Gigabajti na dlanu

Nedavna izjava Dellovog CEO-a (eng. Chief Executive Officer), Kevina Rollinsa, da je Apple iPod prolazan pomodarski uređaj poput Sonyevog walkmana ne samo da nam pokazuje koliko neki ljudi mogu imati skandalozno glupe izjave nego nam uz to jasno prenosi poruku koliko je koncept ovog prijenosnog MP3 playera tržišno uspješan. Na iPod, kao i na njegove "klonove", bez imalo suzdržavanja možemo gledati kao na uređaje koji su koncept "glazbe u pokretu" doveli na stepenicu više od provjerenih koncepata kao što su prijenosni kazetofoni (odnosno walkmani) i CD playeri (odnosno discmani). Premda na našem tržištu ovakvi playeri nisu toliko prihvaćeni kao u inozemstvu, razlog njihove slabe prihvaćenosti nije loša koncepcija već njihova relativno visoka cijena. Zašto relativno visoka, a ne samo visoka? Usporedimo li prosječna primanja u nas Hrvata, sa prosječnim primanja žitelja dalekog (da, nažalost, još je uvijek dalek) zapada, jasno je da su mnoge stvari koje su nama super skupe ljudima koji žive i zarađuju "vani" mnogo pristupačnije. Npr. IBM prijenosnik koji tvrtka sama deklarira kao model za studente jedan si prosječan hrvatski student teško može priuštiti. Ista je stvar i sa prijenosnim MP3 playerima. Kod nas većina ljudi u trgovinama "snima" nekakve flash playerčiće sa 256 ili 512 MB memorije dok je "vani" kupovina iPoda ili sličnog playera sasvim normalna stvar.

Toliko o moralno-političkim govorima. Vrijeme je da pogledamo što ovi skuplji MP3 playeri stvarno mogu.

Apple iPod Photo

Apple iPod je svojevrsna ikona cijele porodice playera velikog kapaciteta koji su zasnovani na malenim hard diskovima. Inicijalno je predstavljen krajem 2001. godine i do sada je doživio tri revizije. Paralelno sa predstavljanjem treće revizije iPoda (u prvoj polovici 2003. godine), Apple je pokrenuo svoj servis za online prodaju glazbe nazvan iTunes Music Store. One koje zanima cijela kronologija Appleovog MP3 playera svoju znatiželju mogu zadovoljiti ovdje, a mi ćemo se našu pažnju prebaciti na iPod Photo - najnovijeg i najskupljeg člana iPod obitelji.

Kao što mu i ime kaže, iPod Photo osim glazbe može reproducirati i fotografije i to u JPEG, BMP, PNG, TIFF i GIF formatu. Uređaj je baziran na hard disku kapaciteta 40 GB, a na računalo se spaja putem firewire ili USB2.0 sučelja. Budući da se radi o top modelu, iPod Photo se isporučuje sa par dodataka koje nećete naći u kutiji ostalih iPodova. Dodatne stvarčice su kolijevka pomoću koje je iPod Photo mnogo praktičnije povezivati sa računalom (iPod je na računalo inače moguće povezati i direktno sa firewire ili USB kabelom), torbica za nošenje iPoda zakačenog za pojas te AV kabel za spajanje iPod na televizor ili bilo koji drugi kompatibilan uređaj (npr. video rekorder). Osim ovih dodatnih komponenti, u vrlo elegatnoj dizajniroj kutiji u obliku kocke nalaze se firewire i USB kabel, zgodno riješen AC adapter, slušalice sa dva seta spužvica za ugodnije nošenje, platnena vrećica za zaštitu iPoda pri transportu, CD sa pripadajućim softverom te priručnik za uporabu. U paket nažalost nije priložen daljinski upravljač koji bi nam omogućio da iPodom upravljamo bez da ga vadimo iz futrole ili džepa, ali što je tu je.

