Što se utora tiče tu su dva 64-bitna i tri 32-bitna PCI utora. 64-bitni su
naravno namijenji stvarima poput RAID kontrolera, a 32-bitni za dodatne mrežne
kartice i sl. Zanimljivo je da smo na ‘Netu u međuvremenu pročitali par recenzija
EPoX M762A ploče i zaključili da neke druge hardware stranice nisu testirale
isti proizvod. Naime, njima su navodno na M762A radili AthlonXP i Duron procesori
(pa čak i dva procesora razičitih. frekvencija), obična DDR memorija… No,
to nama nije uspjelo (a nema što uspjeti – ili radi ili ne). Uz to su još napisali
da u 64-bitne PCI utore nije moguće staviti 32-bitne kartice (razlika je u naponu
– 3.3 naspram 5V). Nama je sve radilo kako treba kada smo u 64-bitni PCI utor
stavili 32-bitni PCI Adaptec 29160N kontroler, što će reći da se 64-bitni utori
ponašaju kako treba – daju 3.3 ili 5V, već prema potrebi. Tko je tu lud ne znamo,
ali imamo osjećaj da su neke stranice teško lažirale svoje testove.

"P4" ATX utori

Uz svu rigidnost EPoX nije posegnuo za nekim čudnim rješenjima za napajanja
(Tyan nekako padne napamet) tako da se od napajanja zahtijeva samo da bude ATX2
"P4" napajanje s barem 400W. 400W se možda čini puno, no to je stvarno
potrebno (i to kvalitetnih 400W, a ne nekih JNC/Everpower kvazi-400W). AthloniMP
progutaju toliko da to nije za vjerovati. Prilikom prvog testa koji je stvarno
SMP (tj. koristi oba procesora kako spada), UPS od 600W na koji je sistem bio
spojen počeo je tuliti kao lud. Prvi puta kada se to desilo mislili smo da je
nestalo struje u labosu, no ubrzo se pokazalo da UPS od 600W nije dovoljno jak
i da ode u overload kada se oba AthlonMP procesora pokrenu!

Od ostalog možemo spomenuti da je raspored stvari po ploči dobar i logičan,
a pohvale idu i na integriranu Intel® 82559 10/100 Mbps Fast Ethernet mrežnu
karticu. No, ne bi bilo loše da ih je samo dvije! S druge strane, EPoX se nije
baš proslavio s uputstvima koje dolaze uz M762A. Uz tako ozbiljan proizvod očekuju
se i puno detaljnija i ozbiljnija uputstva. Šteta je i što M762A nema neki dodatni
SCSI ili ATA-RAID kontroler na sebi. Razumijemo da bi to utjecalo na cjenu i
da je bolje rješenje staviti stand-alone profesionalni SCSI RAID kontroler,
no svejedno. Pogotovo bi dodatni SCSI kontroler bio koristan pod Linuxom jer
je podrška za ATA RAID kontrolere pod ovim OS-om izrazito loša. Ako se ne želi
potrošiti dodatno novaca najbolje je pod Linuxom napraviti soft-RAID i tako
se osigurati od gubitka podataka ako jedan od IDE diskova krepa. A svi znamo
da je kvaliteta IDE diskova sve lošija i lošija i da se kvare kao ludi. Čovjek
se još jedino može pouzdati u Seagate.