Gigabyte GA-Z68X-UD3H-B3 – Z68 na mainstream način

Za razliku od uobičajene prakse, Gigabyte je sa svojim Z68 pločama prešao na novu tematiku boja, tako da je UD3H zapakirana u kutiju crne boje, koja je ukrašena mnoštvom logotipa koji nam daju do znanja s kakvim tehnologijama ova ploča dolazi. Prvi i najveći je onaj od Touch BIOS-a, na koji ćemo se kasnije detaljnije osvrnuti. Tu su i između ostalih i Lucid Virtu, DriverMOSFET, Intel Smart Response, DualBIOS 3TB+, te neizostavni Ultra Durable 3 logotip. Sa stražnje strane kutije, Gigabyte se osvrnuo na detaljnije pojašnjavanje svojih tehnologija na nekoliko jezika. Budući da smo ploču dobili samo s kutijom i softverskim medijem, nemamo fotografiju bundlea s kojim UD3H dolazi. Unatoč tome ćemo vam nabrojiti ono što možete očekivati uz nju - korisnički priručnik, upute za instalaciju, softverski medij s driverima i ostalim popratnim softverom kao što je Norton AntiVirus, te ostali utility-ji iz Gigabyteove "kuhinje". Tu je i četiri crna SATA kabela, od kojih dva dolaze s "L" konektorima. Tu je dakako i I/O limić, te svakako dobrodošao dodatak - fleksibilni SLI bridge, budući da ploča dolazi s podrškom za SLI.

Layout

Da se stvari mijenjaju, govori i činjenica kako je Gigabyte prešao na korištenje mat-crnog PCB-a (te isto takvih utora) i na jeftinijim pločama, za razliku od dugogodišnje prakse s plavom bojom i šarenim utorima diljem ploče. Jedini dijelovi ploče koji nisu crne boje su tamno-sivi heatsinkovi, te isto takve boje dva SATA porta, dok su druga dva bijele boje. Ovakva tematika boja daje dojam ozbiljnosti, a takav je postao i trend koji se mora slijediti :). Već na prvi pogled vidimo da je Gigabyte ponovno napravio dobar posao po pitanju layouta ploče, a minusi bi išli tek na sitnice kao što je pozicioniranje nekih SATA portova, koje nismo uspjeli odgonetnuti. Jedan od njih je s ruba pod 90° premješten nešto dalje u vertikalni položaj. UD3H dolazi s Foxconnovim socketom crne boje kojem je lako pristupiti iz bilo koje pozicije. Na plastičnoj zaštiti socketa se jasno ističe kako je obavezno vratiti poklopac ukoliko dođe do reklamacije. Na svu sreću, Intel nije mijenjao raspored rupa za hladnjake prelaskom na novi socket, što znači da možemo koristiti "stare" LGA1156 hladnjake. Budući da je zaista dovoljno prostora rezervirano za dotične rupe, ne vidimo razloga zašto se nije mogao ubaciti dodatni set rupa koji je korišten kod LGA775 procesora. No dobro, to su sitnice :). Udaljenost između prvog PCI-E utora i DIMM utora je i više nego dovoljno tako da nećete imati problema oko eventualne zamjene memorije dok vam je grafička kartica instalirana u prvi PCI-E x16 utor. Između ostalih marketinških natpisa diljem PCB-a, Gigabyte ponosno ističe i onaj - "Designed in Taipei". Format ploče je standardni ATX.

Započnimo naš osvrt na ploču gornjim desnim dijelom PCB-a. Prvo što nam upada u oči je heatsink na regulaciji napona, skup kontrolera iza I/O panela, kao i 8-pinski EPS konektor. Odmah u njegovoj blizini se nalazi i prvi 3-pinski konektor za ventilator. Kako smo već spomenuli, prostor oko socketa je čist i iznimno lako dostupan budući da se na sredini ploče ne nalazi nikakav heatsink. Prostora između socketa i prvog PCI-E x16 utora ima i više nego dovoljno, tako da ne bi trebalo biti problema prilikom instalacije i najvećih hladnjaka za procesor. Socket je s lijeve strane okupiran malom vojskom kondenzatora. Nastavimo osvrt na DIMM utore na ploči. Socket je dosta blizu DIMM utora što bi moglo smetati kod korištenja memorija s velikim heatspreaderima u kombinaciji s nižim CPU hladnjacima. Ako bolje pogledate fotografije, vidjet ćete da je socket pomaknut nešto više prema desnoj strani, dok su DIMM utori pomaknuti nešto dalje od samog kraja ploče, radi TPM headera koji se nalazi prije 24-pinskog ATX konektora, pored kojeg se nalazi još jedan 3-pinski konektor za ventilator. UD3H podržava memorijske module brzina 2133, 1866, 1600, 1333 i 1066 MHz (maksimalno podržana službena brzina je 1333 MHz, dok se ostale postižu overclockingom). Na ploči se ukupno nalazi četiri memorijska utora, s podrškom za ukupno 32GB memorije. Uvjetno rečeno, minus bi išao na boju utora - sva četiri su crne boje, dok je najčešća praksa označavanja u dvije boje koje se mogu razlikovati. Unatoč tome na PCB-u se jasno mogu vidjeti brojevi utora, tako da ne bi trebalo biti problema oko "pogađanja" dual-channel kombinacije (ukoliko se koristi dva modula memorije, potrebno ih je instalirati u drugi odnosno četvrti memorijski utor; DDR3_1 i DDR3_2 na PCB-u).