iPod Photo može prikazivati naslovnice albuma

Priprema iPoda za uporabu je prilično trivijalna. Na računalo valja instalirati iTunes, Appleov multimedijski player koji služi za kupovinu glazbe preko Appleov iTunes Music Store servisa i prijenos glazbe i fotografija sa računala na iPod Photo. Nakon toga se računalo priključi kolijevka, bilo putem firewire ili USB sučelja, te se u nju položi iPod. U iTunesima je potom potrebno označiti koje datoteke odnosno mape želimo uključiti u multimedijalni library koji se na kraju sinhronizira sa iPodom. U ovom trenutku moramo spomeniti jednu lošu osobinu cijele priče. Library sortira glazbene datoteke isključivo prema ID3 i sličnim tagovima, a ne pamti strukturu mapa na hard disku. U slučaju da ste šlampavi ili nikad niste našli vremena ispravno označiti svaku datoteku u vašoj glazbenoj riznici, imat ćete velikih problema sa pretraživanjem i sviranjem istih datoteka na vašem iPodu. Za ovaj problem nema lakog rješenja - jednostavno ćete morati zasjesti uz računalo na par sati (ili mnogo više, zavisno o tome koliko glazbe imate pohranjeno na računalu) te ukucati prave informacije za svaku datoteku. Još jedna napomena. Premda je iPod moguće natjerati da se pri svakom spajanju automatski sinhronizira sa libraryem na računalu, u slučaju da imate mnogo (više od 40 GB) glazbe na računalu, uključivanje ove opcije nije preporučljivo budući da čak iPod Photo u odnosu na današnje prosječne diskove ima mnogo manji kapacitet. Što se tiče glazbenih formata, iPod Photo podržava AAC, MP3, Apple Lossless, AIFF i wav format.

Na sličan način kao glazbene datoteke, na iPod Photo se prebacuju slike. Sinhronizaciju je moguće napraviti preko iTunesa, bilo da dodajemo zaseben datoteke, cijele mape ili foto-albume kreirane pomoću Adobeovog Albuma ili Elementsa. Slike je moguće pregledavati na zaslonu, a alternativa je spajanje iPod Photoa na televizor pomoću priloženog AV kabela. Budući da je riječ o AV kabelu (Audio-Video), za vrijeme gledanja slika na televizoru moguće je svirati glazbu sa iPoda. Premda uređaj nije moguće direktno sinhronizirati sa digitalnim fotoaparatima (morate priznati, vrlo zgodna funkcija za bilo kakva putovanja), moguće je dokupiti dodatak koji iPod Photou omogućava i ovu funkciju. Doduše...čovjek bi očekivao da za ovako skup uređaj neće morati kupovati praktički esencijalne dodatke, ali tako je to u Apple svijetu.

iPod Photo u akciji sa televizorom

Treća funkcija pregledavanja dokumenata je ona koja se odnosi na bilješke, adresar i kalendar. Naime Appleova igračka kuži exportirane kalendare (vCalendar format), sinhronizira se Outlookovima adresarom i može čitati text datoteke. Uz sve ove funkcije, iPod Photo možete rabiti i kao maleni prijenosni hard disk. Uređaj se prijavljuje Windowsima kao prijenosni disk koji je moguće rabiti na isti način kao i pravi prijenosni disk ili flash memoriju.

Premda iPod Photo ima veće gabarite i masu od standardnih iPoda (čak i od 40-gigabajtnog običnog iPoda), ne možemo reći da se radi o neprihvatljivim vrijednostima. Dimenzije uređaja su 104x61x19 mm, a masa 181 g. U slučaju da smatrate da je ovo za vas previše, uvijek se možete odlučiti za obični iPod kapaciteta 20 GB. Naravno, onda zaboravite na zaslon u boji i podršku za slike. Kad smo već kod zaslona... Riječ je o LCD-u sa pozadinskim osvjetljenjem dijagonale 2 inča, rezolucije 220x176 piksela koji može prikazati maksimalno 65.536 boja (dakle 16-bitna boja). Kućište u kojem je smještena sva elektronika napravljeno je od metala i polikarbonske plastike (kažu da je to ona ista od koje se rade neprobojna stakla - nismo provjeravali :)) sniježno bijele boje. Polovica iPoda na kojoj su zaslon i kontroler napravljen je od plastike dok je druga polovica uređaja metalna i kromirana. Sve u svemu vrlo elegantan, ali i ekstreman dizajn koji neće odgovarati svima. Stvar jednostavno izgleda kao da je pobjegla s modnih pista ili iz kakvog spota mlađahne R'n'B zvijezde. Da se preživjeti, ali voljeli bi da se ova stvarčica proizvodi u više boja.

E da nam je više ovakvih press fotki :)

Vjerojatno najjači feature iPoda je ergonomija uporabe. Uređajem upravljamo putem kruga čiji je obod osjetljiv na dodir i uz to ima četiri pravilno raspoređene površine koje je moguće kliknuti, a imaju ulogu tipki (play/pause, next/forward, previous/rewind te tipka za izbornik odnosno back). U sredini kruga nalazi se još jedna tipka koja služi za potvrđivanje odabira i zalaženje dublje u izbornike. Princip upravljanja iPodom je izuzetno jednostavan. Sa srednjom tipkom se ulazi dublje u izbornik, prateći obod kruga (Apple Click Wheela) u jednom ili drugom smjeru se scrollamo po izborniku gore ili dolje, dok sa se tipkom MENU vraćamo jedan korak nazad u izborniku. Nakon što izaberemo datoteke koje želimo svirati, počinju funkcionirati tipke na obodu Click Wheela pa njima možemo kontrolirati playback. Uz to, dok nismo u izborniku već u dijalogu koji prikazuje trajanje pjesme koja trenutno svira, obod Click Wheela funkcionira kao potenciometarska kontrola glasnoće ili uz pritisak srednje tipke, kao potenciometarska kontrola pozicije u datoteci. Sve u svemu - ergonomično i prijemljivo "do bola".

