Gigabyte G1.Sniper 2 & Gigabyte Z68XP-UD3-iSSD – posebne na svoj način
Datum objave 16.02.2012 - Danijel Pavlović
Gigabyte G1.Sniper 2 - 1.dio
Sniper 2 dolazi u ogromnoj kutiji blijedo zelene boje s vojničkim motivima, slična onoj koju smo imali prilike vidjeti kod G1.Assasin ploče koja je ujedno bila i predstavnica Gigabyteove G1 serije matičnih ploča namijenjenih prvenstveno za igračem, i sve koji se tako osjećaju. Između ostalih na ploči se ističu dva logotipa koja ujedno i najbolje opisuju mogućnosti ovih ploča. Radi se o X-Fi i Killer E2100 logoima koji daju do znanja kako se ne radi o generičkim komponentama zaduženim za zvučni, odnosno mrežni podsustav. Od ostalih zanimljivosti za spomenuti tu je i naznaka kako ploča podržava nadolazeće Intelove 22nm procesore pa i posljednji PCI-E 3.0 standard. Na stražnjoj strani kutije se nalazi mnoštvo fotografija ploča kojom su slikovito opisane nege od njezinih karakteristika. Da ne duljimo (s obzirom da ćemo ih obraditi detaljnije kasnije u tekstu), prijeđimo na opremu koja dolazi u paketu.
Iz gore navedene fotografije, imamo prilike vidjeti kako je bundle iznimno bogat, što je ruku na srce i očekivano od ploče iz tog cjenovnog ranga. Dakle tu je korisnički priručnik, upute za instalaciju ploče, knjižica s uputstvima vezana za Intelovu Smart Response tehnologiju, obostrani G1 Killer poster s pripadajućim naljepnicama, medij s driverima i (pretežito) Gigabyteovim softverom, četiri SATA kabela crne boje (od čega su dva s „L“ konektorom), I/O limić crne boje ukrašen G1.Killer logotipom, SLI bridge crne boje i naposljetku 5.25“ modul.
Riječ je o "5.25" Front Panel Access Control Panel" modulu kojeg smo imali prilike vidjeti na G1.Assassin ploči - dodatak koji se montira u slobodni 5.25" utor u kućištu a na sebi ima Quick Boost tipku (koja ima vrlo sličnu funkciju Turbo tipke na starim računalima :)), jedan eSATA/USB2.0 i dva USB3.0 utora. Kako bi ga upogonili, potrebno je spojiti nekoliko kabela – Quick Boost kabel na OC_BUTTON_F header, USB3.0/2.0 kabel na F_USB30 header i naponski eSATA/USB2.0 kabel na odgovarajuće F_USB1/2/3 headere. Uz to što njegovim spajanjem dobivate neminovnu šumu kabela u kućištu, Quick Boost tipka (iliti Gigabyte OC Button) će znati cijeniti svi koji žele doći do većih frekvencija procesora na brz i jednostavan način. Iako vam na prvi pogled OC Boost možda izgleda kao beskorisna opcija, stvarnost je ipak drugačija. Naime pritiskom tipke dobivate povećanje množitelja procesora za sedam viši u odnosu na defaultnu frekvenciju. I sami smo ju isprobali prilikom testiranja ploče i možemo reći kako se radi o vrlo korisnoj, i ono najbitnije – stabilnom varijantom za brzi overclock procesora. Dok je procesor na defaultu OC Boost tipka će svijetliti zelenom bojom, a nakon aktiviranja, ona će svijetliti crvenom bojom.
Layout
Gigabyte se i dalje drži svoje formule kad su u pitanju boje ploča iz G1 serije. Radi se o mat-crnom PCB-u u kombinaciji sa crno-zelenim elementima. Jedino što se ističe od ostatka su dva bijela SATA porta i metak :) koji viri iz "šaržera". Hlađenje je ostalo slično onom kod Assassin X58 modela uz sitnije korekcije. Prostor oko socketa je čist i lako dostupan, a odabir hladnjaka ne bi trebao biti problem budući da se ne radi o visokim heatsinkovima. Po pitanju layouta ostatka ploče, nemamo nekih većih zamjerki, sve potrebno je tu, i korektno pozicionirano. Također treba napomenuti kako se ovoga puta radi o E-ATX matičnoj ploči koja stane u više-manje svako midi-tower kućište, za razliku od ranije testirane XL-ATX G1.Assassin koja je zahtijevala big-tower kućište s devet PCI utora kako bi stala. Sam dizajn i izgled ploče je diskutabilna stavka, no jedno je sigurno - ili će vam se svidjeti, ili neće.
*fotografije prednje i stražnje strane ploče; sa i bez hlađenja na sebi (2.5MB)
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
S lijeve strane ploče prvo što uočavamo je hlađenje regulacije napona i vojsku zavojnica u blizini socketa. Tu su dva 4-pinska naponska konektora za ventilatore, te jedan 8-pinski EPS za dodatno napajanje procesora, inače dolazi s kapicom na sebi, što znači da ploča uredno radi i sa 4-pinskim konektorom. Uz navedene, ovdje možemo vidjeti i nekoliko kontrolera (USB3.0, HDMI...) kao i backpanel konektore ploče koje ćemo spomenuti nešto kasnije u tekstu. Vjerojatno vam u oči upada i naljepnica na prvoj "kućici" koja nam govori kako ploča dolazi s podrškom za Lucid Virtu, odnosno s video izlazom na sebi i podrškom za istovremeno korištenje integriranog iGPU-a u procesoru s dediciranom grafičkom karticom. Na desnom kraju se između ostalog jasno ističe i mrežna komponenta ploče.
Gigabyte G1.Sniper 2 - 2.dio
S desne strane PCB-a se nalaze četiri DDR3 DIMM utora koji podržavaju maksimalno 32GB radne memorije. Kako ne bi bilo greške, Gigabyte ih je označio zelenom, odnosno crnom bojom, iako već dugo vremena znamo kako se dual channel slaže u 1. i 3., odnosno 2. i 4. DIMM utor. Tu je dakako i podrška za XMP profile kao i za non-ECC memorijske module brzina 2133/1866/1600/1333 i 1066MHz. Utori su dovoljno udaljeni od procesora kako bi se izolirali problemi s memorijama viših heatspreadera. Isto tako, dovoljno su udaljeni od prvog PCI-E utora tako da nema problema oko reinstalacije modula dok je (duža) grafička kartica na ploči. Neizostavan detalj kod Gigabyteovih ploča je i Phase LED - diode na ploči (njih ukupno četiri komada) koje se pale ovisno od trenutnog opterećenja regulacije napona procesora. 24-pinski ATX konektor je smješten na desnom rubu ploče odmah do posljednjeg DIMM utora. Kad smo u ovom području osvrnimo se na jednu stavku koju Gigabyte uporno izostavlja na svojim G1 pločama, a to su onboard tipke. Naravno, to nije krucijalna stvar da se nalazi na jednoj matičnoj ploči, no ako se radi o modelu koji je, uz to što je dizajniran za gamere, predodređen i za overclocking, nije nam jasno zašto se ovakve sitnice izostavljaju. Pogotovo kad se tipke za paljenje, reset i pražnjenje CMOS-a, nalaze i na "jeftinijim" pločama kao što su Z68X-UD7, pa čak i na Z68X-UD5.