Regulacija napona koja dolazi sa Z68X-UD3H je, recimo to tako, kombinacija onog što Gigabyte inače koristi na svojim pločama. Oko procesorskog socketa se nalazi ukupno sedam zavojnica. Za procesor je predviđeno tek četiri faze, dvije za memorijski kontroler i L3 cache memoriju, i jedna za integriranu grafiku. Za razliku od Low-RDS(on) MOSFET-a koje Gigabyte već dugo vremena koristi na svojim pločama, ovdje je ubačena kombinacija Low-RDS(on) i DriverMOSFET-a čiji smo rad nešto detaljnije opisali u prošlom roundupu X58 matičnih ploča. DriverMOSFET-e Gigabyte je po prvi puta ubacio na svoju X58A-UD9 matičnu ploču, zatim na G1.Assassin, te naposljetku i na najnoviju X58A-OC, koju ćemo uskoro recenzirati u našem labu. Odmah ispod DIMM utora se nalaze još dvije zavojnice s dva Low-RDS(on) MOSFET-a koji su zaduženi za dvofaznu regulaciju čipseta. Uzevši u obzir o cjenovni rang kojem ova ploča pripada, ovakva regulacija je više manje očekivana, stoga nije realno očekivati da ćete na ovoj ploči moći potjerati sve što želite i kako to želite. Osvrnimo se nešto više i na rad regulacije napona na ovoj ploči. Kod korištenja Gigabyteovih ploča iz P67 i Z68 serije zadnja stvar na koju se možete osvrnuti je softverska dijagnostika. Pogotovo po pitanju detekcije napona. Prije nego smo ga testirali na ovoj, znali smo koliko napona testnom 2500K treba za određene frekvencije, a kako se overclocking na ovoj ploči kosio sa svime onim što smo znali o našem procesoru, odlučili smo se da ručno izmjerimo napon procesora na ploči. UD3H dolazi s ukupno 10 razina kalibracije pada napona (load-line calibration) u BIOS-u. Za potrebe testa, procesor smo dignuli na 4.5GHz i fiksno odabrali napon od 1.5V. Za opterećenje procesora smo koristili Primeov Small FFT's stress test, koji smo vrtjeli 5 minuta, a za to vrijeme multimetrom (DMM) mjerili napon na kondenzatorima, lijevo pored socketa na stražnjoj strani ploče. Rezultati našeg testiranja su u donjoj tabeli.

Kao što imate prilike za vidjeti, radi se o prilično zanimljivoj tablici koja svakako odgovara na mnoga pitanja koja smo se pitali dok smo tapkali u mraku. Kako smo rekli, UD3H dolazi s ukupno 10 razina LLC-a, te onom koja ga stavlja na Disabled, iako bismo rekli da bi bolje bilo reći na Auto; budući da je velika razlika između napona na prvoj razini LLC-a i njega postavljenog na Disabled. Kako smo spomenuli, napon procesora smo stavili fiksno na 1.5 V, a rezultati koje smo dobili ili bolje rečeno koje nismo uspjeli dobiti govore da smo možda trebali ići na varijantu s nižim naponom kako bismo imali kompletnu "tablicu". U svakom slučaju, dobiveni rezultati nam jasno ukazuju kako ploča ne može podnijeti preko 1.52-1.55 V napona za procesor, budući da se uključuje OCP zaštita. U BIOS-u postoji opcija koja granicu kod koje se OCP javlja pomiče za +5/+10/-5/-10%. Povećavanjem granice za +10% omogućilo nam je završetak testa na LLC-u razine 6. Uz dotičnu opciju, tu je i ona za podešavanje frekvencije PWM-a, koja se može smanjivati i povećavati u određenim koracima. Probali smo doslovno sve kombinacije, no ništa nam nije pomoglo da pomaknemo, odnosno anuliramo utjecaj OCP zaštite u daljnjem testiranju. S druge strane možda je tako i bolje, po pitanju zdravstvenog stanja ploče :). Bilo kako bilo, svakako se ne radi o malom opterećenju - quad-core procesor na 4.5GHz i napon preko 1.5 V. Da smo koristili recimo 2600K, to bi bio šou :). Unatoč tome što smo u startu pomislili kako slabija regulacija napona neće predstavljati veći problem, izuzev nešto izraženijeg pada napona pod opterećenjem, ugrađeni OCP nas je uvjerio u suprotno. Sve nakon postavljenih 1.5 V i LLC-a preko 6, rezultiralo je gašenjem, odnosno restartom ploče prilikom pokretanja loada. Iz tog smo razloga u tablici naveli samo vrijednosti u stanju mirovanja budući da je jedino to bilo moguće izmjeriti. Ukoliko se osvrnemo na vrijednosti u tablici, možemo vidjeti kako je kombinacija procesora na 1.5 V i korištenja LLC-a razine 5 ili 6 bilo ono što smo trebali da dobijemo najbliži napon onom postavljenom u BIOS-u. Idle je bio najčešće overvoltan u odnosu na postavljeno (izuzev kod Level 4 kalibracije gdje je isti), dok je u loadu napon redovito opadao za 0.05 V u odnosu na izmjereni idle. Isto tako vidimo da su vrijednosti dobivene softverski (CPU-Z, AIDA64) potpuno krive i nemaju veze s onim postavljenim ili dobivenim.

