Capice između utora za 5,25" uređaje koje su nam
smetale za ugradnju kaveza

Obzirom da nam treba i odgovarajuće kućište, proučili smo ponudu na tržištu
i odlučili se za Sharkoon Rebel 12 Economy čija cijena od 680kn predstavlja
idealan izbor u ovoj kategoriji. Ovo kućište nudi čak dvanaest 5,25" utora
te ležišta za dodatnih šest 3,5" diskova, što bi nam trebalo biti više
nego dovoljno. Naravno, potrebno je riješiti i ugradnju 3,5" diskova u
5,25" utore, za što smo nabavili dva CoolerMaster Stacker okvira za diskove
koji nam omogućuju da u tri 5,25" utora ugradimo četiri diska (120kn komad).
Dodatna prednost ovih okvira je što dolaze za tihim 12-centimetarskim ventilatorom
za hlađenje diskova koji je nužan za njihov dugotrajan i pouzdan rad. Znači
8 diskova ćemo ugraditi u dva okvira, a preostalih 4 u originalna ležišta u
kućištu, isto kao i sistemski disk. Jedini problem sa kojim smo se susreli je
ugradnja okvira u kućište. Naime, okviri su predviđeni za ugradnju u CoolerMaster
Stacker koji nema nosače uređaja između ležišta za 5,25" uređaje, dok naše
kućište ima što nas sprečava da okvire jednostavno umetnemo. Problem je riješio
naš vjerni Dremel – proces rezanja je bio gotov za par desetaka minuta i okviri
su nakon toga savršeno sjeli. Od ostale opreme nabavili smo još i Corsair VX
550W napajanje (iako bi i znatno slabije bilo dovoljno), kao i 1000VA UPS.

Kavezi ugrađeni u kućište – obratite pažnju da su svi
diskovi i kablovi numerirani

Prije nego se pozabavimo sklapanjem, recimo par riječi o odabiru operativnog
sustava – obzirom da posjedujemo licencu odlučili smo se za korištenje MS Windows
2008 servera, prvenstveno zbog ugrađene podrške za kreiranje tzv. softverskih
RAID5 polja. To znači da ovaj OS zna kreirati RAID5 polje na bilo kojoj kombinaciji
diskova bez obzira na njihov kapacitet, sučelje ili kontroler na koji su spojeni
(naravno, uz ograničenja veličine i brzine u odnosu na najmanji i najsporiji
disk u polju). Obzirom da se zbog cijene nismo odlučili za nabavku diskovnog
kontrolera koji bi podržavao ovu funkcionalnost, mogućnost kreiranja RAID5 polja
u operativnom sustavu nam je bila imperativ. Alternativa je korištenje Linuxa,
no kako sa njime nemamo iskustva, a cijena licence za MS Windows 2008 server
nije bila problem, odluka je bila jasna. Dodatna prednost korištenja softverskog
RAID5 polja je dostupnost podataka u slučaju kvara hardvera. Obzirom da ne ovisimo
o tipu kontrolera koji koristimo, u slučaju njegova ili kvara matične ploče
možemo ih zamijeniti sa praktički bilo kojom kombinacijom sa dovoljno SATA priključaka
bez gubitka podataka. Nedostatak bi mogao biti nešto sporija brzina prilikom
čitanja i pisanja podataka (hardverski RAID kontroleri mogu biti brži, no brzina
je ovdje često funkcija cijene), no iz iskustva smo znali da nam to neće biti
problem.

Sklopljeni i operativni podatkovni poslužitelj (OK,
ova 8800GT je viška)

Kada smo skupili sve dijelove krenuli smo u sklapanje. Obzirom da je sa kontrolerom
došlo i 8 SATA kablova imali smo sve što nam treba, pa je samo sklapanje proteklo
bez problema. Posebnu pažnju smo posvetili označavanju diskova i kablova kako
bi u slučaju kvara mogli identificirati i zamijeniti pokvareni disk bez puno
razmišljanja. Najveći problem je bio u provođenju kablova, a dodatno smo morali
nabaviti i nekoliko splitera za napajanje sa Molex na par SATA priključaka.
Niti instalacija operativnog sustava nije donijela nikakvih iznenađenja – ukoliko
ste ikada instalirali MS Windows Vista OS, 2008 server vam neće biti problem.
Malo smo zapeli prilikom potrage za odgovarajućim upravljačkim programom za
dodatni diskovni kontroler, pri čemu nam web stranice proizvođača nisu bile
od puno koristi, ali smo se snašli uz pomoć informacija na Internetu (64-bitnu
verziju drivera koja radi sa MS Windows 2008 serverom nismo pronašli, no sa
32-bitnom nema problema). Konfiguracija RAID5 polja se radi iz Disk Managment
alata – nakon što smo inicijalizirali diskove, sa desnim klikom miša otvorimo
izbornik iz kojeg odabiremo opciju New RAID-5 Volume, te kroz jednostavan čarobnjak
odaberemo bitne parametre kao što su izbor samih diskova i veličina polja. Ovdje
jedino treba biti strpljiv, jer sinkronizacija polja ove veličine traje – više
od cijelog dana! Ovo je ujedno i najveći problem u korištenju terabajtnog RAID5
polja, jer se sinkronizacija pokreće svaki put kada se sustav sruši ili nasilno
ugasi i uvijek traje jednako dugo. Zato je poželjno imati UPS, kao i stabilan
sustav koji možemo ostaviti da radi mjesecima ili čak godinama…

