25. U svakom slučaju namjeravamo probati ovu ploču sa još par procesora, te ukoliko ECS izbaci neki zreliji BIOS i sve to zajedno stavili pod LN2. No, sve u svemu, loš posao po pitanju BIOS-a, koji ne samo da je nerazrađen, nezreo, nego je i pun opcija „za početnike“, koje naposljetku mogu samo zbuniti čovjeka koji očajnički želi dotjerati ploču u red. Sam BIOS za sobom vuče i overclocking koji također nije ništa poseban. Što drugo reći nego, ECS, lopatu u ruke i sklepajte BIOS kako priliči jednoj ovakvoj ploči.

3DMark Vantage
CPU Score
Gigabyte GA-P55A-UD4P 12327    ECS P55H-AK 12301    Gigabyte GA-P55-UD4P 12276    Foxconn P55A-S 12269      0 31 00 62 00 93 00 124 00

7-Zip
Score (MIPS)
Gigabyte GA-P55A-UD4P 10535    ECS P55H-AK 10487    Foxconn P55A-S 10419    Gigabyte GA-P55-UD4P 10402      0 26 50 53 00 79 50 106 00

Blender
Time (s)
Gigabyte GA-P55A-UD4P 48,93    Gigabyte GA-P55-UD4P 48,96    ECS P55H-AK 48,98    Foxconn P55A-S 49,12      0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0

Cinebench
Rendering 1 CPU
Gigabyte GA-P55A-UD4P 3792    Gigabyte GA-P55-UD4P 3772    ECS P55H-AK 3753    Foxconn P55A-S 3750      0 35 00 70 00 10 500 140 00
Rendering x CPU
Gigabyte GA-P55-UD4P 13563    Foxconn P55A-S 13551    ECS P55H-AK 13545    Gigabyte GA-P55A-UD4P 13459      0 35 00 70 00 10 500 140 00

Prva baterija testova obuhvaća 3DMark Vantage CPU test, 7-zip kompresijski test, Blenderov te Cinebench 3D testove. Dotični su ponajviše ograničeni, odnosno profitiraju od većeg broja jezgri, nebitno bile fizičke ili logičke u slučaju korištenja, primjerice Intelovog HT-a. Iz istog razloga, rezultati dobiveni u dotičnim testovima se odražavaju na male ili neznatne razlike između matičnih ploča, te kao takve ulaze u postotak greške između testova. Konkretno, Gigabyteova P55A-UD4P odnosi prva mjesta u sva četiri testa, dok se za drugu poziciju bore ECS-ova P55H-AK te Gigabyteova P55-UD4P. Foxconnica u većini slučajeva završava na posljednjem mjestu.

Everest
Read (MB/s)
Foxconn P55A-S 13039    Gigabyte GA-P55A-UD4P 12999    Gigabyte GA-P55-UD4P 12986    ECS P55H-AK 12857      0 50 00 10 000 150 00
Write (MB/s)
Gigabyte GA-P55A-UD4P 9595    Foxconn P55A-S 9594    Gigabyte GA-P55-UD4P 9590    ECS P55H-AK 9570      0 50 00 10 000 150 00
Copy (MB/s)
Gigabyte GA-P55A-UD4P 14051    ECS P55H-AK 13859    Gigabyte GA-P55-UD4P 13655    Foxconn P55A-S 13400      0 50 00 10 000 150 00

Nuclearus MC
ALU Speed
Gigabyte GA-P55-UD4P 5169    ECS P55H-AK 5160    Gigabyte GA-P55A-UD4P 5159    Foxconn P55A-S 5155      0 13 00 26 00 39 00 52 00
FPU Speed
ECS P55H-AK 7589    Gigabyte GA-P55-UD4P 7564    Foxconn P55A-S 7555    Gigabyte GA-P55A-UD4P 7550      0 38 00 76 00
Multi Thread Speed
Gigabyte GA-P55-UD4P 22290    Gigabyte GA-P55A-UD4P 22247    ECS P55H-AK 22102    Foxconn P55A-S 21091      0 11 500 230 00

wPrime
Time (s)
Gigabyte GA-P55A-UD4P 12,372    ECS P55H-AK 12,421    Gigabyte GA-P55-UD4P 12,481    Foxconn P55A-S 12,494      0 6 ,5 1 3

x264 HD Benchmark
Score (FPS)
Foxconn P55A-S 65,51    ECS P55H-AK 65,42    Gigabyte GA-P55A-UD4P 65,23    Gigabyte GA-P55-UD4P 64,65      0 3 3 6 6