Za razliku od jačih modela, UD3H dolazi sa skromije riješenim hlađenjem; u skladu s cijenom i mogućnostima ploče. Na ploči se nalaze dva aluminijska bloka. Prvi se nalazi na čipsetu; radi se o low-profile heatsinku jednostavnog i nenapadnog dizajna, sive boje, uz natpis Gigabyte. Dotični se pokazao dovoljnim za hlađenje čipseta. Iako je poželjno imati nekakav propuh preko njega ukoliko imate neku topliju grafičku karticu. Učvršćen je s dva vijka. Drugi se blok nalazi na MOSFET-ima regulacije napona. Unatoč tome što je učvršćen push-pinovima, sudeći po otisku na termalnoj traci, nasjedanje na MOSFET-e je korektno. Zbog svog oblika i načina montaže, blok zna "klackati" kod jačeg pritiska na njegove rubove. Za razliku od jačih modela koji dolaze s dva heatsinka na regulaciji napona, dio MOSFET-a na UD3H su ostali goli. No budući da se ne radi o nekoj "bijesnoj" regulaciji napona, ona se ne zagrijava jako, a hladnjak je sasvim dovoljan za svoju namjenu.

Z68X-UD3H je opremljena s ukupno sedam utora za proširenja. Prvi je PCI-E x1 utor iza kojeg se nalaze, PCI-E x16 pune (x16) propusnosti i PCI-E x16 utor duplo manje (x8) propusnosti. Između prvog i drugog PCI-E x16 utora se nalaze dva PCI-E x1 utora. Oba su spojena direktno na procesorski PCI-E kontroler. Ukoliko koristite dual-slot grafičku karticu i dalje ćete imati barem dva PCI-E x1 utora. Ukoliko koristite jednu grafičku karticu, potrebno ju je instalirati u prvi utor radi pune propusnosti. S druge strane, ako namjeravati slagati SLI ili Crossfire, odnosno u slučaju korištenja oba PCI-E x16 utora, propusnost prvog će biti podijeljena, čime ćete dobiti x8/x8 konfiguraciju utora. Iza njih se nalaze dva standardna PCI utora, koji su još uvijek dobrodošli na pločama, pogotovo jeftinijim. Budući da je Intel novim čipsetima izacio podršku za PCI utore, za njihovo ubacivanje je odgovoran dodatni iTE IT8892E PCI-E-to-PCI bridge čip. U slučaju korištenja dvije dual-slot kartice i dalje ćete imati barem jedan PCI utor na raspolaganju. Također, svi PCI-E utori podržavaju PCI-E 2.0 standard. Sve u svemu, jedini minus po pitanju rasporeda bi išao na račun ubacivanje baterije pored PCI-E x1 utora, što otežava vađenje baterije ukoliko koristite dual-slot grafičku karticu. Što je, pak, dosta čest slučaj u današnje vrijeme. Stvar izvlači ClearCMOS jumper smješten na donjem rubu ploče, odmah iznad front-panel headera.

UD3H dolazi s ukupno osam SATA konektora. Pozicioniranje i boje SATA portova možda na prvi pogled djeluju zbunjujuće, pa idemo redemo - prva tri crna SATA 3Gb/s porta su kontrolirani Z68 čipsetom (jedan postavljen vertikalno, druga dva pod 90°). Idući na redu su dva bijela SATA 6Gb/s porta koji su također kontrolirani od strane čipseta. Naposljetku, tu su dva siva SATA 6Gb/s porta koje kontrolira Marvellov 88SE9172 kontroler. SATA portovi koje kontrolira Z68 čipset podržavaju kreiranje RAID polja - 0, 1, 5, 10, dok dva SATA porta koje kontrolira Marvellov kontroler podržavaju RAID polja 0 i 1. Posljednji SATA port je namijenjen za backpanel ploče; radi se o SATA 3Gb/s portu kojeg također kontrolira čipset. Na ploči se ne nalaze floppy ili IDE konektori.

Po pitanju čipovlja na ploči, Gigabyte nije štedio unatoč tome što se radi o budget ploči. Za zvuk je zadužen već sveprisutni Realtekov ALC889 HD Audio Codec s podrškom za 7.1 zvuk i Dolby Home Theatre tehnologiju. Na ploči se nalazi i S/PDIF izlaz za spajanje s grafičkom karticom. Za mrežni podsustav se brine se rješenje iz iste kuće - RTL8111E gigabitni čip. UD3H dolazi i sa FireWire mogućnošću; za što je zaslužan VIA-in VT6308P čip koji donosi jedan IEEE 1394a port na backpanel, i drugi, dodatni preko headera na ploči. iTE-ov IT8728F čip je tu u svrhu I/O kontrolera (ugrađeni PS/2 i COM portovi). Po pitanju USB konektora, na raspolaganju nam stoji ukupno 12 USB 2.0 konektora i četiri USB 3.0 konektora. Na backpanelu se nalazi četiri USB 2.0 i dva USB 3.0, ostatak se ostvaruje preko headera na koji se nalaze na donjem rubu ploče. USB 2.0 ide preko čipseta, dok USB 3.0 ide preko dva EltronTechova EJ168A čipa (1, 2). Naposljetku tu su i dva BIOS čipa s podrškom za DualBIOS tehnologiju kojom možete vratiti ploču u život ako nešto pođe po zlu s glavnim BIOS čipom.

