Hlađenje

U skladu s imenom ploče, dolazi i takvo hlađenje. S obzirom na renomirana
rješenja kakva koriste neki ostali proizvođači (npr. DFI i Thermalright),
Gigabyte se odlučio osmisliti vlastito rješenje. Dotično se odaziva na već
spomenuto ime Hybrid Silen-Pipe. Zašto Hybrid? Gigabyte je u skladu sa ciljanom
publikom ponudio ekstremno zračno hlađenje, ali i vodeno hlađenje. Dosada
smo samo Asus vidjeli u takvoj izvedbi sa Fusion blokom na svojim Republic
of Gamers seriji ploča. Stvar je po nama osmišljena bolje nego kod Asusa,
koji i nije bio na najboljem glasu sa svojim blokom. Dakle, ploča je hlađena
masivnim bakrenim hlađenjem povezanim heatpipeovima. Prvi, low profile
blok se nalazi na southbridgeu, a koji se spaja na "centralni
čvor", northbridge, putem heatpipea gdje i završava. Nadalje,
iz centralnog bloka putuju još dva heatpipea do prvog bloka regulacije
napona, od kojih se jedan od njih nastavlja na drugi blok regulacije napona.

Prisjetimo se ranije recenziranog DFI-ja, konkretno X48 T3RS modela, koji
je imao zanimljivo riješeno hlađenje northbridgea. Slično je i ovdje
riješeno. Na northbridgeu se nalazi veliki blok na koji je po defaultu
montiran vodeni blok, a opcionalno moguće montiranje priloženog dodatnog bakrenog
bloka, koji se sastoji od dva heatpipea (i 21 bakrenog listića) kojim
se ujedno putem bakrene pločice i spaja na centralni blok. Hlađenje je u praksi
dakako efektivno. I bez dodatnog bloka, temperature su odlične (idle: 27C,
load: 43C), a dodavanjem istog, padaju za par stupnjeva (idle: 25C, load:
39C). Dodatni modul će doći do izražaja tek u slučaju korištenja većih napona
na ploči. Hlađenje je pričvršćeno putem vijaka u slučaju NB-a i SB-a, i pushpinova
u slučaju regulacije napona. A za razliku od svojih prethodnica, ove ploče
ne koriste Crazy Cool backplate, nego dvije aluminijske pločice ispod NB-a
i SB-a kako bi stabilizirali masivno hlađenje i spriječili savijanje ploče.
I još jedan zanimljiv podatak za kraj, ploča sa dodatnim blokom teži velikih
1.52Kg.

 

Regulacija napona

Ploča dolazi sa 12-ero faznom analognom regulacijom napona, koja svoj posao
odrađuje korektno, uz minimalne padove napona. Ono s čime se ploča svakako
može pohvaliti jest to da dolazi sa dvofaznom regulacijom napona (ISL6322G)
za northbridge i memoriju. Inače, u ploču je implementirana VRD 11.1 specifikacija
napajanja procesora, što u kombinaciji sa 45nm procesorima i njihovom podrškom
za PSI (Power Status Indicator) i DES tehnologijom čini dobitnu kombinaciju
po pitanju potrošnje i uštede energije.

Kad smo kod napajanja, spomenuo bih da je ploča opremljena sa tri  3-pinska
te sa dva 4-pinska konektora, a tu su naravno i standardni 8-pinski EPS te
24-pinski ATX naponski konektori. Za kraj tu je Intersilov generator takta
naziva ICS9LPRS914EKL. Ono što ćete svakako uočiti čim upalite ovu ploču jesu
signalne LED-ice kojih ima po cijeloj ploči. Jedan set LED-ica označava trenutno
stanje Gigabyteovog DES-a, drugi set označava razinu napona koja je primjenjena
procesoru, memoriji, NB-u i SB-u. Treći set LED-ica označava stupanj overclocka
– što veći OC, to više LED-ica svijetli. I na kraju četvrti set LED-ica označavaju
temperaturu procesora i NB-a. Tokom žešćeg OC-a ploča svijeti kao božićno
drvce.