Što se tiče zvuka na Apple se nemamo što požaliti. U uređaj je integriran 5-pojasni ekvilizator koji nije moguće posebno podešavati, ali zato je tu hrpa predefiniranih postavki koje bi ti trebale zadovoljiti ljubitelje svih mogućih vrsta glazbe. Priložene slušalice (tzv. "bube") su izvrsne. Neće vas zadovoljiti samo u slučaju da ste audiofil i pol (takvi fanatici neka radije potraže neke Senheiserice). Zadnja stavka - trajanje baterije. Nama je izdržala oko 12 sati tlačenja, ali imajte na umu da smo mi prčkali po kontrolama mnogo više nego što će to činiti korisnik u normalnoj uporabi.

Pogledajmo sad što nam može ponuditi veliki Sony.

Za razliku od Applea koji je na tržište prijenosnih playera zasnovanih na hard diskovima ušao još 2001. godine, japanski se Sony odlučio pojaviti na ovom tržištu tek prošle godine. Do tada je tvrtka svoju prijenosnu hi-fi ponudu bazirala isključivo na svojoj paleti walkmana, discmana (CD walkman) i MD discmana (Mini Disc walkman). Uzgred rečeno, i walkman i discman su termini koji je izmislio Sony. Sve u svemu, zadnji Sonyev proizvod namijenjen ovom tržištu je Vaio Portable Music Player VGF-AP1 odnosno VGF-AP1L. Dva se modela spomenutih playera razlikuju samo po kapacitetu - AP1 u sebi ima disk od 20, a AP1L od 40 GB. Kao što se dalo skužiti iz najave teksta, nama je u gramzive ručice uletio jači model.

Za razliku od iPoda, Sonyev player krasi stvarno "mrak" izgled :)

Krenimo od početka, dakle od kutije. Premda Sonyevu igračku za odrasle (nema kinky primisli, iš!) ne krasi super-šminkerska kockasta kutija, iz njenog je izgleda na prvi pogleda jasno da je Sony svoj novi uređaj dizajnirao u svojoj standardnoj super-cool maniri. Što sve ima u toj kutiji? Da vidimo...tu je set kabela za napajanje (za američke i europske utičnice) zajedno sa AC adapterom, set priručnika i jamstveni uvjeti, CD sa softverom, daljinski upravljač i pripadajuće skraćene slušalice, USB kabel za povezivanje sa računalom, kolijevka pomoću koje se player povezuje sa računalom i na kraju, njegovo veličanstvo VGF-AP1L.

Kolijevka u cyberpunk stilu

Što sve može ovo Sonyevo čudo? Prema specifikacijama proizvođača radi se o multimedijalnom playeru koji osim zvuka može raditi i sa slikama u JPEG formatu. Čim je riječ o Sonyevim playerima, na pamet nam pada jedna potencijalno loša karakteristika - ATRAC3 format. Dotični format kompresije je dizajniran od strane Sonya za uporabu na mini-discovima, ali se kasnije pokazao inferioran u odnosu na MP3. Unatoč inferiornosti te dominaciji MP3-a kao formata za kompresiju glazbe, Sony i dalje nameće korisnicima ATRAC3 (sad i u verziji Plus) kao defaultni format na svim svojim digitalnim playerima. Ista se stvar zamalo dogodila i sa uređajem kojeg smo ovaj put imali prilike testirati, ali Sonyeve su glavešine ipak odlučile ponuditi novi firmware koji je ovom playeru omogućio da nativno funkcionira sa MP3-cama. Mi smo imali prilike isprobati uređaj prije i poslije nadogradnje i možemo reći da bi bez podrške za MP3 dobio vrlo, vrlo nisku ocjenu.

