i845 ploče

Datum objave 24.10.2001 - Josip Antonić

Uvod

Untitled Document
Nakon duuuge ljetne stanke eto i Intelovca natrag u PCEkspert.

U zadnje vrijeme dolazi do previranja na tržištu procesora. Dva glavna igrača, Intel i AMD, pokušavaju dobiti što više uz što manje ulaganja. Tako bismo saželi situaciju.

Da pojasnimo. AMD već zadnjih godinu dana nije izbacio ništa novo. Od pojave Athlona na 1.0GHz koji je bio verzija procesora s K75 jezgrom, nije ulagano u neku smislenu produkciju, već je samo podizan takt procesora uz podizanje radnog napona i naravno potrošnju, tako da sada imamo Athlone koji isijavaju i do 80W topline (hvala Bogu da je izašao AthlonXP koji sije "samo" oko 65W). Intel pak isto spava na lovorikama. Od izlaska P3, debakla s 1.13GHz verzijom koja je propala zbog toga jer je prekasno uočeno da postojeća platforma neće moći izdržati tolike brzine, ni kod njega ništa novog. No, ne bili nekako spasili golu kožu izbacuju P4. Da li on donosi nešto revolucionarno? Pa baš i ne (osim NetBust tehnologije i PipeLinea koji je sad dug 20 koraka, povećanja frekvencije i koječega). To je ustvari opet Pentium na super steroidima.

i845

Povod ovog članka je novi Intelov chipset koji je razvijan pod kodnim nazivom Brookdale. Kako su s gnušanjem odbacili SDRAM platformu memorije, tako su je i prigrlili na mala vrata. No, i845 ne donosi ništa revolucionarno i napredno - klasični chipset koji omogućuje upotrebu SDRAM-a na P4 platformi. Za razliku od starijeg i850 chipseta, novi nema dvokanalnu komunikaciju s memorijom i umjesto 3.2GB/s donosi samo 1.06GB/s. Ova razlika upada dosta u oči, ali kad se pogledaju testovi rađeni sa Sandrom, brzina se čini podosta velika.

Obično su rezultati kod Athlona i P3 procesora negdje do 400-450MB/s. Kako je riječ ipak o brzini prijenosa podataka između MCH i procesora 3.2GB/s, izgleda da se nešto dobiva i tim vakumom s druge strane.

Naravno i850 pere ko lud. Dvostruki memorijski kanal propušta 3.2GB/s i mete sve pred sobom. Trebalo bi opskrbiti sistem s maksimumom memorije i pogledati kako bi se to odrazilo na aplikacije koje aktivno koriste memoriju. Quake3 recimo. :-)

Nastavak priče bi trebao krenuti negdje početkom sljedeće godine kada Intel izbacuje i845 koji podržava DDR RAM. Da li će biti išta od toga? Pa mi mislimo da teško. Zar će Intel s DDR-om preskočiti RDRAM u brzini i popljuvati godinu dana ulaganja u tip memorije za koji nitko nije ni čuo prije nego što je krenuo s P4 (osim nesretnika koji su nasjeli na i820 chipset). Ipak mislimo da će u novom chipsetu negdje biti ručna koja će usporavati rad ne bili ipak DDR bio drugi na cilju, odmah iza RDRAM-a.

Socket 478

Uz novi chipset i novi socket, kako bi zabuna naravno bila što veća. Novi chipset donosi smanjenje veličine samog procesora koji je sada smanjen na termičku pločicu ispod koje se nalaze pinovi. Termičku ploćicu lijepi sam Intel kako bi disperzija topline bila što bolja. I možemo vam reći da to stvarno radi. Kontakt između coolera i procesora je puno veći i sigurniji, tako da više nema frke oko toga da li je procesor na cooleru ili zijeva. Do samog fizičkog smanjenja procesora je došlo radi toga jer nova generacija P4 procesora kodnog naziva Northwood, dolazi u izradi na 0.13 mikrona. Kako će doći do fizičkog smanjenja razmaka tranzistora od skoro 1/3, tako će i sama jezgra procesora biti za toliko manja od postojeće. Montaža coolera je mnogo jednostavnija, ali nama ipak fali ona stara mrcina od zelenog podnožja.