Način implementacije regulacije napona nam je već poznat s prethodnih modela X58A-OC i G1.Assassin, pa nećemo duljiti s opisom i načinom funkcioniranja. Radi se o dvanaest faznoj regulaciji napona koja je iskombinirana sa ukupno dvanaest zavojnica, deset Vishayevih SiC769CD 35A Driver MOSFET-a, pet Intersilovih ISL6617 "udvostručivača" faza i četiri "obična" LowRDS(on) MOSFET-a. Ovaj komplet je podijeljen na nekoliko komponenti: osam faza je dodijeljeno jezgrama procesora, dvije integriranom grafičkom čipu (iGPU), te posljednje dvije memorijskom kontroleru (Uncore). PWM kontroler koji upravlja s najvećim brojem faza je Intersilov ISL6364, dok ISL6322G upravlja s dvije iGPU faze. Za memorijski kontroler procesora nije dodan zasebni PWM kontroler nego se koriste Vishayevi Driver MOSFET-i s integriranim driverima. Za kraj, tu je i iTE-ov 8275E čip koji između ostalog donosi podršku za korekciju pada napona, odnosno LLC. Memoriji je dodijeljena dvofazna regulacija napona u kombinaciji sa Intersilovim ISL6545 PWM kontrolerom, dvjema zavojnicama i četiri LowRDS(on) MOSFET-a. Prijeđimo na rezultate testiranja.
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Testirali smo izvedbu naponske regulacije za procesor, a rezultate mjerenja unijeli u tablicu. Budući da ploča nažalost ne dolazi sa izvedenim mjernim točkama za pojedine komponente, bili smo primorani to učiniti na stari način, kako smo to radili kod recimo Z68X-UD3P matične ploče. Napon procesora smo izmjerili na izlaznim kondenzatorima koji se nalaze ispred socketa, koji isporučuju "najčistiji" napon (koji kreće od ulaznih kondenzatora preko MOSFET-a, i zavojnica pa sve do izlaznih kondezatora). Odabrali smo nešto višu frekvenciju, kao i viši napon od standardnog kako bismo dobili što reprezentativnije rezultate. Konkretno – 5GHz pri 1.5V postavljenih u BIOS-u. Budući da Sniper 2 dolazi s BIOS-om koji ima ukupno 10 razina LLC-a, bilo je šarolikih rezultata. Defaultna postavka u BIOS-u za LLC je Disabled, ili Auto, što bi trebalo dati ploči da sama odluči koja bi razina bila optimalna kako se naponska jedinica ne bi opterećivala, ali i da napon procesora ne varira u velikoj mjeri. Na postavljenih 1.5V, dobivali smo ravno 1.5V u idleu, te 1.45V u loadu, što na kraju i nije tako loše za one kojima se ne da isprobavati more opcija. Prelaskom na Level 1 pad napona prilikom opterećenja je znatno izraženiji; čime dolazimo do pada od čak 0.1V. Podizanjem LLC-a za razinu više, napon se stabilizira (ili podiže) za prosječnih 0.03-0.04V u odnosu na prvu razinu. Laganim dizanjem dolazimo do razine 4 kojom prilikom opterećenja dobivamo upravo onaj napon koji smo postavili u BIOS-u. Napon u mirovanju je pak nešto veći – 1.54V, no nama je bitan onaj prilikom opterećenja. Recimo da je "petica" također u redu, iako daje nešto viših 1.54V u loadu, no valja uzeti u obzir kako za testiranje nismo imali osciloskop, nego samo multimetar, tako da nismo mogli pratiti ponašanje napona duže vrijeme, nego ono u vremenskom periodu od 10-ak sekundi. Prelaskom na više razine jednostavno nema smisla, a i riskirate zdravlje procesora budući da se na najvišoj razini (10), napon podiže za čak 0.15V (1.65V) u odnosu na postavljenih 1.5V u BIOS-u. Sve u svemu, i više nego korektno odrađena regulacija napona za procesora, koja vam uz ovako detaljan sustav korekcije napona pruža i može pružiti maksimum prilikom overclockinga. Ostali naponi kao što su VTT (mem. kontroler) i vDIMM, daju blagi overvolt od oko 0.01-0.02V, ovisno od situacije. Također, zanimljivo je za spomenuti kako CPU-Z nije puno fulao (kakav inače zna biti slučaj) u očitavanju napona ako ih usporedimo sa stvarnim vrijednostima.
Prijeđimo na hlađenje ploče. Kako smo spomenuli, radi se o sličnom dizajnu kao kod Assassin X58 modela. Glavne su razlike u tome što heatsink koji se nalazi na čipsetu Sniper 2 modela nije povezan s ostatkom putem heatpipea. Isto tako, Assassin je imala nešto teži posao budući da je u pitanju bio jedan čip više na ploči (X58+ICH10R), dok je ovdje u pitanju samo jedan Z68 čipset koji se uz sve to i manje grije. No unatoč tome, Gigabyte je ostavio središnji blok naizgled "besposlenim". Skidanjem heatsinkova sve postaje jasnije. Središnji heatsink je povezan s onim koji se nalazi na većem dijelu regulacije napona čineći veću disipacijsku površinu, dok pri tome ne nasjeda na konkretne elemente na ploči. Na sebi ima pet LE dioda koje svijetle zelenom bojom. Uz spomenute, tu je još jedan blok na gornjem dijelu regulacije napona, te kao i low-profile heatsink koji naliježe na Z68 čipset. Potonji je dizajniran u stilu šaržera puške a na sebi ima već poznat natpis: "Heat sink; Not a weapon. Cannot be assembled as a firearm". Njegovim skidanjem vidimo kako se zapravo radi o maloj bazi koja nasjeda na čipset, dok je, veći, metalni okvir prikladno dizajniran u skladu s ostatkom G1 serije matičnih ploča. Svi su dijelovi pričvršćeni vijcima, i dobro nasjedaju na svoje elemente, što se pokazalo i u praksi. Čitava ploča je bila hladna tokom rada, a blokovi na regulaciji napona su bili nešto topliji tek na većim naponim, odnosno većim frekvencijama procesora. Odličan posao u svakom slučaju.