Z68X-UD3H dolazi s bogato opremljenim stražnjim I/O panelom, naročito po pitanju video izlaza. Ostatak izlaza koji se, uz spomenuta četiri video izlaza, nalaze na pozadini su:

• 2x USB 2.0 porta
• 1x kombo PS/2 konektor za miša ili tipkovnicu
• 1x D-SUB video izlaz
• 1x DVI-D video izlaz
• 1x optički S/PDIF optički izlaz
• 1x HDMI video izlaz
• 1x DisplayPort video izlaz
• 2x USB 2.0 porta
• 1x IEEE 1394a port
• 1x eSATA 3Gb/s port
• 1x RJ45 (LAN) port
• 2x USB 3.0 porta
• 6x audio izlaza zvučne kartice

Softver

S pločom dolazi DVD medij pun softvera, bilo da se radi o Gigabyteovom, ili nekim drugim zasebnim aplikacijama. Tu su dakako i instalacijski driveri potrebni za pogonjenje ploče. Nabrojimo što sve možete očekivati. Od zasebnih aplikacija tu su: Norton Internet Security, Trend Micro PC-Cillin, Kaspersky Internet Security 2011 u probnim verzijama. Tu su i Acrobat Reader, Realtek Ethernet Diagnostic Utility, Mozilla Firefox, AIWI Game, WinZip. Od Gigabyteovog softvera tu su sljedeći: FaceWizard, @BIOS, Update Manager, Smart 6 manager sa svojih 6 aplikacija - Smart Lock, Smart Recorder, Smart Recovery 2, Smart Quick Boost. Nadalje tu je i Dynamic Energy Saver 2, 3TB+ Unlock, DMI Info Viewer, Cloud OC Server, Gigabyte Online Management, Auto Green te neizostavni Easy Tune6. Više manje standardna postavka ovdje, koje smo u više navrata spominjali i opisivali na našim stranicama. "Domaće" aplikacije su dosta bugovite, tako da neke nismo uspjeli upogoniti, ruše se, ili se odbijaju (de)instalirati. Nešto slično kao i kod Asusovog softvera. Ovo se naročito događa kod starijih aplikacija. Problem koji moramo istaknuti je konflikt ploče sa Dynamic Energy Saver 2 aplikacijom. Neovisno da li se radi o sistemu na stocku ili dok je overclockiran, paljenjem i duljim korišenjem iste rezultira restartom ploče koji se nastavlja u restart petlju uz blikanje Phase LED-ica na ploči, koje se može prekinuti tek prisilnim gašenjem sistema. Moguće je da do konflikta dolazi jer imamo nešto stariju verziju ploče od one koja se nalazi u retail prodaji. U navedene ploča dolazi s podrškom za Intelovu Smart Response tehnologiju kao i s pripadajućim softverom. Nažalost nismo imali SSD pri ruci da isprobamo kako stvar funkcionira. U svakom slučaju, radi se o tehnologiji koja koristili postojeći SSD kao priručnu memoriju za ubrzavanje performansi hard diska.

Jedna od stvari koje je Gigabyte uveo sa svojim novim Z68 baziranim pločama je i Touch BIOS. Radi se o softveru koji je temeljen na Hybrid EFI tehnologiji. Riječima Gigabytea, Touch BIOS spaja najbolje od oba svijeta - BIOS i OS. Sve operacije koje inače radite u BIOS-u, sada možete raditi i u Windowsima. Bilo da se o radi o overclockingu ili bilo čemu drugom što inače podešavate u Windowsima. Programčić je oku ugodan, a rad s njim je jednostavan. Prvo što će vas dočekati je ukupno devet tipki koje vas kasnije vode u zasebne izbornike. U donjem se redu nalazi šest tipki - gašenje, restart, spremanje BIOS profila, hvatanja screenshota, loadanje profila, te na kraju izlazak iz aplikacije. Gigabyte tvrdi kako je njihovo rješenje bolje i susretljivije za neiskusnije korisnike, u odnosu na ono što koristi konkurencija. Bitna stavka za istaknuti je ta da se promjene ne događaju trenutno, u realtimeu, nego tek nakon reboota; tako da nismo baš sigurni koliko je njihovo rješenje bolje od ostalih. No opet, to ovisi od korisnika do korisnika.

BIOS

Z68X-UD3H dolazi sa standardnim AWARD BIOS-om. Kao što to i obično biva kod Gigabyteovih ploča, dio za overclocking je odijeljen od ostalih opcija u sekciji pod nazivom MB Intelligent Tweeaker (M.I.T.) koje ćemo se dotaknuti nešto kasnije. Ostale sekcije koje možemo naći u BIOS-u su iduće - Standard CMOS Features (podešavanje sata i datuma i evidencija instaliranih diskova/optike), Advanced BIOS Features (podešavanje boot prioriteta, SMART-a, odabir primarnog video izlaza/utora, dodijeljivanje memorije integriranoj grafici), Integrated Peripherals (uključivanje i isključivanje kontrolera na ploči kao što su USB i SATA kontroleri, podešavanje SATA moda), Power Management (podešavanje S3 I HPET opcija, i ostalih opcija za automatsko paljenje računala ovisno o odabranim parametrima), PC Health Status (dijagnostička sekcija gdje su prikazane temperature procesora i matične ploče, brzina ventilatora, kao i naponi 12v i 5v raila, te procesora, mem. kontrolera i memorije; ovdje je moguće podešavanje, odnosno kontroliranje brzine vrtnje ventilatora preko predefiniranih profila koje je moguće podešavati po osobnim potrebama). UD3H dolazi i sa opcijom za čuvanje profila. Ukupno je moguće sačuvati osam profila koje možete imenovati po želji, a svoje profile možete sačuvati i na neki eksterni nositelj podataka kao što je disk ili USB stick. Gigabyte je još uvijek zadržao naviku skrivanja određenih sekcija, tako da ćemo pritiskom hotkeya Ctrl+F1 dobiti još dva menija - PnP/PCI Configuration i Advanced Chipset Features s još nekoliko dodatnih opcija za podešavanje.

