Gigabyte GA-Z68X-UD3H-B3 – Z68 na mainstream način

Pakiranje i bundle

Za razliku od uobičajene prakse, Gigabyte je sa svojim Z68 pločama prešao na novu tematiku boja, tako da je UD3H zapakirana u kutiju crne boje, koja je ukrašena mnoštvom logotipa koji nam daju do znanja s kakvim tehnologijama ova ploča dolazi. Prvi i najveći je onaj od Touch BIOS-a, na koji ćemo se kasnije detaljnije osvrnuti. Tu su i između ostalih i Lucid Virtu, DriverMOSFET, Intel Smart Response, DualBIOS 3TB+, te neizostavni Ultra Durable 3 logotip. Sa stražnje strane kutije, Gigabyte se osvrnuo na detaljnije pojašnjavanje svojih tehnologija na nekoliko jezika. Budući da smo ploču dobili samo s kutijom i softverskim medijem, nemamo fotografiju bundlea s kojim UD3H dolazi. Unatoč tome ćemo vam nabrojiti ono što možete očekivati uz nju – korisnički priručnik, upute za instalaciju, softverski medij s driverima i ostalim popratnim softverom kao što je Norton AntiVirus, te ostali utility-ji iz Gigabyteove "kuhinje". Tu je i četiri crna SATA kabela, od kojih dva dolaze s "L" konektorima. Tu je dakako i I/O limić, te svakako dobrodošao dodatak – fleksibilni SLI bridge, budući da ploča dolazi s podrškom za SLI.

Layout

Da se stvari mijenjaju, govori i činjenica kako je Gigabyte prešao na korištenje mat-crnog PCB-a (te isto takvih utora) i na jeftinijim pločama, za razliku od dugogodišnje prakse s plavom bojom i šarenim utorima diljem ploče. Jedini dijelovi ploče koji nisu crne boje su tamno-sivi heatsinkovi, te isto takve boje dva SATA porta, dok su druga dva bijele boje. Ovakva tematika boja daje dojam ozbiljnosti, a takav je postao i trend koji se mora slijediti :). Već na prvi pogled vidimo da je Gigabyte ponovno napravio dobar posao po pitanju layouta ploče, a minusi bi išli tek na sitnice kao što je pozicioniranje nekih SATA portova, koje nismo uspjeli odgonetnuti. Jedan od njih je s ruba pod 90° premješten nešto dalje u vertikalni položaj. UD3H dolazi s Foxconnovim socketom crne boje kojem je lako pristupiti iz bilo koje pozicije. Na plastičnoj zaštiti socketa se jasno ističe kako je obavezno vratiti poklopac ukoliko dođe do reklamacije. Na svu sreću, Intel nije mijenjao raspored rupa za hladnjake prelaskom na novi socket, što znači da možemo koristiti "stare" LGA1156 hladnjake. Budući da je zaista dovoljno prostora rezervirano za dotične rupe, ne vidimo razloga zašto se nije mogao ubaciti dodatni set rupa koji je korišten kod LGA775 procesora. No dobro, to su sitnice :). Udaljenost između prvog PCI-E utora i DIMM utora je i više nego dovoljno tako da nećete imati problema oko eventualne zamjene memorije dok vam je grafička kartica instalirana u prvi PCI-E x16 utor. Između ostalih marketinških natpisa diljem PCB-a, Gigabyte ponosno ističe i onaj – "Designed in Taipei". Format ploče je standardni ATX.

Započnimo naš osvrt na ploču gornjim desnim dijelom PCB-a. Prvo što nam upada u oči je heatsink na regulaciji napona, skup kontrolera iza I/O panela, kao i 8-pinski EPS konektor. Odmah u njegovoj blizini se nalazi i prvi 3-pinski konektor za ventilator. Kako smo već spomenuli, prostor oko socketa je čist i iznimno lako dostupan budući da se na sredini ploče ne nalazi nikakav heatsink. Prostora između socketa i prvog PCI-E x16 utora ima i više nego dovoljno, tako da ne bi trebalo biti problema prilikom instalacije i najvećih hladnjaka za procesor. Socket je s lijeve strane okupiran malom vojskom kondenzatora. Nastavimo osvrt na DIMM utore na ploči. Socket je dosta blizu DIMM utora što bi moglo smetati kod korištenja memorija s velikim heatspreaderima u kombinaciji s nižim CPU hladnjacima. Ako bolje pogledate fotografije, vidjet ćete da je socket pomaknut nešto više prema desnoj strani, dok su DIMM utori pomaknuti nešto dalje od samog kraja ploče, radi TPM headera koji se nalazi prije 24-pinskog ATX konektora, pored kojeg se nalazi još jedan 3-pinski konektor za ventilator. UD3H podržava memorijske module brzina 2133, 1866, 1600, 1333 i 1066 MHz (maksimalno podržana službena brzina je 1333 MHz, dok se ostale postižu overclockingom). Na ploči se ukupno nalazi četiri memorijska utora, s podrškom za ukupno 32GB memorije. Uvjetno rečeno, minus bi išao na boju utora – sva četiri su crne boje, dok je najčešća praksa označavanja u dvije boje koje se mogu razlikovati. Unatoč tome na PCB-u se jasno mogu vidjeti brojevi utora, tako da ne bi trebalo biti problema oko "pogađanja" dual-channel kombinacije (ukoliko se koristi dva modula memorije, potrebno ih je instalirati u drugi odnosno četvrti memorijski utor; DDR3_1 i DDR3_2 na PCB-u).