Ploče

ECS P4-VXAS

Prva na testu našla se ploča koja ustvari ima ovdje kod nas skoro pa svjetsku premijeru. Kako je VIA imala podosta problema s ovim chipsetom (V845Pro) nije ga ni objavila do trenutka testiranja. Sada već možete pronaći ovakve ploče u prodaji.

Ploča je zanimljiva zbog jednog malog, ali vrlo bitnog detalja. Napajanje je izvedeno bez dodatnog 12V konektora! Sve P4 ploče imaju dodatni konektor radi kojeg stara napajanja idu u smeće. Očito da je ECS uspio to nekako izbjeći i produžiti vijek već postojećih napajanja. Naravno da onda morate imati nešto jače napajanje koje daje preko standardnog konektora veću struju.

Kako je ovo očito bila rana verzija ploče i drivera, bilo je podosta problema. Ne bismo mogli reći pravih problema, tipa rušenje sistema i smrzavanje, ali sporost i tromost su bile glavne odlike. Ne biste vjerovali, ali i BIOS je radio sporo. Kako je zaboravljivost autora jedna od njegovih glavnih boljki, tako je on uspio izgubiti (čitaj: obrisati) slike koje je snimio. A bile su tako dobre.

 

 

 

ABIT TH7-II

Od ABIT ploča smo uvijek puno očekivali, a i dobili. Voljeli bismo napisati da je tako i ovaj put, no! No dolazi zbog stvari koje smo navikli vidjeti na pločama ovog proizvođača. Sve je tu - SoftMenu u svom najboljem izdanju, no fali ono što je najvažnije u svijetu OC-a - podešavanje napona procesora. Nije nam jasno zašto je i zbog čega Abit uklonio tu mogućnost. Šta to znači u realnom životu? Procesor koji je bio na testiranju je pokazivao laganu nervozu pri svakom povećanju frekvencije. Kako je množitelj procesora 17, tako je svaki Mhz na ploči ustvari 17 MHz-a na procesoru. Uspjeli smo nekako dogurati do 2.0GHz, ali je pritom sistem bio nestabilan do neupotrebljivosti. Da se tu nalazi mogućnost podešavanja napona na procesoru, sigurni smo da bi se to dalo još malo popraviti jer kada smo na cooler (koji je bio obični aluminijski) stavili Delta ventilator, došlo je do pada temperature i procesor je živnuo, ali napona je ipak bil premalo.

Od svih ploča davala je najbolje rezultate. To je i razumljivo jer je na njoj ipak i850 chipset. Taj chipset omogućva komunikaciju procesora i memorije brzinom od 3.2GB/s što daleko nadmašuje prijenos podataka kod bilo koje druge platforme, pa čak i DDR-a. To mu omogućuje serijski način rada gdje se u jednom taktu informacije šalju u dvije banke memorije istovremeno, za razliku od klasičnog SDRAM-a gdje se u jednom taktu čita, a u drugom piše. Naravno da takav koncept poteže i neke minuse. Kako je memorija organizirana u dvije data banke, memorijski slotovi se moraju popunjavati memorijom istog kapaciteta. Nije moguće staviti jedan štap od 64 i jedan od 128 MB tako da je dokup memorije nešto skuplji posao od dosad poznatog. Isto tako dva neiskorištena utora moraju biti blokirana s praznim RIMM-ovima koji na svu sreću dolaze uz svaku ploču.

 

 

ABIT BL7

Ovo je ploča koja je ustvari identična prethodnoj - razlika je jedino u chipsetu koji je u ovom slučaju i845.

Jedna od zamjerki je da ploča ima premalo mjesta oko procesora. Kada smo montirali cooler koji je bio Intel aproved - čitaj taman da paše, nije bilo dovoljno mjesta za zahvat kvačicama na samom socketu. Znamo da ti kondenzatori daju stabilan napon procesoru, ali mogli su biti i malo dalje. Samo 5mm spasilo bi neke od kondenzatora od savijanja i ispadanja kapilara u očima montera coolera.