Sniper 2 je opremljena sa šest PCI utora za proširenja. Tu su dva PCI-E x1, dva PCI-E x16, te dva PCI utora. Utori su adekvatno pozicionirani, tako da ćete moći bez problema koristiti dvije i triple slot grafičke kartice u SLI i Crossfire polju (x8/x8 propusnosti). Baterija koja se nalazi između prvog PCI-E x16 i PCI utora nije najbolje situirana, no na ploči se nalazi jumper za pražnjenje CMOS-a što bi trebalo olakšati scenarije u kojima bi trebala takva intervencija. Pomalo neočekivano, ploča dolazi sa čak dva PCI utora, pogotovo uz komponente koje već dolaze s njom (Creative Labs zvučni podsustav, između ostalog). Za ploču takvog kalibra (dizajnirana za gamere) očekivali bismo podršku i za 3-Way SLI, odnosno CrossfireX, no to je ipak izostavljeno. Kako bi se iskupio, Gigabyte je dodao "pravu" podršku za PCI-E 3.0 standard koji će biti upotrebljiv u kombinaciji s 22nm procesorima (nadolazeći Ivy Bridge), čineći ovu ploču future proof rješenjem. Za tu namjenu, umjesto starih Gen2, sada su ovdje četiri Pericomova PI3PCIE 3415ZHE PCI-E Gen3 multipleksera/demultipleksera (pretvarači) za elektronsko dijeljenje PCI-E stazica. Budući da je na ovu temu bilo dosta polemike, odlučili smo vam malo pojasniti i tu prenapuhanu i iskompliciranu stavku.
Gigabyte G1.Sniper 2 - 3.dio
PCI-E 3.0 podrška - imati ili ne imati, pitanje je sad
Sve je počelo u studenom prošle godine kada je MSI u svojoj "kampanji" prozvao Gigabyte kako ne koristi "prave" Gen3 pretvarače. Da stvar nije ostala samo na riječima, ekipa iz MSI-ja se u svojim slajdovima zaista potrudila izvući sve na svjetlo dana. Na piku je bilo svih ~40 Gigabyteovih P67/Z68 modela (izuzev jednog - Sniper 2) koji su dolazili sa starijim Pericomovim pretvaračima oznake 2415ZHE, što po nomenklaturi njihovih čipova jasno daje do znanja kako se radi o Gen2 pretvaračima. Uz to su nadodali kako je za pravu podršku potrebno imati i adekvatne kondenzatore i otpornike koje Gigabyte - ponovno nema. Također, nije dugo trebalo (točnije dan kasnije) da se na to javi i Asrock sa svojom prilično agresivnom kampanjom tvrdeći kako sve njihove ploče u potpunosti podržavaju PCI-E 3.0 standard, za razliku od "nekih" proizvođača čija je podrška - lažna. Na fotografiji se jasno nazire kako se radi o Gigabyteu i, ni više ni manje, nego njihovom najjačem modelu - Z68X-UD7. Zanimljivo je pak da su na pik uzeli ploču koja zapravo i ne donosi PCI-E 3.0 podršku. Ubrzo nakon toga, oglasio se i Gigabyte sa svojom stranom priče uz elaboriranje svih navedenih stavki. Prema njima, tu su tri moguća scenarija:
Prvi - matična ploča s jednim PCI-E utorom bez pretvarača. Sve Gigabyteove LGA1155 ploče (izuzev Z68X-UD7 i P67A-UD7/B3 modela) će nadogradnjom BIOS-a dobiti podršku za Ivy Bridge procesore. Kod korištenja takvog procesora, ploča bi trebala bez ikakvih dodatnih pretvarača, kondenzatora ili otpornika, pružiti jedan PCI-E 3.0 utor s punom propusnošću (x16; 32GB/s). Ono što je zanimljivo je da Gigabyte navodi kako bi PCI-E 3.0 trebao raditi na bilo kojoj P67/Z68 matičnoj ploči koja dolazi s podrškom za Ivy Bridge procesore, jer se PCI-E kontroler na kraju nalazi u samom procesoru, a sve ostalo su elektronički kompatibilne komponente, baš kako je bio slučaj kod PCI-E 1.0 i 2.0 standarda gdje se fizički ništa nije mijenjalo na samoj ploči.
Drugi - matična ploča s dva PCI-E utora i Gen2 pretvaračima. Ako matična ploča dolazi sa Gen2 pretvaračima, prvi utor će uvijek raditi u PCI-E 3.0 modu, ali s duplo manjom propusnošću. Drugi utor će u tom slučaju raditi u PCI-E 2.0 modu, također s duplo manjom propusnošću. Kvaka je u tome što Gen3 pretvarači nisu u potpunosti potrebni za PCI-E 3.0 standard, no posljedice će se ipak očitovati u duplo manjoj propusnosti (x8) prvog PCI-E utora, ponovno, ako matična ploča ima dva PCI-E x16 utora. Ako vas zbunjuje zašto pišemo dva PCI-E x16 utora a ne "kod korištenja dvije grafičke kartice", to je zato jer pretvarača nema, ako nema dva PCI-E x16 utora (kao što je to slučaj kod prvog scenarija). Dakle, samim korištenjem Gen2 pretvarača propusnost prvog utora opada na PCI-E 3.0 x8, neovisno od toga da li imate jednu ili dvije grafičke kartice.
Treći - matična ploča s dva PCI-E utora i Gen3 pretvaračima. U idealnim uvjetima, stvari su vrlo jednostavne. Ako su Gen3 pretvarači prisutni, korištenjem jedne grafičke kartice dobivate punih 16 PCI-E 3.0 stazica, a kod korištenja dvije grafičke kartice, dva utora sa po 8 PCI-E 3.0 stazica. Jedini Gigabyteov model koji dolazi s tom podrškom je upravo Sniper 2, u kombinaciji sa Pericomovim PI3PCIE 3415ZHE PCI-E Gen3 pretvaračima. MSI koristi slične; Pericomove PI3PCIE 3412ZHE pretvarače na svojim PCI-E 3.0 pločama.
Sve u svemu, ovako nešto Gigabyteu nikako nije trebalo, pogotovo jer ih je ova prozivka stajala mnogo više nego što bi ih koštala ugradnja Gen3 pretvarača odmah u startu. Ironija u cijeloj priči je u tome što i sam Asrock koristi NXP L04083B pretvarače koji ne podržavaju multi-card konfiguracije. Točnije - samo će kartica u prvom utoru raditi u PCI-E 3.0 modu, dok će druga raditi u, starijem, PCI-E 2.0 modu rada. Na kraju nam ostaje za vidjeti kako će se situacija oko ovog raspetljati ili (rasplamsati) izlaskom Ivy Bridge procesora i koliko pompozno najavljivani PCI-E Gen3 zapravo ima, tj nema smisla. To bi bilo to vezano za PCI-E 3.0 tragikomediju, a sada prijeđimo na ostatak opisa Sniperice.
S obzirom da se radi o pripadnici G1.Killer serije, Sniper 2 dolazi s poboljšanim zvučnim i mrežnim podsustavom. Za zvuk je zadužen Creativeov čip CA20K2-2AG s dediciranih 128MB DDR Hynix memorije. Na ploči se jasno može vidjeti kako se ovdje radi o dijelu zaduženom za zvuk budući da su korišteni posebni Nichicon 33uF 16V elektrolitski kondenzatori (žute i zelene boje), a od ostatka elektronike je fizički odvojen bakrenim limićem kako bi se interferencije svele na sam minimum. Uz kvalitetnu naponsku jedinicu (koju dijeli s E2100), i dva ADC-a, zvučni podsustav se može pohvaliti i s integriranim DAC-om, kao i s nekoliko amplifiera. Za mrežni podsustav tu je već poznati Bigfootov Killer E2100 mrežni kontroler koji dolazi s vlastitih 1GB DDR2 Samsung memorije. Laički rečeno, nismo osjetili baš nikakvu razliku između "običnog" Realtekovog mrežnog kontrolera u odnosu na Killer E2100 čip. Dok s druge pak strane, razlika je definitivno osjetna u slučaju Creativeovog rješenja u odnosu na Realtekov ALC889; pogotovo u kombinaciji s boljim zvučnicima. Budući da nismo našli adekvatan način kako bismo testirali spomenute komponente, sami ćete morati odlučiti što vam je bitnije – veća cijena ploče s integriranim komponentama više kvalitete, ili jeftinija (ne nužno lošija) ploča za koju ćete sami odlučiti što kupiti - ako trebate kvalitetniji mrežni, odnosno zvučni podsustav.