 

Software

Nakon što smo to vidjeli kod Asusa, i Gigabyte kreće s praksom prilaganja DVD-a
popratnog softvera s pločom. Uz drivere za zvuk, mrežu i čipset, na mediju nalazimo
sljedeće programe:

Gigabyte Dynamic Energy Saver – program za softversko upravljanje istoimene
Gigabyteove tehnologije. Program funkcionira prilično dobro. Ovisno o loadu,
frekvenciji i naponu procesora, upravlja regulacijom napona. Kako bi DES pravilno
funkcionirao, EIST i C1E moraju biti omogućeni u opcijama BIOS-a. Naprimjer,
E8400 na stocku u idleu koristi samo dvije faze, a u loadu koristi 8 faza, dok
ploča, kako smo spomenuli dolazi sa 12-ero faznom regulacijom. Ovime dobivamo
na manjem opterećenju komponenata, a štedi energiju. Inače, ukoliko je DES aktiviran,
program vodi evidenciju koliko ste watta uštedili korištenjem
istog.

DMI Viewer – program preko kojeg možemo vidjeti sve informacije o instaliranog
hardveru

Face-Wizard – program namijenjen za izmjenu boot-up screena

@BIOS – program namijenjen za update BIOS-a (bilo preko Interneta, ili lokalno)

Q-Share – program za razmjenu podataka preko mreže

Update Manager – program koji služi za update svih gore navedenih programa
preko Interneta

S obzirom da nema potrebe, i da se radi o većinom jednostavnim programima,
uz DES ćemo spomenut samo novi EasyTune 6 te njegove mogućnosti. Većini je
poznat stari ET5 koji je uz sve svoje prednosti imao još toliko mana.
Gigabyte je još prošlom serijom ploča predstavio novu inačicu
programa i napravio odličan posao. Program je lijepo dizajniran te raspoređen
u više logičkih sekcija.

Krenimo od početka, program se sastoji od šest kategorija:

CPU – ovdje nalazimo ništa više nego osnovne tehničke informacije
o procesoru, slično kao prvi tab CPU-Z-a.
 
Memory – ista stvar kao i gornjem slučaju, samo se ovdje radi o evidenciji
informacija memorije te SPD postavki iste.

Graphics – sekcija u kojoj možete overclockirati grafičku karticu. Preporučamo
da se radije držite Rive u ovom slučaju.

Smart – ovdje imamo dvije opcije za podešavanje. C.I.A. 2 opcija za
dinamički overclock procesora, ovisno o trenutnom loadu. Dostupno je 5 profila:
Cruise, Sports, Racing, Turbo i Full Thrust (dotične ćemo kasnije pojasniti).
Preporučamo da se držite ručnog overclocka računala. Uz dotične opcije tu
je i Smart Fan opcija koja već dulje vremena nažalost nije doživjela update,
tako da je reguliranje ventilatora moguće preko dva profila i to samo za one
spojene na 4-pinske konektore na ploči.

HW Monitor – kako i samo ime govori, u ovoj sekciji možete pratiti trenutne
napone procesora, memorije te 5v raila napajanja. 12v rail još uvijek
nije ubačen u praćenje. Tu je i opcija koja vas upozorava u slučaju preniskog
broja okretaja ventilatora.

I za kraj najzanimljivija opcija – Tuner. Dotična se sastoji od dvije podsekcije:

  • Frequency – sve što možemo podešavati u BIOS-u, možemo
    podesiti i ovdje, dakle, podešavanje frekvencije glavne i PCI-E sabirnice.
    Množitelj je moguće promijeniti, no potreban je reboot računala. Isto vrijedi
    i za promjenu djelitelja memorije.;
  • Voltage –  ista stvar kao i u gornjem slučaju, dakle,
    upravo sve opcije koje su dostupne u BIOS-u po pitanju napona, ili GTL postavke,
    dostupne su i ovdje, što je svakako odličan potez. Kad smo kod toga,
    za napomenuti je da ploča uredno radi i sa SetFSB-om, ukoliko ste na njega
    navikli

Od ostalih programa još nalazimo: Norton Internet Security, Kaspersky Anti-Virus, Acrobat Reader, Realtek Ethernet Teaming Utility, WinZip, Core MediaOne, Browser Configuration Utility, Realtek Green Feature i Roxio Buzz 2.

