Gigabyte EP45-T Extreme & EP45 Extreme

• DVD s driverima;
• Prirucnik ploče i upute za instalaciju iste;
• Četiri SATA kabla i dva (molex -> SATA) adaptera;
• I/O backpanel limić;
• Plavi IDE i floppy kabeli
• Tubica termalne paste
• PCI bracket sa dodatnim FireWire konektorima
• PCI bracket sa dodatnim eSATA konektorima
• Dvije naljepnice
• Hybrid Silent-Pipe modul

Prije svega bi se htjeli osvrnuti na razlike između DDR2 te DDR3 modela.
Ako ste i pomislili da ima ikakvih razlika morati ćemo Vas razočarati jer
ih jednostavno nema. Bilo da se radi o fizičkim razlikama ili o razlikama
u npr. BIOS-u. Jedina razlika je ona očita u nazivu, T model podržava samo
DDR3 memoriju, dok "vanilla" model podržava samo DDR2 memoriju.

Layout

Već na prvi pogled možemo vidjeti da ploča dolazi nakrcana sa svime i svačime,
sve zajedno popraćeno veselim bojama na plavom PCB-u.  U suštini,
većina proizvođača na svojim high end pločama, odrađuje dobar posao po pitanju
dizajna, no nažalost ovdje uočavamo par nelogičnosti o kojima ćemo kasnije.

Slično kao i kod ranije recenziranih DFI-jevih X48 ploča,
i Gigabyte prati jednu vrstu šablone po pitanju dizajna, i to još od svoje
965 serije ploča. No kako smo spomenuli, ovim je pločama Gigabyte napravio
korak dalje po pitanju dizajna a to se najviše odnosi na hlađenje. U opisu
ćemo krenuti od vrha ploče. Možda će se nekima činiti problematičan, no prostor
oko socketa je unatoč masivnom hlađenju dobro riješen, čistog dizajna,
te lako pristupačan čak i u slučaju korištenja masivnijih hladnjaka. Kad smo
kod socketa, osvrnuli bismo se na valjda najveći promašaj po pitanju
dizajna ove ploče, a to je smještaj baterije, koja je zarobljena ispod dva
heatpipea, a moguće ju je izvaditi jedino pomoću odvijača. Kako bi se iskupio,
Gigabyte je implementirao korisni Clear CMOS gumb na IO panelu. A kad smo
kod dotičnog, za napomenuti je da isti na testiranom DDR3 modelu i nije radio
kako bi trebao. Nismo uspjeli dokučiti iz kojeg razloga, no pražnjenje je
bilo moguće samo mučnim vađenjem baterije. Na DDR2 modelu nije bilo ovakvih
problema. S obzirom da je ploča inženjerski primjerak nećemo joj to puno uzeti
za zlo.

S desne strane ploče vidimo žuto-crvene DIMM utore kod DDR2 modela, te zeleno
ružičaste utore kod DDR3 modela. Ploča se hvali da podržava 1200MHz DDR2 module
primajući maksimalnih 16GB memorije, te 1900MHz DDR3 module sa 8GB maksimalno
podržane memorije. Odmah, uz sam rub ploče su smješteni floppy te 24-pinski
ATX konektori. Nešto niže dolazimo do sljedećeg promašaja po pitanju dizajna,
a to je smještaj SATA konektora. Ploča dolazi sa ukupno šest SATA konektora
smještenih na Intelovom RAID kontroleru podržavajući SATA RAID 0, RAID 1,
RAID 5, i RAID 10. Vratimo se lošem smještaju. U slučaju korištenja velikih
dual slot kartica ostajete bez čak četiri od šest SATA konektora. Jedini način
da izvučete tu situaciju jesu priloženi SATA kablovi s konektorima postavljenim
pod 90 stupnjeva. Pomalo nelogičan potez od strane Gigabytea, pogotovo što
su na DQ6 modelu svi konektori postavljeni pod 90 stupnjeva. Također, za takvu
ploču će se nekima i šest SATA konektora činiti malo, pogotovo s obzirom na
to što DQ6 model dolazi sa njih čak deset. Za kraj tu je i IDE konektor koji
je također ispao iz priče time što nije postavljen uz rub ploče. Svakako je
pohvalno za vidjeti blago osvijetljene gumbe za paljenje i reset računala.
Odmah u blizini se nalazi i POST dvoznamenkasti display koji služi za dijagnostiku
pri dizanju ploče – svakako korisna stvar.

Od internih IO utora za proširenja, na samom donjem rubu ploče nalazimo standardnu
postavu. Tu su dva seta pin-outa za dodatne USB konektore, te tri seta konektora
za dodatne FireWire konektore. Dotični su, kako bi se lakše prepoznali, prigodno
označeni ne samo na PCB-u, nego i u samoj unutrašnjosti konektora. Na samom
lijevom rubu se nalazi set COM port pin-outa.

Od čipovlja, s lijeve strane nalazimo dva Realtekova 8111C čipa namijenjena
za mrežni podsustav, koje je moguće povezati u jedan dvogigabitni link. Kako
biste iskoristili ovu opciju, mrežni vam adapter mora podržavati LAPC te 802.3AD
funkcije. Nadalje, tu je još jedno Realtekovo rješenje, ovaj put namijenjeno
za zvučnički podsustav ploče. Radi se o ALC889A HD codecu koji podržava Dolby
Home Theater certifikat, koji vam garantira glatku reprodukciju BluRay naslova.
Za dobri stari floppy, nadzor i dijagnostiku ploče je zadužen ITE-ov IT8720
kontroler, dok se za FireWire mogućnosti brine Texas Instrumentsov TSB43AB23
kontroler. Ploča dolazi sa dva BIOS čipa, podržavajući poznatu DualBIOS tehnologiju
koja dobro dođe u slučaju lošeg flashanja BIOS-a. Kako smo već prije
spomenuli, za pražnjenje CMOS-a se brine Clear CMOS gumb na backpanelu, jumper
u donjem desnom kutu ploče, ili dobra stara baterija (ukoliko ju uspijete
izvaditi van).

Ploča dolazi sa tri standardna PCI slota, od kojih jedan neće biti moguće
koristiti u slučaju korišenja dual slot kartice (to je valjda postala uobičajena
praksa kod proizvođača – ubaciti čisto da piše da je tamo). Tu su naravno
i PCI-E x16 2.0 slotovi kojh je tri komada, od kojih je prvi pune x16 propusnosti,
drugi x8, i treći x4 propusnosti. U slučaju Crossfirea (službeno je podržan
i CrossfireX), ploča se prebacuje u x8/x8/x4 konfiguraciju.  S obzirom
da smo prethodno imali na testu DFI-jevu X48 ploču, odlučili smo napraviti
manju usporedbu u Crossfireu, o kojoj nešto više dalje u tekstu. Tu je i jedan
PCI-E x1 slot na samoj sredini ploče, od kojeg ćete se (nažalost) morati oprostiti
u slučaju korištenja Hybrid Silent-Pipe modula.

Za kraj imamo stražnji I/O panel. S obzirom na masivno hlađenje koje ploča
koristi, izbačeni su COM i LPT portovi (bilo hlađenja ili ne, kod proizvođača
je već postala uobičajena praksa izbacivanje tih portova). Na samom početku
uočavamo dva PS/2 konektora za miš i tipkovnicu, optičke i koaksijalne S/PDIF
audio izlaze, Clear CMOS gumb, dva LAN porta, čak 8 USB portova, te izlaze
integrirane zvučne kartice.