Sniper 2 je opremljena sa ukupno sedam SATA portova od čega je šest postavljeno pod kutem od 90°, dok je jedan iza njih uspravan, i samim time ne baš najbolje pozicioniran. Tri crna porta su SATA 3Gb/s, dok su bijeli SATA 6Gb/s, pogonjeni Intelovim kontrolerom s podrškom za RAID 0, 1, 5 i 10. Posljednja dva, sive boje su pogonjeni Marvellovim 88SE9172 SATA 6Gb/s kontrolerom s podrškom za RAID 0 i 1. Uz njih, na ploči se nalaze razni headeri za proširenja - USB3.0, TPM, COM, tri USB2.0 i front-panel headeri. Odmah iznad njih se nalazi pin-out za ClearCMOS-a. Dakle, pražnjenje CMOS-a je moguće na dva načina - vađenje baterije ili spajanjem dva pina na ploči. Nije nam jasan ovako prtljav potez, a još manje ubacivanje O.C. gumba na backpanel ploče gdje najčešće stoji gumb upravo za pražnjenje CMOS-a. Čini se da je Gigabyte dao opciju automatskog overclocka preko backpanel tipke i preko 5.25" modula, dok je pražnjenje CMOS-a ograničio tek na rješenje koje zahtjeva vađenje grafičke kartice (baterija) ili prčkanje odvijačem po pinovima na ploči. Kad smo kod toga, spomenimo još i kako je vrlo korisni debug display također izbačen s ploče što nerijetko otežava dijagnostiku ukoliko dođe do problema. Ovo nabrojano su ujedno i nedostaci koje je nosila i G1.Assassin; čini se da je neki novi "fičr", a ne greška. Zaključimo ovo s navođenjem ostalih čipova, tj kontrolera na ploči. Tu su dva 32Mbitna BIOS čipa, dva EtronTechova EJ168A (1, 2) USB3.0 kontrolera (po dva porta na backpanelu i na 5.25" modulu), iTE-ov IT8728 kontroler koji donosi podršku za PS/2 i COM portove, iTE-ov IT8892E kontroler koji donosi podršku za PCI utore, te naposljetku Pericomov PI3VDP 411LSZBE kontroler koji pruža jedan HDMI izlaz na ploči. Winbondov W83L786G kontroler pruža hardversku kontrolu svih pet 4-pinski naponskih konektora za ventilatore, nadzor temperature i napona kao i podršku za OC Button. Uz to, na ploči se nalazi i pet dodatnih senzora za temperaturu, prema čijim se vrijednostima tada može regulirati brzina vrtnje pojedinog ventilatora. Z68 čipset donosi ukupno osam PCI-E 2.0 stazica od čega dvije idu za USB3.0, po jedna za mrežu, zvuk i SATA 6Gb/s, dvije za PCI-E x1 utore, i posljednja koje iTE-ov kontroler dijeli za PCI utore na ploči.
Na stražnjoj strani ploče je više manje standardna postava, izuzev eSATA/USB2.0 kombo konektora (SATA 3Gb/s, Intel), O.C. tipke za automatski overclock, te HDMI porta. Nabrojimo ostatak:
- 1x kombo PS/2 konektor za miš ili tipkovnicu
- 1x O.C. tipka (s poklopcem)
- 1x HDMI port
- 7x USB2.0/1.1 portova
- 1x optički S/PDIF izlaz
- 1x eSATA/USB2.0 kombo port
- 2x USB3.0/2.0 port
- 1x RJ45 (LAN) port
- 5x audio izlaza
Softver
Uz ploču dolazi DVD s driverima i popratnim softverom. Radi se o Norton Internet Security (OEM verzija), Intel Smart Response te LucidLogix Virtu aplikacijama. Budući da ploča dolazi s njihovim hardverom, tu su Bigfootov (mreža) i Creativeov (zvuk) softverski paketi. Ostatak postave čine Gigabyteove aplikacije. Nabrojimo ih, no radi se o zaista identičnoj postavi koju Gigabyte već neko vrijeme šalje s pločama: @BIOS, Q-Flash, Xpress Install, Xpress Recovery, Easy Tune, Dynamic Energy Saver, Smart6, Auto Green, eXtreme Hard Drive, ON/OFF Charge, Cloud OC, 3TB+ Unlock, Touch BIOS i Q-Share. Touch BIOS smo detaljnije obradili u recenziji Gigabyte GA-Z68X-UD3H-B3 matične ploče. Ne bi škodilo da se napravi i neki refresh spomenutih aplikacija budući da su neke prilično zastarjele, kako dizajnom, tako i funkcionalnošću (izgleda da je svima deinstalacija bolna točka :)).
BIOS
Činjenica da se Gigabyte toliko dugo "odupirao" prelasku na grafičko UEFI sučelje je i taj što dio ekipe koja je radila na AwardBIOS-ima već neko vrijeme rade za njih. Kako bi ostali ukoraku s ostatkom proizvođača koji su već neko vrijeme kompletno prešli na UEFI BIOS, Gigabyte je stvari doskočio "tweakingom" starog Award BIOS-a. Glavna boljka starog BIOS-a je bila u tome što nije u mogućnosti adresirati hard diskove veće od 2.2TB - u scenariju za glavni boot uređaj. Takav hibrid parcijalnih UEFI značajki i običnog BIOS-a, Gigabyte je nazvao HybridEFI, a čitavu stvar "začinio" softverskim rješenjem TouchBIOS koje je trebalo privremeno skrpati stvari dok ne naprave pravi UEFI BIOS. Sniperica je jedna od posljednjih ploča koja dolazi sa HybridEFI BIOS-om, a izlaskom nove X79 platforme, Gigabyte je napravio i toliko iščekivanu tranziciju. Vratimo se na opis - ulaskom u BIOS nas dočekuje standardna postava opcija posloženih u kategorije - MB Intelligent Tweeaker (M.I.T.), Standard CMOS Features, Advanced BIOS Features, Integrated Peripherals, Power Management i PC Health Status.
|
||||||||||||||||||
Kao i obično, naglasak u opisu uvijek preferiramo staviti na overclocking sekciju koja se kod Gigabytea već dugo vremena zove MB Intelligent Tweeaker (M.I.T.). Prije ulaska u ostale, početna stranica ove kategorije nam pokazuje neke osnovne informacije kao što je verzija BIOS-a, frekvencija baseclocka, procesora i memorije. Od senzora, tu je prikaz temperature procesora i matične kao i napon procesora i memorije. Sekcija M.I.T. Current Status je proširena verzija početne stranice gdje imamo na uvid još informacija o komponentama na ploči, odnosno njihovim temperaturama i brzinama.