BIOS

Ploče dolaze sa dobrim starim Awardovim BIOS-om. Hotkey koji je bio
prisutan za otvaranje naprednih opcija (Ctrl+F1) više nije ovdje, iz
očitog razloga, kakvoj se publici ove ploče namijenjene. Za razliku od BIOS-a
starije P35 serije, BIOS na Extremicama odaje veliku dozu ozbiljnosti kad
se radi o opremljenosti bilo glavne M.I.T. ili ostalih sporednih sekcija.
S obzirom da smo svi domaći s Awardovim BIOS-ima, preskočit ćemo standardni
dio, i prijeći na najzanimljiviju sekciju, a to je ona za overclocking, pod
nazivom, MB Intelligent Tweaker (M.I.T.). Za primjer ćemo uzeti BIOS DDR2
verzije. Razlike u usporedbi sa DDR3 verzijom su jedino po pitanju memorije,
tj dostupnih djelitelja.

Pa krenimo od početka:

Robust Graphics Booster – opcija koja optimizira performanse grafičke
kartice i memorije. Dostupna su tri profila: Auto (default), Fast, Turbo.
Preporuča se potonji profil.

CPU Clock Ratio – odabir množitelja procesora, dok je odmah iza i Fine
CPU Clock Ratio, gdje možemo odabirati polovične množitelje kod 45nm procesora.

CPU Frequency – prikazuje odabranu brzinu procesora (multi*FSB)

CPU Host Clock Control – postaviti na Enable kako bismo mogli ručno
podešavati FSB

CPU Host Frequency (MHz) – podešavanje brzine sabirnice (moguće
je podesiti brzine između 100 sve do čak 1200MHz).

PCI Express Frequency (MHz) – podešavanje brzine PCI-E sabirnice
(dostupne brzine između 90 do 150MHz). Ne preporuča se dizanje preko 115MHz.
 

CPU Inteligent Accelerator 2 (C.I.A.2) – opcija za dinamički overclock
procesora, ovisno o trenutnom loadu. Dostupno je 5 profila, default je na
Disabled:
Cruise: diže frekvenciju procesora za 5% ili 7% ovisno o opterećenju
Sports: diže frekvenciju procesora za 7% ili 9% ovisno o opterećenju
Racing: diže frekvenciju procesora za 9% ili 11% ovisno o opterećenju
Turbo: diže frekvenciju procesora za 15% ili 17% ovisno o opterećenju
Full Thrust: diže frekvenciju procesora za 17% ili 19% ovisno o opterećenju

Nailazimo na prvu podsekciju, pod nazivom Advanced Clock Control, za razliku
od X38 i X48 ploča, Clock Driving postavke procesora i PCI-E sabirnice su
sada odvojene.

CPU Clock Drive: podešavanje amplitude između frekvencije procesora
i northbridgea. Dostupne su sljedeće opcija: 700mV, 800mV (stock), 900mV,
1000mV.

PCI Express Clock Drive: podešavanje amplitude između frekvencije PCI-E
i northbridge frekvencije. Dotupne su sljedeće opcije: 700mV, 800mV, 900mV
(stock), 1000mV.

Tu su i još dvije opcije CPU/MCH Clock Skew koje ponekad pomažu u stabilizaciji
ploče pri visokim frekvencijama FSB-a. Dostupne su opcije između 0ps (default)
i 350ps.

Nakon ovih opcija se vraćamo u početni izbornik M.I.T-a gdje nailazimo na sljedeće
opcije:

Performance Enhance: opcija kojom podešavate zategnutost tRD latencije.
Što je razina veća, to je latencija stegnutija, a time i performanse
veće. Dostupne su tri razine: Standard, Turbo i Extreme.

Extreme Memory Profile (X.M.P.) – ukoliko vam memorija podržava XMP,
tada će biti korištene ove postavke, dostupno je dva profila.

(G)MCH Frequency Latch – podešavanje strapa. Dostupni su sljedeći
strapovi: 200MHz, 266MHz, 333MHz i 400MHz.