Regulacija napona koja dolazi sa Z68X-UD3H je, recimo to tako, kombinacija onog što Gigabyte inače koristi na svojim pločama. Oko procesorskog socketa se nalazi ukupno sedam zavojnica. Za procesor je predviđeno tek četiri faze, dvije za memorijski kontroler i L3 cache memoriju, i jedna za integriranu grafiku. Za razliku od Low-RDS(on) MOSFET-a koje Gigabyte već dugo vremena koristi na svojim pločama, ovdje je ubačena kombinacija Low-RDS(on) i DriverMOSFET-a čiji smo rad nešto detaljnije opisali u prošlom roundupu X58 matičnih ploča. DriverMOSFET-e Gigabyte je po prvi puta ubacio na svoju X58A-UD9 matičnu ploču, zatim na G1.Assassin, te naposljetku i na najnoviju X58A-OC, koju ćemo uskoro recenzirati u našem labu. Odmah ispod DIMM utora se nalaze još dvije zavojnice s dva Low-RDS(on) MOSFET-a koji su zaduženi za dvofaznu regulaciju čipseta. Uzevši u obzir o cjenovni rang kojem ova ploča pripada, ovakva regulacija je više manje očekivana, stoga nije realno očekivati da ćete na ovoj ploči moći potjerati sve što želite i kako to želite. Osvrnimo se nešto više i na rad regulacije napona na ovoj ploči. Kod korištenja Gigabyteovih ploča iz P67 i Z68 serije zadnja stvar na koju se možete osvrnuti je softverska dijagnostika. Pogotovo po pitanju detekcije napona. Prije nego smo ga testirali na ovoj, znali smo koliko napona testnom 2500K treba za određene frekvencije, a kako se overclocking na ovoj ploči kosio sa svime onim što smo znali o našem procesoru, odlučili smo se da ručno izmjerimo napon procesora na ploči. UD3H dolazi s ukupno 10 razina kalibracije pada napona (load-line calibration) u BIOS-u. Za potrebe testa, procesor smo dignuli na 4.5GHz i fiksno odabrali napon od 1.5V. Za opterećenje procesora smo koristili Primeov Small FFT’s stress test, koji smo vrtjeli 5 minuta, a za to vrijeme multimetrom (DMM) mjerili napon na kondenzatorima, lijevo pored socketa na stražnjoj strani ploče. Rezultati našeg testiranja su u donjoj tabeli.

Kao što imate prilike za vidjeti, radi se o prilično zanimljivoj tablici koja svakako odgovara na mnoga pitanja koja smo se pitali dok smo tapkali u mraku. Kako smo rekli, UD3H dolazi s ukupno 10 razina LLC-a, te onom koja ga stavlja na Disabled, iako bismo rekli da bi bolje bilo reći na Auto; budući da je velika razlika između napona na prvoj razini LLC-a i njega postavljenog na Disabled. Kako smo spomenuli, napon procesora smo stavili fiksno na 1.5 V, a rezultati koje smo dobili ili bolje rečeno koje nismo uspjeli dobiti govore da smo možda trebali ići na varijantu s nižim naponom kako bismo imali kompletnu "tablicu". U svakom slučaju, dobiveni rezultati nam jasno ukazuju kako ploča ne može podnijeti preko 1.52-1.55 V napona za procesor, budući da se uključuje OCP zaštita. U BIOS-u postoji opcija koja granicu kod koje se OCP javlja pomiče za +5/+10/-5/-10%. Povećavanjem granice za +10% omogućilo nam je završetak testa na LLC-u razine 6. Uz dotičnu opciju, tu je i ona za podešavanje frekvencije PWM-a, koja se može smanjivati i povećavati u određenim koracima. Probali smo doslovno sve kombinacije, no ništa nam nije pomoglo da pomaknemo, odnosno anuliramo utjecaj OCP zaštite u daljnjem testiranju. S druge strane možda je tako i bolje, po pitanju zdravstvenog stanja ploče :). Bilo kako bilo, svakako se ne radi o malom opterećenju – quad-core procesor na 4.5GHz i napon preko 1.5 V. Da smo koristili recimo 2600K, to bi bio šou :). Unatoč tome što smo u startu pomislili kako slabija regulacija napona neće predstavljati veći problem, izuzev nešto izraženijeg pada napona pod opterećenjem, ugrađeni OCP nas je uvjerio u suprotno. Sve nakon postavljenih 1.5 V i LLC-a preko 6, rezultiralo je gašenjem, odnosno restartom ploče prilikom pokretanja loada. Iz tog smo razloga u tablici naveli samo vrijednosti u stanju mirovanja budući da je jedino to bilo moguće izmjeriti. Ukoliko se osvrnemo na vrijednosti u tablici, možemo vidjeti kako je kombinacija procesora na 1.5 V i korištenja LLC-a razine 5 ili 6 bilo ono što smo trebali da dobijemo najbliži napon onom postavljenom u BIOS-u. Idle je bio najčešće overvoltan u odnosu na postavljeno (izuzev kod Level 4 kalibracije gdje je isti), dok je u loadu napon redovito opadao za 0.05 V u odnosu na izmjereni idle. Isto tako vidimo da su vrijednosti dobivene softverski (CPU-Z, AIDA64) potpuno krive i nemaju veze s onim postavljenim ili dobivenim.