U sekciji Advanced Frequency Settings možemo podešavati množitelj procesora, baseclock/PCI-E/DMI frekvenciju, odabrati X.M.P. profile (ako ih memorija ima), množitelj memorije i frekvenciju grafičkog čipa u procesoru. U sekciji Advanced Memory Settings također možemo odabrati X.M.P profile, podesiti množitelj memorije, kao i napon te latencije po svakom od kanala. Sekcija Advanced CPU Core Features je bogata opcijama, tako da ovdje možemo mijenjati množitelja procesora na razne načine vezane za Turbo, podesiti frekvenciju naponske jedinice i njezine OCP zaštite, paljenje Internal PLL overvoltage opcije. Tu su i neizostavne power-saving opcije (EIST, C1E/C6...). U posljednjoj Advanced Voltage Settings sekciji možemo podešavati deset razina LLC-a, napon procesora, VTT-a, VCCSA-a, grafičkog čipa, memorije i PLL-a. Sniperica dakako dolazi i s opcijom spremanja profila. Dostupno je ukupno osam mjesta, što se pokazalo i više nego dovoljnim prostorom za pohranu raznih varijanti potrebnih za overclocking. Prilikom našeg testiranja nismo primijetili znakove nezrelog ponašanja ploče bilo da se radilo o dugotrajnom radu ili maksimalnom overclocku.
Gigabyte GA-Z68XP-UD3-iSSD - 1.dio
Gigabyte Z68XP-UD3-iSSD dolazi kutiji bijele boje s mnoštvom istaknutih logotipa diljem kompletnog pakiranja. S prednje strane dominira sličica SSD-a, te jasno govori o činjenica kako se radi o matičnoj ploči koja dolazi sa SSD-om. Uz nju, tu se nalazi standardna ergela logotipova označavajući tehnologije karakterističnih za Z68 seriju matičnih ploča, počevši od Intelove Smart Response, Lucid Virtu, pa sve do klasičnih 3xUSB3.0/SATA 3.0 i 2x Copper PCB tehnologija. S pozadinske strane upoznavanje s pločom se predstavlja u još detaljnijoj izvedbi dajući do znanja što točno korisnik dobiva kupovinom ove ploče. Otvaranjem kutije prvo što nas dočekuje je bundle, ispod kojeg se nalazi ploča u antistatičkoj vrećici.
Sa UD3-iSSD dolazi nekoliko knjižica koje bi korisniku trebale pomoći prilikom same instalacije komponenata na ploču pa sve do uspostavljanja funkcionalnog sistema ubrzanog solid state diskom s ploče. Nadalje, tu je četiri SATA kabela plave boje s time da dva imaju konektore zakrenute pod 90°, fleksibilni SLI bridge crne boje, medij s instalacijskim driverima te Gigabyteovim softverom. U paket je standardno ubačen i Norton Internet Security paket. Naposljetku tu je I/O limić za backplate ploče. Više manje solidan bundle i u skladu s opremljenosti same ploče.
Layout
Z68XP-UD3-iSSD je matična ploča standardnih ATX dimenzija, a za razliku od svojeg brata prvijenca - Z68X-UD3H koja je dolazila sa mat crnim PCB-om, iskombinirana je s nešto bojama karakterističnim za starije matične ploče iz svoje ergele. Plavi PCB u kombinaciji sa plavo bijelim utorima podsjeća na matične ploče iz prošle, LGA1156 serije. Jedina razlika, a koja je zajednička novim pločama je dizajn heatsinkova. Da se ovdje zaista radi o gotovo identičnim pločama, možete se i sami uvjeriti pogledom na recenziju koju smo napravili prije nekoliko mjeseci. Iz istog razloga nećemo se previše zadržavati i ponavljati iste stvari, nego ćemo ugrubo proći layoutom ploče, i spomenuti glavne razlike, odnosno glavne značajke Z68XP-UD3-iSSD što je i razlog zašto nam je bila interesantna za test. Layout je čist, a pristup svim relevantnim komponentama dostupan. Ploča je opremljena sa Foxconnovim socketom koji se ni po čemu ne razlikuje od onog koji smo susreli kod UD3H modela - crne boje.
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
Prije nego krenemo na ostatak teksta koji je nešto manje interesantan, prijeđimo odmah na stvar, odnosno na glavni adut ove ploče - SSD. Gigabyte Z68XP-UD3-iSSD dolazi sa, kako smo već istaknuli, Intelovim SSD-om iz serije 311 (Larson Creek). Radi se o SSD-u koji se inače spaja preko SATA 3Gb/s sučelja (odnosno preko mSATA porta na ovoj ploči kao što se može vidjeti i na fotografiji iznad), postiže brzinu čitanja od 200MB/s, brzinu pisanja 105MB/s, te nosi na sebi SLC memorijske čipove. Već smo spominjali razliku između MLC i SLC SSD diskova, odnosno čipova, no samo nakratko da kažemo kako je glavna razlika i prednost SLC čipova nad MLC-ovima u tome što su brži i imaju dulji vijek trajanja. A budući da se ipak radi o SSD-u koji se pakira s pločom, upravo je vijek trajanja vrlo bitna stavka u cijeloj priči. Minus je njegov manji kapacitet kako bi se zadržala koliko toliko prihvatljiva cijena uređaja. mSATA utor i sam SSD su smješteni iznad prvog PCI-E x16 utora. Ukoliko se koristi u kombinaciji sa Intelovom Smart Response tehnologijom, ostajete bez jednog SATA porta, budući da s njime dijeli propusnost. Kasnije u tekstu ćemo spomenuti kako čitava stvar funkcionira u praksi, te prikazati rezultate testiranja.
Gigabyte GA-Z68XP-UD3-iSSD - 2.dio
Sjeverni se dio ploče ne razlikuje u većoj mjeri od UD3H; tek je raspored zavojnica oko socketa promijenjen, dok je sama naponska jedinica ostala nepromijenjena. Tako da i dalje imamo 5+1+1 dizajn (pet faza procesor te po jednu za memorijski kontroler i integrirani grafički čip) koji za sobom nosi svoje prednosti i mane koje smo detaljno opisali upravo u spomenutoj recenziji. S desne se strane nalazi četiri DDR3 DIMM utora koji su ovoga puta adekvatno istaknuti, odnosno označeni kako bi se lakše složio dual-channel. UD3-iSSD službeno dolazi s podrškom za memorijske module brzina 2133MHz, 1866MHz, 1600MHz, 1333MHz i 1066MHz. Pored njih se nalazi 24-pinski ATX konektor. Hlađenje ploče je i ovoga puta riješeno skromno, tako da se na Z68 čipsetu nalazi prvi, dok se na jednom dijelu regulacije napona, nalazi drugi heatsink. Budući da su u igri DrMOSFET-i, zagrijavanje nije kritično do te mjere da uzrokuje nestabilnost čak i bez heatsinka na sebi.