Instalacija Sonyevog playera na računalo je jednostavna kao što je bila i instalacija Appleovog iPoda. Dodušem, Sonyev softver je glomazniji, dugo se instalira te zahtjeva restart računala. Na kraju cijelog postupka na hard disku osvane Sonyev SonicStage - softver sličan Appleovom iTunesu samo nešto lošije dizajniran. SonicStage vam može poslužiti kao multimedijalni player, ali imajte na umu da je prilično ograničen što se tiče podrške za raznorazne formate. Njegova je glavna uloga da kreira library glazbenih dodateka sa računala i preseli ih na player. Jedna od glavnih prednosti Sonyeve implementacije librarya nad Appleovom je to što Sonyev softver donekle pamti strukturu mapa u kojima je našao glazbene datoteke. Drugim riječima, po hrpi datoteka koje smo preselili sa računala nemoramo navigirati isključivo preko podataka zapisanim u ID3 tagovima, već i putem mapa u kojima su originalno pohranjene na računalu. Jedini problem je što softver ne indeksira pravu strukturu mapa već pamti svaku posebnu pa ih na kraju ispadne jako puno na popisu. Što se tiče podrške za razne audio formate, Sonyev se softver razumije sa MP3, wav, ATRAC3, ATRAC3 Plus te WMA formatom. Appleov iPod ih podržava više, ali ne nudi podršku za WMA format koji je uz MP3 jedno od popularnijih rješenja za kompresiranje glazbe.

The daljinac

Jedna od pozitivnih karakteristika Sonyevog playera je to što dolazi u paketu sa daljinskim upravljačem. Ova je igračkica jako korisna budući da korisnika oslobađa od vađenja playera iz torbe ili džepa kako bi složio novu playlistu ili pauzirao playback budući da ga policajac želi legitimirati. :) Daljinski je izrađen solidno, ima LC zaslon sa plavim osvjetljenjem, ali nam je jako žao što je Sony odlučio napustiti princip jog-kontrola te je cijeli dizajn obrnuo na klasičnu shemu sa tipkama.

Pogledajmo sad sam uređaj. Radi se izuzetno lijepom gadgetu koji kao da je izašao iz nekakvog high-tech filma. Kompletno kućište je izrađeno od metala, konkretno kombinacije magnezija i kroma (magnezij je dominantan). VGF-AP1L ima masu od samo 210 grama što znači da je teži od iPoda Photoa. Gabariti Sonyevog playera također nadilaze one od Appleovog uređaja, a iznose 115x63x20 mm. Dakle VGF-AP1L je veći i masivniji od Appleovog iPoda Photo. Razlike nisu drastično velike, ali nekome će biti bitne. Što se tiče zaslona tu je situacija bolja nego kod Applea. U uređaj je integriran 2,2-inčni TFT zaslon sa rezolucijom 320x256 piksela i podrškom za 16-bitnu boju. Upravljanje je izvedeno preko sučelja koje Sony naziva G-pad (dobro da nije G-spot :)). Riječ je o prilično širokoj pravokutnoj polimerskoj površini koja je osjetljiva na dodir. Glavna fora je u tome što površina nije ravna već je izbrazdana pravilno postavljenim ispupčenjima u obliku malih kvadrata koja odgovaraju pojedinim dijelovima zaslona. Na ovaj je način postignut nekakav taktilno-vizualni feedback koji omogućava prilično intuitivnu kontrolu nad funkcijama uređaja. Doduše...moramo priznati da smo se lakše navikli na komande iPoda, ali to ne znači da Sonyev sistem nije dobar - samo nije bolji od Appleovog.

Volimo kućišta od magnezija

Kvaliteta fizičkog sučelja ne znači ništa ako dotično nije upareno sa odgovarajućim softverom. Navigacija izbornicima je kompliciranija od one na iPodu, kompliciranije je dodavanje "stvari" na playliste - zapravno je vrlo evidetno da je Apple u pogledu sučelja napravio bolji posao od Sonya. Opet ponavljamo, Sonyeovo sučelje nije toliko loše, ali nakon što probate iPod percepcija se naglo mijenja. Uz to, Sonyev softver ne nudi napredne funkcije poput kalendata, čitanja text datoteka i sinhronizacije sa adresarom. Što se tiče podrške za slike tu je Sony također pomalo zastranio. Podržan je samo JPEG format, a slike se prebacuju na uređaj prilično sirovo i to na dva načina - klasičnim kopiranjem iz Windowsa ili kopiranjem sa digitalnog fotoaparata putem USB kabela (softver uređaja nativno podržava "cuclanje" slika sa fotića). Premda je mogućnost direktne komunikacije sa digitalcima vrlo zgodna, u velikoj je mjeri ograničava činjenica da je player na fotić moguće spojiti samo preko kolijevke. Dakle nema pražnjenja digitalca "u letu" već pri ruci morate imati kolijevku kao i utičnicu gradske mreže za napajanje kolijevke. Uz to, Sony nije podržao dosta zgodnu funkciju povezivanja playera na neki vanjski video ulaz kao što je televizor. S druge strane, kolijevku odnosno player je ipak moguće spojiti na vanjske receiver odnosno zvučnike. U tom slučaju na izlazu za slušalice nema signala.