Za razliku od prošle baterije testiova, Everest nam ipak pokazuje nešto bolji uvid u razlike testiranih ploča. U Read testu P55A-S model odnosi pobjedu sa gotovo 50 MB većim čitanjem. P55A i P55 su gotovo rame uz rame u dotičnom testu, s razlikama unutar 20MB. Write očekivano ne pokazuje nikakve razlike, sve to unutar 10-ak MB. U Copy testu P55A odnosi uvjerljivu pobjedu od gotovo 150MB više nad drugom plasiranom, testiranoj P55H-AK, koja se vraća na drugo mjesto, u odnosu na prethodna posljednja testa. Sukladno tome, wPrime nam pokazuje sličnu situaciju, P55A te P55H odnose prva dva mjesta. U Nuclear MC te x264 HD benchmark testovima ne zamjećujemo neku veću razlike između ploča, jer se ipak radi o isključivo procesorski ograničenim testovima.

Na test smo dobili novu ECS-ovu P55H-AK matičnu ploču iz njihove Black serije, s čijom opremljenošću ECS cilja na sam vrh ponude. Konkretno, testirana P55H-AK ulazi u cjenovni rang kojim vlada Asus i Maximus III Extreme, te Gigabyte i P55A-UD7, a taj je 300-330 USD - oba su žestoka konkurenta u svim područjima. Jedina prednost testirane ECS P55H-AK bila bi u podršci za 3-Way SLI te. Asus ju također ima, po istoj cijeni, dok ju Gigabyte nema, ali zato košta 80 USD manje. Dakle, jedina prednost nad konkurentima jest dvostruko veći broj SATA i USB3.0 portova, što nikako nije jedini i onaj dovoljan razlog za kupovinu ove ploče. Najveća boljka koju ECS trenutno ima je nezreo i nerazrađen BIOS, a samim time i takvo ponašanje prilikom overclockinga, koju glavni konkurenti nemaju. Dapače, BIOS te overclocking tih ploča je daleko ispred ECS-a. Što na kraju krajeva i nije nešto čudno.

Činjenica je da je ploča bogato opremljena dodatnim kontrolerima, te je kao takva pravo future-proof rješenje (koliko to može biti pred izlazak Sandy Bridge procesora te P67 čipseta), no ploča za 330 USD mora nuditi sve to, uz (barem solidan) overclocking. Na kraju krajeva, ploča se i reklamira kao dizajnirana za overclocking, ali se nadamo da će buduće revizije BIOS-a ipak riješiti problem. To bi bili minusi ove ploče, a bio bi red da se osvrnemo i na pozitivne stvari. P55H-AK dolazi sa jakom regulacijom napona, kvalitetnim hlađenjem, bogatim mogućnostima proširenja, odličnim layoutom te prosječnim softverskim paketom. Po pitanju bundlea ništa posebno, no svakako pozdravljamo ubacivanje dodatnog USB3.0 bracketa u isti. Uzevši sve pluseve i minuse u obzir, upitna je isplativost ove ploče pogotovo što je izašla ovako kasno kada je i Sandy Bridge/P67 pred vratima. Ipak, ploča je super opremljena, a u prednosti je i toliko jer još uvijek dozvoljava "igru" sa baseclockom.

Conclusion

ECS`s P55H-AK Black Series aims for the very top of its class, and it battles with the best of them - Asus`s Maximus III Extreme and Gigabyte`s P55A-UD7. Asus and ECS are in the 300 - 330 USD price range, and they both have 3-way SLI support, and Gigabyte which doesn`t have it costs about 80 USD less. P55H-AK does however have one advantage - more SATA and USB3.0 ports, which certainly isn`t reason enough for buying it. Especially if it’s weak BIOS comes into the picture, which caused somewhat poor overclocking capabilities and instability during it. Main competitors simply don`t have similar problems.

Fact is, that this board is loaded with future-proof technology (except for soon to come Sandy Bridge CPU˙s :) ), but for the money, overclocking should be better. Especially because it is advertised that way, but hopefully future BIOS revisions will solve the problem. All the other ingredients for a good OC potential are certainly here - strong voltage regulation, high quality cooling system and great layout. With that it has loads of expansion capabilities and a decent enough software package. Bundle is nothing special (for a 330 USD board), but one nice thing is additional USB 3.0 bracket. All on all it is questionable whether you should buy this board, especially that it came to market rather late and with the Sandy Bridge boards on the way. It is though a sweet package, and let’s not forget - it still lets you play with base clock.