UD3-iSSD je opremljena sa osam PCI utora, baš kao i UD3H model. Raspored utora je također identičan, tako da sve rečeno vrijedi i u ovom slučaju. Dakle, tu je podrška kako za SLI, tako i za Crossfire, a vlasnici legacy hardvera također neće biti zakinuti sa dva PCI utora. Ako bacite oko na čipove na ploči primijetit ćete kako se radi o sličnoj postavi no uz zamijenjena mjesta VIA-inog IEEE1394a kontrolera, i iTE-ovog I/O kontrolera. Headera za dodatnu proširivost ploče ne manjka. USB3.0 header koji je na UD3H bio smješten pored 24-pinskog ATX konektora sada je pomaknut na donji rub ploče uz ostale USB2.0/COM/FireWire i TPM headere. Jedna od zamjetnijih razlika je raspored i količina SATA portova. Za razliku od četiri SATA porta postavljenih pod 90°i jednog postavljenog vertikalno na UD3H, ovdje su svi postavljeni pod 90°, a dodatan je i jedan port više. Ukupno šest SATA portova na Intelovom kontroleru (od čega su četiri (plava) 3Gb/s, i dva (bijela) 6Gb/s), dok je su preostala dva pogonjena Marvellovim 88SE9172 kontrolerom (sive boje). Gigabyte ističe kako će SATA 3Gb/s port #5 biti onemogućen ukoliko se koristi mSATA slot na ploči.
Za kraj nam preostaje osvrt na backpanel ploče koji je u odnosu na UD3H model ipak srezan po pitanju količine video izlaza. Umjesto VGA, DVI, HDMI i DP portova, na iSSD ploči nalazimo nažalost tek jedan HDMI port. Nabrojimo i ostatak postave:
- 8x USB2.0 portova
- 1x kombo PS/2 konektor za miša ili tipkovnicu
- 1x optički SPDIF izlaz
- 1x IEEE1394a port
- 1x HDMI port
- 2x USB3.0 porta
- 1x RJ45 (LAN) port
- 6x audio izlaza
Softver
Budući da je softverski paket isti kao onaj kod Sniperice, i ostalih Gigabyteovih ploča, ovdje ćemo se osvrnuti jedino na novu EZ Smart Response aplikaciju. Dakle, radi se o Gigabyteovoj aplikaciji koja značajno olakšava uspostavljanje Intel Smart Response tehnologije na postojećem operativnom sustavu. Za razliku od Gigabyteovih, ostale Z68 ploče zahtijevaju ručno prebacivanje SATA moda u RAID, a nakon toga i kompletu reinstalaciju sustava (ukoliko se ne poigrate s registryem u Windowsima prije toga). Nakon toga je potrebno instalirati Intel Rapid Storage Utility te ga ručno podesiti da iskorištava Rapid Storage tehnologiju. S druge pak strane, kod Gigabyteove ploče proces teče ovako:
1. Instalacija EZ Smart Response aplikacije;
2. Pokretanje Gigabyte EZ Smart Response aplikacije. Odmah pri pokretanju, dobivamo poruku kako će se sustav prebaciti u SATA RAID mod rada za što je potreban restart. Nakon restarta i ulaska u Windowse, vrši se instalacija potrebnih drivera i ponovni (automatizirani) restart;
3. Ponovnim ulaskom u sustav dobivamo poruku kako će svi podaci na SSD-u bili izbrisani, a klikom na "OK" nastavljamo instalaciju. U donjem desnom kutu uočavamo kako su Windowsi našli novi volume nakon čega se pojavljuje prozor Intel Smart Response aplikacije na kojem možemo vidjeti već konfigurirani sustav u Enhanced modu. Ono što ostaje korisniku na volje je koji mod rada će koristiti tokom svog rada na računalu. Postoje dvije varijante - Enhanced i Maximized. Mi ćemo objasniti oba načina rada.
Enhanced
Ovakvim načinom rada podaci se paralelno zapisuju kako na SSD tako i na HDD. Ovakvim načinom rada ste ograničeni po pitanju brzine zapisivanja HDD-a, ali ćete imati veću brzinu čitanja budući da se podaci čitaju direktno sa SSD-a. Pozitivna strana ovakvog načina rada je taj da ako dođe do kvara SSD-a, sve ćete imati zapisano i na HDD-u, budući da su se sve operacije pisale i na SSD-u i na HDD-u. Uz to, imate stalno povećanje brzine čitanja. S druge, pak, negativne strane, ograničeni ste brzinom zapisivanja podataka na HDD, odnosno ne dobivate pune performanse SSD-a.
Maximized
Podaci se ovakvim načinom rada čitaju i zapisuju prvo na SSD, a nakon toga se to isto radi i sa HDD-om. Ovo je svakako bolje budući da se SSD u obje operacije ponaša mnogo brže, pogotovo u slučaju pisanja gdje je HDD mnogo sporiji od SSD-a. U ovakvom načinu rada dobivate gotovo stopostotne performanse SSD-a, kako po pitanju čitanja tako i po pitanju pisanja. Problem kod ovakvog načina rada predstavlja kvar SSD-a, ili nestanak struje, čime dolazi do korupcije podataka i eventualnog pada sustava. Mi smo tokom testiranja koristili Maximized način rada pri čemu nismo imali nikakvih problema, no za dugoročno i ono najvažnije, najsigurnije rješenje, svakako preporučamo korištenje Enhanced načina rada, naravno ako vam nije toliko bitna brzina.
Uz ova dva načina rada i konfiguriranje Intel Smart Response tehnologije preostaje vam još jedna varijanta, a ta je instalacija operacijskog sustava direktno na SSD pri čemu ostajete bez funkcije ubrzavanja mehaničkog diska što je na kraju i poanta cijele priče.
Test sistem, način testiranja i overclocking
|
||||||||||||||||
|
||||||||||||
Način testiranja
Budući da smo napravili ekstenzivno testiranje Gigabyteice Z68X-UD3H po pitanju overclockinga, kod -iSSD modela nismo stavljali naglasak na overclocking, nego na test njezine glavne značajke - performanse hard diska u kombinaciji sa onboard SSD-om. Izvrtjeli smo nekoliko aplikacija koje bi vam trebale dati predodžbu kako stvar diše. Testove smo vrtjeli tri puta radi prirode Intelove RST tehnologije. Pokazalo se da su performanse mehaničkog diska bile podebljane već u prvog krugu testova, što je potvrđeno i blagim poboljšanjem u druga dva kruga testiranja. Snipericu smo podvrgnuli žešćem testiranju u vidu overclockinga procesora i memorije. Usporedbu smo napravili s odličnom Asusovom Maximus IV Gene-Z matičnom pločom. Koristili smo 2600K u čiji potencijal smo se uvjerili u nekoliko ranijih navrata, pa smo imali predodžbu koliki mu je maksimum. Za memoriju je korišten G.Skillov RipjawsX 2133 CL8 kit. Grafička kartica je bila Gainwardova GTX 550 Ti 1GB, a napajanje Antec HCP-1200W. U tablicu su uvršteni rezultati na stock vrijednostima procesora - 3.4GHz (34*100MHz) i memorije na 1866MHz, 7-9-7-21, 1T (SS). Za overclockirane vrijednosti, u pitanju je bio procesor na 5.2GHz (50*104MHz), a memorija na 1940MHz, 7-9-7-21, 1T (SS).