Prilikom prvog paljenja matične ploče, odnosno računala dočekat će vas bootup screen na kojem je istaknuta Touch BIOS tehnologija s kojom ploča dolazi. Spomenuta M.I.T. sekcija se sastoji od početne i nekoliko dodatnih sekcija. Na početnoj se vide osnovne informacije kao što je BIOS verija ploče, frekvencija baseclock sabirnice, procesora i memorije, kao i ukupna veličina instalirane. Nadalje tu je i temperatura procesora te napon procesora i memorije. Svakako praktično, i štedi vrijeme odlaska u ostale izbornike kako biste provjerili najvažnije stvari kao što su one navedene. Sekcija M.I.T. Current Status je još jedna od monitoring sekcija, a ovdje možemo vidjeti puno ime procesora, baseclock i frekvenciju memorije, množitelj procesora po jezgrama (Turbo), frekvenciju procesora sa i bez Turba, temperaturu po svakoj od jezgri, količinu memorije instaliranu u svaki memorijski utor, te ukupnu količinu iste, kao i latencije po svakom od memorijskih kanala. Iduća sekcija je Advanced Memory Settings gdje možemo aktivirati X.M.P profile ukoliko memorija dolazi s njima, podesiti množitelj memorije, kao i napon te latencije po svakom od kanala. Nakon nje, tu je Advanced Frequency Settings izbornik gdje možemo podešavati množitelj procesora, baseclock/PCI-E/DMI frekvenciju, aktivirati X.M.P. profile, odabrati množitelj memorije i na kraju podešavati frekvenciju grafičkog čipa u procesoru. Zanimljiva je mogućnost povećavanja frekvencije spomenutog čipa u inkrementima od 1MHz. Recimo kod prošlorecenzirane ECS-ove H67 ploče, podešavanje je bilo moguće u inkrementima od 50MHz. Sekcija Advanced CPU Core Features nam dopušta promjenu množitelja procesora, kontroliranje PWM frekvencije, kao i OCP zaštite, paljenje Internal PLL overvoltage opcije, omogućavanje promjene množitelja unutar operacijskog sustava, paljenje i gašenje Turbo Moda, kao i podešavanje množitelja istog po svakoj od procesorskih jezgri. Tu su dakako i opcije za power-saving (EIST, C1E/C6...). Posljednja i najzanimljivija sekcija je Advanced Voltage Settings gdje možemo podešavati razine Load-Line Calibrationa, napon procesora, VTT-a, VCSA-a, grafičkog čipa, memorije i ostalih napona vezanih za istu. Z68X-UD3H se dosta dobro nosila s torturom koju smo joj pripremila po pitanju overclockinga. Jedina zamjerka bi išla na ponekad blesavo ponašanje prilikom postavki koje joj ne odgovaraju, kao što je beskonačno restartanje, sve dok se ručno ne ugasi. Isto tako, nakon svakog restarta sustava iz Windowsa, ploča bi se ugasila, upalila i tek onda krenula u POST. S druge strane treba istaknuti da se očito radi o nešto ranijoj verziji ploče - Rev 0.2, tako da nije isključeno da je stvar riješena u finalnoj verziji iste. Još jedna stvar koja nam se događalam, a trebalo bi ju spomenuti, je mutna slika u BIOS-u i prilikom POST-a koja se javlja kod korištenja integrirane grafike u procesoru. Probali smo mijenjati izlaze, no isto se događalo kako na DVI-ju, tako i na HDMI-ju.

Način testiranja i overclocking

Testnu Z68X-UD3H smo usporedili s našom P8P67-M Pro pločom. Procesor korišten za testiranje bio je 2500K kojeg smo držali na 4.5GHz. Memoriju smo držali na 1600MHz, 7-8-7-21-74, 1T a koristili smo Exceleramov 4GB PC3-12800 memorijski kit. Grafička kartica korištena u svrhu testiranja bila je Gainward 7600GS 256MB DDR3, koju smo iskoristili između ostalog i za malu usporedbu s integriranom grafikom u nekoliko sintetičkih testova. Corsair VX550W služio je za napajanje čitavog sustava. Prvo smo izvrtjeli sve usporedne testove koristeći 7600GS, dok smo za sve ostalo koristili Intelovu integriranu. Testirali smo maksimalnu stabilnu frekvenciju procesora i integrirane grafike. Budući da smo znali koliki je potencijal procesora, stvari su nam bile olakšane, a i mogli smo zaključiti hoće li matična ploča biti ograničavajući faktor po pitanju izvlačenja maksimuma. Na Gigabyteovoj GA-P67-UD4-B3 matičnoj ploči ovaj procesor može poteći 5.5GHz, stabilno, s otprilike 1.58-1.6V. UD3H je ploča slabijeg kalibra, sa prisjetimo se, četverfaznom regulacijom napona za procesor, tako da je samim time nerealno za očekivati da će procesor moći potegnuti koliko je mogao na UD4. Naša predviđanja su bila točna. Detaljno testiranje Load-Line Calibration razina nam je puno pomoglo oko razumijevanja granice ove ploče. Kako smo već spomenuli prije u tekstu, 1.5-1.52V je bilo maksimalno što je ploča mogla isporučiti bez javljanja OCP zaštite. Sukladno tome smo dobili i maksimalno stabilnu frekvenciju procesora od 5.3-5.35GHz sa sve četiri jezgre, dok je prilikom korištenja dvije jezgre, procesor otišao na 5.4-5.42GHz. Uzevši u obzir poznati potencijal procesora, i napon koji je potreban za postizanje istog, stvar drži vodu. Da smo imali mogućnost dodavanja 1.55V ili većeg napona, vjerujemo da bismo uspjeli ustabiliti procesor koristeći sve četiri jezgre na 5.4GHz, ako ne i 5.45GHz. Bilo kako bilo, za ploču s četverofaznom regulacijom napona, neloš rezultat. Zanimljivo je za spomenuti kako se regulacija napona nije pretjerano zagrijavala na ovim frekvencijama/naponima, a da je tako govori i činjenica da se čak ni mosfeti koji nisu prekriveni pasivnim hladnjakom nisu nešto osjetnije grijali. Pogotovo ne oni od čipseta i memorije. Usput budi rečeno, istestirali smo i maksimalnu baseclock frekvenciju na ovoj ploči, što je iznosilo 104.5MHz.