Nužnost kolijevke da bi uređaj spojili na računalo ili digitalac nas dovodi do još jednog problema - nemogućnosti korištenja Sonyevog playera kao prijenosnog diska. Premda je ova mogućnost u teoriji podržana, nije ju praktično koristiti budući da je player na računalo moguće spojiti samo i isključivo putem kolijevke, a malo je ljudi dovoljno ludo da kolijevku (i pripadajuće kabele) vucara sa sobom zajedno sa playerom. Dakle eto još jedan plus za iPod Photo i minus sa Sonyev player.

Zadnja dvije stavke - kvaliteta zvuka i trajanje baterije. Zvuk je, za Sony, poslovično dobar, a moguće ga je prilagođavati putem 6-pojasnog ekvilizatora sa manjim brojem predefiniranih postavki. Apple je i ovom pogledu bolje odradio posao premda, ruku na srce, većina korisnika rabiti samo par najdražih postavki. Trajanje baterije je iznimno dobro. Prema Sonyevim specifikacijama to je nekakvih 20 sati dok smo mi pri ekstenzivnom korištenju playera iz baterije uspjeli dobiti oko 17 sati playbacka.

Na tržištu prijenosnih playera zasnovanih na hard diskovima je sve zanimljive. Premda Apple sa iPodom drži ogroman dio tržišta, sigurno je da će mu se jači "igrači" poput Sonya žestoko suprotstaviti. No posao rušenja Appleove multimedijalne igračke sa prijenosnog trona neće biti lako. Konvencionalna rješenja kao što je Sonyev player koji smo imali prilike testirati neće učiniti mnogo da uzdrmaju iPod sa trona - valja potpuno redizajnirati pristup multimediji na sličan način kao što je to Apple učinio sa iPodom. Jedno je jasno - multimedijalni playeri bazirani na hard diskovima su budućnost, samo je pitanje da li će ta budućnost biti šarena ili će prevladavati Appleovo bijelilo (ili HP-ovo plavilo budući da je tvrtka odlučila licencirati iPod i proizvoditi ga pod svojim bojama i brandom). Monopol jednog proizvođača, jednog dizajna, nikada nije dobar, kako za tržište tako i za krajnjeg korisnika budući da je proizvođač obično ne ulaže mnogo novca u istraživanje ako nema konkurencije koja bi mogla ugroziti njegov uber-proizvod (što, ruku na srce, iPod jest).

Što se tiče usprednog testa Sonyevog i Appleovog player sličnih karakteristika jasno je da je pobjedu bez mnogo problema odnio Apple. Primarnu ulogu u ovoj pobjedi imala je ergonomija sučelja te mnoge mogućnosti koje Sonyev player jednostavno ne nudi. Situacija se donekle mijenja ako u cijelu jednadžbu uključimo u cijenu. Sony VGF-AP1L košta oko 3.400 kn dok je za Appleov iPod Photo od 40 GB (postoji i model od 60 GB) nužno odvojiti oko 4.900 kn. Dakle riječ je o razlici od oko 1.500 kn što nije malo. Kao i uvijek, tajna pravilnog izbora leži u tome da shvatite što točno želite. iPod Photo je izvrstan i prilično skup MP3 player sa prilično korisnim dodatnim mogućnostima i zanimljivom mogućnošću internog pregledavanja slika i prikazivanja istih na vanjskim uređajima kao što je televizor. Ipak, ne radi se o savršenom proizvodu - player ne dolazi sa daljinskim upravljačem te ne nudi mogućnost direktnog preuzimanja slika sa digitalca.

Sony VGF-AP1L je solidan multimedijski player koji plijeni pažnju svojim izgledom, a nudi i mogućnost direktne komunikacije sa digitalnim fotoaparatima. Istovremeno nema toliko dobro sređeno sučelje, podržava samo JPEG format slika, previše je vezan za svoju kolijevku te ne nudi mnoge napredne mogućnosti kao iPod Photo. Istovremeno ovaj uređaj ima drastično manju cijenu nego testirani Appleov player. Zapravo Sonyev player ima otprilike jednaku cijenu kao običan Apple iPod kapaciteta 40 GB što ga, s obzirom na kupovnu moć ovdje u Hrvatskoj, čini izuzetno zanimljivom alternativom iPodu Photo. Još ako vam se crni-metalic look sviđa više nego iPodova bijelina, stvarno ste "na konju".