Overclocking
Procesor smo hladili sa Thermalrightovim Venomous X hladnjakom u kombinaciji s Deltom na 6k rpm, sve to na nešto hladnijoj sobnoj temperaturi od 15°C. Maksimalna frekvencija koju smo uspjeli izvući bila je 5619.5MHz, sa 1.65V. Pošto smo tražili isključivo maksimalnu frekvenciju, ugasili smo HT i dvije jezgre. Kasnijim testiranjem, procesor smo ustabilili na 5.5GHz sa 1.6V za sve 3D testove. Ovi rezultati su vrlo slični onima koje smo postizali na Gene-Z, na kojoj smo dobili desetak MHz veću frekvenciju za 2D, te 50MHz za 3D benchmarke. S obzirom da ovaj procesor pod faznim hlađenjem (cca -60°C) poteže na 5.65GHz za sve testove, ovo je odličan rezultat na zraku, čineći ovu ploču i više nego solidnim izborom za overclocking. Debug display bi bilo korisno imati, pogotovo kod testiranja memorije, no ploča se pokazala kao stabilnom u radu i bez većih grešaka savladala čitavo testiranje počevši od standardne baterije testova na visokim frekvencijama procesora, pa sve do testa maksimalnog overclocka procesora, odnosno memorije.
Kod testiranja memorije bitan je overclocking potencijal baseclock frekvencije. On se razlikuje od svake ploče, unatoč tome što se podiže frekvencija komponenti koje su u samom procesoru. Maksimalna frekvencija koju smo postigli s ovim procesorom bila je nešto više od 106MHz, dok smo na Sniperici postigli oko 104MHz. Odabirom 21.33MHz množitelja za memoriju i podizanjem baseclock frekvencije se dobiva optimalna kombinacija za memorijski ovisne benchmarke kao što je recimo Super Pi 1M/32M, pogotovo ako svoj primjerak možete tjerati na CAS7 latenciji. Maksimalna stabilna frekvencija memorije bila je 2220MHz pri 7-9-7-21, 1T latencijama. Odličan rezultat, koji je vrlo blizak onom koji smo postigli na Gene-Z. Nemogućnost podizanja baseclocka preko 104MHz je značilo i maksimum koji možemo izvući iz memorije na ovoj ploči pri navedenim postavkama. Probali smo bootati na 2400MHz s opuštenijim latencijama, no to nažalost nije polučilo uspjeh.
Rezultati testiranja - usporedba matičnih ploča
| AIDA64 |
 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Read (MB/s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Write (MB/s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Copy (MB/s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Kao i obično, za testiranje memorijske propusnosti smo koristili AIDA64 memory benchmark aplikaciju. U testu čitanja prvo mjesto odnosi Gene-Z sa oko 200MB/s prednosti u odnosu na Snipericu, slična prednost se očituje i na stock frekvencijama, no uz nešto manju razliku. Test zapisivanja smanjuje tu razliku no i dalje nedovoljno za izbijanje Sniperice na prvu poziciju. U testu kopiranja Gene-Z ponovno odnosi prvu poziciju s preko 200MB/s prednosti, koja se topi na 30-ak MB/s dok je sistem na stock frekvencijama.
| Cinebench |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Points (MT) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Drugi test bio je Cinebench koji nam pokazuje kakav je omjer snaga u čisto procesorskom, multi-threaded radu. Ovoga puta Sniperica odnosi prvu poziciju uz 40-ak bodova prednosti spram Gene-Z. Sličan je scenarij i dok je procesor na 3.4GHz uz nešto manjih 20 bodova razlike u korist Sniperice nad Gene-Z.
| Super Pi |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Time (s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Posljednji test sa strane memorijske upletenosti u vrijednosti je Super Pi u 32M izvedbi. Kao što je bilo za pretpostaviti iz AIDA-inog testa, Gene-Z se pokazala bržom od Sniperice za preko dvije i pol sekunde ukupno. Sniper 2 zadržava svoju drugu poziciju i na defaultnim postavkama, no uz nešto manje zamjetnu razliku od oko sekunde i pol.
| x264 HD benchmark |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| FPS | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
x264 HD benchmark smo koristili kao jednu od real-life aplikacija za testiranje dekodiranja testnog videa u 720p rezoluciji. Sniperica se vraća na prvu poziciju s nezamjetnom razlikom u odnosu na Gene-Z, u overclockiranoj varijanti, dok tu poziciju zadržava i na stock varijanti. Čini se da je Sniperica nešto slabije memorijski optimizirana u odnosu na Gene-Z, no opet, sve to unutar zanemarivih 1-2% razlike koje vas ne bi trebale previše zabrinjavati, pogotovo ako ne vrtite benchmarke po cijele dane.
Rezultati testiranja - 2.dio - rezultati testiranja UD3-iSSD ploče
| Crystal Disk Mark |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Sequential Read (MB/s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Sequential Write (MB/s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 4K read (MB/s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 4K Write (MB/s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Prvi test na redu za testiranje performansi diskovnog podsustava bio je Crystal Disk Mark. Test sekvencijalnog čitanja u varijanti sa SSD-om, pokazuje porast od nemalih 65%, dok se ta razlika smanjuje gotovo na vrijednosti Samsunga kod sekvencijalnog zapisa. Stvari se drastično popravljaju u čitanju 4K podataka gdje uočavamo porast od čak 23MB/s, dok se ta razlika povećava za preko 43MB/s kod zapisivanja 4K podataka. Sve u svemu odlični rezultati, koji pokazuju kako SSD keširanje izvlači HDD tamo gdje je najslabiji.
| PC Mark 7 |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| HDD Suite | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Drugi test u igri bio je neizostavni PC Mark u svojoj posljednjoj inačici koji najbolje simulira svakodnevno korištenje sustava u cjelini. Da ne dužimo, koristili smo HDD Suite kako bismo dobili konkretnije brojke za usporedbu. Performanse su drastično povećane u odnosu na našeg vjernog Samsunga. U pitanju je porast performansi od preko 85%.
| Podizanje sustava |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Vrijeme (s) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ovdje brojke zaista govore same za sebe. Nakon što smo ubacili SSD u priču, podizanje sustava je drastično ubrzano, što će vjerojatno biti prva stvar koju ćete zamijeniti, unatoč tome što vam je sustav na starom mehaničkom disku :).