Diskovi prije konfiguracije RAID5 polja u Disk Managment
alatu

Slijedi provjera napravljenog. Iako je na prvi pogled sve radilo kako treba
uočili smo da se diskovi ugrađeni u ležišta od kućišta pretjerano griju. Iako
je pored njih moguće ugraditi 8-centimetarske ventilatore, odlučili smo se za
nabavku dodatnog CoolerMaster okvira za diskove, pa smo u konačnici imali tri
okvira za svih 12 diskova koji su zauzeli devet 5,25" utora. Od preostalih
tri, dva smo popunili sa optičkim pogonom i sistemskim diskom. Također, kako
bi dodatno pospješili hlađenje ugradili smo i dodatna dva 12-centimetarska ventilatora
na bočnoj stranici koja smo spojili da rade na 5V i izvlače ugrijani zrak iz
kućišta (moguće je dodati i još jedan 14-centimetarski ventilator na stražnju
stranicu kućišta). Ovdje bi još jednom pohvalili konstrukciju kućišta koje je
opremljeno filterom prašine na svim 5,25" maskama i koji odlično obavlja
svoj posao!

Sustav smo ponovo uključili i napravili zadnje provjere: temperatura diskova
nije prelazila 38C, a brzina čitanja i pisanja se kretala između 24MBps i 40MBps.
Obzirom da je to brže od naše 100mbps lokalne mreže, zadovoljni smo rezultatom
iako je ujedno i dosta sporiji od brzine koju nam može pružiti svaki od diskova
pojedinačno. Kako u tom trenutku još nismo imali spremno drugo računalo da radi
kao klijent, napravilo smo nešto što se sa poslužiteljima inače ne radi: instalirali
smo jaču grafičku karticu (nVidia 8800GT), te ga privremeno koristili kao radnu
stanicu, za svakodnevni rad ali i pokretanje novijih igara. Niti ovdje nije
bilo problema, osim sa starijim verzijama upravljačkih programa za grafičku
karticu koji su znali srušiti sustav. Nadogradnjom na novije verzije i taj problem
je nestao tako da računalo već duže vrijeme radi pouzdano na duže staze (po
nekoliko mjeseci bez gašenja). Prije upotrebe preostao je još jedan nimalo trivijalan
zadatak: preseljenje svih podataka na sustav. To je trajalo oko dva mjeseca
i uzela nam veći dio slobodnog vremena u tom periodu :(

Obzirom da sustav aktivno koristimo u svakodnevnom radu već više mjeseci, možemo
reći da smo sa ovim rješenjem iznimno zadovoljni. Pristup podacima nikada nije
bio jednostavniji, a našu kolekciju optičkih medija više uopće ne koristimo.
Napokon su nam svi podaci nadohvat ruke! Naravno, može i bolje, pod uvjetom
da nam financije to dopuštaju. Na primjer mislimo da bi sustav mogao brže čitati
podatke kada bi umjesto kombinacije integriranih i dodatnog SATA kontrolera
nabavili 16-portni (4×4) SAS kontroler koji podržava hardverski RAID5. No, njegova
je cijena oko 3600kn, što nam je u ovom trenu ipak previše… Nadalje, sustav
bi bio nešto fleksibilniji da smo nabavili hot swap ladice za diskove, npr.
varijanta od pet diskova u tri 5,25" utora po cijeni od oko 800kn komad.
Takve ladice bi omogućavale lakšu izmjenu pokvarenog diska (trenutno za to moramo
rastaviti veći dio računala), no nadamo se da to neće biti potrebno tako skoro.
Za kreiranje i upravljanje RAID5 poljem bolje rješenje predstavlja Veritas Storage
Foundation Basic (http://www.symantec.com/business/theme.jsp?themeid=sfbasic).
Radi se o besplatnom softveru za Windows server operativne sustave koji između
ostaloga može skratiti vrijeme sinkronizacije u slučaju inkonzistentnosti RAID
polja. Danas bi odabrali veće diskove iz jednostavnog razloga boljeg odnosa
cijene i kapaciteta, što bi nam ujedno omogućilo postizanje većeg kapaciteta
ili niže troškove sklapanja poslužitelja, što zbog uštede na samim diskovima,
a što zbog uštede na drugim dijelovima (manje kućište, kavezi za diskove, slabije
napajanje i UPS). Također, ovakvo računalo nije baš tiho, te ga je preporučljivo
izdvojiti u zasebnu prostoriju i podacima pristupati putem lokalne mreže. Na
kraju moramo spomenuti da nismo zadovoljni niti sa UPS uređajem. Iako smo ga
dobili izuzetno povoljno (1000kn za snažni 1000VA uređaj), softver koji je došao
sa njime i koji bi trebao moći napraviti čisti shutdown u slučaju nestanka struje
na MS Windows server 2008 jednostavno ne radi.

Nadamo se da smo vam u ovom tekstu uspjeli predočiti razloge i prednosti sklapanja
podatkovnog poslužitelja, te vam dali par ideja za vlastito rješenje. Imajte
na umu da ovakav poslužitelj može obavljati i druge poslove, kao što je usmjeravanje
Internet prometa ili rad na P2P mrežama bez da time opterećujete računalo na
kojem svakodnevno radite. Naravno, možete ga koristiti i kao jedino računalo
u kući, no to vam ipak ne preporučamo, barem ne kao trajno rješenje – imajte
na umu da ćete na njemu čuvati i važne podatke, pa nikako ne želite da eksperimentiranjem
sa novim aplikacijama, igrama i upravljačkim programima onemogućite pristup
podacima!