Ploča je standardno opremljena. Dva IDE kabla (jedan 40pinski, a jedan 80 pinski), dodatni USB, ugrađeni zvuk i nažalost nedostatak RAID-a. Kako se HPT370 pokazao dobrim još na BX pločama, ABIT ih ugrađuje i na svoje nove proizvode. Kako vidite na slici, postoje pinovi gdje bi trebali stajati konektori za još 2 IDE priključka, ali njih nema. Zato je doduše ploča i jeftinija za nekih 400kn.

Ploča ima čudne rezultate. Makar smo koristili identične drivere po pitanju chipseta i grafičke kartice, nikako nismo mogli dobiti rezultate koji bi bili jednaki drugim 845 pločama. Iako na najvišim rezolucijama testova nije bilo razlike, na nižim rezolucijama gdje se iskazuje brzina procesora i chipseta, ploča je gubila dah.

 

 

SuperMicro

Mainstream ploča koja ne donosi ništa novo, ali ima nekoliko zanimljivosti, kao npr. FAN Control. Termometar na ploči mjeri temperaturu kućišta i samog sistema. Ukoliko vrijednosti pređu zadane, pali se ventilator (ako je spojen) koji izbacuje vrući zrak iz kućišta. Ploča ima i AGP Pro utor. Tu je potrebno obratiti pažnju jer je voltaža ograničena na 1.5V pa bi starije kartice mogle imati problema, tj. one koje rade samo na 3.3V.

Stvarno neznam šta da kažem za ploču koja je sve, samo ne neobična.

 

 

AOpen MX4BS

Jedina ploča koja nam dolazi u Micro ATX formatu tako da na njoj postoji samo 3 PCI utora. Nije da nam ih je falilo, ali bi ipak htjeli vidjeti pokoji utor više jer kartice su poput bakterija, samo se množe i množe.

Ploča je jedina uz ABIT imala mogućnost podizanja frekvencije sabirnice, ali opet bez podešavanja napona procesora. Pa dajte ljudi. Šta je sad to? Nitko više ne misli na nas koji za ništa želimo nešto. Kasnije smo istu ploču ispitivali i s P4 2.0. I ne biste vjerovali, radila je uredno na 2.2GHz.

Kako smo za testiranje koristili AOpen Big Tower kućšte, ploča je bila još sitnija nego inače. Ne bi nas to ni toliko smetalo da je ploča na sredini, ali sve je stisnuto pod napajanjem pa je dostup do komponenti malo otežan.

Inače, ploča koja je preporučljiva svakom tko treba stabilnu i brzu platformu za P4, a nema potrebe za dodatnim proširenjima.

Testovi

Testovi

Test Sistem
Hardver
Procesor(i):
Intel Pentium 4 1.7 GHz Socket 478
Memorija:

2 x 128MB PC-800 RDRAM ili 2X128MB PC133

Grafička kartica:
Inside TNC GeForce3
Muzička kartica:
Sound Blaster 5.1 Live
Hard disk:
IBM DTLA 305040 ATA-100 IDE 7.200rpm 41GB (FAT32)
Kućište
AOpen HX 08
CD-ROM:
Pionner 32X ATAPI
Softver
OS:
Windows 98 SE
DirectX verzija:
8.0
Quake 3 Arena
Retail v1.17 sve default (Super HQ - sve video opcije na maksimumu) demo001
SiSoft Sandra 2000
Version 2000.7.6.49
3dMark 2001 Pro
Build 200
Detonator
V 12.41
CPU Mark 99
V 1.0

 

Rezultati 845 ploča su skoro identični, no 850 ploča je nešto brža zbog 3.2GB/S protoka informacija prema memoriji. Iako to ne bi trebalo pomagati u ovom testu, ipak daje nešto bolji rezultat.

Ovdje se grafička kartica razmaše koliko joj procesor daje podataka, tako da rezultat 850 ploče ni ne čudi. Najveća količina obrađenih podataka proslijeđenih grafici daje i najbolji rezultat. VIA se baš ne snalazi u tome.

Zlatna sredina. Ako je procesor u skladu s memorijom, dobiva se onaj igrivi rezultat. Većina 17 i 19 monitora ima neku radnu razlučivost na 1024X768 pa su i ovi rezultati i najrelevantniji za igrivost.

