Janus je stigao

Pritisak na Intel bio je prevelik. Kupci su htjeli proizvod, a ogromne narudžbe su čekale. Intel je morao popustiti s Rambusom. Za koji mjesec konačno je sklepao i820 da radi, i dodao MTH (Memory Translator Hub), dodatni chip s pomoću kojeg je i820 mogao koristiti SDRAM.

Ideja je opet bila dobra. MTH je trebao biti Janus koji povezuje SDRAM magistralu do 100MHz na jednoj strani i Rambus magistralu do chipseta na drugoj strani. Time je otvorio puno veće tržište računala srednje klase za i820, koji je do tada, radi cijene Rambus memorije, mogao samo konkurirati u malom tržištu gornje klase radnih stanica.

Nažalost, izvedba MTH chipa nije valjala. Prijevod Rambus instrukcija u SDRAM linije pristupa, konverzija 64 bitne magistrale s jednim protokolom u 16 bitnu s drugim nije se mogla onoliko brzo izvršavati koliko su bili brzi drugi dijelovi računala. U skoro svim testovima, i820 s SDRAM-om je bio zadnji. To je kopalo veliku rupu pod i820 chipsetom. Bez RDRAM-a i820 je loše stajao.

AMD je polako povećavao pritisak na Intel s druge strane – sa svojim Athlon procesorom. Procesor nove generacije, s puno naprednijom arhitekturom, bio je dobar, ali kao svakom novom proizvodu trebalo je vremena za stvaranje baze kupaca. Također, Athlon je patio od loše podrške – malog broja relativno loših (u usporedbi s BX, i dalje najboljim chipsetom za Pentium arhitekturu) matičnih ploča.

Iako se trebao boriti na dva fronta – chipseti i procesori, ipak je izgledalo da su Intelovi problemi donekle nestali. Bez obzira na poteškoće, napredna arhitektura i820 chipseta imala je kupce. Samo, to nije dugo trajalo. Krajem prošle godine krepao je MTH. Janus koji je trebao dovesti i820 na što više stolova kupaca nije izdržao. Njihovo objašnjenje: “Intel je otkrio da su neke ploče/sistemi koji koriste MTH podložni šumovima ploče/sistema kod simultanog preklapanja signala na MTH magistralama. Problem se manifestira kao slučajni reset ili blokiranje sistema kod upotrebe.” Vremena za MTH2 nije bilo. Intel je morao povući i zamijeniti oko milijun matičnih ploča s tržišta. Trošak: od 300 do 500 milijuna dolara.

Čini se da je do toga došlo jer je Intel za testiranje koristio interne alate, a ne komercijalno dostupne. MTH situacija se mogla izbjeći, samo da Intel nije imao takvu odrješitu politiku prema SDRAM-u. Troškovi popravka su veliki, ali još je veće gubitke pretrpio Intelov ugled. Najgore je bilo to što su Intelovi partneri, proizvođači matičnih ploča kao Asus, morali također preuzeti na sebe velike troškove zamjene već prodanih ploča. Za cijelo to vrijeme, prodaja matičnih ploča s Via Apollo Pro chipsetom je rasla. I to ne samo za Intel procesore, nego i za AMD Athlon procesore.