Test sistem :: Hardware
Platforme

Gigabyte X48T-DQ6
Procesor(i)

Intel Core 2 QX6850 @ 3 GHz
Memorija

2 x 1 GB Kingston Hpyer-X DDR3 1800 MHz @ 1600 MHz
Grafička kartica

2 x ATI Radeon HD 2900 XT
SATA Kontroler

Intel ICH10R
Hard disk(ovi)

Seagate Barracuda 160 GB SATA
Optički pogon

LiteOn LH20A1H DVD-RW

Testna konfiguracija za opterećivanje napajanja ponovo se promjenila – vratili smo dva Radeona HD 2900 XT natrag u sistem jer jednostavno "žderu" mnogo više energije nego kombinacija Radeona HD 3870 X2 i Radeona HD 3870. Malo se promjenila i matična ploča (naš vjerni P5K3 Deluxe se u datom trenutku našao u drugom računalu).

Performanse napajanja mjerili smo u dvije situacije – kada na računalo nije aktivnirana niti jedna aplikacija osim samog operacijskog sustava (dakle kada nema opterećenja) te kada je računalo opterećeno grafički, procesorski i memorijski zahtjevnim aplikacijama. Ovakvo maksimalno opterećenje simulirano je uzastopnim izvođenjem HDR/SM3.0 testa iz 3DMarka06 dok se u pozadini vrti alat Prime95 koji opterećuje sve četiri jezgre procesora (ne blend način rada već "maximal heat, power consumption"). Samim time, jasno je da ovakvo opterećenje praktički nije moguće napraviti normalnim korištenjem računala, pa makar igrali najzahtjevniju igru ili rabili najzahtjevniju aplikaciju za 3D renderiranje. Drugim riječima, vlastito napajanje pri normalnom radu vjerojatno nikada nećete na ovaj način opteretiti.

Što se tiče samih mjerenja, obavili smo ih korištenjem multimetra kompanije Kraftbox Professional. Flukeov instrument kojeg smo koristili u nekim člancima nam nažalost nije bio dostupan, a kako košta cca. 3.500 do 4.000 kn, zadovoljili smo se onim što imamo. Obzirom da slabiji Kraftboxov između ostalog nema funkciju za pamćenje minimalne i maksimalne te izračunavanje srednje vrijednosti pri mjerenju, u grafikonima ćete u pravilu moći vidjeti samo procjenjenu srednju vrijednost napona. Maksimalne i minimalne vrijednosti smo pratili tijekom mjerenja, pa su i one naznačene. U komentaru izmjerenih vrijednosti ćemo također napomenuti ako je napon pri opterećenju oscilirao što je dakako nije poželjno. Sonde instrumenta pri mjerenju su bile zabodene u odgovarajuće pinove na ATX konektoru.

Potrošnja, a time efikasnost napajanja mjerena je s uređajem za nadzor potrošnje koji se može nabaviti u Bauhausu ili sličnim trgovinama. Ovaj uređaj nije osobito precizan, no daje ponovljive rezultate, pa smo mu skloni vjerovati. Samim time, njime ne možemo izmjeriti konkretnu efikasnost napajanja jer bi za to trebali znati potrošnju na izlazima i ulazu. Ono što možemo napraviti je usporediti potrošnju na ulazu napajanja (dakle ono što napajanje "cucla" iz gradske el. mreže) što nam može reći koliko je neko napajanje više ili manje efikasno u odnosu na naše referentno napajanje. Naše referentno napajanje je PC Power & Cooling Silencer 750W (u HR košta oko 1.200 kn) .

Krećemo kao i uvijek od najvažnijeg voda na modernim napajanjima, a to je onaj 12-voltni. Kao što vidimo, pri mjerenju s aktiviranim CrossFireom nismo istestirali slabije HIPER-ovo napajanje, a razlog za to je jednostavan – tijekom testiranja se isključilo zbog prevelikog opterećenja (nakon što se propisno zagrijalo). Premda ovo na prvi pogled izgleda loše, realno je odlično što je napajanje barem jedno kratko vrijeme uspjelo održati našu konfiguraciju na životu.

Slabiji HIPER ima dosta niske vrijednosti napona na testiranom vodu, a napon strmo opada pri opterećenju. Ipak, vrijednosti su debelo unutar ATX specifikacije. Pohvalno je i to što kolebanja napona, čak i pri opterećenju, praktički nema. Snažniji HIPER s druge strane nema nikakvih problema s opterećenjem koje generira testna konfiguracija i ponaša se vrlo slično kao naše referentno napajanje. Doduše, napon je nešto viši od idealnog.

Oba HIPER-ova napajanja imaju nešto viši napon 5-voltnih vodova, a na opterećenje reagiraju na sličan način kao naše referentno napajanje. Drugim riječima, niti ovdje problema nema.

Situacija na 3,3-voltnom vodu je također odlična. Premda na oba napajanja vidimo pad napona s rastom opterećenja, razlika između minimalne, srednje i maksimalne vrijednosti nema što će reći da su railovi stabilni.

Na kraju eto nas i do potrošnje. Sukladno niskoj efikasnosti koja je navedena u specifikacijama, HIPER-ov TYPE M pokazao se dosta loše u ovom segmentu testiranja. Primjetite da smo uključili i vrijednost najslabijeg napajanja pri testiranju CrossFirea, pa se odlično vidi koliko staro i samim tim najčešće manje efikasno napajanje može trošiti više u odnosu na moderno napajanje.

U ovom trenutku nije loše spomenuti buku koju testirana napajanja generiraju pri radu. Pri minimalnom opterećenju oba su napajanja prilično tiha, a buka se lagano povećava pri prelasku u vršni režim rada. To je posebno očito kod snažnijeg modela obzirom da bez problema može napajati našu konfiguraciju u CrossFire modu. Srećom, moderne grafičke kartice su mnogo manje energetski zahtjevne od Radeona HD 2900 XT, a i mala je vjerojatnost da ćete napajanje opteretiti na način kako smo ga mi opteretili, pa ovaj komentar o blago povišenoj buci zapravo možete i zanemariti.