Na najvišoj rezoluciji dolazi do zagušenja kartice. Ni svemoćni GeForce3 nije u mogućnosti obraditi sve što mu se daje, tako da je ovo ustvari hardverski maksimum grafike, a ne samog procesora i chipseta. Nažalost, VIA ne uspijeva ni u tome.

850 vlada. Začuđuje slab rezultat BL7 ploče. Ponovnim mjerenjem dobiven je isti rezultat. Nismo otkrili problem, no očito je da je postojao, a i ponavljao se u daljnjim testovima. Ostale 845 ploče su imale daleko bolji rezultat.

 

Prelazak na veću dubinu boje, s 16bita na 32 bita, GeForc3 kartici očito ne predstavlja neki veći problem. 850 chipst ju hrani dovoljnom količinom podataka dok se 845 polako povlači.

Nešto veća rezolucija ne bi trebala donijeti pad rezultata, ali ovdje je ipak riječ o 32bit-a boje tako da količina informacija raste kvadratom, a ne eksponencijom.

Na muci se poznaju junaci. 845 ploče sliče jedna drugoj kao jaje jajetu. BL7 koja je dosad šepala pokazuje iste rezultate kao i ostale, iako smo zbog prethodnih rezultata u testovima očekivali slabiji rezultat. 850 još uvijek pronalazi ono nešto što ju izdiže iz prosjeka.

 

OC razmišljanja i zaključak

 

OC

Ne bismo mi bili mi da nismo pokušali zeca nategnuti za uši. Kako je sličan procesor već bio kod nas na testiranju, samo na Socket-u 423, i kako je on pokazivao znakove umora na 2.0 GHz, očekivali smo nešto više od ovog primjerka. Proizvodnja je već debelo zahuktana i kvaliteta krajnjeg proizvoda je kudikamo veća od one na ranijim modelima. Procesor se grijao mnogo manje od svojih prethodnika (10-12C) što svakako ohrabruje svaki pokušaj ubrzavanja sistema. Valja napomenuti da je granična temperatura na kojoj procesor počinje pokazivati sklonost smrzavanju u padu sistema negdje između 51 i 53C. Kada bi došlo do takvog zagrijavanja, sistem bi se smrznuo ili resetirao. Očitavanja su poslije uzimana od MBM i njegovog Log-a.

Kako je sa Socket-om 478 došlo do redukcije površine procesora koji je sada negdje 35X35mm, ne bi trebalo biti problema s kvalitetnijim hlađenjem. Naša odokativna mjerenja s Peltieovim člankom pokazuju ohrabrujuće rezultate. Sam Peltier bi se mogao staviti na procesor bez upotrebe cold plate pločice. Nju smo koristili kod P3 procesora jer je njihova površina višestruko manja pa da ne bi samo mali dio Peltia hladio procesor, ona je skupljala hladnoću i proslijeđivala ju dalje.

Po našim saznanjima, jedan od najboljih coolera na tržištu - Swiftech MC462. - koji je zakon na AMD platformi, se pomoću nekoliko distanci može prilagoditi i za P4 (a postoji i varijanta baš za P4). Kako u našem test labu imamo jedan primjerak namjeravamo u skorije vrijeme napraviti isto i pokušati doseći maksimum.

Zaključak

Ne tako davno smo bili na jednoj Intelovoj prezentaciji u tadašnjem hotelu Intercontinental. Intelov čovjek je govorio o sporosti SDRAM-a i nepouzdanosti DDR-a. RDRAMM je dizan u nebesa, a po konkurenciji (koja je bila toliko zanemarivana da se nije htjelo spomenuti ni njeno ime) je pljuvano zbog njene brzopletosti. Kako se govorka u kuloarima, Intel planira DDR platformu, a o SDRAM-u pišemo u ovom članku. Eto što su ljudi kadri reći, a poslije se prave kao da ništa nije bilo.

Ako baš morate kupiti P4 i i845 chipset, onda kupite, ali nemojte poslije gunđati da vam nismo rekli.

Zahvaljujemo se sljedećim tvrtkama bez kojih test ne bi bio moguć: Info-Gama (grafička kartica, procesor i ploče ECS i SuperMicro), HG-Spot (Abit ploče), M-San (RDRAM memorija) i Totem (kućište).