System Memory Multiplier (SPD) – podešavanje djelitelja memorije.
Ukoliko vam je strap podešen na Auto, tada imamo na izbor sve djelitelje,
a to su sljedeći: 2.00B, 2.40B, 3.20B, 4.00B, 2.00D, 2.66D, 3.33D, 2.66C,
3.33C, 4.00C, 2.00A, 2.50A, 3.00A, 4.00A. Slova pored određenog djelitelja
označava strap (A – 200MHz, B – 266MHz, C – 333MHz i D –
400MHz).

Memory Frequency (MHz) – prikazuje odabranu brzine memorije

DRAM Timing Selectable (SPD): sekcija u kojoj podešavamo osnovne latencije
memorije. Dotična sadrži još jednu podsekciju pod nazivom Advanced
Timing Control u kojoj detaljnije možemo podesiti postavke memorije. Sekcija
je toliko detaljna da se Gigabyte nema čega sramiti pored jednog DFI-ja u
tom segmentu.

I za kraj, i najzanimljivija sekcija a to je Motherboard Voltage Control,
koja se dijeli u tri cjeline: CPU, MCH/ICH i DRAM.

CPU:
CPU Vcore: napon procesora. Dostupni su naponi u rasponu od ~0.50v sve do
velikih ~2.30v, u inkrementu od 0.00625v
CPU Termination: iliti VTT. Dostupni su naponi u rasponu od 0.80v do ~1.94v
u inkrementu od 0.02v. Default kod 65nm procesora je 1.2v, dok je kod 45nm
1.1v. Nije preporučljivo forsiranje ovih napona jer postoji opasnost od pregaranja
procesora ukoliko je isti izložen velikim naponima)
CPU PLL: stock napon je 1.5v, a moguće ga je mijenjati u rasponu od 1.10v
do ogromnih ~2.80v. Opcija koju je potrebno dizati kako bi se dobilo na stabilnosti
pri većim frekvencijama FSB-a. Prevelika voltaža dotične stavke može značiti
smrt za vaš procesor ukoliko se pretjeruje. Za 65nm procesore se ne
preporučaju veći naponi od 1.64v. Dok se za 45nm procesore preporučuju i manje
vrijednosti, tj i sama stock vrijednost za 24/7 rad i tek nešto veći
napon za velike frekvencije.
CPU Reference: GTL postavke, prvi set, moguće ih je podesiti u sljedećim rasponima:
0.493v~1.053v, 0.49~0.8v i 0.8v~1.040v, u inkrementu od 0.02v.
CPU Reference 2: drugi set GTL postavki, moguće ih je podesiti u sljedećim
rasponima: 0.490v~1.050v, 0.478~0.818v i 0.818v~1.038v, u inkrementu od 0.02v.

MCH/ICH:
MCH Core:  napon NB-a. Defaultni je 1.10v. Dostupni su naponi u rasponu
od 0.80v do ~1.80v, u inkrementu od 0.02v. Ukoliko planirate s velikim naponima
ove komponente, valjalo bi staviti dodatni modul ili neko aktivno hlađenje
za NB.
ICH I/O: dizanje napona I/O southbridgea. Defaultni je 1.50v Dostupni su naponi
u rasponu od 1.0v do ~2.3v, u inkrementu od 0.10v. Opcija koja utječe na frekvenciju
FSB-a.
ICH Core:  napon samog southbridgea. Defaultni je 1.10v. Dostupni su
naponi u rasponu od 0.80v do ~1.80v u inkrementu od 0.1v. Nije od neke velike
važnosti za OC. Nema ju potrebe dizati preko 1.3v.

DRAM:
DRAM Voltage: napon memorije. Default je 1.8v, a moguće je dati solidnih 3.0v
u inkrementu od 0.0020v.
DRAM Termination: našto slično kako i VTT kod procesora. Dostupni naponi
su u rasponu od 0.82v sve od 1.525v u inkrementu od 0.02v.

To bi bilo sve po pitanju OC sekcije. Za kraj bih još htio napomenuti
da ploča ima opciju spremanja profila (hotkey F11 za spremanje i F12 za učitavanje
postavki). Moguće je spremiti do 8 profila. U slučaju pražnjenja CMOS, pri
bootanju, ploča vam nudi na izbor učitavanja spremljenih profila. Dakle, moguće
učitavanje bez ulaska u BIOS.