Overclocking potencijal grafičkog čipa nam je bio nepoznat, tako da smo se morali malo pozabaviti s dotičnom stavkom. Dosad smo se imali prilike igrati s overclockingom IGP-a na ECS-ovoj H67 i Asusovoj Z68 ploči, tako da smo od postojećih saznanja krenuli s overclockingom IGP-a i na ovoj ploči. Stock frekvencija IGP-a je 1100MHz, uz 1.1V. Dignuli smo napon na 1.45V i napravili skok na 1900MHz, dakle čak 800MHz više u odnosu na stock frekvenciju. Stvar se činila i više nego stabilnom, sudeći po testovima, pa smo krenuli na veće frekvencije. Pošto se sjećamo koliko nam je posljednji 2600K išao na Asusici, odlučili smo napraviti skok na tih 2050MHz, uspjeli ući u Windowse, ali se driver po učitavanju testa rušio. Očito je trebalo korigirati napon. Prvo smo probali 1.5V, pa 1.55V i naposljetku 1.615V čime smo na kraju uspjeli dobiti stabilan IGP. Očigledno je da isti dobro skalira s naponom, no sve preko 2000MHz traži velike skokove; za početnih 800MHz trebalo je 0.35V više, dok je za dodatnih 150MHz trebalo još 0.165MHz što je "neisplativo". Previše napona za malen dobitak u frekvenciji. Iz istog smo razloga stali na spomenutih 2050MHz, što je porast frekvencije od nemalih ~85%! Nije isključeno da IGP uz još napona može više, no nismo htjeli pretjerivati. Pored dobivenog, ne bi nas čudilo vidjeti 100% overclock IGP-a u dogledno vrijeme, ako nađete dobar primjerak. Još jedna sitnica koju trebamo napomenuti je lagani underclock baseclock frekvencije kod ove ploče, što rezultira nešto manjom finalnom frekvencijom procesora. Radi se od padu sa 100MHz na 99.8MHz, što se može korigirati dizanjem baseclocka na 100.2MHz, čime ćete dobiti točno traženu frekvenciju. Rezultate testova s procesorom na 4.5GHz ćete imati prilike vidjeti na idućoj stranici, uvršeni u grafove, dok smo na drugoj stranici testova ubacili i rezultate s procesorom na 5.3-5.4GHz i screenshotove koji su ipak opipljiviji materijal od pukih brojki na grafovima.

Aida64
Read (MB/s)
Gigabyte Z68X-UD3H 20244    Asus P8P67-M Pro 20177      0 60 00 12 000 18 000 240 00
Write (MB/s)
Gigabyte Z68X-UD3H 22184    Asus P8P67-M Pro 22177      0 60 00 12 000 18 000 240 00
Copy (MB/s)
Asus P8P67-M Pro 21872    Gigabyte Z68X-UD3H 21849      0 60 00 12 000 18 000 240 00

Prvi na testu bio je AIDA memory benchmark. Za usporedbu smo imali ploče temeljene na P67 i Z68 čipsetima. U Read testu UD3H odnosi pobjedu s manje od 100MB/s razlike. Write vraća manju razliku od tek 7MB/s, no UD3H ponovno odnosi prvu poziciju. U Copy testu stvari se malo mijenjaju, tako da Asusica izbija na prvo mjesto s razlikom od 23MB/s u svoju korist.

Microsoft Excel
Big Number Crunch (sec)
Asus P8P67-M Pro 1,482    Gigabyte Z68X-UD3H 1,482      0 0 ,5   1 1, 5
Monte Carlo (sec)
Asus P8P67-M Pro 5,257    Gigabyte Z68X-UD3H 5,382      0 2 ,7 5, 4

Idući test na redu bio je Excel kod kojeg smo za testiranje koristili dva velika spreadsheeta spremna za računanje. U prvom Big Number Crunch testu, obje ploče su vratile identičan rezultat, dok se u drugom nešto zahtjevnijem testu javlja prednost u korist Asusove P67 ploče od 125 stotinki spram drugoplasirane Gigabyteice. Ne radi se o velikoj razlici doduše.

Pi crunching
Super Pi (sec)
Gigabyte Z68X-UD3H 461,902    Asus P8P67-M Pro 462,384      0 1 20 2 40 3 60 48 0
PiFast (sec)
Gigabyte Z68X-UD3H 16,48    Asus P8P67-M Pro 16,49      0   9 1 8

Za računanje broja Pi koristili smo kraći dva programa - duži Super Pi 32M test i kraći PiFast. U prvom memorijski osjetljivom testu uočavamo razliku od ~400 stotinki između ploča; Gigabyteica ponovno vraća svoju prvu poziciju. U drugom test, situacija je više manje ista, dok Asusica zaostaje za konkurencijom za velikih 0.01s :)

Rendering
Cinebench (CB)
Gigabyte Z68X-UD3H 27541    Asus P8P67-M Pro 27164      0 70 00 14 000 21 000 280 00
Frybench (sec)
Asus P8P67-M Pro 368    Gigabyte Z68X-UD3H 370      0 1 90 38 0

Za render testove koristili smo starosjedioca za ovu namjenu - Cinebench R10 x64, te benchmark novijeg datuma - Frybench. U Cinebenchu smo za usporedbu ostavili drugi, zahtjevniji test. Na prvoj se poziciji ponovno nalazi UD3H sa 500-tinjak bodova u svoju korist. S druge strane, u Frybenchu Asusica odnosi prvo mjesto sa neznatnom razlikom od 2 sekunde spram drugoplasirane.