Analiza cijena i Zaključak - Conclusion
Budući da se igrom slučaja radi o specifičnim komadima hardvera, prije zaključka ćemo se osvrnuti isključivo na cijenu i isplativost istih u odnosu na njihove glavne značajke. Pa evo i dvije-tri o tome:
G1.Sniper 2
Istražili smo kako se kreću cijene standalone komponente koje integrirane na Sniperici, a čine ju posebnom od ostatka. Uzeli smo cijene iz jednog njemačkog dućana za usporedbu. Bigfoot Killer E2100 PCI-E mrežna kartica košta oko 60€. Neki ekvivalent onboard CA20K2 zvučnom čipu neka bude recimo X-FI Xtreme Gamer koji se može naći za oko 50€. To je dakle oko 110€ na ploči koja košta blizu 350€. Ako oduzmemo dotične komponente iz cijene ove ploče, ostaje nam 240€. Ponovno, ne tako mala cifra za matičnu ploču. Sada pogledajmo koja ploča iz Gigabyteove ergele odgovara opremljenosti Sniperice bez gore spomenutih komponenti. UD7-ica se prodaje po nešto viših 280€, ali dolazi s podrškom za 3-Way SLI i CrossfireX, dok je UD5-ica upravo ono što nam treba, i to za 150€, a tu je čak i tri PCI-E utora s podrškom za CrossfireX. Ako na cijenu UD5-ice zaista i dodamo 110€ vrijednosti mrežne i zvučne kartice, ponovno izlazimo s čak 80€ više u odnosu na Sniper 2. Te novce možemo uložiti bilo u jači procesor, grafičku, ili bilo koju drugu komponentu koja bi trebala pojačanje. Konkurencija je također ozbiljna, tako da Asusov top model – Maximus IV Exteme-Z možemo dobiti za 300€. Koliko je Gigabyteu isplativo prodavati ovakvu ekskluzivu, ne znamo, no jedno je sigurno - mora da dobivaju debelu proviziju od Bigfoota i Creativea.
Z68XP-UD3-iSSD
Samim izlaskom ove ploče (ljeto prošle godine), odnosno dolaskom na police naših trgovina, Z68XP-UD3-iSSD je koštala oko 1900kn. Početkom ove godine, ovaj model je ispario s cjenika, što znači da po pitanju prodaje nije najbolje prihvaćena od strane kupaca što je rezultiralo očitim prekidom daljnje nabave od strane domaćih uvoznika. Uzet ćemo u obzir cijenu ploče u susjednoj Srbiji, gdje se cijene kreću oko 210-215€ ili oko 1600kn. Model na kojem je ova ploča bazirana je Z68X-UD3H-B3, upravo ona koju smo prije nekoliko mjeseci recenzirali. Cijena te ploče kod nas košta 1200kn, no držat ćemo se cijena u srpskim dućanima (jer ćemo prema njima napraviti malu usporedbu) gdje se prodaje za oko 130-135€ ili oko 1000kn. SSD koji dolazi s ovom pločom je Intelov SSD iz serije 311 veličine 20GB. U našoj regiji ga nema u prodaji, no vani se prodaje po cijeni od 100$ u Americi, odnosno čak 100€ u njemačkim dućanima. Kada to ovako stavimo na papir, cijena ove ploče doista nije pretjerana. No opet, koliko ima smisla davati 600kn više za ploču samo zato jer dolazi u paketu sa malim SLC SSD-om? Iz naših prošlih recenzija, poznate su nam prednosti takvih diskova; u odnosu na rasprostranjenije i jeftinije MLC diskove. A to je vjerojatno i jedan od razloga zašto se jedan takav nalazi na matičnoj ploči. Ako to pogledamo s druge strane, mišljenja smo kako bi bilo bolje uzeti bazni model (Z68X-UD3H-B3) u kombinaciji sa standalone SSD-om, većeg kapaciteta (tipa 60/64GB) i brzine. Ovako se i dalje radi o preskupoj matičnoj ploči s diskom koji može služiti isključivo za keširanje, dok bi za operativni sustav ipak bio premalen.
Zaključak
Sniper 2 je nasljednik starijeg X58 modela, a glavne karakteristike su i dalje prisutne – odlični Creativeov zvučni čip, te Bigfootov E2100 mrežni kontroler. Layout i opremljenost ploče je odlična. Hlađenje je izvedeno masivno, a svoj posao obavlja korektno. Overclocking potencijal ploče je također na visini što se može i vidjeti iz postignutih rezultata. Negativne strane ploče se očituju u nedostatku debug displaya, tipki za paljenje, reset i pražnjenje CMOS-a, pa i nedostatka podrške za 3-Way SLI ili CrossfireX. Uzevši u obzir cjenovni rang ploče, ovo su očekivane stavke, pogotovo ako pogledamo što za tu cijenu nudi konkurencija, ali i sam Gigabyte sa slabijim modelima. Sniper 2 nije dostupna u Hrvatskoj, a cijene u europskim dućanima se kreću oko previsokih 350€. To je po nama previše čak i ako uzmemo u obzir s čime dolazi. Daleko od toga da se ne radi o odličnoj ploči, no teško je dati preporuku zbog tako paprene cijene.
Gigabyte GA-Z68XP-UD3-iSSD je nadograđena verzija prethodnog Z68X-UD3H modela. Glavna njezina karakteristika je mSATA utor sa Intelovim 20GB SLC SSD-om. Za razliku od UD3H modela koji je dolazio sa četiri video izlaza, iSSD dolazi sa samo jednim HDMI izlazom, ali većim brojem SATA konektora. Layout ploče je odličan. Baš kao UD3H, ova ploča predstavlja solidan izbor za overclocking kako procesora, tako i integrirane grafike. Performanse i porast performansi mehaničkog diska su itekako zamjetne no dolaze po ipak previsokoj cijeni obzirom na veličinu diska. UD3-iSSD je jedno vrijeme bila u prodaji i u Hrvatskoj, ali po nemaloj cijeno od oko 1900kn (uključen PDV) što je ujedno glavna prepreka za preporuku kupovine inače vrlo dobre ploče.
Conclusion
Sniper 2 is the successor of the older X58 model, and the main features are still present – Creative's great sound chip, as well as the Bigfoot's E2100 network controller. Layout and the equipment of the board is excellent. Cooling is massive, and does its job correctly. Overclocking potential is also great as can be seen from the achieved results. The negative sides of the Sniper 2 are reflected in the lack of the debug display, power and reset buttons as well as the missing clear CMOS button, including the lack of support for 3-Way SLI or CrossfireX. Given the price range of this board, these are expected features, especially if you look at the competing models, so as the Gigabyte's cheaper ones. Sniper 2 is not available in Croatia, but the prices in European stores for this motherboard is about 350€, which is too much even if we take into account the extras we get for that price. This is a great overall board without doubt, but it's hard to give a recommendation for a hefty priced piece of hardware like this.
Gigabyte GA-Z68XP-UD3-iSSD is an upgraded version of previous model Z68X-UD3H. The main characteristic of the new model is an mSATA slot with Intel's 20GB SLC SSD. Unlike UD3H, which came with four video outputs, iSSD comes with just one HDMI output, but with a larger number of SATA connectors. Board layout is excellent. Just as UD3H, this board is a solid choice for a moderate overclocking, not only of the processor, but the integrated graphics, too. Performance and increase of the mechanical disk drive are very noticeable, but that comes with a bit big price considering the size of the disk. UD3-iSSD was available in croatian shops for a short period of time, but at a cost of about 250€ which is again as for the Sniper 2, the main obstacle for buying of the otherwise very good motherboard.