ECS P4-VXAS


Prva na testu našla se ploča koja ustvari ima ovdje kod nas skoro
pa svjetsku premijeru. Kako je VIA imala podosta problema s ovim chipsetom (V845Pro)
nije ga ni objavila do trenutka testiranja. Sada već možete pronaći ovakve ploče
u prodaji.


Ploča je zanimljiva zbog jednog malog, ali vrlo bitnog detalja.
Napajanje je izvedeno bez dodatnog 12V konektora! Sve P4 ploče imaju dodatni
konektor radi kojeg stara napajanja idu u smeće. Očito da je ECS uspio to nekako
izbjeći i produžiti vijek već postojećih napajanja. Naravno da onda morate imati
nešto jače napajanje koje daje preko standardnog konektora veću struju.


Kako je ovo očito bila rana verzija ploče i drivera, bilo je podosta
problema. Ne bismo mogli reći pravih problema, tipa rušenje sistema i smrzavanje,
ali sporost i tromost su bile glavne odlike. Ne biste vjerovali, ali i BIOS
je radio sporo. Kako je zaboravljivost autora jedna od njegovih glavnih boljki,
tako je on uspio izgubiti (čitaj: obrisati) slike koje je snimio. A bile su
tako dobre.


 


 


 


ABIT TH7-II


Od ABIT ploča smo uvijek puno očekivali, a i dobili. Voljeli bismo
napisati da je tako i ovaj put, no! No dolazi zbog stvari koje smo navikli
vidjeti na pločama ovog proizvođača. Sve je tu – SoftMenu u svom najboljem
izdanju, no fali ono što je najvažnije u svijetu OC-a – podešavanje napona
procesora. Nije nam jasno zašto je i zbog čega Abit uklonio tu mogućnost. Šta to
znači u realnom životu? Procesor koji je bio na testiranju je pokazivao laganu
nervozu pri svakom povećanju frekvencije. Kako je množitelj procesora 17, tako
je svaki Mhz na ploči ustvari 17 MHz-a na procesoru. Uspjeli smo nekako dogurati
do 2.0GHz, ali je pritom sistem bio nestabilan do neupotrebljivosti. Da se tu
nalazi mogućnost podešavanja napona na procesoru, sigurni smo da bi se to dalo
još malo popraviti jer kada smo na cooler (koji je bio obični aluminijski)
stavili Delta ventilator, došlo je do pada temperature i procesor je živnuo, ali
napona je ipak bil premalo.


Od svih ploča davala je najbolje rezultate. To je i razumljivo jer
je na njoj ipak i850 chipset. Taj chipset omogućva komunikaciju procesora i
memorije brzinom od 3.2GB/s što daleko nadmašuje prijenos podataka kod bilo koje
druge platforme, pa čak i DDR-a. To mu omogućuje serijski način rada gdje se u
jednom taktu informacije šalju u dvije banke memorije istovremeno, za razliku od
klasičnog SDRAM-a gdje se u jednom taktu čita, a u drugom piše. Naravno da takav
koncept poteže i neke minuse. Kako je memorija organizirana u dvije data banke,
memorijski slotovi se moraju popunjavati memorijom istog kapaciteta. Nije moguće
staviti jedan štap od 64 i jedan od 128 MB tako da je dokup memorije nešto
skuplji posao od dosad poznatog. Isto tako dva neiskorištena utora moraju biti
blokirana s praznim RIMM-ovima koji na svu sreću dolaze uz svaku ploču.



 


 


ABIT BL7


Ovo je ploča koja je ustvari identična prethodnoj – razlika je
jedino u chipsetu koji je u ovom slučaju i845.


Jedna od zamjerki je da ploča ima premalo mjesta oko procesora.
Kada smo montirali cooler koji je bio Intel aproved – čitaj taman da paše, nije
bilo dovoljno mjesta za zahvat kvačicama na samom socketu. Znamo da ti
kondenzatori daju stabilan napon procesoru, ali mogli su biti i malo dalje. Samo
5mm spasilo bi neke od kondenzatora od savijanja i ispadanja kapilara u očima
montera coolera.



Ploča je standardno opremljena. Dva IDE kabla (jedan 40pinski, a
jedan 80 pinski), dodatni USB, ugrađeni zvuk i nažalost nedostatak RAID-a. Kako
se HPT370 pokazao dobrim još na BX pločama, ABIT ih ugrađuje i na svoje nove
proizvode. Kako vidite na slici, postoje pinovi gdje bi trebali stajati konektori
za još 2 IDE priključka, ali njih nema. Zato je doduše ploča i jeftinija za
nekih 400kn.


Ploča ima čudne rezultate. Makar smo koristili identične drivere
po pitanju chipseta i grafičke kartice, nikako nismo mogli dobiti rezultate koji
bi bili jednaki drugim 845 pločama. Iako na najvišim rezolucijama testova nije
bilo razlike, na nižim rezolucijama gdje se iskazuje brzina procesora i
chipseta, ploča je gubila dah.


 


 


SuperMicro


Mainstream ploča koja ne donosi ništa novo, ali ima nekoliko zanimljivosti,
kao npr. FAN Control. Termometar na ploči mjeri temperaturu kućišta i samog
sistema. Ukoliko vrijednosti pređu zadane, pali se ventilator (ako je spojen)
koji izbacuje vrući zrak iz kućišta. Ploča ima i AGP Pro utor. Tu je potrebno
obratiti pažnju jer je voltaža ograničena na 1.5V pa bi starije kartice mogle
imati problema, tj. one koje rade samo na 3.3V.


Stvarno neznam šta da kažem za ploču koja je sve, samo ne neobična.



 


 


AOpen MX4BS


Jedina ploča koja nam dolazi u Micro ATX formatu tako da na njoj
postoji samo 3 PCI utora. Nije da nam ih je falilo, ali bi ipak htjeli vidjeti
pokoji utor više jer kartice su poput bakterija, samo se množe i množe.


Ploča je jedina uz ABIT imala mogućnost podizanja frekvencije
sabirnice, ali opet bez podešavanja napona procesora. Pa dajte ljudi. Šta je sad
to? Nitko više ne misli na nas koji za ništa želimo nešto. Kasnije smo istu
ploču ispitivali i s P4 2.0. I ne biste vjerovali, radila je uredno na 2.2GHz.


Kako smo za testiranje koristili AOpen Big Tower kućšte, ploča je
bila još sitnija nego inače. Ne bi nas to ni toliko smetalo da je ploča na
sredini, ali sve je stisnuto pod napajanjem pa je dostup do komponenti malo
otežan.


Inače, ploča koja je preporučljiva svakom tko treba stabilnu i brzu
platformu za P4, a nema potrebe za dodatnim proširenjima.