Multithreaded testovi
7-Zip (MIPS)
Gigabyte Z68X-UD3H 18880    Asus P8P67-M Pro 18726      0 50 00 10 000 15 000 200 00
wPrime (sec)
Gigabyte Z68X-UD3H 136,265    Asus P8P67-M Pro 136,469      0 3 5 7 0 1 05 14 0

Pored render, izvrtjeli smo i dva multi-threaded benchmarka. Prvi je integriran u besplatni arhiver 7-Zip, dok je drugi već dulje vrijeme prisutan u svrhu isključivo benchmarka. 7-Zip smo ostavili da izvrti 5 krugova koji su nam dali finalni rezultat. UD3H se nalazi na prvoj poziciji s razlikom od 154 MIPS-a u odnosu na P8P67-M Pro. Kod wPrimea smo vrtjeli dulji 1024M test koji je za procesor na 4.5GHz nije bio problem za izvrtjeti u razumnom vremenu. Asusica ponovno završava s testom na drugoj pozciji s 200-tinjak stotinki u odnosu na prvoplasiranu Gigabyteicu.

x264 HD benchmark
FPS
Gigabyte Z68X-UD3H 127,15    Asus P8P67-M Pro 126,62      0 3 2 6 4 9 6 12 8

Posljednji test koji smo vrtjeli bio je vezan za obradu HD materijala. Radi se o kodiranju u četiri iteracije, procesorski zahtjevan, i ovisan od broja threadova, odnosno jezgri. Rezultat je izražen u sličicama u sekundi, u grafu je navedena najveći dobiveni FPS. Na prvu se poziciju ponovno vraća Asusica P8P67-M s razlikom od pola framea :) u odnosu na Z68X-UD3H.

Aquamark
Overall score
HD3000 @ 2050MHz 101607    HD3000 @ 1100MHz 78815    7600GS @ 450/500MHz 78616      0 51 000 102 000

Prvi 3D benchmark koji smo koristili za usporedbu bio je Aquamark 3. Na prvoj se poziciji nalazi HD3000 na tvorničkim frekvencijama čime je 200-tinjak bodova bolja od usporedne 7600GS kartice. Kasnijim overclockingom iste, razlika se povećava za nemalih ~23000 bodova, čime ostavlja 7600GS u prašini. Valja napomenuti da je u ovom slučaju overclockirana samo grafička kartica, dok je procesor ostao na 4.5GHz.

3DMark03
Overall score
HD3000 @ 2050MHz 17110    HD3000 @ 1100MHz 11613    7600GS @ 450/500MHz 11322      0 45 00 90 00 13 500 180 00

Još jedan 3D test nešto starijeg datuma koji kombinira DX8 i DX9 testova ukazuje na sličnost performansi 7600GS grafičke kartice i HD3000 integriranog rješenja. Razlika oko stotinjak bodova pak ponovno ide u korist Intelovog IGP-a, dok se razlika nakon overclockinga povećava za gotovo 6000 bodova.

3DMark05
Overall score
HD3000 @ 2050MHz 13356    HD3000 @ 1100MHz 8791    7600GS @ 450/500MHz 5082      0 35 00 70 00 10 500 140 00

Prelaskom na DX9 benchmark novijeg datuma - 3DMark05 stvari se drastično mijenjaju i pokazuju kako je HD3000 optimiziranija za DX9 naslove, čemu u korist ide i razlika od preko 3700 bodova u korist Intelove HD3000 grafike. Overclockingom dotične se dobiva dodatnih ~50% performansi, što rezultira razlikom od preko 8000 bodova u usporedbi sa 7600GS.

3DMark06
Overall score
HD3000 @ 2050MHz 7199    HD3000 @ 1100MHz 4561    7600GS @ 450/500MHz 2709      0 20 00 40 00 60 00 80 00
SM2#0 Score
HD3000 @ 2050MHz 2384    HD3000 @ 1100MHz 1466    7600GS @ 450/500MHz 992      0 6 00 12 00 18 00 24 00
SM3#0 Score
HD3000 @ 2050MHz 2793    HD3000 @ 1100MHz 1746    7600GS @ 450/500MHz 888      0 7 00 14 00 21 00 28 00

Da su stvari zaista takve kakvim su se pokazale u prošlom testu govori i dobiveni rezultat u 3DMarku06. HD3000 odnosi uvjerljivu prvu poziciju sa 70% boljim ukupnim rezultatom nad 7600GS karticom. Ukoliko stvari pogledamo s druge strane, tu su SM2.0 i SM3.0 game testovi. U SM2.0 HD3000 odnosi prvu poziciju za 50%, odnosno s preko 140% većim rezultatom u odnosu na 7600GS, nakon overclockinga. Kod posljednja dva SM3.0 game testa, situcija je slična, a razlika se povećava na ~215%.

3DMark Vantage
Overall score
HD3000 @ 2050MHz 3666    HD3000 @ 1100MHz 1960      0 19 00 38 00
GPU Score
HD3000 @ 2050MHz 2861    HD3000 @ 1100MHz 1502      0 10 00 20 00 30 00

Posljednji test na redu bio je Vantage, kojeg 7600GS nije mogla pokrenuti jer nema podršku za DX10. Bilo kako bilo, testirali smo Vantage na tvorničkim i povišenim frekvencijama. Overclock od 950MHz donosi porast performansi od 85% kod ukupnog , finalnog rezultata. Razlika se povećava na 90% bolji rezultat ukoliko gledamo isključivo game testove.

Core i5-2500K @ 5.3-5.4GHz, Gigabyte GA-Z68X-UD3H, ExceleRam @ 1600MHz, 7-8-7-21-74, 1T, Intel HD3000 @ 2050MHz

Na kraju svih testova smo izvrtjeli testove s overclockiranim procesorom na maksimalnu stabilnu frekvenciju od 5.3GHz (sve četiri jezgre), odnosno na 5.4GHz (dvije jezgre). Za takvu frekvenciju je bilo potrebno 1.51V, LLC levelom postavljenim na 5 (što znači stvarnih 1.5V). Sve preko toga je uzrokovalo nestabilnost i gašenje ploče, odnosno sistema uslijed aktiviranja OCP zaštite. Testove smo vrtjeli s grafikom na prethodno utvrđenoj stabilnoj frekvenciji od 2050MHz pri 1.615V. Memorija je ostala na 1600MHz, CL7, 1T, 1.65V. Izvrtjeli smo ukupno pet testova - Aquamark 3, 3DMark03, 3DMark05, 3DMark06 i 3DMark Vantage.

Činjenicu kako se ovdje ne radi o grafici jakoj da procesor igra neku bitniju ulogu potkrepljuju i dobiveni rezultati. Tek je Aquamark 3 koji je i inače iznimno osjetljiv na frekvenciju procesora i postavki memorije profitirao od oko 7500 bodova u odnosu na rezultate dobivene s procesorom na 4.5GHz. U 3DMarku03 vidimo porast od 123 boda, 3DMarku05 od 88 bodova, 3DMarku06 od 52 boda, te naposljetku u Vantageu od tek 46 bodova. Što se radi o novijem, odnosno zahtjevnijem benchmarku stvari postaju jasne kako je grafika ona koja koči dobivanje većeg rezultata. Toj činjenici najbolje ide u korist 3DMark06 za kojeg je opće poznato koliko finalni rezultat ovisi od frekvencije procesora. Konkretno, CPU Score na 4.5GHz iznosi 7946, dok na 800MHz većoj frekvenciji iznosi 9285, a porast u finalnom rezultatu je bio tek spomenuta 52 boda. U svakom slučaju, dobiveni rezultati nikako nisu za baciti uzevši u obzir činjenicu da se radi o, doduše masno naclockanoj, integriranoj grafici. Porast koji je moguće dobiti overclockingom je svakako nezanemariv, a vrlo ga je jednostavno postići. Bit će interesantno za vidjeti kako se clockaju APU-i u novim AMD-ovim Llano procesorima, te koliko će se od njihovog overclockinga dobiti na performansama.

Gigabyte GA-Z68X-UD3H je jedna od prvih Z68 matičnih ploča na tržištu. Neke od glavnih karakteristika su četiri video izlaza, podrška za Touch BIOS tehnologiju, podrška za SLI i Crossfire. Iako se radi o budget ploči, tu je i FireWire, kao i bogato opremljen BIOS (u pogledu dostupnih napona). UD3H dolazi sa četverofaznom regulacijom napona za procesor koja predstavlja kočnicu za žešći overclocking, ali smo unatoč tome uspjeli postići 5.4GHz sa 2500K. Također, UD3H predstavlja odličnu podlogu za overclocking integrirane grafike u procesoru. Layout ploče je vrlo dobar, osim nekih sitnijih nelogičnosti (kao što je pozicioniranje jednog od SATA portova). Unatoč skromno izvedenom hlađenju, problema po pitanju zagrijavanja nema. Neki korisnici će znati cijeniti i ubacivanje dodatnog kontrolera za dva PCI slota kojim je ploča opremljena. Negativne stvari koje bismo naveli su najvjerojatnije povezane s činjenicom da smo dobili dosta ranu verziju ploče. Problemi kao što je ulazak u restart petlju kod paljenja Dynamic Energy Saver 2 aplikacije, ili potpuno gašenje ploče prilikom restarta sustava iz Windowsa. Cijena ove ploče iznosi oko 1100kn (uključen PDV), što je 200kn jeftinije od najjeftinije ploče iz protivničkih tabora (Asus, MSI). Da bi stvar bila bolja, najjeftinija Gigabyte ploča sa Z68 čipsetom košta 820kn (uključen PDV). Uzevši sve u obzir, Z68X-UD3H svakako zaslužuje našu bezrezervnu preporuku za kupovinu.

Conclusion

Gigabyte GA-Z68X-UD3H is one of the first Z68 based motherboards on the market. Some of the main characteristics of the board are presented as four video outputs, SLI and Crossfire support and Touch BIOS technology. Although this is a budget motherboard, there is also a FireWire and well equipped BIOS (in terms of available voltages). UD3H comes with a 4 phase regulation for the CPU, which is a bottleneck for more serious overclocking, despite that we were able to reach 5.4GHz with the i5-2500K. Also, UD3H is an excellent board for the overclocking of Intel's integrated graphics. Board layout is very good except for some minor discrepancies (such as the positioning of one of the SATA ports). Despite the modest cooling system, there were no overheating problems regarding chipset/PWM. Some of the users will appreciate the integration of additional bridge chip for the PCI slots on the board. The negative things we mentioned are most likely associated with the fact that we got an earlier version of the board. We experienced issues such as restart loop after ignition of Dynamic Energy Saver 2 application, or a complete board shut-down after restarting from Windows. The price of the board is about 215$ (VAT included), which is about 40$ cheaper compared to the cheapest model from the competition (Asus, MSI...). To make things better, Gigabyte's cheapest Z68 board costs 160$ (VAT included). Taken everything into account, Z68X-UD3H certainly deserves our unreserved recommendation for purchase.